|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
|
|
|
dr.sc. Guste Santini
|
|
|
|
|
„Akumulirajte, akumulirajte u tome je sav Mojsije i proroci.”
Karl Marx
„Umijeće oporezivanja sastoji se u tome da se s guske očerupa
što više perja uz što manje gakanja.”
Jean Baptiste Colbert
„Siromašni imaju vrlo malo novca, pa ne mogu plaćati znatno povećane poreze. Bogate je moguće oporezivati jače, ali samo do neke točke: ako država nametne previsku „graničnu” stopu, tj. uzme prevelik dio posljednjeg dolara što ga pojedinac zaradi, to će imati ozbiljan nepovoljan učinak na poticaje da se radi, štedi i investira.”
Paul Krugman
|
25. svibnja 2011. godine Ekonomski fakultet u Zagrebu i časopis „Ekonomija/Economics” (Rifin; www.rifin.com) organizirali su Znanstveni skup: „MOGUĆI PRAVCI POREZNE REFORME” u spomen na desetogodišnjicu tragične smrti prof. dr. sc. Sanje Andrijašević vrsnog znanstvenika koja je bila aktivni sudionik u obrazovnom i znanstvenom procesu hrvatske financijske znanosti.
Rasprava je rezultirala zaključkom kako „postojeću gospodarsku krizu nije moguće riješiti bez reforme gospodarskog sustava kao nužne pretpostavke promjene gospodarske politike”. I dalje, „imajući u vidu dijagnozu hrvatskog gospodarstva” sudionici Skupa su naglasili da „vidno mjesto u predstojećoj refomri pripada fiskalnom poreznom sustavu”.
Vezanjem kune za marku, potom euro smanjen je broj stupnjeva slobode u vođenju potrebne, posebno razvojne ekonomske politike. Fiksiranje tečaja kune za euro dramatično je smanjio mogućnosti korištenja instrumenata monetarne, kreditne i tečajne politike. Nadalje, divergencija fiskalne i monetarne politike, uz fiksni tečaj kune, imala je dramatične posljedice po hrvatsku gospodarsku strukturu.
Temeljem te i takve ekonomske politike nužno je nastupila gospodarska kriza kojoj je svijetska kriza bila tek dodatni katalizator; učinci ekonomske politike pokazuju značajna odstupanja od Maastrichtskih kriterija koji, kako pokazuje prisutna kriza eura, nisu dostatni.
Rješavanje krize hrvatskog gospodarstva daje fiskalnom sustavu i fiskalnoj politici centralno mjesto. Ovo ne znači da je održiva postojeća monetarno-kreditna, odnosno tečajna politika. Međutim, do eventualnog napuštanja „tečajnog sidra”, doprinos ovih politika će biti bitno manji u odnosu na fiskalnu politiku.
Reforma porezne politike mora polaziti od rashodne strane proračuna. Potrebno je odlučno i snažno smanjiti rashodnu stranu proračuna kako bi se stvorili nužni uvjeti u pravcu smanjenja nepodnošljivo visoke porezne presije.
Nužno je imati u vidu socijalne aspekte poreznog sustava koliko je to god moguće. Međutim, socijalnu politiku nije moguće provoditi preraspodjelom, pasivnom socijalnom politikom, već korištenjem raspoloživog instrumentarija ekonomske politike u pravcu dinamiziranja gospodarske aktivnosti, dakle aktivnom socijalnom politikom.
|
Da bi porezna reforma ostvarila postavljene ciljeve umjesto dosadašnje autonomnosti („slobode”) monetarne, kreditne, tečajne i porezne politike nužno ih je usaglasiti (holistički pristup) kako bi se minimizirali kontraktivni učinci pojedinih mjera ekonomske politike. Instrumenti i mjere ekonomske politike određeni su ciljevima ekonomske politike što znači da monetarno-kreditna, tečajna i fiskalna politika, prije svega, moraju respektirati ciljeve ekonomske politike s jedne strane, i s druge strane, njihovo međudjelovanje, učinci, moraju biti usaglašeni.
Upravo dosadašnja divergencija monetarne i tečajne s jedne strane, i s druge strane, autonomne fiskalne politike pokazuju kako je nedopustivo njihovo zasebno djelovanje. Pri izradi porezne reforme bitno je identificirati učinke koje mjere porezne politike imaju na monetarno-kreditnu i tečajnu politiku odnosno koje učinke imaju te politike na učinkovitost porezne politike.
Navedeno je u suglasju s temeljnim načelom po kojem optimum nadsustava nužno ne pretpostavlja optimum podsustava; nadustav može postići svoj optimum kad podsustavi nisu u optimumu. Drugim riječima, nadsustav određuje ponašanje podsustava. Činjenica da postoji horizontalne i vertikalne interakcije ne mjenjaju navedeni zaključak.
Ograničenje u izradi prijedloga porezne reforme je izostajanje značajnijeg istraživanja odnosa gospodarske strukture i poreznog sustava, kao i učinke pojedinih instrumenata ekonomske politike na gospodarstvo, te njihovih međuodnosa. Naime, uobičajeno je da se kontinuirano traži najbolje riješenje.
U vrijeme donošenja poreznog ili blo kojeg drugog sustava gospodarstvo se nalazi u određenoj točci mnogobrojnih ciklusa koji se u vremenu mjenjaju što znači da je nužno kontinuirano preispitivati svaki sustav, odnosno podsustav kako bi se smanjila entropija sustava. Izneseno je dodatno ograničenje s kojim će se morati suočiti eksperti, ali i nosioci vlasti koji će donijeti konačnu odluku o novom poreznom sustavu.
|
Postoji opasnost da postojeće stanje u gospodarstvu, te gubitak blagostanja tijekom nekoliko zadnjih godina determnira moguća riješenja porezne reforme. Normativno nije moguće u potpunosti izbjeći, ali nije dopustivo da noramtivno određuje porezni sustav.
Hrvatska kao mala i nerazvijena, uz to otvorena, zemlja mora preuzeti kriterije učinkovistosti iz okruženja čak i ako bi napustila vezivanje tečaja kune za euro. Posebno valja istaći nedopustivu dominaciju fiskalnog u odnosu na socijalni i, posebice, ekonomski aspekt poreznog sustava. Uspoređujući dohodak per capita i porezne namete per capita, postojeći porezni sustav omogućuje daleko veće porezne prihode u odnosu na porezni kapacitet hrvatskog gospodarstva. Ovom valja pridodati i fisklane učinke temeljem deficita robne razmjene s inozemstvom.
Pri konstrukciji poreznog sustava potrebno je posebno imati u vidu:
- umjesto dosadašnjeg potrošnog gospodarstva nužno je sve raspoložive resurse usmjeriti u proizvodno, posebno, izvozno gospodarstvo,
- potrebu napuštanja tečaja kao sidra i varijabilizirati monetarno-kreditnu odnosno tečajnu u vanjskotrgovačku politiku koliko je to moguće imajući u vidu međunarodne obveze prema Međunarodnom monetarnom fondu, Svijetskoj banci i Svijetskoj trgovačkoj organizaciji s jedne strane, i s druge strane, ograničenja/mogućnosti što smo ih preuzeli ili ćemo preuzeti trenutkom kada postanemo punopravni članovi Europske unije,
- povećati konkurentnost hrvatskog gospodarstva tako da se manje povećaju neizravni i više smanje izravni porezi – provesti neizravnu devalvaciju kune,
- polaziti od porezenog kapaciteta poreznog obveznika kako bi se stimulirala štednja i destimulirala finalna potrošnja (povećati neoporezivi dio dohotka, vratiti zaštitnu kamatu na kapital, povećati PDV i trošarine uvažavajući ekonomske i socijalne kriterije) sukladno raspoloživosti čimbenika realnog sekatora, pri čemu je potrebno voditi računa da uravnoteženje trgovinske razmjene s inozemstvo smanjuje neizravne porezne prihode, kao što ih je deficit robne razmjene s inozemstvom povećavao,
- smanjiti poreznu presiju per capita kako bi svi sektori (građani, gospodarstvo, država) funkcionirali u uvjetima tvrdog budžetskog ograničenja, odnosno kako bi troškovi reforme bili minimizirani, te bili socijalno prihvatljivo raspoređeni,
- cijenu ubiranja poreznih prihoda kako na strani države tako i na strani poreznih obveznika; pojednostaviti porezni sustav da mu se poveća transparentnost – poveća učinkovistost i smanji porezna evazija,
- poreznu reformu valja osmisliti i konačno ostvariti na temelju suglasnosti građana Hrvatske (u izradi porezne reforme trebaju sudjelovati: Vlada putem Ministarstva financija, Hrvatska narodna banka, Hrvatska gospodarska komora, Hrvatska udruga poslodavaca, sindikati i Hrvatska udruga poreznih obveznika).
|
Doprinosi bi trebali postati temeljni izvor financiranja zajedničke potrošnje. Iz tog i takog određenja doprinosa nužno je njihovo preispitivanje povezati s rashodnom stranom proračuna. Drugim riječima, reforma doprinosa slijedi nakon određenja za koji smo se model socijalne države opredijelili.
Posojeći sustav mirovninske reforme je neodrživ na srednji rok. Pored starenja stanovništva i produženja životnog vijeka kao dodatno ograničenje valja imati u vidu i nepovoljan odnos zaposlenih – izdržavanih zbog učinka tragične privatizacije društvenog vlasništva i, temeljem nje, prijevremenog penzioniranja znatnog broja radno sposobnih radnika.
Vlada bi, bez obzira na predstojeće izbore, morala odmah pristupiti formiranju ekspertnog tima koji bi temeljem postavljenih ciljeva sačinio s ekonomskog motrišta Prijedlog porezne reforme koji bi se, potom, putem demokratskog procesa „pretočio”, „socijalizirao” u Poreznu reformu imajući u vidu stabilizacijske, razvojne i redistributnivne učinke.
Na kraju koncepcija i strategija razvoja, reforma gospodarskog, poreznog ili bilo kojeg drugog, sustava, po mojem mišljenju, mora zadovoljiti načela koje je Stjepan Radić (doktorirao na problemima oporezivanja) izrekao:
„Uradiše svega biše, uštediše još i više.”
odnosno na osobnoj razini:
„U radiše svega biše, u štediše još i više.”
|
|
 |
|