|
|
 |
|
|
 |
|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
Tema broja
|
|
|
Uloga Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva u sustavu zaštite potrošača u RH
Željka Lukačević-Subotić
|
|
|
|
|
Putem ovoga članka htjela bih vas upoznati s aktivnostima koje se odnose na područje zaštite potrošača i iskustva s kojima raspolažemo kroz rad Odjela za zaštitu potrošača, Uprave za trgovinu i unutarnje tržište u okviru Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva.
1. USTROJSTVO
Za operativno provođenje politike zaštite potrošača, kako sam i rekla nadležan je Odjel za zaštitu potrošača u okviru Uprave za trgovinu i unutarnje tržište našeg Ministarstva, koji je osnovan 2004. god., a kako je preporučeno dokumentima o pristupanju EU (posebno glava 23. Dodatka Bijeloj knjizi iz 1995.).
Odjel provodi politiku zaštite potrošača na način da:
- obavlja poslove u vezi s izradom i provedbom zakona i drugih propisa vezanih za zaštitu potrošača,
- daje stručna mišljenja vezana za zaštitu potrošača,
- provodi aktivnost u vezi s prilagodbom nacionalnog zakonodavstva sa zakonodavstvom EU iz područja zaštite potrošača,
- predlaže i provodi politiku i mjere zaštite potrošača, uključivo i izradu Nacionalnog programa za zaštitu potrošača u suradnji s Vijećem za zaštitu potrošača,
- prati ostvarivanje ciljeva i zadataka utvrđenih Nacionalnim programom zaštite potrošača,
- prati i predlaže mjere za unaprjeđenje i razvoj savjetovališta za zaštitu potrošača;
- prati rad i predlaže mjere za unaprjeđenje cjelokupnog sustava zaštite potrošača na području Republike Hrvatske,
- aktivno surađuje s udrugama za zaštitu potrošača.
|
2. CARDS PROJEKT
Što se tiče provedbe aktivne politike zaštite potrošača koja se kanalizira kroz Projekt CARDS 2002, pod nazivom «Jačanje kapaciteta na području zaštite potrošača», koji je odobren 26. lipnja 2002. od strane Odbora za CARDS Europske komisije i koji je započeo s operativnom provedbom u srpnju 2005. godine, možemo reći da će se tim projektom poduprijeti sljedeće aktivnosti:
• Daljnja harmonizacija i usklađivanje zakonodavstva na području zaštite potrošača s pravnom stečevinom EU.
• Jačanje institucionalnih i administrativnih struktura za provedbu procedura za usklađivanje zakonodavstva na području zaštite potrošača.
• Bolja stručna osposobljenost i tehnička stručnost osoblja vladinih i nevladinih organizacija koje se bave zaštitom potrošača;
• Organiziranje Centralnog informatičkog sustava zaštite potrošača između Državnog inspektorata, Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva i udruga za zaštitu potrošača;
• Podizanje razine svijesti proizvođača i potrošača o njihovoj odgovornosti i pravima;
• Jačanje uloge i priznavanje uloge zastupnika za zaštitu potrošača (advocacy groups).
|
3. ZAKON O ZAŠTITI POTROŠAČA I PODZAKONSKI AKTI
Što se tiče zakonske regulative koja uređuje područje zaštite potrošača, Republika Hrvatska je potpisujući Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica i Republike Hrvatske (2001.g.), koji je ratificiran početkom 2005. godine, usvojila polazišne osnove za pravno uređenje sustava zaštite potrošača i to člankom 74. SSP-a, što potvrđuje i otvaranje pregovora između Europske unije od 3. listopada 2005. godine, čime je stvorena osnova za početak pregovora i u području zaštite potrošača koji će uslijediti u lipnju i srpnju nove godine kroz eksplanatorni i bilateralni screening (dubinska analiza propisa).
Isto tako, Republika Hrvatska je pri stvaranju politike zaštite potrošača slijedila tri srednjoročna cilja Strategije zaštite potrošača 2002. – 2006. koja se provode kroz akcije koje su uključene u kratkoročni, rotirajući program i koje će se redovno revidirati kroz radnu dokumentaciju službi Europske komisije. Tri su cilja:
- visoka zajednička razina zaštite potrošača;
- djelotvorno provođenje propisa o zaštiti potrošača;
- uključivanje potrošačkih udruga u poslovnu politiku EU.
Ta su tri cilja osmišljena tako da potpomognu integraciju potrošačkih propisa u sve druge poslovne politike EU, da maksimiraju koristi od jednoga tržišta za potrošače te da pripreme teren za proširenje.
U sklopu prvoga cilja, »Visoka zajednička razina zaštite potrošača«, glavne se akcije kreću oko inicijativa za nastavak bavljenja pitanjima trgovinskih metoda iz Zelenog papira o zaštiti potrošača EU i o sigurnosti usluga. Prioritetne akcije u sklopu drugoga cilja, »Djelotvorno provođenje propisa o zaštiti potrošača«, jesu razvijanje okvira administrativne suradnje između država članica i mehanizama za obeštećivanje potrošača. A da bi se postigao treći cilj, »Uključivanje potrošačkih udruga u poslovnu politiku EU«, glavne se akcije sastoje od revizije mehanizama za sudjelovanje potrošačkih udruga u izradi poslovnih smjernica EU i pokretanja programa obrazovanja i podizanja sposobnosti.
Europska potrošačka politika u središtu je jednoga od strateških ciljeva Europske komisije, zapravo svega onoga o pridonošenju boljoj kvaliteti života za sve . Ona je i bitan element još jednog strateškog cilja – stvaranja novoga gospodarskog dinamizma i osuvremenjivanja europskog gospodarstva. Osnivanje Generalne direkcije za zaštitu zdravlja i potrošača 1999. godine (tzv. DG SANCO) i preustroj znanstvenog i regulatornog rada, kako bi se osigurala nezavisnost, transparentnost i bolja zaštita interesa potrošača, pokazuje povećanu važnost koja se pridaje potrošačkoj politici.
|
Razvoj potrošačke politike na razini EU bitna je prirodna posljedica napredujućeg uspostavljanja unutarnjeg tržišta. Slobodno kretanje roba i usluga zahtijevalo je prihvaćanje zajedničkih, ili barem konvergentnih, propisa za istodobno osiguravanje zaštite interesa potrošača i uklanjanje zakonskih prepreka.
Mjere su često išle za tim da potrošačima pruže sredstva za zaštitu svojih vlastitih interesa činjenjem autonomnih, informiranih odabira. Time se osigurava da potrošači raspolažu s dostatnim i točnim informacijama prije no što se upuste u borbu za izvjesna zakonska prava. Mjere idu i u pravcu izjednačavanja strukturalne neravnoteže između individualnih potrošača i poslovanja, koje proizlaze iz ograničenog pristupa potrošača informacijama i poznavanju zakona, kao i gospodarskim izvorima.
U skladu s preuzetim obvezama iz SSP-a i Strategije, Republika Hrvatska preuzima smjernice Europske zajednice o zaštiti potrošača u svoje zakonodavstvo, donošenjem Zakona o zaštiti potrošača, a koji je u primjeni od 8. rujna 2003. godine.
Ovaj je Zakon jedan od propisa kojim se preuzimaju europske norme ponašanja na tržištu, kako u pogledu obavješćivanja, tako i same zaštite potrošača.
Zakonom o zaštiti potrošača uređuje se zaštita osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga, kao i pri drugim oblicima stjecanja proizvoda i usluga na tržištu, i to:
1. pravo na zaštitu gospodarskih interesa potrošača,
2. pravo na zaštitu od opasnosti za život, zdravlje i imovinu,
3. pravo na pravnu zaštitu potrošača,
4. pravo na informiranje i izobrazbu potrošača,
5. pravo na udruživanje potrošača sa svrhom zaštite njihovih interesa, pravo na predstavljanje potrošača i sudjelovanje predstavnika potrošača u radu tijela koja rješavaju pitanja od interesa za potrošače.
Interesi potrošača štite se još i nizom propisa koji pravno uređuju različita prava potrošača - primjerice: Zakon o trgovini, Zakon o državnom inspektoratu, Zakon o pošti, Zakon o komunalnom gospodarstvu, Zakon o normizaciji, Zakon o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjeni sukladnosti, Zakon o hrani, itd.
|
Od vremena kada je važeći Zakon donesen došlo je na području zaštite potrošača do novih propisa EU, a koje smo u obvezi ugraditi i u naše zakonodavstvo.
Upravo zbog nužnosti za implementacijom novih smjernica EU, provedba CARDS projekta 2002 «Jačanje kapaciteta na području zaštite potrošača», svakako će doprinijeti sveobuhvatnoj implementaciji svih nužnih smjernica.
Kako su u proteklom jednogodišnjem razdoblju objavljena dva nova europska propisa iz područja zaštite potrošača, u 2006 godini Zakon o zaštiti potrošača uskladit će se s dvije direktive: Direktivom Europskog parlamenta i Vijeća broj 2002/65/EZ od 23. rujna 2002. o oglašavanju na daljinu financijskih usluga za potrošače, kojom se izmjenjuje Direktiva Vijeća broj 90/619/EEZ i Direktive 97/7/EZ i 98/27/EZ i s Direktivom 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. u vezi s nepoštenim poslovnim djelovanjima poduzetnika prema potrošaču na unutarnjem tržištu, kojom se izmjenjuju i dopunjuju Direktiva Vijeća 84/450/EEZ, Direktive 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredba (EZ-a) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (“Direktiva o nepoštenim poslovnim djelovanjima”).
Ujedno je krajem 2004 godine objavljena Uredba br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. listopada 2004. o suradnji između nacionalnih tijela odgovornih za provedbu zakona o zaštiti potrošača (Uredba o suradnji u zaštiti potrošača) koja će se, također preuzeti u hrvatsko zakonodavstvo, uključujući i s njom povezanu Direktivu 98/27/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 1998. o sudskim nalozima za zaštitu interesa potrošača. S tim u vezi može se reći da u Republici Hrvatskoj još uvijek nije razvijen poseban sustav izvansudskog rješavanja sporova koji se odnose na zaštitu interesa potrošača, a koji bi bio usklađen s Preporukama Europske komisije. Postoji mogućnost pokretanja postupaka pred nadležnim sudom protiv nezakonitih poslovnih aktivnosti i zavaravajućeg oglašavanja, ali slabosti hrvatskog pravosudnog sustava predstavljaju prepreku za učinkovitu provedbu. Zbog toga je potrebno osnovati neovisno tijelo za rješavanje prigovora potrošača prema trgovcima. S tim u vezi planira se osnivanje izvansudskog tijela koje bi potrošačima omogućilo alternativno rješavanje potrošačkih sporova, kroz jednostavan i učinkovit pristup zaštiti svojih interesa istovremeno izbjegavajući troškove, kašnjenja i složenost postupka.
|
Upravo kroz realizaciju CARDS projekta 2002 u narednom razdoblju očekujemo i za rješavanje tog pitanje iznalaženje najbolje mogućeg institucionalnog rješenja koje će odgovarati našem pravnom sustavu.
U četvrtom kvartalu 2006. planira se donijeti Uredba o sadržaju i postupku obavješćivanja drugih tijela državne uprave, međunarodnih subjekata i javnosti o rizicima koji mogu predstavljati proizvodi za zdravlje i sigurnost ljudi, o stavljanju tih proizvoda na tržište, odnosno o mjerama poduzetim za njihovo povlačenje s tržišta sukladno Direktivi 2001/95/EC Europskog parlamenta i Vijeća od 3. prosinca 2001. o općoj sigurnosti proizvoda koja je u hrvatsko zakonodavstvo djelomično preuzeta Zakonom o općoj sigurnosti proizvoda. Donošenjem navedene Uredbe u potpunosti bi se u hrvatsko zakonodavstvo preuzela Direktiva 2001/95/EC o općoj sigurnosti proizvoda.
Sve prethodno navedeno preduvjet je osiguranja učinkovita nadzora nad tržištem i sigurnosti potrošača.
|
4. VIJEĆE ZA ZAŠTITU POTROŠAČA
Jedna od prioritetnih početnih zadaća po donošenju Zakona bilo je osnivanje Vijeća za zaštitu potrošača, koje je VRH imenovala Odlukom od 20. svibnja 2004. godine, a čija primarna zadaća je aktivno sudjelovanje u rješavanju brojnih aktualnih pitanja iz područja zaštite potrošača (održano je 11 sjednica).
5. NACIONALNI PROGRAM ZAŠTITE POTROŠAČA
Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva kontinuirano provodi aktivnosti koje su vrlo značajne za izgradnju sustava zaštite potrošača u RH, te je u suradnji s Vijećem za zaštitu potrošača bilo nositeljem izrade Nacionalnog programa zaštite potrošača za razdoblje od 2005.-2006. godine, kojeg je donio Hrvatski sabor 25. veljače 2005. godine.
Nacionalnim programom kao strateškim dokumentom zaštite potrošača određuje se temelj politike zaštite potrošača, te obavlja izbor i opseg prioritetnih poslova u određenim područjima za razdoblje od dvije godine. (javne usluge, zdravstvena ispravnost hrane, financijski sektor, sektor zdravstva i trgovine). U tijeku je izrada Izvješća o provedbi Nacionalnog programa za 2005. godinu.
|
6. UDRUGE, SAVJETOVALIŠTA I FINANCIJSKA SREDSTVA
Upravo zbog ostvarivanja predviđenih ciljeva i zadataka iz Nacionalnog programa, Ministarstvo nastoji imati što kvalitetniju suradnju s udrugama za zaštitu potrošača, tijelima državne uprave uključenim u područje zaštite potrošača, te znanstvenim i stručnim institucijama, gospodarskim subjektima i svakako potrošačima na ovom području.
Posebno bih tu istaknula ulogu udruga za zaštitu potrošača koje se bore za uspostavu pravednog tržišta i socijalnu i ekonomsku pravdu za potrošače. Udruge svojim radom pomažu u izgradnji sustava zaštite potrošača kroz svoj pokret i brigu za glas potrošača na lokalnoj, regionalnoj i globalnoj razini.
Realizacijom projekata udruga osnovana su u RH tri savjetovališta za zaštitu potrošača i to u Zagrebu, Splitu i Osijeku, te je realiziran i čitav niz drugih projekata koji se odnose na izobrazbu i preventivnu zaštitu u obliku izdavanja brošura određene tematike, organiziranje radionica, okruglih stolova, savjetovanja i seminara. U tijeku je postupak osnivanja još jednog savjetovališta za područje Istarske, Primorsko-goranske i Ličko-senjske županije u Puli, što bi na određeni način područje Republike Hrvatske, bilo u teritorijalnom smislu pokriveno.
7. ZAKLJUČNO
Nadalje, zbog kontinuirane potrebe provedbe aktivne politike zaštite potrošača u RH, Ministarstvo će i nadalje nastojati da se zaštita potrošača provodi kroz primjenu Zakona o zaštiti potrošača i svih drugih relevantnih propisa te je potrebno u tom pravcu aktivno angažirati sve one institucije koje su uključene u sustav zaštite potrošača, udruge za zaštitu potrošača, jedinice lokalne samouprave, te medije.
|
|
 |
|
|
 |
|
|
|