|
„Jedan je od osnovnih ciljeva konferencije jačanje interakcije između turizma i poljoprivredno-prehrambene industrije, ali i ostalih gospodarskih grana, a sve s nastojanjima povećanja učinkovitosti svih djelatnosti koje tvore sastavnice turističkih proizvoda“
|
U organizaciji časopisa Suvremena trgovina 15. listopada je održana 25. jubilarna konferencija za trgovce i proizvođače MAGROS 2014 na temu „Turizam kao osnova strategije izvozne ekspanzije“.
Konferencija je održana u zagrebačkom Hypo centru pod visokim pokroviteljstvom Predsjednika Republike Hrvatske dr. Ive Josipovića te je okupila predstavnike vodećih tvrtki iz sektora turizma i industrije te resornih ministarstava i drugih državnih institucija.
Glavno pitanje na koje su sudionici konferencije pokušali dati odgovor je: zašto Hrvatska nikako ne uspijeva pronaći i uspostaviti šire poslovne interese i motive da se, poput ostalih snažnih emitivnih turističkih zemalja, i druga poslovna područja hrvatskoga gospodarstva aktivno uključe u turističku ponudu?
Pitanje je više nego legitimno ako se zna da postoji snažna interakcija između turizma, s jedne strane, te poljoprivrede i prehrambene industrije, s druge strane, ali i ostalih gospodarskih grana i djelatnosti, pa je očito kako treba pojačati učinkovitost svih djelatnosti koje tvore sastavnice turističkih proizvoda.
|
|
Povezivanje „zelene“ i „plave“ magistrale
|
Turizam bi u Republici Hrvatskoj, prema tome, mogao i morao postati osnova strategije izvozne ekspanzije. Ideja nikako nije nova. Ona u praksi postoji već više od 30 godina, ali se nikako ne realizira u punoj mjeri.
Riječ je o strateškom povezivanju potrošača/turista na priobalnom području s proizvođačima hrane iz sjevernih, kontinentalnih dijelova Hrvatske ili, kako se slikovito voli reći, povezivanje „zelene“ i „plave“ magistrale.
Ovogodišnji MAGROS 2014 nastavio je tu ideju povezivanja proizvođača i potrošača. Čvrsto komercijalno povezivanje može prerasti, s obzirom na značenje turizma u stvaranju BDP-a, u snažnu okosnicu razvoja hrvatskoga gospodarstva.
Republika Hrvatska danas je nedvojbeno pred operacionalizacijom nove, cjelovite strategije gospodarskoga razvoja, utemeljene na tržišnim načelima, što znači i temeljito usklađivanje različitih interesa, osobito na razini pojedinih gospodarskih djelatnosti.
Određivanje smjernica i mjera za uravnoteženje i usklađivanje potražnje potrošačkoga („plavog“) s ponudom proizvođačkog („zelenog“) područja Republike Hrvatske, a kako bi se odredile dugoročne poticajne i ostale mjere gospodarske politike, osobito u turizmu i pro-izvodnji hrane, javlja se zato i kao glavni cilj projekta „Kontinentalni gospodarski resursi u funkciji razvitka turizma Republike Hrvatske“.
|
Stanje u poljoprivredi i prehrambenoj industriji iznimno je nepovoljno, već i zbog maćehinskog odnosa mjera ekonomske politike prema tim, uz turizam, nedvojbenim gospodarskim prioritetima.
Zato se može ustvrditi da poljoprivreda i prehrambena industrija u Republici Hrvatskoj mogu u kvantitativnom i kvalitativnom smislu zadovoljavati potrebe domaćega tržišta, ali i potrebe inozemnih i domaćih turističkih potrošača u cijelosti, a postoje i velike izvozne mogućnosti.
Sve to, međutim, zahtijeva promišljenu razradu strateškog razvoja i razvitka proizvodnje hrane općenito, a posebice onoga segmenta koji je namijenjen zahtjevnom turističkom tržištu.
Temeljni ekonomski učinci, koji se postižu izvozom proizvoda hrane preko turizma u odnosu na njihov klasičan izvoz jesu sljedeći:
- jednostavnije ostvarenje deviznoga priljeva u turizmu i drugim komplementarnim djelatnostima;
- ostvarenje većih cijena proizvoda hrane;
- prodaja raznovrsnih proizvoda hrane koji se inače zbog slabe kvalitete, kvarljivosti, nekonkurentnosti i sl. ne bi mogli izvoziti;
- prodaja proizvoda hrane više faze prerade;
- veći devizni učinci;
- nadvladavanje svih oblika agrarnog protekcionizma;
- mogućnost realiziranja PDV-a, trgovačke marže, turističke rente i sl.;
- odsutnost raznih diskriminacijskih mjera;
- smanjenje dijela troškova (pakiranja, prijevoza, kondicioniranja, manipulacije proizvoda i slično);
- odsutnost poslova vezanih za ugovaranje izvoza;
- mogućnost ekonomskoga vrednovanja prirodnih i društvenih atraktivnosti turističke ponude;
- dugoročnija stabilnost poslovanja i
- mnogih drugih pogodnosti koje sada ne dolaze do izražaja.
|
Michael A. Lange
Važnost turizma za gospodarstvo
Dr. Michael A. Lange, direktor Ureda Zaklade Konrad Adenauer u Hrvatskoj, koja je suorganizator skupa, u svom je pozdravnom govoru podsjetio da je glavni cilj djelovanja Zaklade poticanje ekonomske politike dijaloga te poticanje rasprave o uspješnim gospodarskim strategijama.
„To je i razlog zašto podržavamo konferenciju Magros već duže vrijeme te se nadamo kako ćemo i današnjim događajem pozitivno utjecati na hrvatsko gospodarstvo poglavito u pogledu turizma i poljoprivrede kao motora rasta i ekonomskog razvoja u Hrvatskoj“, kazao je Lange.
Podsjetio je na to da je prije samo nekoliko tjedana njemačka kancelarka Angela Merkel pozvala predstavnike svih zemalja iz regije da prisustvuju ekonomskoj konferenciji koja je održana u Berlinu s ciljem jačanja gospodarskog rasta u ovom dijelu Europe.
Ona je tom prigodom istaknula kako ne samo da podržava ubrzani proces europskih integracija svih zemalja regije, nego je izrazila i nadu kako će buduće članstvo u Europskoj uniji ohrabriti liberalniji pristup i slobodu tržišta u sklopu ekonomskih reformi koje se provode u ovoj regiji.
|
Luka Burilović
„Istaknuo bih važnost turizma za naše gospodarstvo, a posebice važnost njegova bitnog efekta na našu platnu bilancu.
Značenje turizma tim je i veće ako znamo da turizam bilježi rast i visoku rezistentnost i u vrijeme globalne krize koja proteklih nekoliko godina vlada i našim gospodarstvom“, rekao je predsjednik HGK Luka Burilović u svom govoru.
On je posebno podcrtao „važnost povezivanja zelene i plave Hrvatske, što podrazumijeva plasman domaćih prehrambenih proizvoda turistima na Jadran“ kazavši kako se „o tome dugo u javnosti priča te ima pomaka, no još uvijek nedovoljno“.
„Pred svima nama je veliki zadatak, i nama u Komori, ali i resornim ministarstvima, da potaknemo i osvijestimo važnost povezivanja industrije i poljoprivrede, posebice prehrambene industrije s turizmom.
To može biti dobra prigoda za supstituciju uvoza, što podrazumijeva automatski veći izvoz, i to putem turizma“, rekao je Burilović dodajući kako turizam predstavlja široko i veliko dodatno tržište za cijeli niz proizvoda i usluga.
„Osim industrije hrane i pića, valja spomenuti i trgovinu kao bitnu okosnicu u stvaranju odnosno plasmanu konačnog proizvoda turistima.
No, s druge strane valja istaknuti i komplementarne industrije s turizmom poput primjerice drvne, tekstilne i drugih industrija koje bi mogle pronaći velik dio plasmana svojih proizvoda upravo u turizmu“, zaključio je Burilović.
|
Vedran Kružić
Prisutne je pozdravio i Vedran Kružić, pomoćnik ministra gospodarstva, naglasivši da snažan turizam traži snažnu industriju jer je samo snažna industrija preduvjet za multipliciranje efekata u turizmu.
Jedino na taj način, rekao je, može se ostvariti veći udio domaće komponente u turističkoj ponudi Hrvatske.
Ukazao je na važnost turizma u nacionalnoj ekonomiji podsjetivši da sa 16 posto udjela u BDP-u Hrvatske turizam predstavlja stup hrvatskog gospodarstva.
Zbog toga ovaj sektor zauzima i važno mjesto u industrijskoj strategiji koja je koncipirana oko tri temeljna indikatora: profitabilnost industrije, izvozna orijentacija i zapošljavanje većeg broja ljudi. „Svake godine Hrvatsku posjeti 12 ili 13 milijuna stranih turista koji su dobro upoznati s našom turističkom ponudom i hrvatskim proizvodima.
Mislim da su to izuzetno dobre okolnosti da ulaskom na jedinstveno europsko tržište na taj način dodatno promoviramo vlastitu proizvodnju“, naglasio je Kružić.
O tome zašto do sada nisu napravljeni značajniji koraci prema povezivanju „zelene“ i „plave“ Hrvatske, on je rekao kako je to trebalo odavno napraviti a zašto u tome nije postignut veći napredak pitanje je koje nema odgovora.
„Zasigurno je od iznimne važnosti ostvariti jače veze između gospodarstva, turizma i lokalne zajednice. No, trebamo se okrenuti budućnosti.
Imamo na raspolaganju ozbiljna sredstva iz europskih fondova pa vjerujem kako je bolju suradnju između ovih sektora moguće uspostaviti“, kazao je pomoćnik ministra.
|
Pritom je naglasio kako Agencija za investicije i konkurentnost u ovom trenutku koordinira sa 110 investicijskih projekata vrijednosti oko 7,2 milijarde kuna u okviru kojih je planirano otvaranje oko 17 tisuća radnih mjesta.
Od toga su 33 turistička projekta vrijedna oko 5 milijardi kuna uz planirano otvaranje oko šest tisuća novih radnih mjesta.
Kružić je naglasio kako su ove investicije u turističkom sektoru od izuzetnog značenja jer je potrebno podići kvalitetu i standardizaciju hrvatskog turizma, podići kvalitetu hotelskog smještaja, a za Ministarstvo gospodarstva je također od posebne važnosti stvaranje pozitivne poduzetničke i investicijske klime.
Investitori imaju na raspolaganju kreditne linije HBOR-a i HAMAG-a, rekao je Kružić, te dodao kako je važan i nastavak privatizacije turističkih kapaciteta koji su još uvijek u vlasništvu države.
|
Ivo Bašić
Poticaji različitosti i autohtonosti
U ime Ministarstva turizma nazočne je pozdravio Ivo Bašić, savjetnik ministra turizma, istaknuvši da je „turizam interdisciplinarna djelatnost te da su različitost i posebnost ono što u turizmu prodaje i donosi napredak“.
Podsjetio je kao je turizam teško svrstati pod jednu gospodarsku granu jer se radi o djelatnosti koja je interdisciplinarna i zadire u sve sfere hrvatskoga gospodarstva pa je upravo zbog toga tim važnija interakcija među institucijama, ali i između javnog i privatnog sektora.
Ocijenio je kako je od osobite važnosti da se, kroz prizmu ulaska Hrvatske u Europsku uniju, još više ističe važnost hrvatskog proizvoda kako bi se sačuvala njegova posebnost.
„Jednoobraznost u turizmu definitivno nije adut“, naglasio je Bašić dodajući kako je u zadnjih desetak godina napravljen veliki iskorak u razvoju autohtone domaće ponude, spomenuvši pritom primjere vina, maslinovih ulja, ali i u drugim industrijskim sektorima poput male brodogradnje i drvne industrije.
U nastojanjima da se što bolje povežu domaća proizvodnja i turizam pomoći će i strukturni fond poljoprivrede i ruralnog razvoja koji će osigurati znatna sredstva za projekte iz agroturizma.
„Ovo je prva turistička godina u koju je Hrvatska ušla kao članica Europske unije. Također, to je prva godina u koju smo ušli sa strateškim dokumentom odnosno strategijom razvoja turizma do 2020. godine koja je izuzetno važna za upravljanje budućim razvojem našeg turističkog proizvoda, za poticanje investicija u hrvatski turizam, ali i za povlačenje sredstava iz strukturnih fondova Europske unije“, rekao je Bašić.
|
Kristian Šustar
Kristian Šustar, član Uprave HUP-a Zagreb te predsjednik Udruge poslodavaca u hotelijerstvu, u svom je izlaganju podsjetio na izrazitu sezonalnost turizma te činjenicu da je njegova Udruga provela istraživanje o zastupljenosti domaćih proizvoda u industriji hotelijerstva i da su rezultati zadovoljavajući jer se pokazalo kako je 70 posto plasiranih proizvoda domaćeg podrijetla.
Međutim, naglasio je kako je važna analiza strukture tih proizvoda i da tu mjesta za napredak ima. „Primjerice, 45 posto morske ribe plasirane u turizmu nije iz Hrvatske, a mi imamo najveći adut – čisto Jadransko more“, kazao je Šustar.
Međutim, podsjetio je kako se u hrvatskom turizmu u zadnjih 30 godina govori samo o dvije glavne teme – produženju turističke sezone i povezivanju „plave“ i „zelene“ Hrvatske – no učinjeno je jako malo na rješavanju ovih problema.
Pored toga, upozorio je kako visok udio turizma u nacionalnom BDP-u nije prednost hrvatskog gospodarstva, nego nedostatak. S jedne strane, to govori koliko je domaća ekonomija ovisna o turizmu koji je izrazito volatilna djelatnost, a s druge strane stoji činjenica da su sve zemlje koje su u velikoj mjeri ovisne o turizmu redom najsiromašnije zemlje svijeta.
„Ja sam siguran da nama to nije cilj“, konstatirao je Šustar te dodao da je poslodavcima u ovom sektoru cilj biti dominantan segment hrvatskog gospodarstva koji je dvostruko jači negoli je sada a da udio turizma u BDP-u ne prelazi pet posto.
„To bi značilo da je naše gospodarstvo mnogo jače nego što je danas“, kazao je.
|
Od specifičnosti hrvatskog turizma izdvojio je strukturu smještajnih kapaciteta koja je vrlo nepovoljna i iz koje proizlaze dva problema – niska popunjenost tih kapaciteta i sezonalnost.
Potrebna je promjena kvalitativne strukture smještajnih kapaciteta posebno na razini hotela, u čemu je u zadnjih desetak godina napravljen značajan pomak, ali problem je što nema novih investicija nego je mahom riječ o brownfield investicijama koje objekte niže kategorije podižu na višu razinu kvalitete.
„To dakako utječe na kvalitetu, ali ne mijenja percepciju kakvu hrvatski turizam ima danas“, naglasio je Šustar ističući pritom kako je problem turizma u Hrvatskoj što još uvijek nemamo satelitsku bilancu koja bi precizno pokazala koliki su stvarni prihodi od turizma, nego se još uvijek koristimo procjenama različitih institucija.
Kako je potrošnja gostiju pod utjecajem strukture kapaciteta, a u ukupnoj strukturi hoteli čine samo 16 posto, Šustar smatra kako zbog toga imamo apsurdnu situaciju u kojoj pričamo o produženju sezone a za to nemamo stvarne osnove.
Pored toga, rekao je kako se smanjuje udio potrošnje na hranu i piće u ukupnoj turističkoj potrošnji te da fizički pokazatelji o porastu dolazaka i noćenja ne otkrivaju realno stanje hrvatskog turizma jer većina turističkih društava muku muči s profitabilnošću.
Kao glavne razloge takvih kretanja naveo je podatke prema kojima se čak 85 posto turističke potrošnje događa u četiri mjeseca sezone, 80 posto gostiju u Hrvatsku dolazi u određenom aranžmanu gdje dominira polupansion, a 60 posto svih noćenja se ostvaruje u hotelima s tri zvjezdice ili manje.
„Sve ovo određuje potrebe turističkih društava, bilo za prehrambenim ili nekim drugim proizvodima, te nam na vrlo jasan način govori i o strukturi potrošnje“, kazao je Šustar.
|
Konkurentnost - glavna pretpostavka suradnje
Zvonimir Mršić, predsjednik Uprave Podravke, u ime proizvođača je istaknuo kako je očit obostrani interes za suradnjom između prehrambene industrije i turističkih kuća.
„Ako želimo da hrvatski turizam bude konkurentan onda njegovi dobavljači trebaju biti jednako tako konkurentni. Poljoprivredno-prehrambeni proizvođači moraju nuditi ono što je turizmu potrebno, a ne ono što proizvode ili ono što eventualno imaju u ponudi“, rekao je Mršić dodajući kako je najveća potrošnja hrvatskih proizvoda u hotelima s tri ili četiri zvjezdice.
U području all inclusive turizma domaći proizvođači nisu dovoljno konkurentni, jer nude ili previsoku cijenu za kvalitetu ili previsoku kvalitetu.
|
Zvonimir Mršić
Konkurentnost - glavna pretpostavka suradnje
Zvonimir Mršić, predsjednik Uprave Podravke, u ime proizvođača je istaknuo kako je očit obostrani interes za suradnjom između prehrambene industrije i turističkih kuća.
„Ako želimo da hrvatski turizam bude konkurentan onda njegovi dobavljači trebaju biti jednako tako konkurentni.
Poljoprivredno-prehrambeni proizvođači moraju nuditi ono što je turizmu potrebno, a ne ono što proizvode ili ono što eventualno imaju u ponudi“, rekao je Mršić dodajući kako je najveća potrošnja hrvatskih proizvoda u hotelima s tri ili četiri zvjezdice.
U području all inclusive turizma domaći proizvođači nisu dovoljno konkurentni, jer nude ili previsoku cijenu za kvalitetu ili previsoku kvalitetu.
|
Priča o povezivanju industrije i turizma će završiti ponavljanjem starih grešaka ukoliko svi čimbenici u tom lancu vrijednosti ne postanu konkurentniji kako bi Hrvatska kao turistička destinacija ostvarila željeni potencijal.
„Svi moramo odraditi svoj dio na najbolji način kako bi finalna usluga u turizmu bila onakva kakvu gost očekuje“, naglasio je Mršić.
Osvrćući se na tezu da je hrvatski turizam izvozni kanal kazao je kako to još uvijek nije istina jer je u ponudu uključeno previše proizvoda koji dolaze iz uvoza.
Međutim, s druge strane gledano, onaj tko će biti konkurentan dobavljač konkurentnom turizmu u konkurentnoj destinaciji kakva bi Hrvatska trebala biti, ima perspektivu da bude konkurentni dobavljač austrijskih ili mađarskih turističkih kuća čemu može pomoći i to što hrvatski hotelijeri imaju svoje objekte u drugim zemljama EU.
„Ne samo da domaći turizam može postati izvozni proizvod, nego i hrvatska prehrambena industrija može i sama postati više izvozno orijentirana ako ostvari konkurentnost na domaćem tržištu“, smatra Mršić.
Uz to, ocijenio je kako će maloprodaja zbog deflatornih kretanja ove i iduće godine zabilježiti snažan pad, dok će HoReCa kanal biti u znatno povoljnijem položaju s perspektivom iznadprosječnog rasta te je poručio kako se dobavljači trebaju prilagoditi takvim kretanjima na tržištu.
|
Gunther Neubert
U ime Njemačko-hrvatske industrijske i trgovinske komore prisutne je pozdravio Gunther Neubert istaknuvši primjer uspješnog bavarskog turizma te je poručio kako je od presudne važnosti brendiranje Hrvatske kao destinacije na turističkoj karti Europe.
Karakteristični prehrambeni proizvodi čine važnu kariku u distinkciji turističke ponude svake zemlje koja igra vrlo važnu ulogu u preferencijama turista koji žele ne samo uživati u prirodnim i kulturnim obilježjima destinacije, nego žele uživati i u specifičnoj gastronomskoj ponudi lokalnog podrijetla.
Uključivanjem lokalnih proizvođača hrane i pića u lanac vrijednosti turist ima priliku kušati visoko kvalitetne lokalne proizvode, što je najbolji način da strani gost upozna gastronomsku kulturu područja koju je odlučio posjetiti.
„Tako u Francuskoj, Španjolskoj, Italiji ili Njemačkoj imate pojedine regije koje su čuvene po svojim specifičnim proizvodima te ih se poistovjećuje s turističkom ponudom tih zemalja.
Organiziraju se posebna turističko-gastronomska putovanja u brojne europske regije, ali u ponudi ne možemo naći niti jedno takvo putovanje u Hrvatsku. Nema nikakvog razloga da Hrvatska bude iza spomenutih zemalja.
Gastronomska ponuda Hrvatske ni u kom slučaju nije slabija od takve ponude u Italiji ili Grčkoj“, kazao je Neubert te dodao kako Hrvatska na taj način propušta priliku s precizno pozicioniranim marketinškim ponudama privući turiste koji još uvijek odlaze negdje drugdje.
|
Ante Gavranović
Makroekonomska pozicija turizma
Istaknuti novinar, član uredništva Suvremene trgovine, Ante Gavranović, u uvodu za prvi panel pod nazivom „Makroekonomske pretpostavke daljnjeg razvoja turizma“ podsjetio je kako je još prije 30-ak godina kao novinar pokretao rasprave o potrebi povezivanja proizvodnje i turizma te ponovio da se o tome i danas mora razgovarati jer je to jedini način kako hrvatski turizam može ostvariti dodanu vrijednost.
Govoreći o značenju turizma u nacionalnom gospodarstvu rekao je kako turizam nije jednoznačno definirana i omeđena branša, već svoju vrijednost iskazuje putem različitih roba i usluga koje se realiziraju u različitim sektorima privređivanja.
„Turizam u Hrvatskoj čini 16 posto BDP-a, dok je u drugim europskim zemljama taj udio znatno manji.
U Španjolskoj je to samo 4,6 posto, u Austriji koja slovi kao najturističkija zemlja svijeta 4,8 posto, u Francuskoj i Italiji 2,1 posto, u Turskoj 3,4 posto, u Švicarskoj 2,5 posto, u Grčkoj koja nam je najbliža po strukturi 6,6 posto te u Portugalu 4,2 posto“, kazao je Gavranović te posebno važnim izdvojio da u svim ovim zemljama industrija čini 25-35 posto nacionalnog BDP-a, dok je udio prerađivačke industrije u Hrvatskoj između 13 i 14 posto.
|
On smatra kako je zajednička odgovornost društvenog i privatnog sektora čvršće povezivanje kontinentalne i obalne Hrvatske kroz organiziranu proizvodnju za turizam pa bi sve aktivnosti trebalo podrediti tom cilju.
„Postoji snažna interakcija između turizma s jedne strane i poljoprivrede i prehrambene industrije ali i ostalih gospodarskih grana i djelatnosti pa je očito kako treba pojačati učinkovitost svih djelatnosti koje čine sastavnice turističkog proizvoda.
Turizam bi u Hrvatskoj mogao i morao postati, ako se pridržava ovih načela i ideja, okosnica strategije izvozne i ukupne razvojne ekspanzije koristeći naše resurse, prirodne i mnoge druge koji su za sada zapreteni.
Postavlja se pitanje imamo li istinske volje da to uopće učinimo. To je suštinsko pitanje na koje odgovor tražimo i danas, ali ćemo ga tražiti i ubuduće“, naglasio je Gavranović.
|
Nikola Knego, Ivana Budin Arhanić, Boris Vukelić, Ivo Kunst, Hrvoje Kopasić i Ante Gavranović
Nikola Knego, profesor na Katedri za trgovinu pri Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, naveo je kako postoji snažna poveznica između trgovine i turizma.
Prisjetio se pritom konferencije koja je krajem 1980-ih održana na Ekonomskom fakultetu na kojoj je jedan predsjednik međunarodne turističke asocijacije izjavio: „Turizam, to je trgovina“.
Mnogi stručnjaci koji se bave turizmom s ovim se neće složiti, kazao je Knego, ali ima i onih koji stoje na stajalištu kako je turizam trgovina snovima. „To znači da kada uplatite određeni aranžman, vi unaprijed sanjate što i kako će se dogoditi“, pojasnio je.
Potom je predstavio osnovne pokazatelje cjelovite analize „Aspekti utjecaja inozemnog turizma na plasman poljoprivredno-prehrambenih proiz-voda u Republici Hrvatskoj“.
Težište je na inozemnom turizmu jer dobiveni podaci pokazuju da 90 posto svih turističkih noćenja za razdoblje 2005.-2013. ostvaruju inozemni gosti, a od 2010. pa naovamo taj udio je prešao 92 posto.
Istaknuo je kako je prisutna visoka razina koncentracije s obzirom na to da se više od tri četvrtine noćenja u devetogodišnjem razdoblju događa tijekom tri ljetna mjeseca (lipanj, srpanj i kolovoz).
Takva struktura turističke potražnje s aspekta snabdijevanja postavlja posebne zahtjeve u smislu kvalitete, količine i dostupnosti. Knego ističe kako se često događa da domaće tvrtke uvoze razne proizvode iz inozemstva jer se ne mogu osloniti na domaće proizvođače i njihovu sposobnost da će biti u stanju isporučiti odgovarajuće količine proizvoda za kojima postoji velika potražnja.
Pored toga, spomenuo je i koncentraciju značaja deset emitivnih tržišta iz kojih u Hrvatsku dolaze četiri petine gostiju. „Svih tih deset tržišta su članice Europske unije i u tom smislu hrvatski turizam nije globalnog karaktera, nego isključivo regionalnog.
Kada je riječ o hrani, stanje je takvo da Hrvatska izvozi sirovinsku osnovu, a uvozi proizvode više dodane vrijednosti. Stoga, turizam kao dodatni kanal distribucije proizvoda je do sada neiskorišten, niti jučer niti danas a vjerujem da niti sutra neće biti puno drugačije“, naglasio je Knego.
|
Riječ je potom uzela Ivana Budin Arhanić, članica Uprave dioničkog društva Valamar Riviera, vodeće hrvatske tvrtke za upravljanje turističkim kapacitetima koja upravlja s ukupno 41 objektom na jadranskoj obali, smještenih od Istre i otoka Krka do Dubrovnika.
U portfelju tvrtke nalazi se 22 hotela, sedam apartmanskih kompleksa, dva hostela i deset kampova s ukupno 43 tisuće postelja u 16 tisuća smještajnih jedinica.
Ona se osvrnula na makroekonomske pretpostavke razvoja hrvatskog turizma rekavši kako je turizam zdrava grana gospodarstva koji bilježi konstantne stope rasta.
Mišljenja je kako turizam u Hrvatskoj nije dosegao svoj puni potencijal te bi doprinos ovog sektora nacionalnom gospodarstvu mogao biti veći.
Međutim, postojeći problemi turističkog sektora u smislu strukture ponude, niske popunjenosti kapaciteta i sezonalnosti, još uvijek onemogućavaju ostvarenje tih potencijala, kazala je Budin Arhanić naglašavajući da ako se ti problemi ne riješe neće biti moguće ostvarenje cilja iz strategije razvoja hrvatskog turizma do 2020. godine odnosno rasta prihoda od turizma na 14 milijardi eura u toj godini.
Upozorila je pritom da su stope rasta zadnjih nekoliko godina daleko manje od onih koje su predviđene strategijom, a konkurentnost turizma je i dalje vrlo niska. „Da bismo rasli tako brzo odnosno ostvarili postavljenu strategiju rasta moramo biti konkurentni.
Da bismo bili konkurentni izrazito su bitne investicije jer bez ulaganja tog rasta ne može biti. Da bismo mi investirali i postajali sve konkurentniji i da bismo unapređivali naš proizvod mi moramo imati novac za investicije.
Stoga je potrebno rasteretiti turizam na način da smanjimo porezni pritisak jer se radi o sektoru koji ima vrlo jasan potencijal za investicije.
Mi znamo točno u što želimo investirati, kako investirati i znamo taj budući proizvod plasirati na tržište“, kazala je Budin Arhanić.
|
Boris Vukelić, predsjednik Ceha trgovine Hrvatske obrtničke komore, govorio je o ulozi trgovaca obrtnika u malim mjestima s osobitim naglaskom na otoke.
Rekao je kako su upravo otoci oaza male trgovine zbog relativne prometne izoliranosti, zbog navika gostiju koji malu „butigu“ smatraju dijelom Mediterana kakav je nekad bio te zbog visoke sezonalnosti, odnosno ogromnih amplituda u prometu čemu se mala trgovina, pogotovo ona obrtnička, puno lakše prilagođava.
„Uzgred budi rečeno, visoka sezonalnost nije najgore što se može desiti trgovini. Najgore je kada nema ni sezonalnosti ni nesezonalnosti.
Takvu situaciju imamo u ruralnim područjima, posebice u brdsko-planinskim krajevima“, istaknuo je Vukelić.
On smatra kako se mora učiniti sve kako bi se umanjili negativni efekti visoke sezonalnosti, što bi, prema njegovim riječima, morala biti državna strategija prema kojoj bi poduzetnici koji dolaze na otoke tijekom tri ljetna mjeseca trebali biti dodatno opterećeni svim davanjima, poglavito onim komunalnim, u većoj mjeri nego oni poduzetnici koji na tim otocima rade tijekom čitave godine.
Uz to, potrebnim smatra ulaganje u modernizaciju trgovačkih objekata te ulaganje u znanje prodajnog osoblja.
|
Ivo Kunst iz Instituta za turizam ponovio je ranije izrečenu konstataciju da hrvatski turizam već tridesetak godina stagnira.
Što se pak tiče novog TOMAS tržišnog istraživanja, koje se odnosi na potrošnju turista u hrvatskim turističkim destinacijama, Kunst je istaknuo kako će podaci biti dostupni do kraja godine.
„Ono što u ovom trenutku sa sigurnošću možemo reći jest da velikih pomaka nema. Prema tome, i dalje u turističkoj potrošnji najveći dio otpada na smještajne usluge.
Svi ostali elementi turističkog kolača više-manje su marginalizirani. To na određen način govori o strukturi naše ponude u destinaciji, što je tim više bitno ako se zna da se turizam prodaje na razini destinacije.
Turistička destinacija je ono što čini diferenciju i specifiku turističkog proizvoda neke zemlje, a da bi taj turistički proizvod na destinacijskoj razini mogao funkcionirati u njega mora biti uključen cijeli niz djelatnosti.
Mora se imati turistički lanac vrijednosti po svojoj širini i po svojoj dubini“, kazao je pojašnjavajući kako širina podrazumijeva da imamo puno ponuđača različitih usluga koji sudjeluju u ostvarivanju turističke potrošnje, a dubina znači da moramo imati različitu strukturu uslužnih objekata prilagođenu svakoj platežnoj moći.
Mišljenja je kako upravo toga u Hrvatskoj danas nedostaje. „Smatram kako mi ne želimo da naš turizam bude konkurentan. Ili deklarativno samo izražavamo takvu želju, a s druge strane radimo sve da se to ne desi“, rekao je.
Osvrnuo se i na strategiju razvoja turizma koja predviđa dvostruko veći prihod od turizma u 2020. godini, ali je upozorio kako treba postojati cijeli niz pretpostavki da se te brojke ostvare.
Međutim, smatra Kunst, nije se pokrenula niti jedna aktivnost, a kao prve i najvažnije od njih naveo je zakonsku deregulaciju, što nije vezano samo uz porezno rasterećenje.
„Ako govorimo o destinacijskom turističkom proizvodu, onda moramo imati usklađeno zakonodavstvo i zajedničko djelovanje desetak ministarstava jer bez toga ne možemo imati dobar turistički proizvod“, zaključio je Kunst.
|
Hrvoje Kopasić, direktor turističke tvrtke Calypso putnički klub koja je specijalizirana za tržište Ruske Federacije, u zaključnom dijelu panela iznio je svoja iskustva koja se odnose na privlačenje ruskih turista koji su u cijeloj Europi prepoznati kao dobri potrošači.
On je istaknuo kako je rusko tržište s hrvatske strane zanemareno te naveo primjer Italije koja s Rusijom ima vizni režim još od 1917. te na razini godine iz te zemlje privuku oko milijun turista ili Mađarske koja je s Rusijom uspostavila vizni režim 2004. godine te imaju oko 700 tisuća gostiju iz Rusije, dok Hrvatska ima jedva oko 100 tisuća ruskih turista na godišnjoj razini.
Problem hrvatskog turizma je njegova regionalna koncepcija u smislu emitivnih tržišta pa se zanemaruje i tako veliko tržište poput Rusije koje ima više od 150 milijuna potencijalnih potrošača.
Ruski turisti, po njegovim riječima, još uvijek nemaju nikakvu konkretnu predodžbu o Hrvatskoj, nego sve počiva na paradigmi Jugoslavije.
„Naši susjedi Talijani su od pada željezne zavjese na tržištu Rusije napravili pravi ‘boom’, ne samo u pogledu priljeva turista, nego i u smislu svoje gastro-kulinarske ponude pa je tako danas većina međunarodnih restorana u Moskvi upravo talijanska“, istaknuo je Kopasić dodajući kako je upravo to primjer kako se Italija izbrendirala na ruskom tržištu u vrlo kratkom roku.
|
Domaći proizvodi u turizmu
Drugi panel na temu „Proizvodnja i industrija – hotelijerstvo i ugostiteljstvo“ moderirao je novinar Nove TV Ivan Forjan.
Uvodna riječ pripala je Marijanu Kavranu, predsjedniku Hrvatskog drvnog klastera, koji je upitan o tome zašto već godinama izostaje komponenta suradnje hrvatskih hotelijera kao velikih investitora i domaćih proizvođača.
Njegov odgovor je da Hrvatskoj nedostaje snažan „lea-dership“ koji bi spojio interese različitih sektora upozorivši pritom kako ključni donositelji političkih odluka ne rade dovoljno na tom povezivanju.
Rekao je da postoje kvalitetni proizvodi kada se govori o proizvodnji namještaja, podova, vrata, prozora ili peleta pri čemu hrvatska drvna industrija ima 200 godina tradicije.
„Primjerice, stolice varaždinskog Toneta se nalaze u gotovo svim kvalitetnim hotelima u Europi“, kazao je Kavran te konstatirao kako postoji problem komunikacije pa tako domaći turistički sektor često nije upoznat s time koliko su hrvatski proizvodi kvalitetni i cijenjeni ili da je Hrvatska četvrti svjetski proiz-vođač parketa.
„Te činjenice domaći ugostitelji i hotelijeri obično ne znaju i za tako slabu vidljivost smo mi u drvnoj industriji suodgovorni“, rekao je Kavran.
|
Nikola Serdar, Dino Juriša, Franco Palma, Loredana Jurman Papišta, Marijan Kavran, Ruža Gregurov, Josip Pelin i Ivan Forjan
Dugogodišnji turistički menadžer Franco Palma složio se s iznesenom konstatacijom rekavši kako postoji visoka razina neorganiziranosti kako u sektoru turizma, tako i kod industrije.
Upravo u tome, po njemu, leži najveći potencijal koji još uvijek nije iskorišten. „Hrvatski hotelijeri ne teže najjeftinijim rješenjima jer to nije dio naše usmjerenosti koja podrazumijeva pružanje kvalitetne usluge u hotelskom turizmu.
Naša je glavna opredijeljenost na podizanje kvalitete“, istaknuo je Palma te pozvao na koordiniraniji pristup kod obje industrije bilo kroz organizaciju skupova ili putem drugih načina razmjene informacija kako bi se postigla viša razina razumijevanja i poslovne suradnje.
Pohvalio je mjere Hrvatske banke za obnovu i razvitak (HBOR) koja je svojim kreditnim linijama olakšala pristup kapitalu za realizaciju investicija u turizmu.
Kada je riječ o strukturi hrvatskog turizma, Palma je podsjetio da je u Hrvatskoj gotovo 500 tisuća kreveta u privatnom smještaju i da je u tom kontekstu plasman domaćih proizvoda prema tom dijelu turista spada isključivo u domenu trgovine.
Osvrnuvši se na problem sezonalnosti u turizmu rekao je: „Zaboravite! Mi smo takvog karaktera i nikada nećemo promijeniti sezonalnost jer je to svjetski fenomen, a ne neka hrvatska specifičnost.
Možemo donekle proširiti sezonu na svibanj, travanj ili listopad, ali zaboravimo na to da će hrvatski turizam ikada živjeti 365 dana godišnje.
To dijelom može ostvariti Dubrovnik, Opatija ili Zagreb te neka kontinentalna središta, ali kada govorimo o obali to je iluzija.“
|
Zlatko Puntijar, predsjednik Ceha ugostitelja i turističkih djelatnika HOK-a, nadovezao se na problem sezonalnosti rekavši kako mjesec-dva ne čine sezonu. Upitao je zašto se uopće priča o turističkoj sezoni te je poručio kako je krajnje vrijeme da se počne govoriti o turističkoj godini i to na cijelom području Hrvatske.
„Iz svih turističkih krajeva treba izdvojiti ono najbolje, odnosno elemente koji privlače turiste. Nažalost, jako je puno nedostataka koji imaju za posljedicu to da turisti ne dolaze u našu zemlju“, smatra Puntijar te naglašava kako se od kontinentalnog dijela zemlje „mogu čuda napraviti“.
Pritom je naveo primjer Beča koji od turizma zarađuje više nego cijela Hrvatska, a kao razlog ističe to što na našoj obali i dalje prodajemo samo sunce i more.
Turistima je, prema njegovim riječima, potrebno ponuditi više robe po prihvatljivim cijenama na svim frekventnim lokacijama te učiniti dodatne napore da se podigne razina ponude jer je Zagreb, primjerice, u očima stranih turista percipiran kao „mali Beč“.
Uz pozitivan primjer drvne industrije, Puntijar je spomenuo i druge grupe proizvoda koje to nisu jer ih nije moguće nabaviti u Hrvatskoj poput suvenira, koji mahom dolaze iz Kine, te porculana i staklenih proizvoda kao što su čaše koje su u ogromnim količinama potrebne u turističkoj ponudi.
|
Kako izgleda globalno konkurentna proizvodnja u nastavku panela je pojasnio Dino Juriša iz tvrtke Robert Bosch d.o.o. naglasivši kako Bosch danas ima izuzetnu poziciju u svijetu tehnologije, ali i u društvu.
Iz te pozicije tvrtka je stvorila status relevantnog partnera njemačkoj vladi na način da se dostupne tehnologije stavljaju u funkciju ostvarenja strateških ciljeva. „To znači da vlada zna što hoće, a Bosch zna kako to napraviti.
Upravo u tome leži i ta društvena komponenta jer sve privatne kompanije imaju odgovornost za društvo u kojem posluju“, rekao je Juriša te poručio kako se proizvođače u velikoj mjeri zapostavlja.
Za uspješno poslovanje u proiz-vođačkom sektoru posebice je izdvojio inovativnost navodeći primjer vlastite kompanije čiji razvojni odjel broji 40 tisuća stručnjaka, što je veličina jednog hrvatskog grada poput Varaždina, Siska ili Šibenika.
„S takve pozicije, ako niste samo u tehnologiji nego zauzimate i poziciju u društvu, postajete relevantan partner koji onda može tom društvu i pomoći, koji preuzima odgovornost za to društvo i koji onda može pomoći i svakom segmentu gospodarstva.
To je ono što mi želimo, da nas i ovdje vlada te udruge i tvrtke u turizmu i drugim gospodarskim granama prepoznaju kao takvoga“, naglasio je Juriša dodajući kako Bosch ne prodaje proizvod nego nudi rješenja koja su specifično krojena za sve pojedine sektore.
|
Na ovo izlaganje nadovezala se i Loredana Jurman Papišta, direktorica pazinske tvrtke Eltor koja se bavi proizvodnjom i ugradnjom suvremenih rasvjetnih tijela i srodnih proizvoda namijenjenih kućanstvima, industriji i komercijalnoj djelatnosti.
Ona je istaknula kako proizvodi Eltora u turističkim kućama nisu zastupljeni onoliko koliko bi u tvrtki željeli, iako su i ove godine sudjelovali u nekim kapitalnim investicijama u turizmu.
„Radimo na inovacijama i proizvodima koji su sigurni i kvalitetni te kao takvi mogu konkurirati svim robnim markama koje se odnose na rasvjetu i na rasvjetnu tehnologiju.
Nažalost, moram konstatirati kako postoji veliki stupanj zazora od hrvatskog proizvoda pa iz tih razloga nismo valorizirani na pravi način.
Stoga pokušavamo s arhitektima i projektantima doći u doticaj s turističkim kućama te plasirati svoj proizvod, no to je još uvijek jako malo zastupljeno“, kazala je Jurman Papišta.
Ona je mišljenja kako bi uspjeh Eltora i sličnih tvrtki bio veći ako bi uspjeli ostvariti sinergiju s drvnom, prehrambenom i drugim industrijama u Hrvatskoj.
Nikola Serdar, generalni direktor tvrtke Nimcro, domaćeg proizvođača jakih alkoholnih pića s asortimanom od 13 brendova koji samostalno funkcioniraju na tržištu i patentno su zaštićeni, posebno je važnim naglasio stvaranje proizvoda koji će biti konkurentni u domaćoj potrošnji općenito, a ne postavljati pitanja zašto hrvatski hoteli u svojoj ponudi nemaju taj proizvod.
Ključ je u tome, rekao je Serdar, da domaće tržište prihvati takve proizvode i da to bude temelj za njihov plasman u inozemstvo na isti način kako je Italija, temeljem promišljene strategije, iskoračila na strana tržišta sa svojim restoranima koji plasiraju talijanske proizvode.
Govoreći o potrošnji alkoholnih pića na hrvatskom tržištu, istaknuo je kako se u studenom 2013. godine po prvi puta dogodilo da u količinskom pogledu 50 posto proizvoda nisu bili hrvatskog podrijetla te je za takvo stanje dijelom okrivio i hotelske tvrtke koje bi u sklopu svoje ponude trebali promovirati domaće proizvode i cjeloviti doživljaj destinacije, a ne samo smještaj.
|
Josip Pelin, predsjednik udruge Hrvatski klaster konkurentnosti industrije tekstila, kože i obuće, govorio je o trendovima u ovom proizvodnom sektoru.
„Obično se kaže: tekstila svugdje ima samo što ga nitko ne vidi“, kazao je Pelin objasnivši kako tekstil nalazi veliku primjenu u turizmu pritom ustvrdivši kako domaći tekstilni sektor može pokriti praktično sve potrebe hotelijerstva, a jedini problem vidi u tome što ne postoji objedinjena ponuda tekstilnih proizvoda na jednom mjestu.
On smatra kako bi u tom pogledu sa strane hotelijera trebalo napraviti stanovitu bazu potreba prema kojoj bi domaći proizvođači uskladili proizvodnju i tako mogli osigurati pokrivanje potražnje u kontinuitetu, dok bi s druge strane industrija tekstila, kože i obuće trebala uspostaviti objedinjeni odjel trgovine na razini sektora koji bi imao zadatak koordinacije posla i plasmana proizvoda.
„U svakom slučaju, smatram kako u boljem povezivanju industrije i turizma nedostaje medijator koji bi u operativnom dijelu mogao umnogome pomoći poboljšanju suradnje na zadovoljstvo obiju strana“, zaključio je Pelin.
Čast da zaključi konferenciju pripala je Ruži Gregurov, direktorici zadruge Pesla, pekarsko-slastičarske obrtničke zadruge koja ima dugu i bogatu tradiciju.
„Zadruga Pesla je osnovana 1938. godine kada je pekarsko-slastičarsko zadrugarstvo u Hrvatskoj slavilo svoju stotu obljetnicu. Posebno smo ponosni što smo uspjeli transformirati svoje poslovanje tako da smo do današnjeg dana opstali“, istaknula je Gregurov te izrazila mišljenje kako se u Hrvatskoj često ne razumije što znači zadruga.
|
„Osnivanje naše zadruge nastalo je udruživanjem pekara i slastičara s ciljem lakše i organiziranije nabave sirovine.
Današnju vlasničku strukturu Pesle čini sedam zadrugara te surađujemo s 350 malih obiteljskih obrta. Zadruga je samofinancirajuća te obuhvaća maloprodaju, veleprodaju i kompletan servis za male pekare i slastičare“, pojasnila je Gregurov te istaknula kako je upravo mali obiteljski obrt najveća tajna uspjeha gospodarstava poput Njemačke, Švedske ili Švicarske na koje se Hrvatska treba ugledati.
Također je poručila kako se više pažnje treba poklanjati domaćim autohtonim proizvodima koji čine važnu komponentu hrvatske gastronomske i turističke ponude, ali i zaključila da prave institucionalne podrške takvim tradicijskim proizvodima u današnjoj Hrvatskoj praktički nema.
S ovim izlaganjem zaključena je ovogodišnja konferencija MAGROS koja je održana uz pokroviteljstvo Ministarstva gospodarstva, Ministarstva poljoprivrede, Ministarstva turizma, Hrvatske gospodarske komore, Hrvatske obrtničke komore, Njemačko-hrvatske industrijske i trgovinske komore, Udruge poslodavaca u hotelijerstvu Hrvatske, Turističke zajednica grada Zagreba i Instituta za turizam.
|
|
Konferenciju su podržale mnoge institucije i tvrtke
|
|
Glavni pokrovitelj / Organizator / Suorganizator
|
|
Medijski pokrovitelji / u suradnji sa:
|
|
Zahvaljujemo se svima koji su podržali ovu konferenciju.
|
|
CRO GOURMET — šansa za turizam
|
Ograničeno vrijeme skupa i brojni panelisti nisu omogućili da se u neposrednim obraćanjima i vrlo kvalitetnim panelima šire obrade sve teme i prodiskutiraju sve zamisli.
No, brojni sudionici su uz kavu i domjenak nastavili razgovore na iste ili slične teme. Zanimljiv prijedlog iznio je Boris Vukelić (uz ostalo, i član Turističkog vijeća TZ Kvarnera) za koji procjenjujemo da bi mogao potaći suradnju domaćih proizvođača i ugostiteljstva, odnosno turizma u cjelini. Upravo stoga ga i izdvajamo.
Naime, TZ Kvarnera je, po uzoru na uspješno proveden projekt unapređenja brendiranja obiteljskog smještaja KVARNER FAMILIY prošle godine pokrenula i sličan za ugostitelje.
Određeni su visoki kriteriji (od uređenja, znanja jezika osoblja, do širine ponude, naročito autohtonih proizvoda (s područja PGŽ), pa su oni koji su uspjeli zadovoljiti sve kriterije dobili prestižnu oznaku KVARNER GOURMET – takvih je 12.
Oni koji zadovoljavaju bar 75% kriterija, njih je 42, dobili su oznaku KVARNER FOOD. Uvrštenje vrijedi jednu godinu kao i pravo isticanja ploče s tim nazivom, te se potom objekti ponovno ocjenjuju.
Pokazalo se da je marketinška vrijednost ove akcije velika: olakšava se prepoznatljivost, ističe kvaliteta, objekte je lako reklamirati jer TZ ima kanale promocije i infrastrukturu za prezentaciju ponude.
Izdana je i brošura te izrađena aplikacija za „pametne telefone”. Autohtona ponuda je objektivno ograničena. Ovo područje ima vrlo kvalitetna maslinova ulja, cresku i krčku janjetinu, dobra vina od kojih su jedno ili dva autohtona, no možda je samo kvarnerski škamp uistinu neusporediv s drugima.
Moglo bi se ocijeniti da je to slaba točka cijeloga projekta.
No, iz te „slabe točke” moglo bi možda izrasti nešto što bi moglo postati istinska prednost kada bi se projekt promovirao na razini Hrvatske – radni naziv bi mogao biti CRO GOURMET.
Tada bi u obveznoj ponudi bila i pelješka i kutjevačka vina, lički krumpir i slavonski kulen, istarski i dalmatinski pršut…
Ideja možda nije nova, ali nikad nije zaživjela. To zahtijeva ogroman posao koji bi mogla odraditi HTZ, s ciljem promocije zemlje kao eno i gastro destinacije, i istinskog (na realnim osnovama) povezivanja proizvodnje i turističke ponude.
|
|
 |
|