Seniko studio
Broj 3/2011
Izdvajamo iz broja:
Reforma gospodarskog sustava započinje poreznom reformom - dr.sc. Guste Santini
Zašto je kupac uvijek – kralj? - Kristijan Varšić
Završilo 15. Nacionalno savjetovanje o gospodarstvu i poduzetništvu
Hotelu Dubrovnik nagrada Fine Zlatna bilanca
Vratiti majstoru društveno poštovanje - Ante Gavranović
Predstavljen program HOK-a Obrtnik & partner
Konferencija o učenju za poduzetništvo
Marketingom protiv krize (1) - prof.dr.sc. Zvonimir Pavlek
Obilježja marketinga u uvjetima krize - mr.sc. Branko Pavlović
Milošević: Trenutno 130 investicijskih projekata
Escherichia coli i mikrobiološka otrovanja hranom - dr.sc. Danko Matasović
Svečana Akademija povodom Dana Hrvatske obrtničke komore
Sadržaj broja 3/2011
Broj 3-2011
Ante Gavranović
Quo vadis, Hrvatska?
Znamo što, ne znamo kako
Analiza koju su još prošle godine sačinili Hrvatski izvoznici na razini oko 1000 hrvatskih kompanija pokazuje da 7 od 10 kompanija neće preživjeti u postojećim organizacijskim uvjetima
Hrvatski privrednici očito su ozbiljno shvatili da je došlo vrijeme promjena: samog sustava privređivanja, ekonomske, monetarne i fiskalne politike s posebnim naglaskom na poreznu politiku, organizacijskog ustroja države i javne uprave, oštrije borbe protiv korupcije i učinkovitijeg pravosuđa.

I nije važno uz koju će političku opciju doći do željenih i očekivanih promjena. Važno je samo da one budu zaista učinkovite i unesu potrebni dašak optimizma ne samo u redove poduzetnika, već da se to osjeti kod ukupnog stanovništva. Ima li osnova za takva razmišljanja?

Ima! Konačni završetak pregovora oko ulaska Hrvatske u Europsku uniju na samom je kraju. Nadamo se da nekih posebnih iskakanja u tom pogledu neće biti, pa normalno očekujemo da će se i proces ratifikacije provesti do kraja i da će Hrvatska zaista 1. srpnja 2013. biti punopravna članica ove velike međunarodne zajednice. Uvijek smo se zalagali za takav scenarij, očekujući kroz to ukupni dobitak za hrvatsko gospodarstvo i stanovništvo.

Bilo bi nelogično očekivati da će se odmah stvari bitno mijenjati, ali sama činjenica da sada moramo postupati prema utvrđenim standardima i pravilima igre pruža nadu da ćemo se pretvoriti u organiziranu, odgovornu državu. To je okružje koje ozbiljni privrednici već odavno priželjkuju. Bit će tu, jasno, i žrtava. Oni koji nisu sposobni pridržavati se tih standarda nailazit će na brojne teškoće, sve do konačne njihove likvidacije s tržišta. Nicat će, međutim, novi poduzetnički izazovi, javit će se nova poslovna elita; jačat će svijest o proširenom tržištu koje pruža više mogućnosti.

Nadamo se da će konačni učinak premašiti negativne poene. Uostalom, tako je bilo u svim tranzicijskim zemljama koje su pristupile EU. Uvijek smo tvrdili da smo, usprkos lošim makroekonomskim pokazateljima posljednjih godina, spremniji od nekih ranije primljenih članica. Sada imamo prigodu to i dokazati.
No, ne smijemo pritom zaboraviti da i dalje teret svih željenih i očekivanih promjena u društvu i gospodarstvu u cjelini ovisi o našem ponašanju, pretpostavljenim ciljevima, jasnoj strategiji razvoja. Upravo stoga su zanimljivi pristupi i prijedlozi koji dolaze iz redova privrednika.

U roku od samo 14 dana održana su četiri vrlo zanimljiva skupa: 1. Kongres hrvatskih menadžera i poduzetnika, 6. konvencija hrvatskih izvoznika, skup Nacionalnog vijeća za konkurentnost i, konačno, Dan poduzetnika u organizaciji HUP-a. Na svakom od tih zaista reprezentativnih skupova – istina drugačijim rječnikom i s drugačijim naglascima – govorilo se o budućnosti hrvatskog gospodarstva. Pokušat ćemo na neki način prikazati temeljne postavke svake od ovih konferencija i ujedno objediniti najvažnije zahtjeve.

Mi znamo kako
Hrvatski menadžeri i poduzetnici su postavili jasno pitanje: ima li većeg gospodarskog potencijala u Hrvatskoj od hrvatskih menadžera i poduzetnika koji se iz godine u godinu domišljaju kako uspješno kormilariti kroz sve oluje ovog našeg tržišta? Ne pretendirajući kako imaju monopol na pamet, menadžeri i poduzetnici izrazili su svoju životnu zainteresiranost za izlazak iz gliba recesije te uspostavu održive gospodarske i socijalne perspektive.
Vladimir Ferdelji, dipl. ing., predsjednik HUM-CROMA, ističe: „U većem dijelu razvijenog svijeta menadžeri su glavni pokretači svih društvenih kretanja i operativni nositelji progresa. Poslovne strategije i politike reflektiraju se kroz donošenje dnevnih odluka, a taj posao uglavnom obavljaju menadžeri.

Stoga je percepcija ovog zanimanja u razvijenim zemljama izuzetno pozitivna, a društvene strukture u potpunosti su spoznale važnost njihove uloge u svakodnevnom životu i razvoju društva. Kod nas u Hrvatskoj još smo daleko od takve percepcije javnosti, što zbog naslijeđene slike socijalističkog direktora, a što zbog novoformirane predodžbe kapitalističkog tajkuna koju o menadžerima rado koriste mediji te je slika menadžera još uvijek obojena negativnim konotacijama.

Stalna nastojanja za promjenom takve percepcije predstavljaju jedan od glavnih zadataka našeg udruženja. Tek kad menadžerska profesija dobije odgovarajuće mjesto u društvu, moći će se računati na brz i snažan razvoj gospodarstva. Svakodnevica nas tjera da pokušamo što je moguće više popraviti uvjete u kojima djelujemo”.

Na kongresu je predložen Masterplan razvoja hrvatskog gospodarstva s fokusom na reindustrijalizaciju. Masterplan sadržava ključne točke razvoja Hrvatske, ali na način kako to vide sami sudionici gospodarskog života naše zemlje. Vodeći hrvatski privrednici predstavili su konkretne mjere za koje smatraju da bi trebale biti implementirane u praksi.

Usaglašeni Masterplan će zatim verificirati CROMA i HOK, nakon čega će biti dodatno usaglašen s ostalim gospodarskim udrugama (HGK i HUP), da bi u konačnici bio proslijeđen najširoj javnosti, političkim strankama i relevantnim državnim institucijama. Glavne točke Masterplana obuhvaćaju sljedeća područja: koordinirana reforma monetarne i fiskalne politike, promjena načina upravljanja državnim poduzećima, optimiranje razvoja proizvodnje i industrije sa statusom priključenja EU, rješavanje nelikvidnosti, smanjenje parafiskalnih nameta, teritorijalni preustroj s ciljem efikasnije i jeftinije uprave, efikasnija energetska politika, efikasnije zakonodavstvo i pravosuđe, uključivanje znanosti i obrazovanja u razvoj proizvodnje te ostalo.
Po riječima Vladimira Ferdeljija, Masterplan bi trebao predstavljati jedan strateški preokret u gospodarskoj strategiji: „Ovaj Masterplan nudi kompas za izlazak iz gliba recesije, platformu za dugoročno unapređenje konkurentne sposobnosti realnog sektora hrvatskog gospodarstva i odgovore na pitanja kako sačuvati postojeća i relativno brzo otvoriti nova kvalitetna radna mjesta u funkciji generiranja novostvorene vrijednosti.

Umjesto gospodarstva baziranog na tercijalnom sektoru, treba nam i jaka proizvodnja, kao što je to slučaj u najrazvijenijim zemljama svijeta čije proizvode svakodnevno koristimo. Strateški zaokret prema re-industrijalizaciji hrvatskog gospodarstva prvi je korak k oporavku i izlasku iz krize”.

Naš izlaz iz krize
Hrvatski izvoznici su na svojoj konvenciji opetovano ustvrdili kako je izvoz „ključ dugoročnog razvoja bez kojeg se ne može osigurati povećanje tržišta za domaće tvrtke, povećanje zaposlenosti, povećanje blagostanja za zaposlene i poslodavce izvoznih tvrtki i povećanje ukupnog blagostanja građana Hrvatske”.

Darinko Bago, predsjednik udruge Hrvatski izvoznici, tom je prilikom naglasio da još barem iduće dvije godine Hrvatski izvoznici ne naziru značajniji izlaz iz krize, pomoć u održavanju konkurentnosti ovaj put traže i grane i gospodarstva koja tradicionalno dosad nikad nisu bili poticane.

„U kriznoj godini, kad se europska tržišta, na koja otpada polovina hrvatskog izvoza, zatvaraju, apel domaćih tvrtki još je glasniji. Gospodarski oporavak moguć je izuzetnim angažmanom poduzetnika, ali i Vlade. Od Vlade izvoznici očekuju snažan angažman na afirmaciji hrvatskog izvoza, i to dosljednom provedbom jednakopravnosti svih gospodarskih subjekata te bespoštednom bitkom protiv korupcije”.
U suradnji s MINGORP-om na konvenciji je prikazan sažetak studije o stanju među hrvatskim izvoznicima. Hrvatski izvoznici žele takvim aktivnostima senzibilizirati Vladu RH i državnu upravu i približiti im probleme izvoznika.

Konkretnoj je studiji cilj, osim detaljnog upoznavanja MINGORP-a s aktualnim stanjem izvoznika, za iduću godinu osigurati izdvajanje znatnijih sredstava za grane koje mogu povećati izvoz. Riječ je o granama koje Hrvatskoj mogu osigurati BDP od 25.000 €, pa i veći, a dosad nisu poticane i o pokušaju da ih se dovede u jednak položaj u kojem je konkurencija u ovom trenutku u Europi.

Naravno, to ne znači da se i ostale grane ne bi poticale, ali svakako treba mijenjati sustav subvencioniranja poljoprivrede, brodogradnje i transporta”– ističe Bago, i nastavlja: „ovo je jasan signal svima da se misli ozbiljno jer su točno određene kratkoročne, srednjoročne i dugoročne mjere i tko ih, kako i dokad treba provesti, jer želimo izvesti Hrvatsku iz krize.

To ne mogu gospodarstvenici koji djeluju isključivo na domaćem tržištu, već prije svega izvoznici. Što više uspijemo ojačati HBOR, a time i provoditi mjere koje linearno potiču hrvatske izvoznike poput kreditiranja kupaca i proizvodnje za izvoz te osiguranja izvoznih poslova od rizika, to će hrvatsko gospodarstvo sutra biti u boljem stanju. Izvoznike posebno veseli mjera koja predlaže kapitalno jačanje uloge HBOR-a. Naime, upravo to je bio jedan od naših temeljnih zahtjeva”.

Na konvenciji je posebno naglašeno kako od četiristotinjak velikih poduzeća u Hrvatskoj, njih čak 130 uopće ne sudjeluje u izvozu. Da samo dio tih poduzeća aktivira svoj uspavani potencijal, u segmentu velikih izvoznika, koji drže nešto više od 50 posto hrvatskog izvoza, povećali bismo hrvatski izvoz za desetak-dvanaest posto. A to je nekoliko tisuća radnih mjesta više.
Kad je riječ o potpori hrvatskom izvozu, komercijalne banke nemaju ni približno kreativnu i inovativnu ponudu, koja bi zadovoljavala potrebe izvoznika. Hrvatski izvoznici također smatraju da se pravila za odobravanja subvencija i poticaja moraju iz temelja promijeniti.

„Te subvencije iznose približno 15 milijardi kuna i naše je stajalište da bi se trebale sustavno i pametno mijenjati. One moraju biti koncipirane tako da se daju samo onima s najvećim potrebama, ali jednom kad se daju, poticaji moraju imati pozitivne učinke na domaće gospodarstvo.

Npr. trenutačno smo svjedoci da se u HŽ-u, koji je korisnik subvencija na godišnjoj razini od 1,5 mrld kuna, čak organiziraju štrajkovi kako bi se inzistiralo na kupnji uvozne robe. To je neprihvatljivo hrvatskim izvoznicima, ali i većini hrvatskih sindikata. Imajte na umu da svakih 30 do 40 tisuća eura uvoza zatvori na godinu dana jedno radno mjesto u Hrvatskoj. Pa onda, gospodo, uvozimo koliko hoćemo, ali postavlja se pitanje do kada” – naglašava čelnik Hrvatskih izvoznika.

Istraživanje regionalne konkurentnosti
Nacionalno vijeće za konkurentnost (NVK) i Program Ujedinjenih naroda za Razvoj (UNDP) predstavili su „Regionalni indeks konkurentnosti Hrvatske 2010” koji rangira 21 hrvatsku županiju i tri glavne regije po konkurentnosti gospodarstva. Ovo je istraživanje nastavak mjerenja konkurentnosti započetog 2007. godine, a svrha mu je praćenje konkurentskog napredovanja te usporedni pregled stanja u regijama i županijama.

Regionalni indeks konkurentnosti (RIK) daje jasnu sliku o jakim stranama i slabostima pojedinačnih županija i regija te donosi preporuke za jačanje konkurentnosti gospodarstva na lokalnoj razini. Rezultati istraživanja pokazuju da su regionalne razlike i dalje velike i da je u protekle tri godine ostvaren vrlo malen napredak u premošćivanju razlika između manje i više razvijenih županija.

U 2010. slika konkurentnosti na razini triju glavnih regija (kako ih definiraju standardi Europske unije, s 800.000 ili više stanovnika) nije se znatnije promijenila u odnosu na 2007. Sjeverozapadna Hrvatska i dalje zauzima vodeće mjesto na listi konkurentnosti, Jadranska Hrvatska drugo, a na začelju je, baš kao i prije tri godine, Središnja i Istočna (Panonska) Hrvatska.
Ljestvica konkurentnosti županija uglavnom je ostala nepromijenjena, premda su neke županije uspjele popraviti svoje pozicije. Varaždinska županija, Grad Zagreb te Istarska, Međimurska i Zagrebačka županija i dalje zauzimaju prvih pet mjesta prema regionalnom indeksu ukupne konkurentnosti, s tim što se Varaždinska sada popela s četvrtog mjesta i zauzela vodeće mjesto koje je 2007. pripadalo Gradu Zagrebu.

Zagreb je pao s prvoga na drugo mjesto. Na začelju liste su Požeško-slavonska, Vukovarsko-srijemska, Sisačko-moslavačka i Ličko-senjska županija, tj. županije koje se najviše suočavaju s posljedicama rata. Svih deset županija koje imaju najniži rang konkurentnosti imaju i najniži indeks razvijenosti (ispod 75% prosjeka BDP-a
Republike Hrvatske po glavi stanovnika). Ta podudarnost upućuje na zaključak da je njihova nekonkurentnost ujedno razlog njihove nerazvijenosti.

„Hrvatska se danas nalazi pred okončanjem pregovora s Europskom unijom i u tom procesu bitno je kreirati i ubrzano provoditi gospodarske politike koje vode održivom i konkurentskom napredovanju na svim razinama – nacionalnoj, regionalnoj i županijskoj. Nalazi ovog istraživanja potvrđuju da nema dovoljno brzih promjena, pa stoga ni vidljivog napredovanja konkurentnosti županija/regija. Sve regije i županije imaju pravo na ujednačen razvoj; jačanje konkurentnosti regija i županija pretvorit će se u rast nacionalne konkurentnosti.

To je jedino moguće ostvariti suradnjom svih regija/županija uz paralelno korištenje lokacijskih prednosti i resursa, poticanjem potencijalnih izvora i uklanjanjem prepreka rastu.”, istaknuo je Ivica Mudrinić, predsjednik Nacionalnog vijeća za konkurentnost.

„Regionalne nejednakosti su hrvatska stvarnost. Prosječna primanja su triput veća u bogatijim regijama nego u siromašnijim. Potrebno je provoditi zdrave politike na nacionalnoj, županijskoj i lokalnoj razini kako bi se poduzetnički zamah proširio i na manje razvijene regije te im pomogao da uhvate korak s razvijenijima.

U tim nastojanjima, Regionalni indeks konkurentnosti može poslužiti kao korisna informacija kod donošenja političkih odluka i dodjele sredstava, s krajnjim ciljem da omogući Hrvatskoj da u trenutku pridruživanja Europskoj uniji bude regionalno što ujednačenija.”, smatra Louisa Vinton, stalna predstavnica UNDP-a u Hrvatskoj.
Jedan dio preporuka iz 2007. godine se provodi: stvorena je temeljna strateška, regulatorna i operativna infrastruktura upravljanja regionalnim razvojem, operativni programi Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva podupiru razvoj mreže regionalnih razvojnih agencija, programima Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva pridonosi se jačanju poduzetničke infrastrukture, a pri definiranju investicijskih aktivnosti prisutna je regionalna komponenta.

Ipak, još se puno mora raditi na uklanjanju ili barem smanjenju regionalnih nejednakosti i jačanju konkurentnosti na regionalnoj razini o čemu ovisi razina konkurentnosti cijele zemlje. Regionalni indeks konkurentnosti koristan je izvor informacija za regije i županije kod utvrđivanja njihovih slabosti i prilika, te kod donošenja odluka koje su se pokazale kao uspješne u drugim županijama.

Isto tako, RIK služi i poslovnoj zajednici pri donošenju investicijskih odluka. Javni sektor i državna uprava mogu ga koristiti kao polazišnu osnovu pri donošenju razvojnih programa, kao i kod izrade i provedbe svih politika relevantnih za smanjenje jaza u razini razvijenosti pojedinih dijelova zemlje – od obrazovne, inovacijske, socijalne, porezne do investicijske politike.

Pad opće konkurentnosti
Institute for Management Development (IMD) iz Lausanne, čiji je partner-institut Nacionalno vijeće za konkurentnost Hrvatske, objavio je ovih dana najnovije rezultate „Godišnjaka svjetske konkurentnosti 2011.” prema kojem je Hrvatska zauzela 58. mjesto od ukupno 59 vodećih svjetskih ekonomija. Riječ je o istraživanju koje se provodi više od 20 godina a Hrvatska je ove godine uvrštena šesti put. Treba naglasiti da je riječ o elitnom krugu zemalja, u njega ne ulaze nerazvijene zemlje ili zemlje s nepouzdanom statistikom. Ove godine broj zemalja povećan je uvrštenjem Ujedinjenih Arapskih Emirata, koji su zauzeli 28. poziciju.

SAD su se vratile na vodeću poziciju koju dijele s Hong Kongom a na trećem mjestu je prošlogodišnji lider Singapur. Tajvan, koji je prethodne godine napredovao s 23. na 8. poziciju, ove je godine na 6. mjestu. Znatan je napredak Njemačke – sa 16. na 6. mjesto u dvije godine. Irska je nastavila pad i na 24. je mjestu, a prije 5 godina bila je na 11.

Nove članice EU, s Hrvatskom usporedive zemlje, bilježe određena poboljšanja svojih pozicija (Rumunjska, Poljska) odnosno manji oporavak nakon značajnog pada prethodne godine (Slovačka, Slovenija), dok su Mađarska i Bugarska pale na ljestvicu u odnosu na 2010. godinu.
U 2011. godini Hrvatska je na 58. mjestu i premda je ova pretposljednja pozicija zabrinjavajuća jer iza nas je još samo Venezuela, treba naglasiti da se ocjena naše konkurentnosti u odnosu na prvorangiranu zemlju poboljšala sa 40,0 posto u 2010. godini na 49,4% u 2011. godini. Usporedi li se ovaj podatak s rezultatima iz 2006. godine, tada se može zaključiti da se zaostatak Hrvatske u ocjeni konkurentnosti prema usporednim zemljama ipak postupno smanjuje.

Istovremeno, analiza 20 faktora konkurentnosti navodi na zaključak kako su naši najbolji faktori: cijene, zdravlje i okoliš, obrazovanje, društveno okruženje i međunarodna trgovina, a najlošiji: manadžment, institucije, domaća ekonomija, stavovi i vrijednosti, tržište rada i zaposlenost, znanstvena infrastruktura, poslovna legislativa i strana ulaganja.

Iz područja cijena, po inflaciji Hrvatska je rangirana na 7. poziciji, a povoljne su i pozicije cijena najma poslovnih prostora. Iz društvenog okruženja vrlo je povoljan rang ocjene ravnomjernosti distribucije dohotka (10.), kao i pokazatelji ravnopravnosti spolova. Produktivnost i efikasnost znatno su poboljšane, ali uslijed velikog smanjenja zaposlenosti.

U okviru javnih financija vrlo su loše anketne ocjene: upravljanje javnim financijama (53.), izbjegavanje plaćanja poreza (59.) i financiranje mirovinskog sustava (56.). Za strana ulaganja, pogoršanje je posljedica znatnog smanjenja priljeva izravnih stranih ulaganja u 2010. kao i vrlo lošeg ranga (51.) kumulativnih stranih ulaganja u Hrvatsku.

„Za konkurentski napredak Hrvatskoj su potrebne brze promjene. Ovogodišnji rezultati rangiranja IMD ukazuju da Hrvatska nema više vremena, jer se samo brzim i jasno ciljanim promjenama mogu privući nova znanja i investicije ključne za dugoročni održivi rast i razvoj zemlje”, ističe Ivica Mudrinić, čelni čovjek Nacionalnog vijeća za konkurentnost.
Faktori konkurentnosti Hrvatske, 2011.
Izvor: IMD World Competitiveness Yearbook 2011, svibanj 2011.


Kapital i radna mjesta „ruku pod ruku“
Na ovogodišnjem Danu poduzetnika pod nazivom „Hrvatski poslodavci na prekretnici” predstavnici Hrvatske udruge poslodavaca iznijeli su svoj program za razvoj Hrvatske od 2011. do 2015. godine pod nazivom „Kapital i radna mjesta ruku pod ruku”.

„Ulazak u Europsku uniju je veliko postignuće, ali pred nas stavlja nove velike izazove i dovodi nas do prekretnice. Sada za nas slijedi još važniji posao. Trebamo znati kako ćemo sutra raditi i poslovati u Europskoj uniji da bismo na tom otvorenom tržištu bili konkurentni, da bismo sačuvali i povećali broj radnih mjesta, da bismo povećali izvoz i plasman naših roba na druga tržišta te da bismo zaštitili naše nacionalne interese.

Nažalost, Hrvatska ima ozbiljnih strukturnih problema koje moramo odmah početi rješavati jer će ulazak u Europsku uniju te probleme samo dodatno naglasiti i učiniti ih vidljivijima što će nas dovesti u još nepovoljniji položaj. Politika sada mora povući mjere koje sasvim sigurno nisu popularne, ali imaju svoje opravdanje i dugoročan karakter.

Zato pozivamo sve društvene i političke aktere da zajednički stanu iza reformi i podrže promjene koje su nam svima važne. Da ovaj trenutak, početka oporavka od krize i ulaska u Europsku uniju, iskoristimo kao točku preokreta”, poručio je u uvodnom govoru Ivan Ergović, predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca.

I premijerka Jadranka Kosor i Predsjednik RH Ivo Josipović su kroz svoja izlaganja podržali predstavljeni program Hrvatske udruge poslodavaca.

„Uzet ćemo u obzir ove prijedloge poslodavaca koje su nam predstavili”, izjavila je premijerka Jadranka Kosor nakon što je pobrojala gospodarske mjere koje je aktualna Vlada poduzela u borbi s krizom.

Program HUP-a kao temeljni cilj do 2015. godine postavlja realni ekonomski rast od prosječnih 4 posto godišnje, koliko se procjenjuje potrebnim da stopa nezaposlenosti padne ispod 8 posto što znači 200.000 više zaposlenih nego sada.

Da bi se to realiziralo predlaže se stroga fiskalna disciplina odnosno postupni prelazak državnog budžeta u zonu suficita, pokretanje programa nulte tolerancije prema neplaćanjima, duboke reforme glomaznoga sustava javnih i državnih poduzeća, teritorijalni preustroj koji će decentralizirati sustav i smanjiti broj jedinica lokalne uprave i samouprave te smanjenje poduzetničkih troškova i jačanje konkurentnosti, industrije i izvoza. Za svaku točku HUP-ov program predlaže i konkretne mjere koje će omogućiti realizaciju tih mjera.
Strateški cilj HUP-a:

Hrvatska kao privlačno odredište za privatna ulaganja i poduzetništvo gdje je stopa nezaposlenosti manja od 8%.
Operativni ciljevi:
• Prosječna stopa rasta realnog BDP-a od oko 4% 2011. – 2015. uz dostizanje 68% prosječne razine realnog BDP-a po stanovniku EU-27(28) 2015.
• Rast broja ukupno registriranih zaposlenih do 1,6 milijuna uz rast produktivnosti po stopi većoj od 1% godišnje u prosjeku, uz značajno smanjenje broja zaposlenih u javnim poduzećima kroz privatizacije, racionalizacije i izdvajanje aktivnosti.
• Zadržavanje godišnje stope inflacije na prosječnoj razini do 3%.
• Potpuna fiskalna konsolidacija – zaustavljanje rasta javnog duga i državnih izdataka i smanjenje poreza i doprinosa na rad i poreza na dobit.
• Smanjenje ne-poreznih troškova poduzetnika za admini-straciju, regulaciju i javne proizvode i usluge.
• Postizanje kreditnoga rejtinga „A” do 2015. radi svođenja premije rizika države u okvir od 1 postotnoga boda kako bi naši građani i poduzetnici 2015. plaćali trošak kapitala usporediv s prosjekom EU.
Potrebne reforme

• Reforma pravosuđa
• Reforma zdravstva
• Reforma obrazovanja
- nepredvidivost dugoročnih potreba tržišta rada
- fleksibilnost, kreativnost
- motivirani nastavnici i profesori
- cjeloživotno učenje
Glavna konkurentna prednost globalnog svijeta su ljudi i njihovo znanje i vještine.

“The illiterate of the 21st century will not be those who cannot read and write, but those who cannot learn, unlearn, and relearn” – Alvin Toffler
Umjesto zaključka
Hrvatsko gospodarstvo se, očito pod pritiskom složenog stanja na domaćem i svjetskim tržištima, ozbiljno zahuktalo. Iako je riječ o različitim pristupima, očigledno je da svi akteri na području gospodarstva traže učinkovitost, transparentnost i odgovornost.

Samo na tim načelima Hrvatska ima realne šanse da, sada kao budući punopravni član EU, u tu Zajednicu unese naše kvalitete i pruži svoj realan doprinos ukupnom boljitku. To je, konačno, novi izazov na koji smo dugo čekali, a sada je na nama da opravdamo naše mogućnosti i ostvarimo naša očekivanja.

Izdvajamo iz broja:
Reforma gospodarskog sustava započinje poreznom reformom
Zašto je kupac uvijek – kralj?
Završilo 15. Nacionalno savjetovanje o gospodarstvu i poduzetništvu
Hotelu Dubrovnik nagrada Fine Zlatna bilanca
Vratiti majstoru društveno poštovanje
Predstavljen program HOK-a Obrtnik & partner
Konferencija o učenju za poduzetništvo
Marketingom protiv krize (1)
Obilježja marketinga u uvjetima krize
Milošević: Trenutno 130 investicijskih projekata
Escherichia coli i mikrobiološka otrovanja hranom
Svečana Akademija povodom Dana Hrvatske obrtničke komore
Sadržaj broja 3/2011
Arhiva
   
 
 
Tražilica
 
 
Newsletter

Želite li primati
gospodarske novosti
na Vaš e-mail?
Prijavite se odmah!

E-mail:
Anketa