|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
|
|
|
dr.sc. Danko Matasović
|
|
|
|
|
Ukoliko dovoljno ozbiljno shvatimo narodnu mudrost da je „svako zlo za neko dobro”, iz nedavnih prilično frustrirajućih vijesti o smrtnim slučajevima izazvanih naizgled bezalenom crijevnom bakterijom Escherichia coli te općepoznatih znanja iz elementarne mikrobiogogije i higijene hrane, razmjerno ćemo lako iščitati čitav niz korisnih upozorenja i podataka važnih za potrošače, trgovce i sigurnost hrane u lokalnim i međunarodnim razmjerima.
Zaštita zdravlja, crijevne infekcije i Escherichia coli
Prve vijesti o smrtonosnim otrovanjima hranom inficiranom Escherichijom coli – dobro poznatim sojem „glavne vrste roda gram-negativnih, fakultativno anaerobih bakterija iz porodice enterobakteriaceja” (leksikografska natuknica) – iznenadile su širu stručnu javnost i mnoge specijaliste, koji se u svom radu dnevno susreću s tim vrlo rasprostranjenim mikrorganizmom. On je tek fakultativo štetnog djelovanja na zdravlje, dobro je poznat i široko rasprostranjen u prirodi i crijevnoj mikroflori ljudi i životinja (skupina 2 na priloženoj slici).
U laboratorijskim istraživanjima i kontroli namirnica Escherichia coli čest je supstrat za genetička istraživanja (domaćin za kloniranje gena) te u nadzoru, kontroli i vrednovanju higijenske i zdravstvene ispravnosti namirnica. Mogućnost da je neki od mutiranih mikroba s pojačanim patološkim svojstvima „izmakao laboratorijskoj kontrotroli” i raširio se u prirodu ozbiljno se razmatra kao potencijalni uzročnik neuobičajeno teških otrovanja hranom koja se i dalje bilježe u Njemačkoj i drugim zemljama.
U javnom zdravstvu, industrijskoj i kliničkoj mikrobiologiji Escherichia coli svrstava se među najčešće fekalne bakterije i bezazlenije uzročnike crijevnih infekcija i otrovanja hranom (tzv. „putničke dijareje” ili „putnički proljevi”). Na ugrožene skupine stanovništva bakterija se najčešće prenosi svježim i neopranim voćem i povrćem, drugim nekuhanim namirnicama, vodom, sokovima i napicima, posbice u nerazvijenim, siromašnim i predjelima s vlažnom i vrućom tropskom klimom i sl. Procjenjuje se da i do 30% svih putnika sa Zapada u tropska područjima oboljeva od „putničkih proljeva”.
|
Razmjerno blagi simptomi otrovanja (mučnina, glavobolja, povišena tjelesna temperatura, povraćanje i proljevi) najčešće su slabije izraženi od sličnih simptoma kod drugih bakterijskih otrovanja hranom (primjerice salmoneloze i streptokokne infekcije česte u ljetnim mjesecima) s kojima se često zamjenjuju. Uz dijetu kuhanom rižom i mrkvom, „prežganom juhom”, s dosta tekućine i odgovarajućim lijekovima, bolest najčešće prolazi bez trajnih posljedica za četiri do pet dana.
Elementarna higijena i štete u prometu
Kako su u većini razvijenih zemalja i Hrvatskoj postavljeni i ostvaruje se razmjerno visoki higijenski standardi uzgoja, opremanja i prometa hrane te osobne higijene proizvođača, trgovaca i potrošača, učestalost fekalnih infekcija hranom u tim zemljama ne predstavlja značajniji zdravstveni, društveni ili ekonomski problem.
S druge strane, njihova rasprostranjenost u okolišu je takva da su propusti i nepažnja česti te su infekcije patogenim mikroorganizmima, poput onih istaknutih u uvodu, još uvijek prisutne i u najrazvijenijim zemljama. Posljedice otrovanja hranom i najmanje ugroze zdravlja i sigurnosti potrošača ozbiljn su javnozdravstveni i gospodarski problem na koji treba stalno upozoravati i na vrijeme reagirati.
U svim zabilježenim slučajevima otrovanja hranom potrošači reagiraju burno i spontano.
Potencijani spor Španjolskih poljoprivrednika, zbog gubitaka u proizvodnji i izvozu krastavaca i drugog povrća, i Njemačke (obje su članice Europske unije i G8!) vjerojatno će ostati u granicama bogatih i najrazvijenijih zemalja, u okvirima kojih će se, najvjerojatnije, rješavati na zadovoljstvo svih, osim najsiromašnijih i najugroženijih, koje tako i tako nitko ništa ne pita.
Gubitke u domaćoj trgovini izazvane uznemiravajućim vijestima o smrtonosnim otrovanjima Esherichiom coli za sada nitko (ili ja to ne znam) ne spominje.
|
Što poduzeti i kako reagirati u Hrvatskoj ?
Odgovor na hipotetsko pitanje iz podnaslova ovog članka razmjerno je jednostavan: svatko treba reagirati na najbolji način i poduzimati mjere u granicama svoga znanja, struke, nadležnosti i sposobnosti. Pitanje kompetentnosti onih „koji odlučuju”, donose i provode obvezujuće odluke od javnog interesu za one koji su ih za to ovlastili, nešto je sasvim drugo.
Ako je tomu tako (a jest!) najbolje se je sasvim ukratko podsetiti na teme sa šireg područja ovog prikaza o kojima smo već ranije pisali:
(1) Problemima elementarne higijene, nadzora i kontrole zdravstvene ispravnosti i sigurnosti prehramene robe u svim karikama prehrambenog lanca na stranicama našeg posvećujemo posbnu pozornost već 35. godina: tematski brojevi, redoviti i brojni napisi, pregledni članci, analize, kritički osvrti, preporuke i dr. (nešto detaljnije u broju 3. Suvremene trgovine iz 2010. godine), što s drugim dostupnim podacima, razmjerno dobrim sustavom strukovnog školovanja, prihvatljivom udžbeničkom literaturom, uhodanim sustavom sanitarnog nadrora i kontrole, hrvatskoj trgovini i potrošačima jamči razmjernu sigurnost, preventivu i zaštitu zdravlja i neželjenih posljedica mikrobioloških i drugih otrovanja hranom.
(2) Razina pismenosti (ma što o tom mislili), a kroz nju i opće informiranosti stanovništva o ovim i drugim pitanjima društvene skrbi, zaštite zdravlja i sigurnosti prometa hranom u Hrvatskoj je na zabrinjavajuće niskoj razini. Što misliti o školstvu u kojem „Šokantni rezultati istraživanja među učenicima 4. razreda osnovnih škola” (udarna tema na naslovnici najtiražnijih novina u Hrvatskoj) pokazuju da čak 20 posto 10. godišnjaka zna pisati samo velika slova, ili o činjenici, da su nastavni sadržaji i programi zdravstvene kulture minorizirani ili gotovo potpuno zapostavljeni. Nacrti razmjerno dobrih programa i nastavnih sadržaja (jedan od tih programa za osnovnu i srednju školu sam recenzirao!) ne usvajaju se ili se „eksperimentalno provode” iz banalnih razloga i sporenjima o koncepciji i provedbi nastave spolnog odgoja. Ako je to problem nije mi jasno zašto se ti sadržaji ne razdvoje u zasebne cjeline i loše stanje na području zdravstvenog prosvjećivanja bar djelomično popravi.
Niska razina znanja većine potrošača i (djelomično) trgovaca o higijeni i sigurnosti robe kojom trguju prijeti nam da se, u ne tako dalekoj budućnosti, odmaknemo od higijenskog standarda života i poslovanja koji smo donedavno imali i još više se približimo alarmantnom stanju koje i danas vlada u velikom broju nerazvijenih, siromašnih i gladnih zemalja.
|
(3) Održavanje i pad više razine higijenskog standarda i osobne higijena u svakodnevnom životu i prometu hrane nije neka naša osobitost nego je svjetski problem koji pogađa i razvijene (u manjoj mjeri), siromašne i nerazvijene. Pojedine zemlje, posebice u tropskim i suptropskim područjima, smatraju se i na početku 21. stoljeća trajno zdravstveno rizičnim. Pri uvozu roba s tih područja potreban je poseban oprez i dodatna kontrola i nadzor zdravstvene ispravnosti. Putnicima ili prolaznim gostima u ta područja preporuča se jesti samo kuhanu ili konzerviranu hranu, piti zdravstveno provjerenu upakiranu vodu, voćne, povrtne i slične kontrolirane napitke. Prije putovnja dobro se je raspitati o zemlji u koju se putuje. Dobro je sa sobom ponijeti provjerene lijekove protiv crijevnih infekcija ili drugih otrovanja hranom („pitajte svog liječnika ili ljekarnika”) i sl.
Domaće svježe voće i povrće i druge termički neobrađene namirnice najbolje je kupovati samo od provjerenih, kontroliranih i atestiranih proizvođača.
(4) Otrovanja Escherichijom coli (osobito ljeti i u tropima) manje su česta i manje opasna od infakcija i kod nas prilično rasprostranjenih i opsanih mikroorganizama:
- otrovanja salmonelama, kao svojevrstan danak tehnološkom napretku (velike farme pilića, „industrijska” proizvodnja jaja i trgovina u rashladnom lanci) u ljetnim mjesecima u razvijenim, manje razvijenim zemljama i Hrvatskoj pogađaju tisuće (i to svake godine!) lakše ili teže oboljelih (tipični simptomi otrovanja hranom su mučnina, grčevi, jaki bolovi u doljnjem dijelu trbuha, povraćanje, proljev i vručica do 39°C),
- stafilokokne infekcije (oko 40% ljudi ima stafilokoke u nosnoj šupljini iz koje ih prenose, nečistim rukama, nakon brisanja nosa ili obavljanja nužde na hranu: mljeveno meso, ribu, sladoled, konzerve povrća, voće i slične namirnice), opasne su i česte u ljetnim mjesecima,
- botulizma, iako gotovo potpuno iskorijenjen (iako još uvijek povremeno prisutan i u našim krajevima) opasan je zbog visokog stupnja smrtnosti (od botulizma umire 25-50% oboljelih) i dr.
|
Zakonski propisi i sustav pod nadzorom
No, iako ponekad nismo toga svjesni (bilježimo samo „probleme” sanitarnog nadzora i sankcije u slučaju neispravnosti) u Hrvatskoj imamo dugu tradiciju, prilično dobro uređen sustav prehrambenog prava (www stranice Hrvatske agencija za hranu: http//www.hah.hr/linkovi/php/Zakonska regulativa) te sustav kontrole i nadzora mikrobiološke ispravnosti i sanitarnog nadzora hrane:
Količina štetnih tvari (među njima i patogenih mikroorganizama) u hrani je strogo normirana i ni u kom slučaju ne smije prelaziti količinu nešto nižu od one kod koje hrana postaje opasna za zdravlje i ne smije se prodavati.
Sukladno odredbama Zakona o hrani (Narodne novine, br. 46/07. i 155/08.), odgovarajućim pravilnicima o higijeni hrane, o higijeni hrane životinjskog podrijetla (Narodne novine br. 99/2007.) i/ili o mikrobiološkim kriterijima za hranu (ibid. br. 74. i 156/2008.) Escherichia coli koristi se:
- za utvrđivanje osnovnih kriterija sigurnosti hrane i tehnoloških procesa (temeljem načela, zahtjeva i kriterija primjene sustava HACCP-a i dobre higijenske prakse), sustava koji se nadzire (posebice saniratnog nadzora i kontrole) u svim karikama prehrambenog lanca.
- kao kriterij fekalne kontaminacije hrane (otkoštano meso, mljeveno meso i mesni pripravci) i
- za procjenu stupnja higijene hrane (termički obrađeno mlijeko i sirutka, pojedine vrste sireva, maslaca i vrhnja, te kuhanih rakova i mekušaca, gotove hrane od povrća, nepasteriziranih voćnih sokova i dr.
Teme o kojima se nerado govori i piše
I na kraju sažetak dvaju tema o kojima se kod nas i u svijetu, svjesno ili nesvesno, prilično nerado piše i javno govori (osim u estremnom slučajevima):
- Izvor infekcije svježih krastavaca Esherichiom coli najvjerojatnije je nepropisno obrađeni stajski gnoj i (vjerojatno) neoprani svježih krastavaca, salate, rajčice i drugo povrća iz nedovoljno kontroliranog „ekološkog uzgoja” (iako mi je osobno draži pojama ekološki održiva poljoprivreda), s jasnim naznakama da i gnojidba „potpuno prirodnim gnojivima” može biti štetna za zdravlje. Konačnu ili prihvatljivu ocjenu o tomu prepustimo stručnjacima za primjenu modernih agrotehničkih mjera i zdravstveni nadzor u poljoprivredi.
- „Objektivno informiranje” o prilično izoliranim ili manje intenzivnim otrovanjima hranom (kojih je uvijek bilo i bit će ih!) ponekad je rizično, budući da u slobodnoj interpretaciji nekritičnih izvjestitelja, čitatelja ili gledatelja može pričiniti više štete nego koristi. Opravdano pitanje gdje su granice prosudbe, tko o njima odlučuje i kad nastupaju uvjeti ograničavanja prava na informacije (kada i kako pisati ili ne pisati i slično) gubi na težini spoznajom da su svi podaci javnozdravstvenih istraživanja u Republici Hrvatskoj dostupni javnosti i mogu se koristiti (potrebno je samo znati gdje ih naći, kako i kada ih koristiti.
|
|
 |
|