|
|
 |
|
|
 |
|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
|
|
|
dr. sc. Dragutin Funda
|
|
|
|
|
1. Kako međunarodne norme utječu na potrošače
Potrošači očekuju da će usluge i proizvodi biti stalno kvalitetni, izdržljivi i jednostavni za uporabu. Međunarodne su norme dragovoljna pravila i smjernice koje pomažu da se osiguraju:
- sigurniji, zdraviji i za okoliš prikladniji proizvodi i usluge
- proizvodi s poboljšanom kvalitetom i pouzdanošću
- bolja kompatibilnost među proiz-vodima i veća dosljednost u pružanju usluga
- bolji izbor i dostupnost roba i usluga
- niži troškovi za potrošače
- bolje obavijesti o proizvodima i uslugama.
Doprinosi stručnjaka iz industrije, poslovnog svijeta i Vlada nužni su da bi se osigurala stručna valjanost norma, ali važan je element normizacijskog procesa i mogućnost da u njemu sudjeluju sve zainteresirane strane kojih se norme u bitnoj mjeri tiču.
Potrošači i korisnici unose uravnoteženo, nepristrano mišljenje u proces izrade norma i pridonose izradi dragovoljnih norma koje točnije odražavaju potrebe i želje čitavog tržišta. To vrijedi za sve razine izrade norma.
Utjecaj korisnika u normizaciji koristan je i za industriju i za društvo. Ne samo da je u normizacijski proces uključeno mišljenje potrošača nego i sudjelovanje potrošača dovodi do njihove bolje obaviještenosti. Ljudi koji su sami sudjelovali u izradi norma vjerojatno će i poticati njihovu primjenu. Uloga obaviještenog potrošača treba se proširiti i na podizanje svijesti opće javnosti o postojanju norma i na poticanje potražnje za proizvodima i uslugama koji su sukladni s tim normama.
2. Načela sudjelovanja potrošača u normizacijskome radu
1964. godine Vijeće ISO-a usvojilo je rezoluciju 48/1964 za promicanje sudjeloanja potrošača u normizacijskome radu. Slično razmišljanje odrazilo se i u odlukama koje su iste godine usvojili Vijeće i IEC-ov Izvršni odbor. 1977. godine Vijeće ISO-a uspostavilo je COPOLCO, odbor Vijeća ISO-a koji se bavi potrošačkom politikom, uz sudjelovanje IEC-a. COPOLCO je forum na kojem se može raspravljati o sustavima koji su se pokazali korisnima u raznim zemljama, kako bi se omogućio razvoj kriterija na temelju iskustava članova.
1978. godine COPOLCO je usvojio rezoluciju u kojoj se navodi uporaba naziva “potrošač”. Prema COPOLCO-ovom shvaćanju naziv “potrošač” znači pojedinog člana opće javnosti koji kupuje ili upotrebljava robu, imovinu ili usluge u privatne svrhe.
To je široka definicija i pretpostavlja da nacionalni članovi ISO-a i IEC-a trebaju uspostaviti organizacijske strukture kako bi uzeli u obzir mišljenja široke javnosti. Stoga to podrazumijeva da se u svakoj zemlji moraju odrediti predstavnička potrošačka tijela kako bi se omogućilo izražavanje tih mišljenja kroz te strukture.
|
S pojavom nacionalnih organizacija potrošača u mnogim zemljama, očito je da član ISO-a najprije treba uspostaviti vezu sa svakom takvom organizacijom, odnosno organizacijama. Ako one ne postoje, možda će biti potrebno okupiti odbor sastavljen od običnih ljudi s iskustvom u području potrošačkih proizvoda u uporabi.
Međutim, nužno je da član ISO-a odgavara za nacionalni sustav. Koji se god sustav uspostavi, treba biti moguće odraziti promjene u mišljenjima i u organizacijama, tako da sustav općenito predstavlja interese potrošača u toj zemlji.
Zadatak izrade međunarodnih norma provode tehnički odbori ISO-a i IEC-a. Članovi tehničkih odbora predstavnici su članova ISO-a ili IEC-a koji, kad je prikladno, rade u suradnji s drugim ISO-ovim i IEC-ovim tehničkih odborima ili s drugim međunarodnim organizacijama.
ISO i IEC prihvaćaju kao temeljno načelo normizacijskih aktivnosti uzimanje u obzir interes vlada, proiz-vođača, svih kategorija potrošača i svih drugih uključenih strana. To za normizacijski rad na međunarodnoj razini znači da bi delegacije na sastancima tehničkih odbora trebale biti u stanju zastupati interse svoje zemlje.
Na međunarodnoj razini važnu ulogu ima organizacija Consumers International, pomažući da se stavovi potrošača usmjere prema normizaciji. Organizacija pomaže u koordiniranju aktivnosti potrošača na širokome zemljopisnom području.
U Izjavi ISO/IEC-a o sudjelovanju potrošača u normizacijskome radu, ISO i IEC zajednički preporučuju svojim nacionalnim tijelima da pri organiziranju predstavljanja potrošača postupaju na sljedeći način.
|
1. Podupiru. Trebaju podupirati ISO-ove i IEC-ove inicijative kojima je cilj poticanje zastupljenosti potrošača u normizaciji.
2. Usklađuju. Trebaju osigurati sudjelovanje potrošača na nacionalonoj razini u pokretanju i planiranju programa normizacijskog rada, kako nacionalnog tako i međunarodnog, kao i u pitanjima politike koja su bitna za potrošače.
3. Pozivaju. Na nacionalnoj razini treba pozvati predstavnike potrošača da sudjeluju u svim tehničkim odborima koji rade na normizacijskim projektima koji utječu na interese potrošača.
4. Financiraju. Ako potrošači ne mogu sami financirati svoje sudjelovanje u normizacijskome procesu, nacionalno im tijelo treba omogućiti da sudjeluju u prioritetnim područjima od interesa za potrošače. Treba podsjetiti da su potrošači sastavni dio procesa stvaranja konsenzusa.
5. Potiču. Kad trenički odbor izrađuje međunarodnu normu koja je, u prvom redu, od interesa za potrošače, nacionalna tijela trebaju poticati aktivno sudjelovanje potrošača u nacionalnim delegacijama.
6. Vode. Ako je to moguće i potrebno, nacionalna tijela trebaju predstavnicima potrošača dati upute o normizacijskim postupcima i informacije o tehničkim pitanjima kako bi njihov doprinos bio učinkovit i utemeljen na poznavanju stvarnih mogućnosti.
7. Obavještavaju. Nacionalna tijela trebaju osigurati učinkovito obavještavanje skupina potrošača, drugih odgovarajućih organizacija i opće javnosti o rezultatima svoga normizacijskog rada od interesa za potrošače. Kad god je moguće, trebaju angažirati stručnjake za oglašavanje i upotrijebiti nove mogućnosti koje nudi tehnološki razvoj (kao što je internet) kako bi se potaknule povratne informacije i primjena norma.
8. Kontaktiraju. Nacionalna tijela treba poticati na “osluškivanje” mišljenja potrošača putem postojećih organizacija potrošača ili, ako takve organizacije ne postoje, na vlastitu inicijativu. Nacionalna tijela trebaju osigurati mehanizam koji omogućuje predstavnicima potrošača da zatraže pokretanje normizacijskog projekta i osigurati da te inicijative dobiju izglede za uspjeh.
|
9. Poboljšavaju. Nacionalna se tijela pozivaju da prouče sustav i područje rada raznih odbora potrošača drugih nacionalnih tijela te da razmotre bi li vlastite nacionalne strukture trebalo primijeniti kako bi se ispunile te preporuke.
10. Koordiniraju. Treba posvetiti posebnu pozornnost pažljivoj koordinaciji svih aktivnosi u zemlji koje proizlaze iz preporuka. Time bi se potaknuo i zajednički pristup pitanjima od interesa za potrošače u međunarodnoj normizaciji.
Tijekom procesa izrade norma, doprinos potrošača treba tražiti u sljedećim fazama:
- pri utvrđivanju programa normizacijskog rada;
- u trenutku odabira prioritehnih područja rada tehničkog odbora. Predstavnici potrošača trebaju odlučiti u tome u kojim je područjima nužno sudjelovanje potrošača, a o kojima žele biti samo obaviješteni;
- čim normirnom tijelu bude predložen predmet za proučavanje, u trenutku kad se utvrđuje isplativost projekta i prije donošenja nacrta prijedloga;
- kad se utvrde područja primjene norme (npr. sigurnost, prikladnost), popisujuznačajke, dodjeljuju zadaci članovima odbora i utvrđuje je li potrebno istraživanje među potrošačima;
- tijekom rada tehničkog odbora, kad god treba donijeti odluku koja utječe na utvrđeno područje primjene i/ili zahtijevanu razinu (razine) svojstava;
- kad god se nacionalne delegacije obavještavaju u okviru pripreme za njihovo sudjelovanje u međunarodnom normirnome radu, potičući zastupljenost interesa potrošača u nacionalnim delegacijama;
- nakon razašiljanja nacrta, kad odbor razmatra sve primljene primjedbe,
- u fazi glasovanja.
Za prioritetna područja treba pronaći i imenovati osobe koje su na pravilan način ovlaštene i zastupaju interese potrošača. Radi toga će biti potrebno organizirati učinkovit sustav komunikacije između tih predstavnika i službenika koj je zadužen za taj posao u nacionalnome normirnom tijelu.
|
|
 |
|
|
 |
|
|
|