|
|
 |
|
|
 |
|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
|
|
|
Goran Pavlović
|
|
|
|
|
U više od četiri desetljeća privatnog poslovanja, Tomislav Antunović samozatajno je i bez posebne medijske pompe izgradio poslovni sustav koji se danas proširio i preko Atlantskog oceana. U razgovoru koji smo vodili u Centru Antunović u zagrebačkom naselju Prečko, ponosno je istakao svoju pragmatičnu poslovnu etiku pretočenu u uspješnost vlastitih ideja te odgovornog poslovanja prilagođenog promjenjivim uvjetima tržišta.
*Na početku razgovora, možete li nas provesti kroz kronologiju poslovanja vaše tvrtke?
Poslovanje sam započeo sada već davne 1966. godine. Od početka se bavim vlastitim privatnim biznisom te smatram zanimljivim istaknuti kako nikada nisam radio u nekoj državnoj tvrtki. Počeo sam kao vlasnik kamiona i bagera u građevinskoj djelatnosti koju sam pomenute godine, u formi obrta, uspio registrirati u Orahovici. Pri tom uvijek ističem pomoć u registraciji obrta tadašnjeg gradonačelnika Orahovice, a današnjeg predsjednika Republike Hrvatske, gospodina Stjepana Mesića.
U to sam vrijeme pokrenuo poslovanje i u Austriji otvaranjem benzinske postaje u Beču. Kako se poslovanje u inozemstvu širilo postupno su sazrijevali i uvjeti u tadašnjoj državi. Konačno, 1987. godine u Brčkom sam otvorio i prvu privatnu benzinsku pumpu u bivšoj Jugoslaviji. Takav je projekt bio trn u oku socijalističke vlasti te se na otvaranju tako velikog poslovnog kompleksa, koji je uz benzinsku crpku uključivao terminal goriva i brojne trgovačke prostore, nitko od vladajućih nije pojavio.
Biti privatnik u bivšem sistemu nije bilo jednostavno, obzirom da su razmišljanja ljudi bila okrenuta u sasvim drugom smjeru i načinu razvoja društva, no to nije predstavljalo nepremostivu prepreku razvoju privatnog sektora.
Tvrtka koju smo pokrenuli u Orahovici prije 40 godina postupno je rasla i širila poslovanje u druge grane gospodarstva te danas poslujemo, pored Hrvatske, i u Bosni i Hercegovini, Austriji, Njemačkoj i Sjedinjenim američkim državama. Kompanija ima oko 500 zaposlenih u svim podružnicama, koje zajedno generiraju godišnji promet od približno 500 milijuna eura.
Početkom '90.-ih krenuo je val privatizacija poduzeća u društvenom vlasništvu u kojima sam mogao, ali sam izabrao ne sudjelovati. Moja poslovna filozofija je uvijek bila vrlo jednostavna: vlasnik sam samo onoga što sam isključivo sam sagradio i postigao vlastitim idejama i kapitalom.
|
*U poslu s naftom ste već nekoliko desetljeća pa ste više nego kompetentni komentirati recentna kretanja na svjetskom tržištu, koja su postala svakodnevna gospodarska tema. Barel nafte prešao je 80 dolara te se spominje cijena od 100 dolara kao gornja psihološka granica. Kakvo je vaše mišljenje o budućim kretanjima i što je dovelo do dramatičnog poskupljenja ovog energenta posljednjih godina?
Današnju je situaciju na globalnom tržištu nafte uzrokovalo više odvojenih faktora. Primjerice, prije samo 10 godina cijena nafte za jedan barel se kretala između osam i devet dolara što je, iz današnje perspektive, bilo sve samo ne odgovorno. Politika poslovanja, gdje se nafta crpila a da se pri tom nije ulagalo u nove tehnologije proizvodnje, dovela je do cijene koju plaćamo danas.
|
Druga je važna činjenica nagli razvoj velikih tržišta poput Kine i Indije pa su stvoreni takvi odnosi ponude i potražnje koji su izgenerirali drastičan rast cijene ovog energenta. Nafte ima više nego dovoljno na tržištu, ali se zbog povećanje potražnje te skupljih načina eksploatacije došlo do današnjih omjera, koji imaju velikog utjecaja na kretanje ukupnog svjetskog gospodarstva.
*OMV, koji u Hrvatskoj ima pedesetak benzinskih postaja, provodi agresivnu kampanju u preuzimanju MOL-a, dok je mađarska kompanija, uz kontrolni paket INA-e, od nedavno vlasnik i Tifona. Kako se ova kretanja referiraju na hrvatsko tržište i kakva je pozicija vaše tvrtke?
Smatram kako su i OMV i MOL izuzetno dobre i kvalitetne kompanije, koje se ponašaju tržišno boreći se svaka za svoju poziciju. Ja tu ne vidim nekog velikog animoziteta, a što se u zadnje vrijeme često povlači po medijima. Prisutnost velikih inozemnih kompanija ne doživljavam kao opasnost za hrvatsko tržište, već, čak naprotiv, kao vid transparentnosti kroz sve značajnije dokinuće monopola. Moram, također, naglasiti kako puno lakše poslujemo u BiH, gdje je tržište znatno razuđenije, s velikim brojem malih kompanija u istoj ili vrlo sličnoj tržišnoj poziciji. Tvrtka Antunović na bosanskohercegovačkom tržištu trenutačno drži udio od oko 13 posto.
Kad je riječ o INA-i za očekivati je daljnji nastavak privatizacije, posebice u svjetlu približavanja EU standardima, koji nameću smanjivanje državnih udjela u tvrtkama. MOL je, pak, posljednjih godina prešao nacionalne okvire te je pored strateškog partnerstva s INA-om, ušao i na tržište Slovačke, Srbije i BiH. Ono što je sasvim sigurno je da prostora ima za sve igrače, i velike i one manje velike, pogotovu na tržištima istočnoeuropskih zemalja.
|
*Predsjednik ste Udruge trgovine naftom i naftnim derivatima pri HUP-u. Manje je poznato da Udruga djeluje i na međunarodnom planu.
Da, ja sam već četvrtu godinu predsjednik Udruge trgovine naftom i naftnim derivatima pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca, a ujedno vodim i gransku udrugu energetike u Privrednoj komori BiH. Kao granska udruga pri HUP-u uključeni smo u Europsko udruženje neovisnih trgovaca naftom (Union Pétrolière Européenne Indépendante – UPEI), koje zasjeda dva puta godišnje i putem kojega se formuliraju nacionalni interesi.
Proljetno zasjedanje UPEI-a je svake godine u Briselu, dok se jesenski skup organizira uvijek u nekom od europskih gradova. Bila mi je posebna čast biti domaćinom prošlogodišnjeg skupa u tada netom otvorenom Centru Antunović, što je bilo i prvi puta da se konferencija održala van granica Europske unije. Djelovanje Udruge prvenstveno se manifestira kroz zajedničko formiranje stavova koje prezentiramo Vladi i drugim sudionicima tržišta.
*Centar Antunović posluje već nešto više od godinu dana. Jeste li zadovoljni prvom poslovnom godinom i imate li u planu nove investicije u ugostiteljsku djelatnost?
Poslovno hotelski centar Antunović posluje već 13 mjeseci i mogu reći da smo više nego zadovoljni dosadašnjim rezultatima. No, moram reći, kako mene osobno to i nije posebno iznenadilo. U poslu sam već 41 godinu te mi iskustva ne manjka, a kroz cijelo vrijeme poslovanja navikao sam imati plan i kontrolu.
Nikada i niti jedna moja firma nije bila blokirana, plaća radnicima je uvijek bila na vrijeme i po ugovoru, obveze i prema državi i prema dobavljačima su redovito servisirane. Na taj način stekli smo povjerenje koje je od primarne važnosti u svakom poslu pa tako i u ugostiteljskom biznisu, a koje smo znali kapitalizirati.
U dosadašnjem poslovanju Centar Antunović ostvario je natprosječnu popunjenost smještajnih kapaciteta, a tijekom prošlog mjeseca popunjenost se kretala od 80 do čak 100 posto.
|
Drugi važan dio ponude Centra su kongresne dvorane. Uz postojećih 1.000 četvornih metara kongresnog prostora u tu smo svrhu već prenamjenili još 200 kvadrata, a upravo su u tijeku radovi na preuređenju poslovnih prostora u manje kongresne dvorane ukupne površine od dodatnih tisuću kvadrata. Sve je to odgovor na potražnju koja je iznimno velika, interes je veći nego smo očekivali i zbog toga smo zadovoljni.
Uspjeh Centra Antunović nije nimalo slučajan, već je temeljen na povjerenju klijentele i iskustva koje smo izgradili tijekom više od četiri desetljeća poslovanja.
|
|
 |
|
|
 |
|
|
|