|
|
 |
|
|
 |
|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
|
|
|
Stjepan Brzak, prof.
|
|
|
|
|
Trgovina je nesumnjivo središnja gospodarska djelatnost u Hrvatskoj. To potvrđuju podaci svih relevantnih institucija u državi. Trgovina bi kao poveznica između proizvođača i potrošača trebala jačati domaću proizvodnju i osigurati kupcima redovitu opskrbu kvalitetnim robama, adekvatnih cijena. Međutim, kod nas to nije tako.
Naime, Hrvatska nema transparentnu strategiju razvoja gospodarstva(trgovine) i vodila je pogrešnu politiku uvoza roba i usluga, čime se pogodovalo internacionalizaciji trgovine.Strani trgovački lanci ne preferiraju prodaju domaćih proizvoda, a i cijenom svojih roba su konkurentni.
Proces globalizacije kao i svjetska gospodarska kriza dodatno otežavaju poziciju hrvatske trgovine. Posebno se to odnosi na malu trgovinu, koja je u dosta teškom položaju.Logično je postaviti pitanje kako popraviti situaciju trgovaca, odnosno unaprijediti djelatnost trgovine? Obrazovanje kadrova ima u tome sigurno značajnu ulogu.
Na nedavno održanom okruglom stolu "Trgovina u uvjetima krize" u sklopu 85. Jesenskog međunarodnog zagrebačkog velesajma sudjelovao je i g. Nils Busch-Petersen, glavni direktor Udruge trgovaca u njemačkoj pokrajini Berlin-Brandenburg. Nakon uvodnog izlaganja, kazao je u raspravi i sljedeće: "Obrazovanje trgovaca je nama najvažnija investicija". Ne sjećam se slične izjave naših poslovnih ljudi iz područja trgovine. Njemačka i u uvjetima krize ulaže u školovanje ljudi, jer je svjesna da je znanje snaga koja može pokrenuti gospodarstvo. Ljudski resursi imaju prvorazredno značenje za traženje izlaza iz recesije.
O školovanju trgovaca kod nas je već dosta pisano.Ukratko, kod nas kao i u Njemačkoj, postoji dualni sustav obrazovanja. Program JMO je primjereniji za fizičke osobe, odnosno trgovačke obrte koji zauzimaju oko 30% tržišnog udjela maloprodaje u Hrvatskoj. U velikim gradovima dominira pravni sektor, kojemu više odgovara dosadašnji model obrazovanja. Za oba modela je bitna povezanost škole i trgovine.
Škola mora učeniku dati potrebna teoretska znanja, a trgovačke kuće omogućiti kvalitetnu primjenu tih znanja u praksi.Na žalost, u trgovini se često to ne shvaća dovoljno ozbiljno. Učenika se na stručnoj praksi doživljava kao trošak, a ne kao potencijalnog djelatnika koji će svojim kompetencijama doprinjeti unapređenju prodaje i razvoju tvrtke. Više je razloga za takvo stanje.
|
Ključ rješenja je u politici. Nositelji izvršne vlasti trebali bi odgovorno provoditi ideju o Hrvatskoj kao zemlji znanja. Za to nam je potreban kvalitetan obrazovni sustav, koji ima svoju cijenu. Ulaganje u obrazovanje je ulaganje u našu budućnost. Ne radi se samo o novcu, već i o kurikulumskoj politici koja se odnosi na cjelokupni rad škola.Obrazovna politika mora u tome biti konzistentna.Ne smije se ići korak naprijed, pa dva natrag. Posljedice takvog pristupa su pad kvalitete nastavnog i upravljačkog kadra u školskom sustavu.
Obrazovni sustav mora biti u funkciji promjena na tržištu rada, što podrazumijeva mogućnost cjeloživotnog obrazovanja. Posebno je to značajno u sferi strukovnog obrazovanja. Mišljenja sam da bi učenici strukovnih škola, što znači i trgovačkih, trebali imati mogućnost nastavka školovanja i bez polaganja državne mature. Projekt državne mature je jedno zasebno pitanje.
Zaključno bih konstatirao kako je obrazovanje naš najvažniji resurs i jamstvo svjetlije budućnosti. Samo obrazovani, kompetentni kadrovi mogu biti nositelji gospodarskog razvoja i napretka društva u cjelini. Kriza je i naša šansa za krupne promjene u društvu: promjene sustava vrijednosti, ekonomskog modela i načina upravljanja društvom. Naravno, za to je potrebna politička volja, odnosno nacionalni konsenzus svih relevantnih faktora. Prijedlog novog državnog proračuna biti će indikator stvarnog stanja.
|
|
 |
|
|
 |
|
|
|