|
|
 |
|
|
 |
|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
|
|
|
Stjepan Brzak, prof.
|
|
|
|
|
Aktualnost strukovnog obrazovanja
Ponukan pozitivnim reakcijama stručne javnosti na prethodni članak objavljen u prvom ovogodišnjem broju Suvremene trgovine, odlučio sam produbiti problem školovanja prodavača. Naime, činjenica je da se cijeli sustav strukovnog obrazovanja u RH mora modernizirati. O tome slikovito govore i rezultati upisa u strukovne škole.
Sukladno tome, Agencija za strukovno obrazovanje i druge partnerske institucije provode dva CARDS projekta, u potpunosti financirana od strane EU: CARDS 2002. “Strukovno obrazovanje i osposobljavanje: Modernizacija i izgradnja institucija” i CARDS 2003. “Jačanje škola za strukovno obrazovanje i osposobljavanje: Osnivanje centara izvrsnosti”. S obzirom da su projekti otvorenog tipa, korisno je uključivanje svih socijalnih partnera a naročito škola koje će biti najodgovornije za realizaciju novih obrazovnih programa.
Što se tiče sadašnjeg školovanja prodavača, već je prije objašnjeno da njime nitko nije potpuno zadovoljan. Zato i je u pripremi novi okvirni program za prodavače čiji prijedlog je izradila skupina za programe Centra za obrazovanje pri HGK. Taj prijedlog ili nacrt programa još nije dovoljno transparentan i vjerojatno će i dalje biti na stručnoj raspravi. Nije poznato kada bi novi program trebao točno startati, pretpostavlja se uskoro. Upravo radi toga smatram potrebnim poticati debatu o ovom značajnom pitanju. Pogotovo kad se radi o programu koji će biti podložan stalnim promjenama.
Obrazovni program prodavača
U prvom sam članku iznio prijedlog okvirnog nastavnog programa prodavača koji ću sada nešto detaljnije objasniti. Poznato je da program prodavača sadrži opće i stručne predmete. Od općeobrazovnih predmeta posebno su važni: hrvatski jezik, strani jezik, matematika, informatika, povijest i zemljopis (ekonomska geografija). Srž struke čine ekonomska grupa predmeta, poznavanje robe i praktična nastava (praksa).
Općeobrazovni predmeti trebaju biti u funkciji stvaranja kompentencija prodavača u gospodarskom sektoru trgovine. Isto tako, oni trebaju osposobiti učenike za mogući nastavak školovanja. Dakle, bitno je iznaći pravu mjeru nastavnih sadržaja. Metodika i broj nastavnih sati po godinama učenja ovise o modelu obrazovanja, izabranom programu i materijalnim uvjetima odnosne škole.
Potrebno je napomenuti da uvođenje novih tehnoloških rješenja ne smije zakomplicirati nastavni proces. Treba izbjegavati bifurkacije nastavnih sadržaja i formalizam u samom pristupu odgojno obrazovnim zadacima.
|
Što se tiče struke, ključni predmet je poznavanje robe. To je interdisciplinarna znanost koja nužno povezuje teoriju i trgovačku praksu. Ona prvenstveno predstavlja skup praktičnih znanja o robi. Prema njoj se određuju trgovačke struke. Sadržajno taj predmet treba obrađivati tehnološke osnove i većim dijelom komercijalne karakteristike robe. Učenici moraju steći takva znanja da mogu kao prodavači komunicirati sa prosječnim kupcem, ali i sa ljudima određene struke. Za izvođenje nastavnog programa tijekom školovanja poželjno je imati praktikum.
Ekonomska grupa predmeta treba i dalje biti zastupljena u sve tri godine učenja. Krucijalno je da učenici kroz sadržaje tih predmeta nauče tehniku i tehnologiju prodaje robe. Dakako, važno je pratiti novitete u trgovačkom poslovanju i promptno ih uvoditi u nastavu. Posebno mjesto ima praktična nastava koja mora biti sadržajno kvalitetna. Program prodavača opravdano nije u dvojnom modelu obrazovanja, stoga praktična nastava treba ostati u organizaciji škole. Naravno, to ne isključuje određeno licenciranje trgovina koje će prostorno i kadrovski osiguravati potrebne uvjete za izvođenje prakse. Takav model praktične nastave je već provjeren u školskoj praksi i ne treba ga mjenjati.
Posebno pitanje predstavlja obrazovanje odraslih. Taj oblik obrazovanja je u funkciji cijeloživotnog učenja i treba ga svakako zadržati u strukovnim školama. Programi moraju biti inventivni kako bi pratili zahtjeve tržišta rada.
Na kraju, završni ispit treba organizacijski pojednostaviti. Kompetentnost učenika za posao prodavača može se meritorno ocijeniti obranom završnog ili maturalnog rada pred ispitnom komisijom u školi. Završni rad treba biti problemskog tipa povezan sa trogodišnjom praksom učenika. On treba koncepcijski integrirati sadržaje struke. Učenici bi mogli pisati i zadaćnicu iz hrvatskog jezika kojom bi se ocjenjivala razina njihove pismenosti, te zadaćnicu iz matematike kako bi se utvrdila specifična znanja trgovačke računice.
Ljudski potencijali
Svaka promjena ili reforma ima svoju cijenu. Osim ulaganja sredstava u školske objekte i opremu nužno je i ulaganje u ljudske resurse. Nedavno je u pisanim medijima objavljen podatak da nastavnici zarađuju manje od plaće državnog prosjeka. Takve nestimulativne plaće dovode do općeg nezadovoljstva i negativne selekcije kadrova. Uz to je vezana i feminizacija školstva koja ima svoju konotaciju. Istovremeno, sindikati upozoravaju na sve teže sigurnosno stanje u školama i neadekvatno ponašanje okoline prema nastavničkom zvanju.
|
Nemoguće je postići željenje rezultate promjena u školstvu, bez zadovoljnih nastavnika. Vrijeme u kojem živimo stavlja materijalnu poziciju pojedinca u prvi plan. Teško je normalno živjeti bez pristojnih primanja. Radi toga školski sindikati moraju tražiti od Vlade da čim prije zakonom pravedno riješi sustav plaća u javnom sektoru. Osim toga, trebalo bi razmišljati i o određenim benificijama nastavnog osoblja s porastom godinama radnog staža.
U strukovnim školama je poseban problem zapošljavanja mladih stručnjaka na poslovima nastave stručnih predmeta. Najčešće se radi o inženjerima različitih struka, ekonomistima, pravnicima i slično. Konkretno, u trgovačkim školama to su ljudi koji predaju ekonomsku grupu predmeta i poznavanja robe. Specifičan je predmet poznavanja robe jer su tu zastupljene različite struke: prehrana, tekstil, metalna roba, elektrotehnička roba, motorna vozila i autodijelovi itd. Iz toga proizlazi da su za prehrambenu robu najkvalificiraniji diplomirani inženjeri prehrambene tehnologije, a za neprehrambenu robu diplomirani inženjeri određenih tehničkih struka.
Ti profili nastavnika bili su već utvrđeni prije uopćavanja programa prodavača. S obzirom da oko toga postoje određeni prijepori, mislim da je predhodno rješenje pravilno. Treba naglasiti da ne postoji fakultet koji obrazuje profesore poznavanja robe. Dobar profesor poznavanja robe formira se kroz rad i stalnim stručnim usavršavanjem.
Ekonomsku grupu predmeta predaju diplomirani ekonomisti. Osobno smatram poželjnim da se nastavnici tog aktiva specijaliziraju za pojedina nastavna područja radi lakšeg praćenja brzih promjena u teoriji i praksi.
Zaključno, mišljenja sam da je nepotrebno gubiti vrijeme u traženju nekih parcijalnih rješenja, jer to nije u interesu škole. Treba planirati dugoročno i kroz kadrovsku strukturu osigurati kvalitetu školovanja.
Uključivanje u svijet rada
Poznato je da prodavači često završavaju na Zavodu za zapošljavanje. Radi se o nedovoljnoj kompetentnosti ili nezadovoljstvu prodavača niskom plaćom. U toj situaciji loše prolaze kupci koji ne mogu dobiti kvalitetnu uslugu. Naročito se to osjeti na odjelima tehničke robe gdje se u pravilu traže veća stručna znanja. Tu su prodavači često površni u davanju informacija ili jednostavno ostave kupca da se sam snalazi.
|
|
Smatram da briga škole za mladu populaciju ne prestaje izdavanjem završnih svjedodžbi. Škola mora biti osjetljiva na tržišno vrednovanje svog “proizvoda”. Mora postojati stanoviti “feed back” kako bi se pravovremeno mogli poboljšati nastavni sadržaji i dati učenicima kurentno znanje. Škola ne može biti sama sebi svrhom. Naravno, za uspješno uključivanje mladih u svijet rada odgovornost snose i gospodarstveni subjekti te institucije države.
|
|
 |
|
|
 |
|
|
|