|
|
 |
|
|
 |
|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
|
|
|
Berislav Pribanić
|
|
|
|
|
Najblaža tvrdnja koja bi priličila aktualnom trenutku farmaceutskoga tržišta u Hrvatskoj bila bi da se položaj ljekarne u hrvatskom društvu neprestano mijenja, doslovce, iz dana u dan.
Jesu li promjene na bolje ili ne, pokušat ću odgovoriti sa stajališta proizvođača lijekova i farmaceutskih proizvoda, pozivajući se na primjere tržišta uređenijih od našega te na zajedničku praksu koja je temelj poslovanja svakoga djelatnika u zdravstvenom sustavu bez obzira o kojoj je zemlji riječ.
Proizvodnja i distribucija su komplementarni poslovi
Na početku bi trebalo raščlaniti pojedine pojmove. Definicija kaže da je ljekarna specijalizirana maloprodaja medicinskih i farmaceutskih proizvoda te, poglavito, lijekova, koji mogu biti receptom propisani ili su u slobodnoj prodaji, tzv. OTC (over the counter) lijekovi.
Domena je proizvođača lijekova i farmaceutskih proizvoda, pak, medicinsko-farmaceutsko istraživanje, projektiranje, proizvodnja i, napose, distribucija. Distribucija se obavlja ili putem veledrogerije ili izravno od proizvođača prema ljekarni. Naturprodukt u svojem portfelju u Hrvatskoj ima i distributivni posao, za razliku od nekih drugih zemalja u kojima poslujemo, na što nas je najvećim dijelom nagnala prilično neuobičajena situacija u kojoj se nalazi domaće veledrogerijsko tržište.
Gotovo su sve veledrogerije, naime, i zastupnici određenih lijekova i farmaceutskih proizvoda.
Kad se jednom nađe u ljekarni, pacijent do željenoga lijeka ili preparata može doći na više različitih načina: ako je riječ o receptom propisanom lijeku, proces izdavanja je kratak i jasan. No, pacijent često sam traži određeni proizvod o kojem je prije toga čuo iz sredstava oglašavanja, informacijom ‘od usta do usta’ ili, u krajnjem slučaju, može opisati tegobu te zatražiti od ljekarnika preporuku za proizvod i tretman.
Tu je praksa jasna. Pacijentu se, na njegov zahtjev, trebaju ponuditi proizvodi primjereni liječenju tegobe na koju se žali. Pritom ne treba zaboraviti da je ljekarna prije svega mjesto gdje se vodi briga o zdravlju, pri čemu se mora ustvrditi da je hrvatska ljekarna kao specijalizirana maloprodaja u zadnjih desetak godina izuzetno napredovala.
Ljekarna je tijekom toga razdoblja izrasla od strogoga ‘šalterskog’ izdavanja lijekova do moderne prodajne jedinice, uređene na najsuvremeniji način i opremljene velikim brojem proizvoda, u kojoj se ostvaruje promet i, napose, profit. Ljekarna je izrasla u visokoprofitabilnu trgovinu s velikim potencijalima rasta u budućnosti.
|
Ljekarna je specijalizirana maloprodaja, ali...
Koji su razlozi porasta interesa za preuzimanjem ljekarni i njihovim grupiranjem u velike sustave? Razlozi su, prije svega, tržišni. Ljekarna se, naime, u zadnjih 15 godina transformirala i postala atraktivna specijalizirana maloprodaja te ujedno središnje mjesto zdravlja.
Tijekom toga je razdoblja – reformama zdravstva – smanjen broj propisanih lijekova, a s druge se strane građanima preporučuje da vode brigu o vlastitom zdravlju prevencijom i samoliječenjem, kao što je praksa suvremenoga svijeta. Tako se smanjuju besmislena bolovanja i troškovi nepotrebno prepisanih lijekova, u čemu je Hrvatska jedna od ‘vodećih’ zemalja.
U našoj zemlji posluje nešto više od 950 ljekarni koje su po vlasničkoj strukturi većinom privatne, a manjim dijelom u vlasništvu županija, odnosno gradova ili općina. Problemi koji se mogu dogoditi tijekom preuzimanja ljekarni i njihova uključivanja u šire privatne sustave leže, prije svega, u nedorečenosti hrvatskoga zakonodavstva.
U Europskoj uniji, odnosno zemljama razvijenoga farmaceutskoga tržišta, mogu se naći i primjeri ljekarničkih lanaca, no sasvim je nespojivo da vlasnici tih lanaca budu proizvođači lijekova i farmaceutskih proizvoda. Takvi su odnosi propisani zakonom, s ciljem da primarni interes u ovom tako odgovornom poslovanju ostane zdravlje pacijenta, a ne nekontrolirana potrošnja i tržišni plasman proizvoda onoga proizvođača koji je i vlasnik maloprodajnoga lanca.
Treba zadržati i zakonski osigurati da ljekarna ostane središnje mjesto zdravlja u prvome redu, a tek potom maloprodaja, ma kako specijalizirana i atraktivna.
Proizvodnja i distribucija idu rukom pod ruku, to je sasvim prirodno i na primjeru Naturprodukta, ali doda li se tomu suglasju i treći element – maloprodaja – osobito u širem i nereguliranom opsegu, moglo bi doći do situacije gdje pacijent i njegovo zdravlje neće biti na prvom mjestu što je, bez ostatka, sasvim nedopustivo.
Stajalište je grupacije Dr. Theiss da je zdravlje ljudi najveći strateški resurs svake države, te da predstavlja jedno od temeljnih područja koja bi se legislativno trebala uskladiti s pozitivnom svjetskom praksom.
Ovaj bi problem mogao postati i veći s obzirom na najavljenu privatizaciju ljekarni koje su u vlasništvu jedinica lokalne samouprave jer bi, na temelju sadašnjih kretanja tržišta, odnos sukoba interesa u tom slučaju mogao i dalje perpetuirati.
|
Kako urediti farmaceutsko tržište?
Rješenja ovih poteškoća ne treba tražiti daleko niti izmišljati nepotrebne inovacije ili, možda bolje rečeno, mutacije.
Dovoljno je uvidjeti na koje su načine ovo područje poslovanja uredile zemlje koje su prošle, i još uvijek prolaze, slične tranzicijske procese kao i Hrvatska, poput Slovenije, Mađarske, Češke ili Slovačke. Ljekarnički business ne može, dakako, funkcionirati izvan poslovnog interesa sudionika na tržištu, no također moraju postojati mehanizmi koji će regulirati specifičnosti poslovanja sa zdravljem.
Tu, kao što sam već naglasio, treba voditi računa o interesu pacijenta, ali i o interesu ljekarnika. Ljekarnik bi u čitavom procesu trebao biti važna ruka zdravstvenoga sustava, stručna osoba koja je prošla mukotrpan proces obrazovanja i specijalizacije, a ne da bude sveden na rang voditelja prodaje lijekova koji ne može samostalno, u skladu s najboljom praksom, odlučivati o preporuci lijeka ili farmaceutskoga proizvoda pacijentu.
Ljekarnik je doveden u situaciju da su mu kao prvi interes nametnuti prodaja i plasman onih proizvoda koji vlasniku ljekarne donose najvišu zaradu, a to nije put kojim želimo kročiti.
Kao nužna posljedica ovako dereguliranoga procesa nameće se pitanje povjerenja jer pacijent više uistinu neće znati komu vjerovati. Ljekarnik je oduvijek bio jezičac na vagi za odluku pacijenta koji proizvod kupiti, onaj od kojega se očekuje koristan savjet i preporuka, a – postane li taj isti ljekarnik običan prodavač koji mora ispuniti određene ‘targete’ – povjerenje pacijenta u njega bit će, u najmanju ruku, upitno.
Pacijent će prije ili kasnije shvatiti da njegovo zdravlje više nije primarna kategorija. Nameće se, pritom, i pitanje je li korisnik usluga ljekarne pacijent, ili je to kupac ili potrošač koji se mjeri samo brojem, a ne imenom i prezimenom.
Sustav treba prilagoditi, ne mijenjati
Ovdje bih se osvrnuo na iskustvo Naturprodukta kao proizvođača koji je na hrvatskom tržištu prisutan već četrnaestu godinu.
Većina je hrvatskih ljekarnika izuzetno korektna, etična i moralna u ponudi najboljih rješenja za tegobe pacijenata jer znaju prepoznati namjenu, kvalitetu i djelotvornost preparata. To, svakako, valja zahvaliti vrhunskoj pripremljenosti stečenoj dugotrajnim obrazovanjem na našem Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu (FBF) i tradiciji ljekarništva u Hrvatskoj.
Podsjećamo, naime, da je druga ljekarna u Europi, poslije Pariza, otvorena upravo u našoj zemlji, u Dubrovniku. Također, i nemalen broj proizvođača redovito organizira edukacijske seminare i druga događanja upravo s ciljem podizanja informiranosti i stručne spremnosti ljekarnika da odgovore na sva možebitna pitanja pacijenta.
Naturprodukt je dosad priredio 11 kongresa, seminara i savjetovanja za liječnike, ljekarnike, farmaceutske tehničare i ostale zdravstvene djelatnike s vrlo uglednim predavačima iz zemlje i inozemstva.
|
Na kraju još jednom ističemo želju da se ljekarnički segment uredi po uzoru na najnaprednija demokratska društva, ali i u duhu hrvatske posebnosti što je kao mediteranska i srednjeeuropska zemlja imamo.
Željeli bismo, također, da naši ljekarnici budu zadovoljni i ispunjeni svojim odgovornim poslom, te da pacijenti, s druge strane, mogu imati povjerenja da će kao rješenja za svoje zdravstvene poteškoće dobiti najbolje farmaceutske proizvode i time pametno i svrsishodno uložiti novac u vlastito zdravlje.
Takav je odnos vrlo jasan i jednostavno ostvariv ako dvije krovne ljekarničke udruge – Hrvatska ljekarnička komora i Hrvatsko farmaceutsko društvo – uz pomoć Ministarstva zdravstva, Agencije za lijekove i medicinske proizvode te ostalih sudionika na farmaceutskom tržištu sjednu za stol i dogovore načine postupanja te ih zakonom reguliraju.
To je u dugoročnom interesu svih građana naše zemlje.
|
|
 |
|
|
 |
|
|
|