|
|
 |
|
|
 |
|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
|
|
|
Berislav Pribanić
|
|
|
|
|
... i Bog reče ...
bavite se trgovinom!
Neka postane, bude i ostane dio vaše kulture!
|
Trgovina je, kao jedan od temeljnih socijalno-materijalnih odnosa u okviru ljudskih zajednica, postojala oduvijek. S razvojem civilizacija i njihovim međusobnim kontaktom odnosi koji su vladali u trgovinskim relacijama bili su odraz općih odnosa – političkih, socijalnih, kulturnih – uspostavljenih između pojedinih zajednica, a nerijetko i njihova preteča.
U genezi razvoja trgovine tijekom povijesti danas se može ustvrditi da je taj razvoj u većoj mjeri dosegao svoj vrhunac uspostavljanjem globalne trgovine i univerzalnih pravila po kojima se ona odvija. No, ni u kom slučaju se ne može ustvrditi da je s većim obujmom i otvorenošću tržišta trgovina postala transparentnijom; upravo suprotno, taj obujam i sveobuhvatnost nametnuli su i nameću potrebu da se svakodnevno utvrđuju kontroliranost podrijetla, kvaliteta i sigurnost robe.
Odgovornost trgovine
Trgovina, pojednostavljeno rečeno, predstavlja komunikacijski kanal između proizvodnje i potrošnje te, kao takva, uz mehanizme kontrole kvalitete i shvaćanje odgovornosti što je svi sudionici procesa nužno moraju prihvaćati i po njima postupati, ima vlastitu odgovornost prema krajnjim potrošačima, od koje ne bi smjela odstupati.
Uloga posrednika nije uvijek zahvalna: s jedne su strane proizvođači koji žele plasirati svoje proizvode na tržište, a s druge nerijetko nedovoljno educirani potrošači. Upravo je edukacija zajednički jezik koji bi trebao povezivati ove dvije strane, suprotstavljene u povezanosti, kako bi se kroz prodajni proces isfiltrirali proizvodi koji svojim karakteristikama zaslužuju povjerenje potrošača.
Time se može ostvariti najblagotvorniji utjecaj na regulaciju ukupnog procesa trgovine u kojem bi njena posrednička uloga bila u najvećoj mjeri ostvarena.
No, dok tomu još uvijek nije tako, trgovina kao djelatnost nikako se ne može svesti pod navodnik običnog „posrednika“. Uloga trgovine kao mjesta na kojem potrošač dolazi u dodir s proizvodom ključni je element koji može biti odlučujuć za plasman proizvoda na duži rok kroz stjecanje povjerenja.
Približavanje proizvoda krajnjem korisniku obično započinje putem medija, različitim oblicima reklame, ali se upravo u trgovini događa „prijenos uživo“, gdje potrošač može biti informiran u stvarnom vremenu o proizvodu i njegovim svojstvima što, u konačnici, dovodi do željenog rezultata – kupnje. Nakon toga najbolja i obično jedina reklama za pojedini proizvod jest njegova kvaliteta.
U tom dijelu leži odgovornost trgovine ne samo kao gospodarske, nego i kao socijalizacijske djelatnosti koja se prema potrošaču odnosi s poštovanjem, imajući u vidu njegovu dobrobit i zadovoljstvo. Ne treba previše ponavljati da je zadovoljan kupac onaj kupac koji se vraća i dugoročno ostaje vjeran prodavaonici i proizvođaču, od čega svi sudionici procesa trgovine naposlijetku imaju koristi. A to nam je svima cilj.
|
Trgovina je kultura
Konzumerizam nije jedina potrošačka kultura, iako se u suvremenom dobu nameće kao prevladavajuća. Može se reći da je upravo nedostatak kulture potrošnje i doveo do trenutne recesije u svjetskom gospodarstvu i svih drugih posljedica koje su nastale kao produkt te krize. U osnovi je ipak bila pretjerana potrošnja, što se može nazvati i nekulturom potrošnje. Svojevrsna kriza morala tako je dovela do ekonomske krize.
Nadalje, nedostatak kulture trgovanja u sadašnjim, kriznim vremenima samo je još više došao do izražaja. Kako drukčije objasniti nerealno visoka sniženja (i do 70 %!), koja su se mogla vidjeti na policama naših trgovina u posljednjih godinu dana. Dumping cijena ne samo da je sankcioniran zakonom, nego je i neetičan, a u krajnjoj liniji i neproduktivan. Zašto?
Ako se u obzir uzme da je trgovina, kao što je ranije rečeno, odgovorna djelatnost koja svojom posredničkom ulogom kreira, ili pomaže kreirati, povjerenje između potrošača i proizvoda/proizvođača, jasno se može zaključiti da ovakva praksa ni u kom slučaju ne pomaže unapređenju, a kamoli stvaranju toga povjerenja.
Na kraju je tako vođen proces prodaje podjednako štetan za sve. Za potrošača će određena razina cijene uvijek biti argument po kojem, u dobroj mjeri, ocijenjuje kvalitetu proizvoda i svoju spremnost da ga kupi, što je u konačnici ultimativna šteta i za proizvođača i trgovca. Drastično snižena cijena proizvoda dovodi do isto tako drastično niže ocjene kvalitete. Gubitak povjerenja je neminovan, a upravo se povjerenje najteže vraća.
|
Povjerenje je ključ, a zdravlje recept uspjeha
Na kraju, iako je sve prethodno rečeno dobro poznato, osobito trgovcima, nikada nije naodmet ponoviti da je upravo povjerenje prvenstveno potrošača, a potom i međusobno povjerenje proizvođača i trgovaca, od presudne važnosti za poslovni uspjeh.
Zadovoljstvo i dobrobit kupca u tom su procesu čimbenici od kojih sve polazi ili u kojima sve završava.
Osvrnemo li se na sadašnji trenutak iz perspektive Grupacije Dr. Theiss na hrvatskom tržištu, možemo reći da je ova kriza dodatno afirmirala naše proizvode.
Posebnu je pozornost u ovoj godini zaslužila linija Mucoplant, kao i Echinacea biljne kapi, čija je prodaja znakovito porasla. Poznate i priznate kao imunostimulans Dr. Theiss Echinacea biljne kapi prisutne su na tržištu diljem svijeta više od 30, a u Hrvatskoj već 15 godina i izuzetno su blagotvorno sredstvo za prevenciju i jačanje imuniteta organizma.
Na kraju, želim svim našim čitateljima i prijateljima, a posebice trgovcima, sretan, lijep i razuman trgovački Božić i neka uvijek imaju na umu da je njihovo zanimanje jedno časno zanimanje čije se vrednote moraju čuvati.
A preduvjet za čuvanje svih vrednota je očuvanje zdravlja. Tako bih svim našim čitateljima preporučio da svakoga jutra, uz doručak, iscijede jednu naranču, limun ili grejp te dodaju 50 Dr. Theiss Echinacea biljnih kapi. To je recept za čuvanje najveće vrednote čovjeka – njegova zdravlja.
|
|
 |
|
|
 |
|
|
|