|
|
 |
|
|
 |
|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
|
|
|
Danko Matasović
|
|
|
|
|
Poznata, i često citirana, latinska uzrečica iz naslova ovog prikaza, podsjetila me je, da sve izrečeno i napisano u razmjerno kratkom vremenskom razdoblju od prvih naznaka još jedne od mnogih kriza u našem financijskom, gospodarskom i društvenom okruženju treba prihvaćati razumno i ne odviše doslovno, ali i na "zrnce soli" koje nas, kao "najvažniji začin" , nasušna potreba svakodnevne prehrane i izvor mnogih užitaka u "iću i piću" prati tisućljećima, a da o njemu do sada nismo opširnije pisali na stranicama "Suvremene trgovine".
Hrana, začin, uživalo ili nešto četvrto
Sol (sol bez posebne oznake, kuhinjska sol, sol za prehranu ljudi, sol namijenjena za proizvodnju namirnica) je, prema kemijskom sastavu , točno definirani anorganski spoj natrijev klorid (40 % natrija i 60 % klora, najmanje 97 % NaCl i najviše 0,5 % vode, osim za morsku sol koja može sadržavati do 7 % vode), vrlo rasprostranjen u prirodi i nezamjenjljiv u kulinarstvu, gastronomiji i konzerviranju namirnica. Sol je nezamjenjiv stolni začin, sastojak dodacim jelimama i drugim suhim mješavinama začina, juhama, umacima, slanim gotovim jelima i pripravcima za brzu pripremu, solju konzerviranim namirnicama i dr.
Osim što je velika i značajna industrijska sirovina, posebice u kemijskoj i srodnim industrijama (što prelazi okvire ovog prikaza), sol je osnovni sastojak komercijalnih regeneratora i omekšivača vode u perilicama posuđa, kod različitih mirisnih soli za kupanje i sličnih pripravaka čestih na policama suvremenih supermarketa i većih prodavaonica robe općega tipa.
Velike količine "tehničke (nečiste ili nerafinirane) soli" koriste se i za posipanje prometnica u zimskim mjesecima i, nešto manje, kao dodatak stočnoj hrani i dr.
|
|
Tehnička sol za zimsko posipanje prometnica, sol za stočnu hranu, kemijsku industriju ili sol koja se rabi kao regenerator u perilicama za posuđe ne smiju se prodavati za ljudsku hranu.
|
Morska, kamena i varena sol
Suprotno općeprihvaćenom mišljenju, najveće količine soli za ljudsku prehranu u svjetskim razmjerima (oko 15.000 tona dnevno) ne dobivaju se iz praktično neiscrpnih zaliha u svjetskim morima i oceanima (2-4 % ukupne vodene mase) nego uparavanjem slanih izvora (slatina) i jezera te iskapanjem ili kombiniranim tehnikama dobivanjem iz podzemnih naslaga kamene soli kao:
- morska sol (manje količine) iz morske vode,
- kamena sol iz podzemnih naslaga soli iskapanjem u rudnicima soli ili
- varena sol iz prirodnih slanih voda (slana jezera, slani izvori i ispiranja dubinskih naslaga soli) ili kao (oznake na pakovinama):
- sitna, fina i krupna sol.
|
|
Oznaka morska sol, na pakovinama u domaćoj trgovini, odnosi se na porijeklo, a sitna, fina i krupna sol na način dobivanja.
|
Iako je Hrvatska sredozemna i primorska zemlja, na čistom i toplom moru, u domaćim solanama (Pag, Nin i Ston s ukupno 153 zaposlena) proizvodi se samo oko 20.000 t soli. Ostatak do oko 120.000 t za ukupne domaće potrebe (oko 50 % za prehranu ljudi) uvozi iz Tunisa, Alžira, Egipta i Maroka te Poljske, Austrije i BiH.
Uzrok takvom stanju je u nižoj cijeni uvozne soli, skupljoj i tehnološki zahtjevnijoj proizvodnji domaće morske soli, izloženosti mora većim utjecajima i onečišćenjima iz okoliša, nedovoljnoj zaštiti i promidžbi domaćih vrijednosti i prednosti morske soli prisutne kod dijela domaćih potrošača i stručne javnosti.
Duga tradicija proizvodnje i trgovine solju
Arheološka iskapanja i drevni zapisi pokazuju, da se je hrana solila i konzervirala solju već u kamenom dobu. Za razliku od drugih namirnica koje su se u davnini sladile medom, slatkim voćem i drugim slatkim dodacima, ili su se ukiseljavale, zakiseljavale se kiselim voćem, različitim vrstama octa ili im se je okus "popravljao" različitim aromatičnim biljnim pripravcima i "gorkim travama", slane namirnice su se solile, manje ili više čistom, solju kakvu poznajemo i cijenimo danas. U širim područjima ranog dobivanja soli iz mora, slanih izvora ili rudnika kamene soli sol se i danas najčešće proizvodi na isti ili sličan (znatno poboljšan i moderniziran) način:
- Krhotine keramike iz brončanog doba u području Salzkammerguta u Austriji svjedoče o kopanju kamene soli u tim krajevima još u starijem kamenom dobu (Hallstattska kultura, XVII. do V. st.pr.Kr.). Na istom području, zahvaljujući proizvodnji i trgovini solju, nastalo je nekoliko značajnijih gospodarskih i kulturnih središta (npr. Salzburg). O zanačenju trgovine solju u lokalnim i mađunarodnim okvirima govori i podatak da je izvozni put kojim se je kamena sol prevozila u tada bogatu Češku, preko Pruhalice i Češke šume, bio poznat kao zlatni put (Golden steig). Gradić Hallstatt s obližnjim rudnicima i svjetski poznatim muzejom soli danas je značajno turističko središte i nositelj gospodarskog razvoja tog kraja.
- Glasovite slatine ili rudnici soli iz davnih vremena poznati su u Francuskoj (npr. Vic u Lotaringiji, najkasnije iz brončanog doba), Njemačkoj i susjednim zemljama. Sol se u Wieliczkoj (15 km jugozapadno od Krakova u Poljskoj) kopa od XIII. stoljeća, u rudnicima koji su danas poznato turističko od¬redište i mjesto dobivanja i prerade soli na suvremen način.
- Poznate solane u Tuzli, iz kojih se tradicionalno uvozi (vjetojatno) najviše soli za prehranu ljudi u Hrvatskoj, poznata je pod rimskim imenom Salinae, kako je o njima, kao mjestu u srednjovjekovnoj župi Soli, još u 10. stoljeću pisao Konstantin Porfirogenet i slično.
Više u časopisu Suvremena trgovina
|
|
 |
|
|
 |
|
|
|