Seniko studio
Broj 5-6/2009
Izdvajamo iz broja:
Broj 5-6-2009 - Ante Gavranović
Hrvatski zavod za norme u punopravnom članstvu CEN-a i CENELEC-a
Listeš: Mala trgovina ima svoje mjesto pod suncem - Goran Pavlović
Zadovoljni, lojalni i oduševljeni kupci (4) - prof.dr.sc. Zvonimir Pavlek
Korištenje fondova EU u poticanju regionalnog razvoja - Domagoj Vidaković, MBA
Obrazovanje u funkciji razvoja - Stjepan Brzak, prof.
Trgovina i kultura trgovanja - Berislav Pribanić
SSSH: 2010. bez otpuštanja radnika, plaće na ovogodišnjoj razini
Porezna reforma i hrvatska kriza
Guste Santini
Hrvatska, mala i nerazvijena tranzicijska zemlja, u svom kratkom i burnom postojanju kada je riječ o ekonomskoj politici,
činila je mnoge greške koje se ni danas javno ne priznaju. Posljedica takve politike je velika zaduženost prema svijetu kao posljedica velike otvorenosti prema uvozu i nesposobnosti prema izvozu, rasprodaja vitalnog dijela gospodarstva, povećanje
socijalnih napetosti.

Stoga postaje sporno u kojoj mjeri nosioci ekonomske politike mogu donositi samostalne odluke ignorirajući interese vjerovnika i investitora. Konzumerizam koji je samo pojavni oblik događanja u zadnjih dvadesetak godina, izraz je tragičnog materijalnog stanja građana tzv. socijalističkih zemalja tada i sada, kada su svi zaduženi i socijalno ugroženi.

Izlazak iz tog stanja nije jednostavan. Naprosto, nema dobrih rješenja. Pitanje svih pitanja je: koje je najmanje loše rješenje? Jasno je da bez dinamiziranja privredne aktivnosti rješenja neće biti; sutra će biti još tmurnije nego što je to danas, kao što je danas tmurnije nego što je to bilo jučer.

Država je u proteklom razdoblju osiguravala značajne prihode temeljem:
• deficita robne razmjene s inozemstvom,
• rasprodaje obiteljskog srebra i
• javnog duga.

Ciljana participacija države u finalnoj raspodjeli društvenog proizvoda ne bi smjela biti veća od 30%. Kako je danas udio države u finalnoj raspodjeli društvenog proizvoda gotovo 50%, znači da se, putem iteracija, ovo učešće države mora smanjivati.

Za uspjeh porezne reforme od presudnog je značaja brže smanjenje rashodne od prihodne strane proračuna. Umjesto dosadašnje prakse da se najprije odrede rashodi, predlažem da se na samom početku izrade proračuna odrede prihodi koji će se potom putem parlamentarnog procesa razdijeliti na pojedine oblike potrošnje.

Bilo bi potrebno “podijeliti” proračun na tekući dio i dio koji se odnosi na kapitalna ulaganja. Restrukturiranje državne uprave, lokalne uprave i samouprave moguće je jedino ako se odrede jasni standardi/ kriteriji koji su primjereni postojećoj
razini nacionalnog dohotka, odnosno dohotka per capita.
Jedino je izvozna orijentacija, po mojemu mišljenju, put razvoja hrvatskog gospodarstva i pretpostavka trajnog rješenja postojećih problema. U tom smislu potrebno je poreznu reformu tako postaviti da bude, koliko god je to moguće, podrška izvoznom dijelu gospodarstva, što je moguće postići povećanjem neizravnih poreza kako bi se smanjila potrošnja i povećala štednja te smanjenjem izravnih poreza kako bi se smanjila cijena koštanja dobara i usluga na strani izvoznika.

Tako konstruiran porezni sustav predstavlja izravnu podršku postojećem tečaju kao nezavisnoj varijabli i podređen je održanju stabilnog tečaja.

Stabilnost tečaja kune valja postići povećenjem učinkovitosti nacionalnog gospodarstva, a ne zaduživanjem u inozemstvu, što je do sada bio slučaj.

U Hrvatskoj je trenutno u upotrebi porezni sustav potrošnog tipa, temeljem standardne, ali ne i moje klasifikacije.
Međutim, on nije dao pozitivnih učinaka jer su monetarnokreditna politika i odvajanje tečaja kune od salda platne bilance, kao i pretjerano velika participacija države u društvenom proizvodu, eliminirali njegovu izvoznu orijentaciju.

Stoga je od presudnog značaja koordinacija svih politika kako bi se ostvario cilj – izvozna orijentacija hrvatskog gospodarstva. Naprosto: “Akumulirajte, akumulirajte – u tome je sav prorok i Mojsije” (Karl Marx), nužno je polazište na
kojem se mora temeljiti gospodarski sustav pa samim time i porezni sustav kao njegov, u globaliziranom svijetu, najbitniji podsustav.

PDV bi trebalo povećati sa sadašnjih 23% na 25% u dva navrata, i to za jedan posto 1. 1. 2011., odnosno 1. 1. 2012.
Porezni prihodi od trošarina trebali bi se povećati za najmanje 20%. Korekcija postojećih trošarina, odnosno uvođenje novih trošarina trebalo bi biti izvršeno tijekom 2010. godine.

Porezne stope poreza na dohodak primjenjivale bi se od 1. siječnja 2010. godine kako slijedi:
• dohodak do 5.000 kuna bio bi izuzet od oprezivanja;
• dohodak od 5.001 do 15.000 kuna oprezivao bi se po stopi od 10%;
• dohodak od 15.001 kunu do 30.000 kuna oporezivao bi se po stopi od 20%;
• dohodak od 30.001 kunu i više oporezivao bi se po stopi od 30%.

Povrat zaštitne kamate izvršio bi se:
• u 2010. godini za jednu petinu;
• u 2011. godini za dvije petine;
• u 2012. godini za dvije petine;
• u 2013. godini zaštitna kamata bi se trebala povećati iznad razine inflacije.
Istovremeno je potrebna koordinirana reforma rashodne strane proračuna kako bi se tijekom provedbe reforme ostvarivao suficit proračuna koji bi bio upotrebljen za restrukturiranje države sukladno zahtjevima i standardima Europske unije i
potrebama učinkovitog funkcioniranja društvenog sustava.

Nadalje, poreznu reformu morala bi centralna banka podržavati primjerenom politikom likvidnosti, usmjeravanjem kreditne aktivnosti u izvozno orijentirano gospodarstvo. Potrebno je umjesto linearne obvezne pričuve uvesti nelinearnu obveznu
pričuvu kako bi se restrukturirali depoziti po kriteriju ročnosti.

To bi omogućilo poslovnim bankama dugoročno kreditiranje razvoja gospodarstva, što je jedna od temeljnih pretpostavki njegovog restrukturiranja. Tečaj kune, shvaćen kao odnos produktivnosti nacionalnog gospodarstva i gospodarstva iz okruženja, nije više moguće održavati putem inozemnog zaduživanja.

Vremenski horizont mogućeg održavanja tečaja kune imperativno zahtijeva razradu više scenarija kako politiku tečaja kune usmjeriti na dinamiziranje privredne aktivnosti.

Zaključno, imajući u vidu krizu, svi instrumenti ekonomske politike moraju se promatrati kao varijabilni instrumenti u funkciji razvoja, a ne, kao do sada, u funkciji stabilnosti tečaja kune i cijena. Usput rečeno, stabilnost tečaja i cijena je u najmanju ruku sporna.

Izdvajamo iz broja:
Broj 5-6-2009
Hrvatski zavod za norme u punopravnom članstvu CEN-a i CENELEC-a
Listeš: Mala trgovina ima svoje mjesto pod suncem
Zadovoljni, lojalni i oduševljeni kupci (4)
Korištenje fondova EU u poticanju regionalnog razvoja
Obrazovanje u funkciji razvoja
Trgovina i kultura trgovanja
SSSH: 2010. bez otpuštanja radnika, plaće na ovogodišnjoj razini
Arhiva
   
 
 
Tražilica
 
 
Newsletter

Želite li primati
gospodarske novosti
na Vaš e-mail?
Prijavite se odmah!

E-mail:
Anketa