12.08.2006. (Ivan Smirčić )
Godišnje se proizvede 7000 tona bijele ribe i tuna
Zadarska županija prednjači s 15 uzgajališta bijele ribe, slijedi Splitsko-dalmatinska sa 10 uzgajališta. Najviše uzgajališta školjkaša je u Dubrovačko-neretvanskoj županiji - 45
U Hrvatskoj postoji oko 200 tvrtki koje imaju koncesije za uzgoj bijele ribe (lubin, komarča, pic, zubatac), školjkaša (dagnja i kamenica), te od plave ribe za uzgoj tuna. Na hrvatskim uzgajalištima na moru godišnje se prosječno proizvede 3000 tona bijele ribe i oko 4000 tona tuna. Osim ribe, godišnje se uzgoji i 3000 tona dagnji te 800.000 komada kamenica.
Kako doznajemo u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, najviše se uzgaja plemenita bijela riba (lubin, komarča, pic, zubatac) za koju postoji velik interes na domaćem i tržištu Europske unije, dok se tune u potpunosti izvoze u Japan.
Dagnje i kamenice zasad se prodaju samo na domaćem tržištu zbog nedovršenog procesa usklađivanja potrebnih standarda za izvoz na tržište EU-a.
Najveće uzgajalište bijele ribe, kažu u Ministarstvu, ima tvrtka CENMAR sa sjedištem u Zadru, čija su uzgajališta locirana na otoku Ugljanu i ispod otoka Košara. Najveće instalirane kapacitete za uzgoj tuna ima tvrtka Kali tuna ispod otoka Ugljana i otoka Fulija i Kudica, te tvrtka Drvenik tuna u akvatoriju otoka Kluda. Veća uzgajališta dagnji nalaze se u Istri i na prostoru ušća rijeke Krke, a kamenica u Malostonskom zaljevu.
Gledajući po županijama, Zadarska županija prednjači s 15 uzgajališta bijele ribe, a slijedi Splitsko-dalmatinska s 10. Najviše uzgajališta školjkaša nalazi se u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, gdje ih je čak. Slijedi Istarska županija s 19 uzgajališta, te Šibensko-kninska s 12 uzgajališta. Procjenjuje se da u Dubrovačko-neretvanskoj županiji zbog problema u donošenju prostorno-planske dokumentacije na registraciju čeka još oko sto uzgajivača školjkaša, dok ih u Šibensko-kninskoj županiji čeka oko dvadesetak.
Od plave ribe, tune se najviše uzgajaju u Splitsko-dalmatinskoj i Zadarskoj županiji. Što se tiče izdavanja koncesija, u Ministarstvu kažu da se one izdaju temeljem Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 158/03) na rok od pet do 20 godina.
Uzgajališta se mogu otvarati na lokacijama predviđenim županijskim prostornim planovima, a lokacije je potrebno utvrditi temeljem stručnih podloga i važećih propisa. Gotovo sve županije koje raspolažu pomorskim dobrom imaju neiskorištene potencijale za otvaranje novih uzgajališta, ističu u Ministarstvu.
Utjecaj na okoliš kontroliraju nadležne inspekcijske službe Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja, a trenutačno nema podataka o značajnijem negativnom utjecaju na okoliš. Naime, sva dosad provedena istraživanja pokazuju da je utjecaj vrlo ograničen, uz uvjet da je uzgajalište smješteno na odgovarajućoj lokaciji.
Izvor: vjesnik.hr
|
|
 |
|