27.04.2006.
Zašto je skupa nafta?
Visoki rast cijena nafte koje se trenutačno kreću oko 75 USD po barelu i koje su tri puta više nego prije četiri godine rezultat je geopolitičkih i tehnoloških faktora koji po svemu sudeći neće ubrzo biti prevladani.
Geopolitičke tenzije
Najvažniji geopolitički utjecaji su napetost između zapadnih zemalja predvođenih SAD-om i Irana s druge strane glede nuklearnog programa Teherana te kronična politička nestabilnost u Nigeriji.
Vezano uz situaciju s Iranom tolika je nesigurnost da postoji realna opasnost da Iran kao oružje iskoristi naftu ako dođe u situaciju da mu se nametnu sankcije od strane UN-a, što se u ovom trenutku ne čini realnim zbog poznatih stavova i interesa Rusije i Kine glede načina rješavanja krize, ili pak jednostranom akcijom SAD-a i njihovih saveznika.
Iran je s proizvodnjom od 4,1 milijun barela sirove nafte dnevno četvrti najveći proizvođač nafte na svijetu i pokriva oko pet posto ukupnih svjetskih dnevnih potreba, a analitičari vjeruju da u slučaju konflikta može smanjiti svoj izvoz i blokirati Hormuški prolaz koji je strateška točka za izvoz nafte u Japan, SAD i zapadnu Europu. Bilo koji gubitak u opskrbi svjetskog tržišta naftom bilo bi vrlo teško nadomjestiti zato što se trenutačno nafta proizvodi na približno maksimalnim kapacitetima.
Drugi važan geopolitički utjecaj ima Nigerija koja je zbog stalnih gerilskih napada na naftna postrojenja svjetskih multinacionalnih kompanija Shell, Eni i dr. u delti rijeke Niger od početka ove godine smanjila svoj izvoz od 2,6 milijuna barela dnevno više od 20 posto.
Debalans između proizvodnih mogućnosti i svjetske potrošnje sirove nafte
Proizvođači nafte smatraju da je teško zadovoljiti rastuću potražnju. Najveći broj svjetskih proizvođača nafte vrlo je blizu ili je na maksimalnim kapacitetima proizvodnje, a jedino bi najveći svjetski proizvođač nafte Saudijska Arabija bila u mogućnosti povećati svoju dnevnu proizvodnju, koja se kreće na razini oko 9,5 milijuna barela na dan, za dodatnih 1,5 milijuna barela, no Saudijska Arabija proizvodi tzv. tešku naftu koja je neprikladna za preradu u mnogim rafinerijama.
Nedostatak rafinerijskih kapaciteta
Naftni analitičari i OPEC konstantno upozoravaju na činjenicu na koju bi također trebalo fokusirati pozornost, a koja se očituje u slabostima tzv. downstream sektora, odnosno rafinerija koje su postale uska grla u procesu prerade sirove nafte, a naročito nakon šteta na rafinerijama u Meksičkom zaljevu izazvanih uraganima u SAD-u.
Zanimljivo je napomenuti da u posljednjih 30 godina ni u Europi ni u Americi nisu građene nove rafinerije, nego su rafinerijska postrojenja proširivana u skladu sa zahtjevima tržišta, no u svakom slučaju nedovoljno.
Nedostatak nekih naftnih derivata, kao što su motorni benzini i dizelska goriva, također je faktor koji u povratnom efektu pridonosi povećavanju cijene nafte.
|
U SAD-u početkom ljeta stupa na snagu nova regulativa o zaštiti okoliša koja zahtijeva primjenu ekološki prihvatljivog etanola umjesto aditiva MTBE koji se koriste kao dodaci motornim benzinima radi povećavanja oktanske snage, no prema mišljenju stručnjaka za tu promjenu rafinerije se nisu adekvatno pripremile te zbog toga može doći do nestašica, i to baš u vrijeme povećane potrošnje motornih benzina zbog povećanih turističkih i drugih migracija unutar SAD-a i Kanade.
Isto tako, posljednjih su dana objavljeni podaci koji pokazuju da su zalihe motornih benzina u SAD-u vrlo niske, odnosno da se nalaze na razini onih na kraju migracijskog razdoblja iz studenoga 2005. godine, što dodatno uvećava zabrinutost o mogućnosti opskrbe motornim benzinima najvećeg svjetskog tržišta - SAD-a.
Istodobno, ekonomski rast u posljednje dvije godine u svijetu doveo je do znatnog povećanja potrošnje nafte i naftnih derivata posebno u Kini i Indiji, ali i u SAD-u, a prognoze pokazuju da će se taj trend nastaviti i u ovoj godini, posebno imajući na umu procjene MMF-a o 4,9-postotnom globalnom ekonomskom rastu u 2006.
Međunarodna energetska agencija (IEA) procjenjuje da će globalna potražnja za naftom u ovoj godini rasti 1,8 posto te da će ukupna potrošnja nafte u svijetu u 2006. godini iznositi 85,1 milijun barela dnevno.
Špekulacije
Naftni analitičari smatraju da kupnja nafte od strane institucionalnih investitora također drži razine cijena nafte višima od realnih. S jedne strane visoke cijene sirove nafte i njihov stalni rast pogoduju multinacionalnim naftnim kompanijama kao što su ExxonMobil, BP, itd. jer ostvaruju goleme profite, a također jača i tzv. špekulativni element jer u kupnji nafte i manipulaciji njenim cijenama sve su prisutniji veliki svjetski investicijski i hedge fondovi.
Stanje u Hrvatskoj
Ukupna potrošnja nafte i naftnih derivata u Hrvatskoj čini samo jedan promil svjetske potrošnje, što nema nikakvog utjecaja na globalne odnose na svjetskom tržištu nafte. Hrvatska iz domaće proizvodnje nafte može pokriti četvrtinu svojih potreba te je neto uvoznik nafte i potpuno je vezana na zbivanja na svjetskom tržištu pa je u ovom trenutku otvorena negativnom utjecaju visokih cijena nafte.
Hrvatska je također uvoznik naftnih derivata, motornih benzina te posebno dizelskih goriva budući da u zastarjelim rafinerijama Ina, koja je posljednjih mjeseci postala najveći uvoznik naftnih derivata u Hrvatskoj, nije sposobna proizvesti dovoljno naftnih derivata europske kvalitete koje većina tržišta najviše traži.
Posljednjih smo mjeseci svjedoci pokušaja hrvatske Vlade da korištenjem svojeg vlasničkog i drugih utjecaja u Ini pokušava na neki način ublažiti negativne posljedice porasta cijena nafte, poglavito motornih benzina, pokušavajući održati cijenu na razini osam kuna po litri.
|
No vrijeme će pokazati da se administrativnim mjerama ne može zaustaviti tržišna kretanja. Mogu se postići samo kratkoročni pozitivni efekti, ali s realnom mogućnosti da se u kratkom vremenu preokrenu u negativne posljedice.
Posljedica dugoročna održavanja cijena na nekim zamišljenim granicama ispod realnih bit će stvaranje gubitaka za tvrtke koje se bave tim poslom, a to može uzrokovati poremećaj na tržištu, jer teško je očekivati da će netko na dulje razdoblje nabavljati i prodavati robu čijom prodajom gubi.
Ovisnost o uvozu nafte Hrvatska može smanjiti samo racionalnijom potrošnjom, što uključuje i korištenje ukapljenog naftnog plina (LPG), koji se proizvodi u većim količinama od potreba domaćeg tržišta (izvozi se oko 60 posto proizvodnje), a mogao bi se koristiti kao zamjena za motorne benzine i dizelska goriva.
Smanjenje ovisnosti o uvoznoj nafti može se postići i većim korištenjem alternativnih, prije svega obnovljivih izvora energije (vjetar, biogoriva, hidroenergija, itd.), kao što predviđa i Strategija energetskog razvitka Hrvatske, koja će morati pretrpjeti ozbiljnu reviziju i prije početka provedbe.
|
|
 |
|