|
|
 |
|
|
 |
|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
|
|
|
Ante Gavranović
|
|
|
|
|
Logika stvarnih odnosa ili nerealnih želja?
U nas se još uvijek vode oštre polemike gdje je pravo mjesto turizma u gospodarskom životu i, posebno, razvoju Hrvatske. Primjena satelitske bilance turizma unijela je u te rasprave dodatne elemente, ali i nedoumice, a da sudionici tih rasprava počesto i ne znaju o čemu se radi.
Prošlogodišnji podaci da je kroz turizam u hrvatskom gospodarstvu ostvareni prihod iznosio 7,9 milijarde dolara prihvaćeni su u široj, ali i dijelu gospodarske javnosti, s velikom dozom nevjerice. Ti podaci i dodatni pokazatelji, dobiveni primjenom tzv. satelitske bilance turizma, zaoštrili su ionako prisutne polemike oko toga koliko Hrvatska istinski privređuje kroz turizam, koje je mjesto turizma u gospodarskom životu Hrvatske i koji je utjecaj turizma na ukupni budući gospodarski razvoj. Razloga takvim dilemama nalazimo i u stavu najodgovornijih ljudi s područja financija koji tvrde da u proračunu ne osjećaju takav 'utjecaj' turizma.
Možda stoga valja, ponajprije, pojasniti što uopće predstavlja i znači model satelitske bilance turizma. Riječ je o pokušaju da se izračuna ukupni financijski učinak turističkih putovanja i različitih oblika turističke potrošnje na gospodarstvo zemlje-domaćina. Tu metodu s takvim načelima postavila je koncem 80-tih i početkom 90-tih Svjetska turistička organizacija (WTO), a američka tvrtka World Travel & Tourism Council (WTTC) tvrdi da je primjenjuje u više od 160 zemalja u svijetu. Hrvatska je u tom pogledu 'kaskala' i tek je prvi puta 2002. izašla u javnost s tim podacima. Jasno, skok od ranijih skromnih 3-4 milijarde prihoda iz turizma na više od 7 ili 8 milijardi dolara predstavljao je svojevrsni šok.
Moram priznati da je taj podatak, iako gospodarski sigurno vrlo zanimljiv, ipak u javnosti ispao dosta neuvjerljiv, jer u samoj prezentaciji nije dao doista transparentne pokazatelje iz kojih bi se dalo razabrati na čemu se, zapravo, zasniva taj konačni rezultat.
|
Što čini 'satelitsku bilancu turizma?'
Odgovor na pitanje što je zapravo satelitska metoda bilanciranja učinaka iz turizma, kako istinski i realno simulirati te učinke i kolika je realnost procjene učinaka u Hrvatskoj nije nimalo jednostavan.
Moramo, prije svega, pojmovno razjasniti što je to turizam. U tom pogledu postoje ne samo nedoumice, nego očito i nedostatak temeljnog znanja, što najbolje potvrđuju brojna i vrlo različita stajališta o turizmu i nerijetko i kontradiktorne interpretacije njegovog osnovnog pojmovnog određenja. Tu bismo morali poštivati definiciju koju daje WTO, a prema kojoj je «turizam skup aktivnosti osoba tijekom njihova putovanja i boravka u mjestu izvan uobičajenoga boravišta, i to bez prekida ne duže od jedne godine, a radi odmora odnosno zbog poslovnih i drugih sličnih razloga…».
Dakle, turizam nije posebna gospodarska djelatnost, ali je važna tržišna niša i u makroekonomskim okvirima nezaobilazan segment finalne potrošnje širokih razmjera djelovanja. Naime, teoretski je posve jasno da učinke turizma u globalnom gospodarskom sustavu možemo 'mjeriti' isključivo u okvirima koje određuje globalni bilančni identitet prema kojem se ukupna finalna potrošnja, u koju spada i ukupni izvoz, može pokriti ostvarenim društvenim proizvodom te odgovarajućom vrijednošću uvoza. Da ne bi bilo zabune, ovdje je riječ o punoj vrijednosti uvoza, a ne o saldu izvoza i uvoza, budući da je u finalnu potrošnju uključena i puna vrijednost izvoza, a uz njega su to još uobičajena i dobro poznata četiri finalna segmenta: osobna potrošnja, investicijska potrošnja, javna potrošnja i saldo zaliha. Kad je riječ o turizmu kao segmentu finalne potrošnje, obično se raščlanjuje na dva gospodarski relevantna finalna segmenta: tekuću turističku potrošnju kao izdvojeni (posebni «satelitski») dio osobne potrošnje (gdje se u pravilu dosad svrstavala) te turističke investicije kao posebni («satelitski») dio ukupne vrijednosti investicija.
Da bi se iz vrijednosti tih dvaju velikih segmenata finalne potrošnje mogli izdvojiti turistički «satelitski» segmenti ključno je pitanje objektivno utvrđivanje njihovog opsega i što detaljnija raščlamba njihove strukture. Da bismo dobili realnu sliku učinaka turizma u gospodarstvu, bitan su preduvjet i analitički što šire razrađene tablice međusektorskih odnosa hrvatskoga gospodarstva (tzv. input-output tablice), po mogućnosti s razdvojenim domaćim i uvoznim međusektorskim isporukama. To je, nažalost, jedno od najvećih ograničenja u ovako stručno složenom, a po gospodarske odluke osjetljivom analitičkom radu – tvrde nam stručnjaci.
|
Međutim, zanimljivo je da se taj fenomen kod nas vrlo rijetko ozbiljnije analitički razmatra, premda je po sebi jasno da se jedino na stručno dobro utemeljenim spoznajama mogu donositi učinkovite mjere ekonomske politike, odnosno kvalitetne razvojne odluke. Nerijetko se u raspravama o turizmu on svodi isključivo na hotelijerstvo, što onda stvara potpuno pogrešnu sliku o njegovom gospodarskom djelovanju. Ne samo da je sužen prostor njegovih financijskih učinaka, već bitno utječe i na ukupna (globalna) strateška razvojna rješenja, jer zamagljuje stvarne odnose i utjecaj turizma na opće gospodarske tokove. Onemogućava prepoznavanje stvarnog opsega potreba turista na različitim područjima potrošnje i pogrešno oslikava globalne bilančne odnose u pogledu proizvodnje i potrošnje.
Takvom gospodarski neprimjerenom odnosu prema turizmu u velikoj mjeri pridonosi i činjenica da se u našoj službenoj statistici uopće ne prate financijski aspekti turizma. Turistička potrošnja kao najvažnija financijska stavka, a da o turističkim investicijama i ne govorimo, nikad dosad nije bila službeno utvrđena kao posebna stavka. Bez tih osnovnih podloga jednostavno nije moguće sagledavati i pratiti učinke turizma na gospodarstvo, a niti se cjelovito i dovoljno jasno mogu sagledati svi impulsi razvoju pojedinih sektora čijim se proizvodima izravno ili neizravno pokrivaju oba finalna turistička segmenta potrošnje.
Ne treba puno riječi trošiti na uvjeravanje da je to za Hrvatsku pitanje od prvorazredne važnosti. Italija, Austrija, Španjolska, da spomenem samo njih, već su odavno sagledale potrebu drugačijeg pristupa razvoju turizma i sukladno tome započeli s izgradnjom svoga turističkog informacijskog sustava s iscrpno raščlanjenim i stručno temeljito provjerenim podlogama o svim segmentima turističke finalne potrošnje kao polazištu i ključnom uporištu u svojim i globalnim i turističkim razvojnim promišljanjima.
Nedostajala je i još uvijek nedostaje, međutim, kritična masa onih kojima bi takvi pokazatelji bili potrebni stoga što turizam doživljavaju kao ozbiljnu razvojnu perspektivu, truda vrijedno usmjerenje i važan oslonac u razvoju ukupnog hrvatskoga gospodarstva, onih koji su u stanju sagledati njegovu integrativnu ulogu u uspješnijem međusektorskom povezivanju domaće proizvodnje i svih oblika turističke potrošnje, dakle onih koji bi na sustavnom i visokostručnom praćenju svih aspekata turizma i kvalitetnoj turističkoj informacijskoj osnovi mogli temeljiti ključne razvojne odluke.
|
Gdje je onda hendikep? Temeljni je nedostatak u tome što nikada nismo sustavno pratili i analitički obrađivali financijske pokazatelja u svezi s turizmom. Pratili smo, a to činimo i sada, samo fizičke pokazatelje tj. kapacitete, broj posjetitelja i broj noćenja, i to isključivo u službeno registriranom komercijalnom smještaju, gdje se ostvaruje, istina, važan, ali, valja posebno naglasiti, ipak manji dio ukupnih turističkih aktivnosti. Eventualno su se povremeno objavljivali podaci o deviznom priljevu, koji su u pravilu bili teško provjerljivi, a zbog čestih i neobjašnjivih oscilacija u vremenskim serijama, ocjenjivani su kao vrlo nepouzdani.
Satelitska bilanca turizma otvorila je manevarski prostor i naglasila potrebu bitno drugačijeg vrednovanja učinaka turizma na ukupnu gospodarsku sliku Hrvatske. Ona bi trebala biti temelj – jasno, uz potrebnu razradu svih elemenata – da pruža što objektivniji prikaz važnosti turizma i njegovih učinaka u ukupnom hrvatskom gospodarstvu.
Turizam (ni)je nositelj razvoja
Za nas je u ovom trenutku posebno zanimljivo pitanje što za turizam znači otvaranje novih tržišta kroz potpisivanje sporazuma o slobodnoj trgovini, potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i status kandidata za EU i ulazak u Svjetsku trgovinsku organizaciju. Sve nam se to dogodilo u posljednje dvije-tri godine. To pitanje je posebno značajno sa stajališta s kojeg mi određujemo mjesto turizma u ukupnom gospodarskom životu i razvoju.
Moram odmah naglasiti da osobno smatram kako je turizam jedan od temeljnih nositelja ukupnoga razvoja Hrvatske i njenog gospodarstva. Sama činjenica mogućnosti rasta prihoda od turizma u posljednje dvije godine kao i naznake za ovu i narednu godinu daju naslutiti da će turizam sigurno dugoročno imati tu ulogu. Važno je, međutim, koliko od tog turističkog prihoda ostvarujemo kroz plasman hrvatskih proizvoda, a koliko se opet kroz turizam plasiraju uvozni proizvodi. To je vjerojatno i jedan od najvećih problema u široj društvenoj pa i političkoj podršci turizmu. Otvoreno je pitanje kako taj raskorak ipak prevladati
Prema podacima koji su mi dostupni proizlazi da u turizmu plasiramo osjetno više inozemnih nego domaćih proizvoda. Tu mislim na industrijske i na poljoprivredno-prehrambene proizvode. Taj će se pritisak na naše tržište sada sigurno još povećati, jer se sporazumima o slobodnoj trgovini i drugim instrumentima olakšava uvoz tih proizvoda na hrvatsko tržište. Da bismo se oduprijeli takvom naletu moramo pronaći sofisticirane mehanizme koji bi omogućili da se taj dio uvozne supstance smanji u korist domaće proizvodnje i njenog plasmana na domaćem turističkom tržištu. Jasno je da to ne možemo učiniti novim administrativnim zabranama ili drugim ograničenjima. Kako to onda uopće provesti u praksi?
|
Sigurno je da bi svaki administrativni pokušaj u tom smislu naišao na kritike s obzirom na obveze koje smo preuzeli u pogledu liberalizacije i otvorenosti tržišta. Možemo, međutim, izgrađivati sustav potpore domaćoj proizvodnji, bilo u poljoprivredi ili industriji, za robe koje će se plasirati u i kroz turizam. Zapravo, ne smijemo zaboraviti prednosti plasmana domaćih proizvoda na taj način, jer je to indirektni, nevidljivi izvoz, kojega teško možemo ostvariti na drugim tržištima. Kupac nam, konačno, dolazi pred vrata. Ako uzmemo u obzir činjenicu da je samo ove godine u Hrvatsku došlo preko sedam milijuna stranih gostiju, moguće je sagledati i koliki je to dodatni potencijal potrošnje. Jasno, pod uvjetom da stranom gostu nudimo domaći proizvod koji po cijeni i kvaliteti odgovara njegovim zahtjevima.
No, da bi se u tome uspjelo, realno je promijeniti sustav potpore domaćoj proizvodnji. U poljoprivrednoj proizvodnji već i sada postoji cijeli niz subvencija određenim proizvodima. U okviru WTO izračunata je razina takvih subvencija koju Hrvatska u prijelaznom razdoblju može koristiti iz proračunskih sredstava. Granica koju u tom pogledu odobrava Svjetska trgovinska organizacija viša je od onoga što mi u Hrvatskoj sada koristimo. Pritom valja spoznati da nije u pitanju samo visina subvencija nego prvenstveno struktura poticaja. Ona ne bi u tolikoj mjeri poticala samo velike poljoprivredne i ratarske kulture. Ta struktura bi trebala biti više usmjerena prema netradicionalnim proizvodima, osobito onima koji se mogu lakše plasirati u i kroz hrvatskim turizam. Tu mislimo na voće, povrće i druge poljoprivredne proizvode. Hrvatska konačno ima i svoje specijalitete, koje na taj način može šire afirmirati.
Ponovni povratak turizma na 'velika vrata' poticaj je za razmišljanje i drugom proizvođačima - industriji i obrtništvu. Sada je, recimo, pogodan trenutak da se industrijski proizvođači svih proizvoda koji se plasiraju u turizmu uključe u aktivnosti stvaranja novih proizvoda i iskoriste različite pogodnosti mehanizama koji im omogućavaju da vjerojatno nešto lakše prebrode teškoće koje za njih nastupaju primjenom liberalizacije tržišta i smanjivanja carina.
Šansa da cijeli naš dio Jadrana postane stalni godišnji sajam proizvoda iz hrvatskih tvrtki najrealnija je mogućnost proširenoga plasmana, koja još uvijek ne prodire u širu javnost. No, sustavnom brigom za proširenje sezone vjerojatno će i trgovinske organizacije pronaći svoj ekonomski interes za realizaciju te 'vječne' ideje, koja ima svoju duboku gospodarsku potku. Očekujemo stoga da će takav pristup turizmu kroz povećani plasman domaćih proizvoda pripomoći i povećanom zanimanju sveukupne javnosti za procjenu stvarnih dometa turističke industrije, a time i ulozi turizma u gospodarskom razvoju Hrvatske.
|
|
 |
|
|
 |
|
|
|