25.07.2006. (Jolanda Rak Šajn, Valentina Wiesner Mijić)
Lažno čak 40 posto paškog sira
U Švicarskoj se krivotvori Podravkin goveđi gulaš, u BiH Vegeta, Dolcela, Badelovi konjaci i Kraševa Domaćica
Krivotvoreni Čokolino, kojemu je ovih dana u trag ušla koprivnička policija, samo je jedna u nizu domaćih robnih marki čije imitacije i krivotvorine nanose goleme štete hrvatskom gospodarstvu.
Koliko točno, ne znaju ni u Državnom inspektoratu, koji je u protekle dvije godine zaplijenio tek oko dva milijuna kuna krivotvorene robe, dok i najumjerenije procjene Europske komisije govore o vrtoglavoj brojci od 300 milijardi eura gubitaka zbog krivotvorenja robnih marki u EU. To je između pet i devet posto godišnje trgovinske razmjene među zemljama članicama ili, pak, čak 70.000 radnih mjesta manje samo u Njemačkoj.
Prema nekim grubim procjenama, u nas samo Podravka godišnje zbog toga izgubi 15-20 posto ukupnog prihoda. Krivotvorena je vegeta dospjela čak do Moskve iako se, prema dosadašnjim rezultatima policije, spravljala uglavnom u domaćim punionicama, u Sesvetama ili pak u susjednoj BiH.
Ništa bez Interpola
Tamo je u samo jednom navratu otkriven stroj za pakiranje te oko 50 tona pripremljene krivotvorene vegete, folije i kartonske ambalaže s otisnutim istoimenim logom, pa Podravka na tom tržištu surađuje čak i s Interpolom. U nedavnoj akciji, u kojoj je zaplijenjeno 80-ak kilograma čokolina, pokazalo se da su krivotvoritelji iz Podravkine tvornice krali ambalažu i smjesu za čokolino koja je trebala završiti u otpisu, pakirali je u Zagrebu i prodavali kao original. Na slovenskom se tržištu pak pojavila krivotvorena dječja hrana Lino tako da se Podravka s krivotvoriteljima i imitatorima spori diljem europskoga kontinenta, od Švedske do Ukrajine i Rusije. U Švicarskoj se, primjerice, prodaje imitacija goveđega gulaša Podravkine mesne industrije Danice, na tržištu BiH imitacija Dolcele (dizajn i vizualni identitet krivotvoreni su u marki Borela), a u Makedoniji imitati Kvikija.
Zbog brojnih imitacija i krivotvorina imamo dosta problema, iako valja reći da su one na neki način i znak naše kvalitete. Krivotvoriteljima sigurno nisu zanimljive marke koje nemaju kvalitetu i ugled na tržištu kaže Alen Kišić, pomoćnik direktora Korporativnih komunikacija Podravke. Objašnjava kako krivotvorina podrazumijeva jednaku ili ambalažu vrlo sličnu originalnoj, no sadržaj je lošiji od originala. Imitacija sliči originalu, osobito u dizajnu, kako bi preslikala ukupan dojam i, iako se prodaje pod drugim imenom, sličnošću zbunjuje potrošače.
|
Čiji je smješko?
Najbolji je primjer za to smiley, koji je bio zaštitni znak CBA-ovih čokolada, keksa, slanih grickalica i mlijeka Smiješak, a odnedavno je i dio vizualnog identiteta čokoladnog programa Kraša, prije poznatog kao Dorina. Oba privlače pozornost jarkocrvenom podlogom i u oba je slučaja riječ o slasticama. U marketingu CBA priznali su kako ih je takva reklamna kampanja Kraša doista neugodno iznenadila, pa su svoj vizualni identitet požurili i zaštititi. No, iz Imaga, koji je za Kraš radio redizajn Dorine, poručili su da bi se svake godine mogao prirediti festival reklamnih poruka koje eksploatiraju osmijeh. A kako Kraš u oglašavanje ulaže puno novca, CBA, narugali su se, od toga može samo profitirati.
Ništa bolje ne prolaze ni autohtoni hrvatski brandovi zaštićena podrijetla, spoj tradicije, mikroklime te ljudskih vještina i običaja. Neki i te kako paze što i kako proizvode, čuvajući tako svoj ugled, a drugi pod njihove zaštićene robne marke svašta podmeću: kulen koji zbog nepravilna sušenja može biti i kancerogen, te tone španjolskog i drugoga uvoznog pršuta koji u Dalmaciji zriju i prodaju se kao zaštićene istarske i drniške delikatese.
Pod robnom markom paškog sira, koji je u nas prvi zaštićen, prodaje se ovčji sir sa Sardinije, čak i livanjski sir. No, najviše smo zakinuti zbog ugostitelja, pogotovo onih sa zagrebačkog područja, koji kao paški sir gostima poslužuju svašta kaže Ante Oštarić, pomoćnik direktora Paške sirane, koja je i član Udruge proizvođača paškog sira.
Hrvatske su potrebe za tom delikatesom 200 tona, dok Paška sirana i ostali proizvođači godišnje zajedno proizvedu 120 tona. Ostalih 40 posto lažno je, kaže Oštarić, istučući kako će se i ugostitelji kad-tad morati uskladiti s HACCP-om, a dotle nekažnjeno mogu prodavati što hoće i za koliko hoće. Tržište BiH raj je i za Kraševu Domaćicu, koja se, otkriveno je, proizvodi u sva tri entiteta. Na tamošnjem se tržištu krivotvore i Saponijina sredstva za čišćenje, Badelov brandy, koji je godinama ilegalno proizvodila tvrtka Bobita iz Čitluka, te voćni sokovi Lero. Lažni Lero riječkoga Ivexa godinama je proizvodila tvrtka MPT iz Posušja. Čak je svojedobno bila i zastupnik Ivexa na tržištu BiH, na kojem je znak Lero zaštitila kao svoje vlasništvo!
Izvor: vecernji.net
|
|
 |
|