|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
|
|
|
Ante Gavranović
|
|
|
|
|
|
Dragutin Ranogajec je na čelu HOK-a nepunih šest mjeseci. Svoj izbor na ovo odgovorno mjesto zahvaljuje, prije svega, vrlo uspješnom radu na mjestu predsjednika Obrtničke komore Krapinsko-zagorske županije, ali je ipak presudan bio ambiciozan program rada kojim se natjecao za ovo mjesto. Razgovor s njim iskoristili smo za ocjenu onoga što je u tom pogledu učinjeno i gdje su, po njegovom mišljenju, najvažniji problemi.
|
|
Ne možemo imati dvostruka društvena mjerila – za obrtnike i druga zanimanja
|
Kao prvi zadatak stavili ste agresivnije zastupanje obrtništva, posebno pred tijelima državne uprave. Pritom ste posebno stavili naglasak na jači utjecaj obrtništva na zakonske prijedloge još u fazi njihove izrade. Kako se ti zahtjevi odražavaju u praksi?
Ti zadaci su sastavni dio Statuta HOK-a. Mišljenja sam da dosad nismo pokazivali dovoljno agresivnosti za naše zahtjeve. Očito je potreban drukčiji pristup zaštiti naših prava, a to znači da moramo aktivno sudjelovati u pripremi zakonskih prijedloga koji se odnose na nas i da tu struka mora biti odlučujuća.
Dakle, struka mora uočiti problem, dati prijedlog kako ga riješiti, a onda je zadatak HOK-a da istupi s tim problemima i prijedlozima prema nadležnim tijelima i Vladi Republike Hrvatske. No, time ne prestaje naša aktivnost. Kad imamo jasne prijedloge za pojedina rješenja moramo aktivno lobirati, objašnjavati u čemu je problem, zašto predlažemo upravo takva rješenja.
Kako doživljavate odnos ukupne društvene zajednice prema obrtništvu? Kako se Vlada i nadležna tijela odnose prema inicijativama koje dolaze sa strane obrtnika?
Obrtništvo je nedvojbeno dio hrvatskog gospodarstva. Naglasio bih da je jako važan dio, jer 99 posto obrtništva je u rukama građana, što za tzv. veliko gospodarske subjekte ne možemo reći u ovom trenutku. Rekao bih da često nisu dovoljno prepoznati i naši stavovi, ali i kvaliteta koja se krije upravo u obrtništvu.
Mi jesmo mali, mikro subjekti, ali se pokazalo da se mi puno brže i kvalitetnije prilagođavamo tržišnim promjenama od velikih sustava. Odnos nadležnog Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva prema obrtništvu je različit od slučaja do slučaja. Ono što je potrebno je imati čvrstu okosnicu, konstantu u tim odnosima. Htjeli bismo da Ministarstvo bude zaista naš partner i da naša zajednička suradnja bude optimalna.
|
U okviru Vašeg programa rada naglasili ste potrebu pravodobne informacije svakom obrtniku. U tom kontekstu nastao je i projekt SMS OBRTNIK. Što on znači i kako se implementira?
Tražili smo mogućnost da dostavimo što brže relevantnu informaciju svakom obrtniku. Naime, nismo zadovoljni odnosom medija prema problemima obrtništva, a ono što nije zabilježeno u medijima kao da se i nije dogodilo. Naše Obrtničke novine pak većinom bilježe samo prošle događaje. Smatramo da obrtnik, kao i svaki poslovni čovjek, treba aktualnu informaciju o poslovanju, tržištu. Rodila se ideja kako bi smo to mogli ostvariti. Stvoren je program koji nije ovisan ni o jednom operateru, što nam je bilo jako važno.
Krenuli smo u razradu programa koji se oslanja na Obrtni registar koji stalno dopunjavamo informacijama s terena. Omogućavamo da se dostavljaju informacije veličine do 160 znakova, čime osiguravamo maksimalnu ažurnost. Posebnost programa je što je on vezan i na NKD, pa možemo izdvojiti jasno određene ciljne skupine po djelatnostima, spolu i drugim kriterijima. To nam omogućava brzu i direktnu komunikaciju sa željenim partnerima.
Možemo, među ostalim, na 100.000 adresa odjednom poslati SMS poruku istoga sadržaja. To je potpuno nova dimenzija informiranja obrtnika, koja je dobro prihvaćena. Upućujemo i na određene linkove koji omogućavaju zainteresiranim obrtnicima pobliže upoznavanje s inicijativama, zakonskim rješenjima i drugim dokumentima.
Ovaj projekt je razradila Obrtnička komora Krapinsko-zagorske županije, a odlukom Upravnog odbora HOK-a od 1. lipnja o implementaciji projekta SMS obrtnik na razini cijelog komorskog sustava do kraja ove godine, omogućeni su uvjeti za pravodobnu informaciju svakom obrtniku u Hrvatskoj za njegovu djelatnost, koristeći informacijsko-telekomunikacijsku tehnologiju.
Edukacija je važan dio Vašeg programa rada HOK-a. Ima li na tom području kakvih pomaka?
Strukovno obrazovanje je područje na kojem HOK ima javne ovlasti. U taj sustav je dosad uloženo jako puno novaca, truda i entuzijazma. Mi kao HOK sufinanciramo djelatnike u 20 područnih komora koji se bave isključivo strukovnim obrazovanjem – od početka naukovanja do završnog pomoćničkog ispita na kraju obrazovanja. Naša je želja da učvrstimo taj sustav i model obrazovanja.
Smatramo da učenici moraju imati praksu u realnim radnim uvjetima, osobito u drugoj i trećoj godini. Pokazalo se, posebno kod nekih zanimanja (kuhar i konobar) kako je važan taj dodir s konkretnom radnom sredinom i kako ga ništa ne može zamijeniti.
HOK u suradnji s Ministarstvom gospodarstva, rada i poduzetništva upravo želi raditi na tome da obrazovni programi budu čim bolji, da su životni i da ta djeca budu nakon školovanja zaista spremna za uključivanje u tržište rada, a ne da budu skladište za Zavode za zapošljavanje. Svima nama je interes da učenici steknu sve kompetencije koje su im potrebne u realnom životu.
|
Kako se ti procesi odvijaju u praksi i gdje su ograničenja?
Naša je želja da učenici dobiju zaista korisno stručno obrazovanje. Zalažemo se, na primjer, da mentor ne može imati na brizi više od tri učenika, kako bi im se mogao s punom pozornošću posvetiti i prenijeti im potrebno znanje. Pritom ne smijemo ispustiti iz vida činjenicu da je obrtnik jedina kategorija koja tri puta ulaže u obrazovanje. Prvi put kad plaćamo porez na dohodak kao i svi ostali.
Drugi put kad plaćamo komorski doprinos, jer iz njega financiramo sve što se tiče strukovnog obrazovanja. Naime, iz Proračuna ne dobivamo za tu svrhu ni jednu jedinu kunu. Treći put kad učenicima dajemo na raspolaganje svoje radne prostore, potrebne materijale i mentore.
Postavljam pitanje je li HOK-u uopće potrebno upetljavanje u taj obrazovni proces? Svima nama je lakše otići na Zavod za zapošljavanje, uzeti gotovog čovjeka, staviti ga na radno mjesto. Međutim, pitanje je gdje će se izučiti zanat i na koji način.
Znači li to da se HOK zalaže za potpuni dualni sustav obrazovanja obrtničkih kadrova?
Apsolutno! Svako vraćanje na neke druge modele obrazovanja za nas su neprihvatljivi jer su pokazali da se bez praktičnog obrazovanja u realnim uvjetima ne može dobro izučiti zanat. Neprihvatljiva su za nas i objašnjenja da su djeca preopterećena. Ako su sada preopterećeni u praktičnom dijelu nastave, kako će se uhvatiti u koštac s radnim vremenom od najmanje osam sati, često i dužim?
To nisu opravdanja, nego alibi nekim školama i nekim upraviteljima koji se ne žele prilagoditi zahtjevima struke i zahtjevima vremena u kojem živimo.
|
|
Ukazat ću na jedan problem koji govori o društvenom odnosu prema obrtništvu. Prošle godine je svakog dana zatvarano 35 obrtničkih radnji, što znači da je u deset dana oko 350 zaposlenika izgubilo posao. Jeste li igdje vidjeli neku reakciju na taj proces? Istodobno, ako dolazi do obustave djelovanja nekog poduzeća s otprilike istim brojem radnika imamo reakcije sindikata, komore, nevladinih organizacija. Zar to nije licemjerje, ako tvrdimo da se kod obrtništva pretežito radi o privatnoj svojini?
|
Nedavno je u Saboru prošao Zakon o sprječavanju obavljanja neregistriranih djelatnosti. Kako ocjenjujete taj Zakon sa stajališta interesa obrtnika?
Zakon u sebi sadržava ideje i prijedloge koje Hrvatska obrtnička komora traži već više od deset godina. U tom smislu izražavamo svoje zadovoljstvo što je taj Zakon konačno prihvaćen. Posebnu zahvalnost upućujemo Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva, posebno državnoj tajnici Tihani Kraljić, koja je uložila mnogo truda i napora da se to odradi.
Ta zahvalnost pripada i Radnoj skupini, u kojoj su bili i naši članovi, koji su konstruktivno pristupili ovom pitanju. Sada, naime, postoji zakonski temelj za postupanje Državnog inspektorata i drugih inspekcijskih službi i mogućnost da provedu nadzor nad neregistriranim djelatnostima, što dosad nije bilo moguće.
Smatramo da se novim zakonom ograničava siva ekonomija kao jedna od ključnih boljki hrvatskog gospodarstva i ozbiljna prijetnja gospodarstvu koje funkcionira legalno.
Hoće li Zakon zaista razriješiti nelogičnosti koje se pojavlju na tržištu?
Zakonom je zabranjeno obavljanje neregistrirane djelatnosti, posebice slučajevi kada pravna ili fizička osoba obavljaju djelatnosti za koje nisu registrirane i kada nemaju zakonom propisane akte o ispunjavanju uvjeta za obavljanje registriranih djelatnosti, kao i kada obavljaju djelatnost unatoč zabrani da je obavljaju.
Sudionikom u obavljanju neregistrirane djelatnosti smatra se i fizička i pravna osoba koja naručuje, posreduje ili objavljuje oglas u tisku, putem televizije, radija i drugih medija, ili na neki drugi način dostupan javnosti, u kojem traži ili nudi uslugu koja nije registrirana.
Na koje stvari konkretno mislite pri tome?
Odbijemo li neke nelogičnosti koje su u javnosti dočekane na nož, ovim Zakonom se uvodi red na tržištu. Spominjem samo odredbu da će se dogoditi zabrana reklamiranja svima onima koji nemaju pravo na to. Prvi put se zakonski utvrđuje da će biti kažnjen i naručitelj posla.
Jako važno, postavljamo otvoreno pitanje hoće li se promijeniti odnos prema ’fušu’. Može li netko tko dobiva plaću iz Državnog proračuna, koristiti svoje pravo da izvan radnog vremena angažira ’fušera’ i da ga plati u gotovini, pa na taj način sprječava ulazak poreza u državne fondove. Istodobno, smatra svojim pravom tražiti povišicu plaće iz toga Proračuna.
Činjenica je, naime, da se u praktičnom životu ponašamo po dvojakim mjerilima: ujutro kao prodavač, poslije podne kao potrošač ... Po mom mišljenju, Zakon otvara prostor za novo zapošljavanje obrtnika i novi priljev obrtničkih subjekata, a ujedno ravnomjernije punjenje državnih fondova. To u konačnici povećava i našu ukupnu društvenu odgovornost.
|
Na nedavnom skupu hrvatskih menadžera i poduzetnika govorili ste o doprinosu obrtništva oporavku hrvatskog gospodarstva. Gdje su istinske mogućnosti u tom pravcu?
Potrebno je progovoriti o stvarnim problemima i naznačiti pravce izlaska hrvatskog gospodarstva iz sadašnjeg stanja. HOK se stoga uključio u ovaj dio priče. Istakao sam na tom skupu dvije stvari: prvo, pomoć obrtništvu da izađe iz začaranog kruga i, drugo, stavio sam naglasak na obrazovanje, koje po mom mišljenju nema alternativu. Znači, nelikvidnost, blokada žiro računa i problemi u zakonskim okvirima – to nas najviše muči.
To nisu specifični problemi obrtništva već gospodarstva u cjelini. Problem krize su prvi osjetili izvoznici i prijevoznici. Rezultati privrednih kretanja pokazuju da su izvoznici i prijevoznici u međunarodnom prometu, prvi izašli iz krize, jer su se brže od ostalih prilagodili novonastalim uvjetima na tržištima. Kod nas se gospodarska kriza pretvorila u ozbiljnu društvenu krizu.
Postalo je uobičajeno da se računi ne plaćaju na vrijeme. Dodatni uteg obrtnicima je odluka Vrhovnog suda iz ljeta prošle godine, kojom obrtnik može ostati bez svoje cjelokupne imovine, čak i kuće koju je naslijedio od roditelja, jer je iz zakona izbačena odredba koja govori o tome da se jamči samo imovinom unesenom u obrt. Novelacija odredbe koja traži da obrtnik odgovara cjelokupnom imovinom stvara neprimjereno stanje, zapravo predstavlja oblik kažnjavanja cijele obrtničke obitelji.
Problem izdvojene imovine koju želimo staviti u Zakon o obrtu postaje presudan element zainteresiranosti za obavljanje obrtničke djelatnosti, posebno kad je riječ o otvaranju novih obrtničkih subjekata. Puno je jednostavnije osnovati trgovačko društvo, s puno manje osobnog rizika.
Opet ćemo o ograničenjima. Što koči obrtnike za povećani plasman na stranim tržištima?
Nedostaju nam tvrtke-predvodnice, koje bi trebale vezati uz sebe segment obrtništva. Na skupu u organizaciji CROMA-e govorio sam i o značenju gospodarske diplomacije. Nama nedostaju prave informacije s pojedinih tržišta.
Bolja povezanost i prožimanje interesa otvorili bi šire mogućnosti za uspostavljanje pojedinih klastera, koji bi omogućavali okupljanje oko zajedničkih proizvodnih i izvoznih aktivnosti većeg broja gospodarskih subjekata, posebno obrtničkih. Potrebno je stvaranje poželjne poduzetničke klime koja bi poticala u tom smislu.
Recimo, mi nemamo klaster koji objedinjava ponudu i potražnju, pa obrtnici nabavljaju potrebne materijale po znatno nepovoljnjim cijenama. Kako u takvim okolnostima razvijati konkurentnost? U razgovorima smo s Hrvatskom gospodarskom komorom oko čvršće suradnje u traženju izlaza iz teškoća koje ima hrvatsko gospodarstvo, svjesni činjenice da malo i veliko gospodarstvo muče gotovo istovjetni problemi.
|
|
 |
|