|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
|
|
|
Vedrana Stecca, dipl. iur.
|
|
|
|
|
Zadrugarstvo kao pokret i način života i poslovanja bitno utječe na društvene procese i na društveni razvoj jedne zajednice. Model života i rada, svijest o prednostima zajedničkog rada na vrijednostima solidarnosti, samopomoći, sigurno donosi prednost jednoj zajednici u ukupnom njenom razvoju.
O važnosti zadruga ukazuju nam i Ujedinjeni narodi koji su donijeli Rezoluciju kojom se ističe važnost stvaranja okruženja i davanja potpora zadrugama te su 2012. godinu proglasili Međunarodnom godinom zadruga. Pod sloganom međunarodne godine zadruga „Zadrugama gradimo bolji svijet“ održana je konferencija o radničkom i socijalnom zadrugarstvu.
Model života i rada
Stvaranje globalnog tržišta, neoliberalni odnosi na tržištu, te vrijednosti individualizma i kapitala, izazvao je trend sve većeg raslojavanja između bogatih i siromašnih i neravnomjernu raspodjelu u novostvorenoj vrijednosti. Izmještaju se tvrtke u trci za većim profitom, ukidaju se proiz-vodna radna mjesta, centar interesa je profit, ne vodeći računa o interesima pojedinca i zajednice.
Ako želimo društvene i ekonomske odnose, koji vode brigu o čovjeku i njegovim potrebama i koji pravedno vrednuju njegov rad, zadrugarstvo je jedan od važnih modela života i rada, te zasigurno može dati odgovor i rješenje za mnoge probleme u kojima se naše društvo nalazi.
Potrebno je reći da zadruge nisu dobrovoljne udruge u koje se ljudi dragovoljno udružuju da bi promicale i zagovarale neke svoje ideje i interese, već se osobe udružuju u zadruge kako bi gospodarski djelovali, zajedno s drugima, na principima zajedništva, solidarizirajući se jedan s drugim, upravljajući i sami donoseći poslovne odluke na demokratski način po principu jedan član jedan glas, stvarajući dobra, dijeleći novostvorenu vrijednost razmjerno koliko je tko sudjelovao u njezinu stvaranju, ali isto tako ostavljajući zajednički nedjeljivi dio stvarajući zadružnu imovinu kako bi se osigurao napredak i razvoj u poslovanju, kao i dugoročnost.
|
Načela i vrijednosti
Zadruge su gospodarski subjekti trajne naravi, upisane u sudski registar, koje postižu svoje priznanje i svrhu (učinkovitost) kada funkcioniraju na temeljnim pravilima prihvaćenim od Svjetske zadružne organizacije (ICA) poznatima pod nazivom međunarodna zadružna načela i vrijednosti, da posluju temeljem rada svojih članova, u njihovu korist i njihovoj funkciji, kada zadruge odgovaraju potrebama svojih članova, kada ostvaruju potrebe proizvođača kroz funkciju prerade, kada zadrugari koriste usluge zadruge u izvođenju djelatnosti, kada zadruge u izvođenju djelatnosti koriste proizvode ili usluge svojih članova ili kada zadrugari obavljaju djelatnost zadruge kao njeni zaposlenici.
One su gospodarski subjekti koji se vežu za jedno područje i imaju osobinu teritorijalnosti jer su zadrugari po prirodi stvari osobe koje žive na tom području, bilo mali proiz-vođači, zaposlenici ili korisnici usluga, koji imaju interes funkcioniranja i dugoročnost takve tvrtke. Zadružno poduzetništvo u sebi sadrži socijalnu komponentu jer se sustav raspodjele dodane vrijednosti unutar zadruge temelji na doprinosu svakog njenog člana (zadrugara) ovisno o tome radi li se o količini sirovina za preradu, o opsegu korištenih usluga, uloženom radu zaposlenika ili nekim drugim kriterijima vrednujući aktivnost zadrugara, a ne kapital.
Osiguranje održivosti
Zakonom o zadrugama izravno je regulirano obvezno izdvajanje iz dobiti (30%) za napredak i materijalni razvoj zadruge stvarajući zadružnu imovinu. Ulozi članova osiguravaju se izdvajanjem iz dobiti u pričuve (5%) do visine uloga članova. Dakle, osnovno načelo zadružnog poslovanja je da nemaju cilj potrošiti novostvorenu vrijednost, nego osigurati održivost svakog zadrugara i ulagati u materijalni razvoj, osigurati dugoročnost i stabilnost poslovanja zadruge, kao i svojih uloga i kapitala, stvarajući nedjeljivu zadružnu imovinu za buduće članove i generacije.
Dragovoljnost i otvorenost je osnovno načelo u zadrugarstvu da je moguće članstvo svakome tko prihvaća pravila zadruge, a kada članstvo prestane iz nekih razloga, nedjeljiva imovina je zadružna imovina i koriste je drugi zadrugari koji pristupe zadruzi. To i jest snaga zadrugarstva – da osigura dugoročnost poslovanja, opstojnost i za buduće generacije u jednoj društvenoj zajednici.
|
Ako zadruga stvara za zajednicu, to joj zajednica mora i vratiti, posebno kroz porezni tretman. Porezno oslobođenje na taj dio dobiti treba biti priznanje za financijski i gospodarski doprinos zajednici, a ne povlastica. Temeljno razgraničenje s društvima kapitala je da se ne stječe profit kako bi ga dijelio i uzimao vlasnik kapitala, nego ono što ostaje u zadruzi kao višak da bi mogli zadrugari podijeliti među sobom, odnosno unaprijediti iz tih sredstava daljnji rad i voditi brigu da se i dalje radi.
U sadašnjoj društvenoj situaciji visoke stope nezaposlenosti s tendencijom sve većeg gubitka radnih mjesta važno je jasno opredjeljenje za potporu tvrtkama koje funkcioniraju u korist čovjeka, radničkim i socijalnim zadrugama.
Svjetska iskustva
Na međunarodnoj konferenciji o radničkom i socijalnom zadrugarstvu, održanoj u Zagrebu u Europskom domu u organizaciji Hrvatskog saveza zadruga, zanimljivo je bilo čuti podatke o ostvarenom društvenom proizvodu zadrugarstva u Europi i u svijetu, koji se mjeri s društvenim proizvodom nekoliko jakih industrijskih zemalja.
Svi članovi zadruga, koji su sudjelovali u njegovom stvaranju, participiraju i u njegovoj raspodjeli. Uspješne regije Emilia-Romagna u Italiji, Baskija u Španjolskoj, vezuju sa sobom uspješne industrijske, uslužne radničke i socijalne zadruge, a same pripadaju vodećim gospodarskim regijama tih dviju zemalja. Ljudi kojima je potreban posao, mali proizvođači, ribari, ljudi kojima je potrebno stanovanje, zajam, oni koji žele nešto kupiti, potrošiti, priključuju se zadrugama. U svijetu je taj broj narastao na milijardu ljudi, što potvrđuje potrebu funkcioniranja zadruga i zadružnog pokreta.
Primjenjujući model zadrugarstva i Francuska, Danska, Finska, Njemačka, Italija i Austrija podigle su svoje gospodarstvo temeljem udruživanjem ljudi kroz taj sustav. Razvijena društva (Švedska, Norveška, Italija, Francuska, Njemačka ...) s visokim društvenim standardom, u kojima je razlika između bogatih i siromašnih zanemariva, podaci govore o razvijenom zadrugarstvu. U tim zemljama udio zadrugara u ukupnom broju stanovnika iznosi 30-40%.
Dakle, radi se o velikom broju stanovništva koji su na bilo koji način (kroz poljoprivredni, prehrambeni, industrijski, potrošački, bankarski...) uključeni u sektor zadrugarstva i koriste pogodnosti zadrugarstva.
|
Hrvatsko zadrugarstvo
U Hrvatskoj je udio članova zadruga u ukupnom broju stanovnika zanemariv i iznosi 0,5%.
U zadnje vrijeme se naročito govori o značajnom udjelu sive ekonomije u bruto društvenom proizvodu koja poboljšava standard običnog čovjeka. Posebno osmišljenim sustavom poticajnih mjera, kojima bi se usmjeravao u sustav rad svakog pojedinca koji nešto proizvodi, daje uslugu ili troši, u sustav koji mu osigurava povrat zarađenog, siva ekonomija bi se sigurno svela na zanemarivi udio, a udio stanovnika vezan za zadruge sigurno povećao.
Povećanjem udjela zadrugara u odnosu na broj stanovnika na 3% značio bi broj zadrugara sa 129.000 članova. U radničkim zadrugama radnici-zadrugari rade, upravljaju, sudjeluju u kreiranju poslovnih odluka, te dijele dobit prema osobnom sudjelovanju u stvaranju iste. Socijalne zadruge uključuju u radne i gospodarske procese osobe s umanjenom radnom sposobnošću kojima se pruža pomoć u zadovoljenju osnovnih životnih potreba.
Potrebno je reći da su zadruge posebna društva sui generis, sa svojim posebnim pravilima i načelima, te se u pojedinim pravnim situacijama moraju i regulirati na poseban način. Ukoliko se zadruge vrednuju po pravilima i u kategorijama obrta i trgovačkog društva, ne mogu se ostvariti učinci zadružnog modela poslovanja po uzoru na europsko zadrugarstvo. U projektima samozapošljavanja, javnim potporama, u odnosu s bankama, zadruge se moraju vrednovati po posebnim pravilima.
|
Projekti samozapošljavanja vrednuju samo obrt i trgovačko društvo. Sam Zakon o zadrugama predviđa radničke zadruge u kojima najmanje dvije trećine njezinih članova imaju radni odnos u zadruzi, koji upućuje na model samozapošljavanja za više osoba, na principima zajedničkog rada i solidarnosti.
Specifični odnosi u takvim tvrtkama motiviraju na stvaranje dobara po nižim troškovima, uz veću kvalitetu i osiguranje radnog mjesta. Svaki doprinos države u ovakve tvrtke vraćao bi se višestruko. Primjerice, osobe koje ostanu bez posla i radnog mjesta, koje imaju znanja i vještine, a posebno interes za kontinuitet njihovog rada i proizvoda, koji žele raditi i formirati tvrtku, obavljajući posao s drugima interesno povezanim članovima, na zadružnim vrijednostima, poticajnim mjerama usmjeriti (njihove otpremnine i ostala vlastita sredstva) na otvaranje radnih mjesta u zajedničkoj tvrtki.
Prostora za razvoj ima
Isto tako, primjerice poslovi logistike (čišćenje, servisne usluge...) koje velike tvrtke, pa tako i javna uprava, izmještaju izvan svog upravljanja, optimalno je organizirati putem zadruga jer u tom slučaju onome tko radi pripada i zarađeno.
U odnosu na broj zaposlenih u zadrugama i aktivnog stanovništva u zemljama EU taj broj iznosi oko 3%, dok Italija prednjači s iznosom od 5%. U Hrvatskoj odnos zaposlenih u zadrugama i aktivnog stanovništva iznosi 0,2%. U tom smislu jako puno prostora za razvoj zadrugarstva postoji. Kada bi se udio stanovništva povećao samo na 2% kroz projekte samozapošljavanja kroz radničko zadrugarstvo otvara se mogućnost za 30.000 novih radnih mjesta.
Poticanjem radničkih zadruga od strane države i šire zajednice utjecalo bi se na stvaranje konkurentnih i društveno odgovornih tvrtki na tržištu, nastalih na temeljima samozapošljavanja njenih članova, a posebno onih koji ne mogu sami nastupati na tržištu. Na ovaj način možemo odgovoriti potrebama čovjeka i zahtjevima društveno odgovornog poduzetništva kao i doprinijeti rješavanju problema šire zajednice.
Razvija se kultura rada, vrednuju se ljudi i njihov rad. Godina 2012. je Međunarodna godina zadruga. Završit ću i citirati generalnog tajnika UN-a Ban Ki-muna: „Zadruge su opomena međunarodnoj zajednici da je moguće nastaviti i ekonomsku održivost i društvenu odgovornost. Zadrugama gradimo bolji svijet.“
|
|
 |
|