19.07.2006. (Sandra Pocrnić Mlakar)
HEP će od Nove godine morati otkupljivati struju od privatnika
Julije Domac
Najveće je zanimanje za vjetroelektrane, struju iz biomase i male hidroelektrane. Nekoliko postrojenja koja omogućuju nezavisnost od HEP-a već proizvode i isporučuju struju, a u Čakovcu se priprema najveće europsko ekološko bioplinsko postrojenje
Gradnju ekološkoga bioplinskog postrojenja vrijednog 3,5 milijuna eura, koje će proizvoditi električnu i toplinsku energiju koristeći klaonički otpad i otpad farmi pilića, Perutnina Ptuj - Pipo Čakovec ugovorila je u suradnji s tvrtkom Alter-Energ za alternativne izvore energije. Bit će to najveći projekt te vrste u Europi, koji će svakodnevnom preradom 80 tona otpada proizvoditi više od tri milijuna prostornih metara bioplina, a pokretat će kongeneracijsku jedinicu jakosti jednog megavata. Topla voda iz bioplinskog postrojenja također će se u cijelosti iskoristiti u proizvodnom procesu, dok se razgradnjom otpada, osim bioplina, dobiva kvalitetno gnojivo. Proizvedena električna energija bit će dovoljna za potrebe pogona i farmi Pipo Čakovec, dok će se višak moći prodati HEP-u.
Dok Čakovčani tek počinju gradnju postrojenja koje će ih učiniti nezavisnima od HEP-a, Gavrilović već više od godinu dana proizvodi električnu energiju za vlastite potrebe, iako kao pogon ne koristi bioplin već zemni plin. Kongeneracijskim postrojenjem na bazi dvaju plinskih motora Gavrilović je svoje mjesečne izdatke za struju srezao za više od 60 posto, a proizvodnjom vodene pare i tople vode, koja se također koristi, troškovi se dodatno smanjuju i ukupni stupanj korisnog djelovanja kongeneracije je visokih 85 posto.
- Ulaganje će se isplatiti u roku četiri godine, što je za energetsko postrojenje vrlo kratak rok - objašnjava direktor Slavko Brebrić, inače inženjer energetike, koji je zbog industrijske proizvodnje struje obilazio seminare u Austriji i Italiji prije nego što je svoja znanja primijenio u Gavriloviću.
Plinski pogon za proizvodnju vlastite struje zapravo je tek priprema za bioplinsko postrojenje koje će, kad se podignu farme za tov junadi i svinja - a koje će, kao što kaže direktor Brebrić, biti najmodernije u Europi i isporučivat će po 11.000 odojaka godišnje i 2500 junadi u turnusu proizvoditi električnu energiju iz biomase.
Podzakonski akti o otkupu električne energije, koji se očekuju u rujnu a počeli bi se primjenjivati 1. siječnja sljedeće godine, otvaraju u Hrvatskoj golem prostor za ulaganja u proizvodnju električne energije. Između malih proizvođača struje i HEP-a posredovat će novoosnovana državna agencija HROTE, tako da dugoročne ugovore s proizvođačima više neće sklapati HEP.
|
A kako je Hrvatska tijekom 2004. i 2005. godine, donošenjem paketa energetskih zakona, kao i uredbama o zaštiti okoliša i energetskih goriva, zakonski definirala reorganizaciju svoga energetskog sektora i potvrdila opredjeljenje za prihvaćanje visokih europskih ekoloških standarda, u Hrvatskoj počinju ulaganja u proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora, koji su u zapadnim zemljama već dulje vrijeme pravi ulagački hit.
U suradnji s Ministarstvom vanjskih poslova Norveške na FER-u je stoga nedavno održan prvi Trening centar za trgovanje energijom (TCET), edukacija za sve proizvođače, trgovce, kupce i operatore sustava. Voditelj dr. sc. Slavko Krajcar s FER-a najavljuje da će se radionice održavati dvaput do triput godišnje, prema potrebama polaznika.
Podzakonskim aktima o otkupu električne energije bit će uklonjena i zadnja barijera za male proizvođače električne energije, procjenjuje dr. sc. Julije Domac s Odjela za obnovljive izvore energije Energetskog instituta Hrvoje Požar, koji nam je u podrumu zgrade Instituta u Savskoj ulici u Zagrebu pokazao plinsko postrojenje za proizvodnju struje za zgradu Instituta. Postrojenje ima snagu 100 kW, što bi bilo dovoljno za tridesetak kućanstava, a veliko je poput traktora.
- Najveće je zanimanje malih ulagača za vjetroelektrane, a odmah zatim u kongeneracije drvne industrije te male hidroelektrane - objašnjava dr. Domac. - Iako je još 1994. odlukom HEP-a definirana otkupna cijena, kriteriji otkupa nisu formulirani, već je otkup stvar dogovora s HEP-om. Otkup i proizvodnju struje HEP je dosad ugovarao u slučajevima kad je to pridonosilo stabilnosti mreže, što je bilo osobito poželjno na rubovima mreže, primjerice na otocima i na mjestima gdje mrežu treba pojačati.
HEP zasad ima deset ugovora s proizvođačima električne energije ili 'povlaštenim proizvođačima struje', kako ih nazivaju. To su vjetroelektrane Jasenica (Obrovac), Trtar (Šibenik), Ravna 1 (Pag), hidroelektrane Čabranka i Roški slap te bioplinska postrojenja na Jakuševcu i u Plivi (Sav-ski Marof). Ukupna snaga svih izvora je 38 MW ili oko jedan posto ukupne instalirane snage HEP-a, navodi Radomir Milišić, glasnogovornik HEP-a, i naglašava kako su cijene električne energije iz takvih izvora gotovo dvostruko više od prosječne cijene iz HEP-ovih pogona te da ugovori s malim proizvođačima predstavljaju podršku HEP-a razvoju obnovljivih izvora u Hrvatskoj.
- Kako je HEP do sada bio sufinancijer takvih izvora, novim bi aktima financiranje trebalo biti riješeno, budući da će električna energija iz sličnih izvora i ubuduće biti znatno skuplja od klasičnih izvora - objašnjava Milišić. Kako privatni ulagači ipak nalaze računicu kad se upuštaju u višemilijunske investicije gradnje pogona za proizvodnju struje iz obnovljivih izvora? Ili je posrijedi samo briga o okolišu, bez obzira na to što je takva struja skuplja od HEP-ove, koja se proizvodi u termoelektranama i nuklearkama?
|
- Valja očekivati da će privatni investitor silno paziti na svoje ulaganje i isplativost - komentira dr. Julije Domac - Tvrdnja HEP-a da su cijene električne energije iz takvih pogona gotovo dvostruko više od prosječne cijene proizvodnje u HEP-u točna je, ali samo ako se uspoređuje cijena iz već amortiziranih HEP-ovih elektrana i novih postrojenja na obnovljive izvore energije. Slika je uvelike drugačija uzmu li se u obzir investicijski troškovi i ako se novčano vrednuje utjecaj na zdravlje ljudi i okoliš. Postrojenja na obnovljive izvore energije intenzivno se grade i u zemljama koje za takve projekte daju državne poticaje u vidu otkupne cijene, kao što to čine Njemačka i Španjolska, ali i u zemljama koje nemaju takvu uredbu, poput SAD-a, Velike Britanije i Novog Zelanda.
Razlog za ulaganje u postrojenja za proizvodnju struje iz otpada, međutim, može biti i isključivo ekološki. Jedno od postrojenja poput onih u kakva se ulaže širom Njemačke ili Velike Britanije već se nalazi u Zagrebu - u plinskom pogonu na Jakuševcu, podignutom 2003. u sklopu sanacije glavnoga zagrebačkog odlagališta otpada, prikuplja se odlagališni plin i usmjerava u proizvodnju struje. Prema hrvatskim propisima, sustav otplinjavanja je obvezan za suvremena odlagališta otpada prije svega zbog zaštite okoliša, jer je dokazano da odlagališni plin snažno utječe na klimatske promjene.
- U 2005. godini proizvedeno je 10.136 MWh električne energije, što odgovara mjesečnom prosjeku od 844.685 kWh i ZGOS je za proizvedenu električnu energiju u 2005. godini prihodovao 4,390.252 kune - tumači Zlatko Milanović, izvršni direktor tvrtke ZGOS koja upravlja Odlagalištem Jakuševac.
Ulagač je ovdje bio Grad Zagreb, a sustav prikupljanja, obrade i iskorištavanja odlagališnog plina prvi je u Hrvatskoj. Izveden je prema EU normama i njegova je ukupna investicijska vrijednost oko 2,8 milijuna eura. Odlagališni plin vrlo je sličan bioplinu, ali proizveden je od komunalnog otpada koji sadrži između 25 i 40 posto biootpada.
Sustav otplinjavanja na Jakuševcu sastoji se od 48 plinskih zdenaca. Pomoću razgranate mreže plinovoda, koja se stalno održava u podtlaku, odlagališni plin se izvlači i odvodi do plinskog benzinskog motora koji pokreće generator i proizvodi struju. Na Jakuševcu su za sada montirana dva plinska motorna generatora ukupne električne snage 2,2 MW, a sustav otplinjavanja održava tvrtka Bio Moto i njen direktor Goran Pavišić, koji je na sličnim postrojenjima radio u SAD-u.
- Bioplin zvuči dosta zanimljivo mnogim ulagačima, ali s njim treba znati raditi - objašnjava Pavišić i dodaje: - Pretvaranje biomase u plin treba biti kontroliran proces i ne smije štetiti okolini. Ali uvjeren sam da i mi u Hrvatskoj imamo dovoljno svoje pameti da znamo postaviti i voditi bioplinska postrojenja i ne moramo trčati u strane banke da bismo za skupe kredite kupovali stranu opremu.
|
Vjetroelektrane očekuju višu otkupnu cijenu struje
Četrnaest vjetroturbina zasad najveće hrvatske vjetroelektrane podignuto je na brdu Trtar-Krtolin iznad Šibenika u roku osam mjeseci. U investiciju od 13 milijuna eura upustila se tvrtka Enersys iz Dubrovnika, koja je kredit s otplatnim rokom od 14 godina podigla kod Bank AustriaCreditanstalt i Zagrebačke banke. Vjetroelektrana godišnje proizvodi 32.000 MWh struje, što je dovoljno za opskrbu 10.000 domaćinstava.
Tvrtka Enersys gradilište odmah seli na Orlice, gdje počinje gradnju vjetroelektrane s 12 vjetroturbina. Proizvedenu električnu energiju isporučuju HEP-u, po cijeni koja je, kako kaže Milan Antonijević iz tvrtke Enersys, interna stvar između tvrtke i HEP-a, a dugoročni ugovor o otkupu struje bio je pretpostavka za gradnju vjetroelektrane.
Prva hrvatska vjeroelektrana na brdu Ravne na otoku Pagu sa sedam vjetroturbina već treću godinu zaredom proizvodi 15.000 MWh električne energije. Tvrtka Adria Wind Power iz Sesvetskog Popovca projekt je počela pripremati 1998. godine. Isplatu kredita očekuje u roku 12 godina, a kako je vijek elektrane najmanje 20 godina ne sumnjaju u isplativost i pripremaju novu vjetroelektranu iznad Dubrovnika, gdje upravo dovršavaju studiju utjecaja na okoliš.
- Prema odluci iz 1997. godine proizvedenu električnu energiju HEP otkupljuje po 90 posto prosječne prodajne cijene - izjavljuje Tonći Panza, direktor tvrtke Adria Wind Power i dodaje: - Ne možemo reći da smo presretni s tom cijenom, ali otplaćujemo kredit bez teškoća. Od novih podzakonskih akata, kojima će se konačno regulirati proizvodnja i otkup električne energije, ipak očekujemo nešto višu otkupnu cijenu.
Izvor: liderpress.hr
|
|
 |
|