|
|
 |
|
|
 |
|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
|
|
|
Božica Rukavina, Edita Volar-Pantić
|
|
|
|
|
Novi sustav sigurnosti hrane
Pojam “sigurnost hrane” - “food safety” podrazumijeva sveobuhvatnu i dinamičnu politiku koja se provodi na temelju strateških dokumenata, a cilj joj je zaštita zdravlja i interesa potrošača te osiguranje slobode kretanja hrane na tržištu. Potrebno je naglasiti da sigurnost hrane ne znači jednoobraznost već se uvažavaju razlike u opskrbi hranom i potiče proizvodnja tradicionalnih proizvoda.
Republika Hrvatska je sigurnost hrane uvrstila kao jedno od prioritetnih pitanja u svoje političke programe te je pripremljena nacionalna Strategija za transpoziciju i implementaciju zakonodavstva u području sigurnosti hrane, veterinarstva i fitosanitarne politike.
Strategija predstavlja plan aktivnosti koje je potrebno provesti kako bi se uspostavio integrirani pristup sigurnosti hrane. To područje predmet je pregovora Republike Hrvatske s Europskom unijom u Poglavlju 12. Sigurnost hrane, veterinarstvo i fitosanitarna politika te je tijekom analitičkog pregleda (screening-a) provedenog u 2006. godini ukazana potreba za izradu ovog dokumenta.
Nacionalna Strategija kao i relevantno zakonodavstvo usmjerena je prema pristupanju Europskoj uniji i temelji se na istim načelima postavljenim u europskim strateškim dokumentima i zakonodavstvu. Glavni razlog za izradu strateškog dokumenta iz navedenog područja svakako je pojava brojnih bolesti koje se prenose hranom, zabilježenih u proteklom desetljeću.
Pojave ovih bolesti izazivaju sve veću zabrinutost potrošača širom svijeta što govori o njihovom velikom javnozdravstvenom i društvenom značaju. Nadalje, one su samo najuočljiviji aspekt mnogo šireg i trajnijeg problema. Bolesti koje se prenose hranom ne samo da utječu na zdravlje i dobrobit ljudi nego imaju i ekonomske posljedice za pojedince, obitelji, zajednice, poduzeća i čitave države. Kako bi se odgovorilo na brojne izazove i promjene, potrebni su zajednički napori svih sudionika uključenih u sustav sigurnosti hrane, veterinarstva i fitosanitarne politike.
Subjekti u poslovanju s hranom i nadležna tijela, s različitim odgovornostima, trebaju biti potpuno svjesni svoje uloge u sustavu kontrole koji se sve više usredotočuje na pristup “od polja do stola” kao učinkovitog načina smanjenja opasnosti koje potječu od hrane. Službene kontrole koje provode nadležna tijela kao i kontrole od strane subjekata u poslovanju s hranom smatraju se zajedničkim djelovanjem u cilju osiguranja zaštite zdravlja i interesa potrošača.
|
Novi sustav sigurnosti hrane temelji se na sljedećim načelima:
• Primarna odgovornost za osiguranje zdravstvene ispravnosti hrane je na subjektu u poslovanju s hranom,
• Provedba postupaka temeljenih na načelima HACCP-a, zajedno s primjenom dobre proizvođačke prakse dodatno povećava odgovornost subjekata u poslovanju s hranom,
• Na sigurnost hrane utječe cjelokupni, neprekinuti prehrambeni lanac počevši od primarne proizvodnje hrane i hrane za životinje sve do njezine prodaje ili dostave krajnjem potrošaču,
• Sustav kontrole temelji se na analizi rizika kroz cjekokupni prehrambeni lanac,
• Sigurnost hrane rezultat je nekoliko čimbenika: zakonodavstvom su propisani minimalni higijenski uvjeti dok se službenim kontrolama provjerava ispunjavaju li subjekti u poslovanju s hranom propisane zahtjeve,
• Propisi o hrani utvrđuju konkretne ciljeve te propisuju subjektima u poslovanju s hranom obvezno postizanje tih ciljeva i načine za njihovo ostvarenje,
• Mjere koje donose nadležno tijelo i tijela nadležna za provođenje inspekcije u području hrane i hrane za životinje temelje se na procjeni rizika,
• Prikupljanje podataka i njihova analiza ključni su elementi, koji su naročito važni za identifikaciju opasnosti i procjenu rizika,
• Obzirom da u području zdravstvene ispravnosti hrane ne postoji nulti rizik, rizici se moraju održavati na najmanjoj mogućoj razini uz pomoć suvremenih prehrambenih i higijenskih normi sastavljenih na temelju najnovijih znanstvenih spoznaja,
• Sprečavanje opasnosti vezanih uz bolesti koje se prenose hranom temelji se na procjeni rizika.
|
Provedba novog sustava sigurnosti hrane
Razvoj relevantnih propisa o hrani, veterinarstvu i fitosanitarnoj politici predstavlja temeljnu sastavnicu suvremenog sustava kontrole hrane. Jedinstvenim zakonodavnim okvirom propisuju se potrebne zakonske ovlasti s ciljem osiguravanja sigurnosti hrane kao i mogućnost uvođenja preventivnog pristupa u sustav kontrole hrane od strane nadležnih tijela.
Učinkoviti sustav upravljanja sigurnošću hrane i hrane za životinje zahtijeva usklađivanje politike i operativnih poslova na državnoj razini. Pouzdano zakonodavstvo i politika su nedostatni ukoliko se učinkovito ne provode. Primjena i provedba propisa o hrani, veterinarstvu i fitosanitarnoj politici zahtijeva kvalificiranu, osposobljenu i učinkovitu inspekcijsku službu.
Inspektori koji provode službenu kontrolu hrane glavni su čimbenici koji su u svakodnevnom kontaktu sa svim zainteresiranim stranama u prehrambenom lancu. Stoga, reputacija i integritet sustava kontrole hrane u velikoj mjeri ovise o njihovom integritetu i vještinama. Laboratoriji su također ključne sastavnice učinkovitog sustava kontrola koje se provode u području hrane, veterinarstva i fitosanitarne politike.
Laboratoriji moraju raditi u skladu s međunarodno priznatim normama osiguranja kvalitete jer bi neadekvatan rad laboratorija mogao imati negativan utjecaj na cijeli sustav kontrole. Laboratoriji trebaju imati odgovarajuće kvalificirano osoblje osposobljeno za korištenje dijagnostičkih i analitičkih instrumenata, metoda i postupaka za područja za koja su ovlašteni.
Edukacija inspektora koji provode službene kontrole kao i laboratorijskog osoblja preduvjet su za učinkovito djelovanje sustava kontrole. Inspektori moraju dobro poznavati odgovarajuće propise o hrani, veterinarstvu i fitosanitarnoj politici, ovlaštenja prema istima kao i obveze propisane za subjekte u poslovanju s hranom i hranom za životinje te posjednike životinja i uzgajivače bilja. Stoga je potrebno trajno osposobljavati i usavršavati postojeće inspekcijske službe i laboratorijsko osoblje, jednako kao i definirati i provoditi politiku razvoja ljudskih resursa.
Nadzor bolesti koje se prenose hranom predstavlja temelj za izradu nacionalnog plana za smanjenje rizika vezanih uz hranu. Iscrpno i točno znanje o prirodi i razini bolesti koje se prenose hranom i prisutnosti za ljude patogenih mikroorganizama (ili štetnih tvari) u prehrambenom lancu preduvjet je za djelovanje u cilju smanjenja tih razina. Nadzor nad bolestima koje se prenose hranom omogućuje brzo otkrivanje opasnosti i odgovor na iste. Ujedno, to je i glavni izvor informacija za provođenje procjene rizika te politike upravljanja i obavješćivanja o riziku.
|
Radi postizanja općeg cilja - visoke razine zaštite zdravlja i života ljudi, mjere kojima se uređuje područje hrane i hrane za životinje moraju biti temeljene na procjeni rizika. Za sustav kontrole hrane sve veću važnost dobiva informiranje, edukacija i savjetovanje svih zainteresiranih strana u neprekinutom lancu od polja do stola.
Stoga je važno pravovremeno informirati poslovne subjekte u poslovanju s hranom o njihovim obvezama po relevantnim propisima kao i podizati razinu svijesti o važnosti primjene istih. Javnosti mora biti omugućen pristup informacijama o kontrolama koje provode nadležna tijela i o njihovoj učinkovitosti. Uz navedeno, javnost mora biti obaviještena ako postoje opravdani razlozi za sumnju da životinje, hrana ili hrana za životinje mogu predstavljati opasnost za zdravlje ljudi ili životinja.
Obzirom na zahtjeve propisane uredbama tzv “higijenskog paketa” koje su u Europskoj uniji stupile na snagu 1. siječnja 2006. godine potrebno je unaprijediti objekte u kojima se odvija poslovanje s hranom ili hranom za životinje u cilju postizanja EU standarda. Stoga će od strane svih subjekata koji posluju s hranom biti potrebna dodatna ulaganja u opremu i higijenske uvjete u objektima.
Prema pravnoj stečevini Europske unije potrebno je osigurati sljedivost u lancu prehrane. “Sljedivost” znači da subjekti u poslovanju s hranom i hranom za životinje - bez obzira jesu li proizvođači, prerađivači ili uvoznici - moraju osigurati da se sva hrana, životinje koje se uzgajaju za proizvodnju hrane, hrana za životinje i sastojci hrane za životinje mogu slijediti kroz cijeli prehrambeni lanac, od polja do stola.
Svaki subjekt u poslovanju s hranom i hranom za životinje mora biti u mogućnosti identificirati svog dobavljača kao i subjekt kojega je on sam opskrbio. Ovaj je pristup poznat pod nazivom “korak natrag - korak naprijed”. Kako bi se osigurala sljedivost, životinje koje se uzgajaju za proizvodnju hrane moraju biti označene propisanom oznakom, mora ih pratiti veterinarsko-zdravstvena svjedodžba (ovisno o vrsti životinje) i moraju biti upisane u Registar. Isto tako, hrana ili hrana za životinje koja se stavlja na tržište mora biti odgovarajuće označena ili na drugi način identificirana kako bi se omogućila njezina sljedivost.
|
Sigurnost hrane za životinje je nužna kao preduvijet za sigurnost hrane u cjelini. Sigurnost hrane temeljena na načelu od polja do stola, počinje od hranidbe i uzgoja životinja na farmama pa do proizvodnje hrane od tih životinja ili njihovih proizvoda.
Zdrave životinje su temeljni uvjet za proizvodnju sigurne hrane. Iz tog razloga važno je održavati životinje u dobrom zdravstvenom stanju putem dobre veterinarske prakse i sprječavati izbijanja zaraznih bolesti životinja, kao što su slinavka i šap, svinjska kuga, ptičja gripa te druge.
U slučaju izbijanja bolesti, potrebno je pomno pratiti situaciju i poduzimati mjere za sprječavanje njezinog širenja. Životinje se ne smiju podvrgavati nepotrebnoj boli i patnji. Istraživanja pokazuju da su životinje iz uzgoja zdravije i da proizvode bolju hranu ukoliko se s njima dobro postupa i ako im se omogući prirodno ponašanje. Fizički i psihički stresovi (npr. loši uvjeti držanja, prijevoza ili klanja) negativno utječu ne samo na zdravlje životinja nego i na kakvoću mesa.
Pored zdravlja životinja, za sigurnost hrane važno je i područje biljnog zdravstva i u svezi s time uporaba sredstava za zašititu bilja. Registracija sredstava za zaštitu bilja u postupku stavljanja na tržište, te kontrola njihove primjene kao i monitoring ostataka pesticida u hrani preduvjet su za osiguranje zdravlja ljudi.
Implementacija politike sigurnosti hrane moguća je samo kroz razvoj i donošenje zakonodavstva koje mora regulirati kako hranu tako i hranu za životinje kroz cijeli lanac prehrane: primarnu proizvodnju, preradu, transport, distribuciju sve do prodaje ili opskrbe hranom i hranom za životinje.
Također je moguća, kroz organizaciju učinkovite službene kontrole koja se provodi u cilju verifikacija sukladnosti s propisanim zahtjevima zdravstvene ispravnosti i kakvoće hrane i hrane za životinje, zahtjevima koji se odnose na zdravlje i dobrobit životinja, zdravlje bilja.
|
Zakon o hrani
Zakon o hrani je prvi puta u Republici Hrvatskoj donesen u srpnju 2003. godine. Zakonom je započela uspostava jedinstvenog sustava sigurnosti hrane po principu “od farme do stola”. Područje hrane je do donošenja Zakona o hrani bilo uređeno kroz različite zakonske propise iz nadležnosti više tijela državne uprave i čije donošenje te provedba nije bila koordinirana.
Temelj za izradu Zakona predstavljala je Uredba (EC) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. godine o općim načelima i uvjetima propisa o hrani, osnivanju Europske uprave za sigurnost hrane i postupanju u pitanjima sigurnosti hrane s kojim je isti bio djelomično usklađen.
U ovaj Zakon su također bile ugrađene i temeljne odredbe drugih relevantnih, tada važećih, uredbi i smjernica Europske unije s kojima je dodatno usklađivanje slijedilo u provedbenim propisima koje su na temelju Zakona donijeli ministar poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva i ministar zdravstva i socijalne skrbi.
U međuvremenu je u Europskoj uniji doneseno niz novih Uredbi kojima se regulira područje uređeno Zakonom o hrani. Stoga je kroz Projekt CARDS 2002 “Jačanje kapaciteta u području poljoprivrede, živih životinja i prehrambenih proizvoda” koji je započeo 2005. godine napravljena analiza usklađenosti (GAP analiza) Zakona s relevantnim EU propisima.
Također, u 2006. godini završena je i screening faza pregovora za Poglavlje 12. Sigurnost hrane, veterinarstvo i fitosanitarni nadzor i Poglavlje 11. Poljoprivreda i ruralni razvitak. Navedene aktivnosti ukazale su na potrebu daljnjeg usklađivanja zakonodavstva Republike Hrvatske s relevantnim zakonodavstvom Europske unije. Stoga je, prema Nacionalnom programu za pridruživanje EU (NPPEU) za 2007. godinu, bilo planirano u prvom kvartalu donošenje novoga Zakona o hrani.
|
Novi Zakon o hrani (“Narodne novine” broj 46/07) stupio je na snagu 15. svibnja 2007. godine. Novim su Zakonom uklonjene glavne nesukladnosti u odnosu na Uredbu 178/02 koje su uočene tijekom analize Zakona o hrani iz 2003. godine. Usklađivanje je postignuto u odredbama vezano uz:
- određivanje jasnog cilja i područja primjene Zakona,
- definicije u Zakonu,
- kontrolu hrane koja se temelji na procjeni rizika, a ne samo na analitičkoj kontroli gotovog proizvoda,
- opća i ostala načela u Zakonu,
- uvjete za utvrđivanje zdravstvene ispravnosti hrane i hrane za životinje,
- odgovornosti subjekata u poslovanju s hranom i hranom za životinje,
- odgovornosti nadležnog tijela i tijela nadležnih za provođenje inspekcije,
- odvajanje procesa procjene rizika od upravljanja rizikom,
- postavljanje cjelovitog pristupa “od polja do stola” u politici kontrole hrane i hrane za životinje.
Temelj za daljnje usklađivanje propisa s uredbama “higijenskog paketa” postavljen je usvajanjem Zakona o hrani u 2007. godini. Higijena hrane je trenutno u Republici Hrvatskoj regulirana kroz propise koji su bili temeljeni na vertikalnom EU zakonodavstvu, a propisi kojima će se to područje horizontalno uskladiti jednako kao i propisi o službenim kontrolama su u izradi.
Zakon o hrani se primjenjuje na sve faze proizvodnje, prerade i distribucije hrane i hrane za životinje osim na primarnu proizvodnju, pripremu, rukovanje i skladištenje hrane i hrane za životinje namijenjene za uporabu i osobnu potrošnju u kućanstvu. Zakonom je definiran pojam hrane i brojni drugi pojmovi preuzeti iz zakonodavstva Europske unije, definirana su i temeljna načela propisa o hrani: analiza rizika, načelo predostrožnosti, transparentnosti i načelo zaštite potrošača na kojima se zasniva uspostava sustava sigurnosti hrane.
Nadalje, propisana su osnovna pravila uvoza i izvoza, stavljanja hrane i hrane za životinje na tržište, posebice je uređeno stavljanje na tržište nove hrane, genetski modificirane (GM) hrane i genetski modificirane (GM) hrane za životinje. Zakonom je postavljen temelj za donošenje niza propisa kojima se uređuju pitanja zdravstvene ispravnosti, kakvoće, označavanja hrane i hrane za životinje.
Također, Zakonom je uređen sustav brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje (Rapid alert system for food and feed - RASFF), upravljanja krizom i hitnim slučajevima sukladno EU Uredbi 178/2002. Subjektima u poslovanju s hranom i hranom za životinje propisana je obveza usklađivanja s odredbama koje se odnose na zahtjeve za higijenu, registraciju ili odobravanje objekta, uspostavu i provođenje samokontrola, uspostavu sljedivosti i obvezu povlačenja ili opoziva hrane odnosno hrane za životinje s tržišta ukoliko postoji opravdana sumnja u njezinu zdravstvenu ispravnost.
|
Dio Zakona o hrani koji regulira područje koje se u EU naziva “politika kvalitete” i predmet je pregovora u poglavlju 11. Poljoprivreda i ruralni razvitak odnosi se na registraciju i zaštitu naziva hrane kao oznaka tradicionalnog ugleda, oznaka izvornosti ili oznaka zemljopisnog podrijetla. Hrana koja nosi ove oznake u pravilu predstavlja proizvode veće vrijednosti.
Ta dodatna vrijednost i atraktivnost nekog proizvoda proizlazi iz vrijednosti njegovih sastojaka, načina proizvodnje i prerade i vijesti koju on prenosi. Proizvodi koji nose posebne oznake kakvoće svi su oni proizvodi koji imaju veću vrijednost za potrošača, obzirom na podrijetlo i/ili na tzv. proizvodnju tradicionalnih proizvoda. Prema rezultatima dosadašnjih istraživanja, hrvatsko tržište odnosno hrvatski potrošači visoko vrednuju ovakve proizvode koje zbog njihove proizvodnje na poljoprivrednim gospodarstvima možemo nazvati i proizvodima hrvatskog sela, a njihov tržni udjel mogao bi dosegnuti 10-15% domaćeg tržišta.
U Zemljama EU postoje mnogi proizvodi koji imaju oznake izvornosti (PDO), zemljopisnog podrijetla (PGI) i tradicionalnog ugleda (TSG). Cilj EU propisa koji reguliraju stjecanje oznaka posebne kakvoće je poticanje diferencijacije poljoprivrednih proizvoda kako bi se ponuda bolje uskladila s potražnjom. Ovom mjerom teži se povećanju dohodka poljoprivrednika, te naglašavanju posebne kakvoće prehrambenih proizvoda.
Oznake izvornosti i oznake zemljopisnog podrijetla kao i oznake tradicionalnog ugleda hrane ne znače samo zaštitu podrijetla, već prehrambeni proizvodi moraju imati i određena, točno definirana obilježja, koja tu oznaku povezuju s oznakom kakvoće.
Ovaj sistem omogućava da svaki oblik zaštićenog imena podliježe kontroli koja ima zadaću provjeravati da li zaštićeni proizvod odgovara specifičnim postupcima u proizvodnji, preradi i pripremi proizvoda za tržište, fizičkim, kemijskim, mikrobiološkim i/ili organoleptičkim obilježjima.
Hrvatska sa svojim zemljopisnim i klimatskim uvjetima ima veliki potencijal za proizvodnju prehrambenih proizvoda sa zaštićenim podrijetlom, a u odnosu na tradiciju proizvodnje hrane Hrvatska ima i posebne vrste autohtonih proizvoda u svakoj regiji. Međutim, oznake zemljopisnog podrijetla i oznake izvornosti hrane predstavljaju oblik prava intelektualnog vlasništva koji do sada nije dovoljno korišten i iskorišten u Republici Hrvatskoj.
Zakon o hrani sadrži odredbe preuzete iz Uredbe Vijeća (EZ-a) br. 510/2006 od 20. ožujka 2006. o zaštiti zemljopisnih oznaka i oznaka izvornosti poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda i Uredbe Vijeća (EZ) br. 509/2006 od 20. ožujka 2006. o poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima kao garantirano tradicionalnim specijalitetima koje se odnose na uvjete za stjecanje oznaka: tradicionalnog ugleda hrane, zemljopisnog podrijetla hrane i izvornosti hrane.
|
Važno je istaknuti da su novim Zakonom u odnosu na Zakon o hrani iz 2003. godine, napravljene institucionalne promjene obzirom na nadležnost. Stvoren je temelj za uspostavu jedinstvenog sustava službene kontrole, propisana je njezina organizacija, postavljeni su zahtjevi za ispitne i referentne laboratorije, kao što je akreditacija prema normi 17 025, propisana je obveza izrade planova i izvještaja službenih kontrola, financiranje službenih kontrola i drugo.
U cilju uspostave jedinstvenog sustava nametnula se potreba definiranja jednog tijela nadležnog za upravljanje rizicima na području sigurnosti hrane. Na taj način su stvoreni preduvjeti za poboljšanje strateškog upravljanja sigurnošću to jest zdravstvenom ispravnošću hrane te postizanje temeljnih ciljeva zakonodavstva u području sigurnosti hrane. Kao nadležno tijelo za sigurnost hrane u Republici Hrvatskoj, Zakonom o hrani određeno je Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva.
Prema odredbama Zakona nadležno tijelo odgovorno je za razvoj i provedbu nacionalne politike sigurnosti hrane, donošenje strategije sigurnosti hrane i proces usklađivanja propisa Republike Hrvatske sa zakonodavstvom Europske unije. U dijelu sustava službene kontrole nadležno tijelo ima zadaću koordinacje i ujednačavanja aktivnosti nadležnih inspekcija i kontrolnih tijela u provođenju službenih kontrola, izradi jedinstvenih planova i izvještavanja o službenoj kontroli.
Zakonom su propisane nadležnosti inspekcija te je tako službena kontrola zdravstvene ispravnosti, higijene i kakvoće hrane i hrane za životinje podijeljena između Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi i Državnog inspektorata na način da je za svaku fazu lanca prehrane od primarne proizvodnje do maloprodaje točno određena jedna inspekcija: MPŠVG - poljoprivredna, inspekcija za kakvoću hrane, veterinarska, granična veterinarska, MZSS - sanitarna, granična sanitarna, DI - gospodarska inspekcija.
|
Čelnik nadležnog tijela na temelju Zakona provedbenim propisom propisat će način i procedure suradnje, između nadležnog tijela i inspekcija koje nisu ustrojene u okviru nadležnog tijela. Na ovaj način stvorene su pretpostavke da se službene kontrole obavljaju na učinkovitiji i racionalniji način te da se sustavno riješi problem preklapanja poslova, sukoba interesa u obavljanju kontrola, smanje razlike u inspekcijskim standardima, efikasnije iskorištavaju sredstava za kontrolu hrane i hrane za životinje.
Nadležno tijelo vodi jedinstveni upisnik registriranih i odobrenih objekata, ovlašćuje ispitne i referentne laboratorije u suradnji s Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi. Jedna od važnih zadaća nadležnog tijela je komunikacija s Europskom komisijom i nadležnim tijelima u državama članicama Europske unije u pitanjima vezanim za sigurnost hrane.
Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, prema Zakonu o hrani, nadležno je za donošenje i provedbu propisa koji reguliraju: zdravstvenu ispravnost predmeta i materijala koji dolaze u neposredan dodir s hranom, zdravstvenu ispravnost vode za piće, kontaminante u hrani (osim pesticida), prehrambene aditive, arome, pomoćne tvari u procesu proizvodnje (uključujući i otapala), enzime, dodatke prehrani, hranu za posebne prehrambene potrebe, hranu za dojenčad i malu djecu, prerađenu hranu na bazi žitarica za dojenčad i malu djecu, hranu namijenjenu smanjenju tjelesne mase, hranu za posebne medicinske potrebe, hranu bez glutena, hranu obogaćenu nutrijentima (dodavanje vitamina, minerala i drugih tvari hrani), brzo smrznutu hranu, hranu podvrgnutu ionizirajućem zračenju, provođenje monitoringa hrane radi utvrđivanja razine nutrijenata, kontaminanata osim pesticida, aditiva i drugih sastojaka i tvari te prehrambene i zdravstvene tvrdnje koje se navode na deklaraciji hrane.
Također je nadležno za donošenje i provedbu propisa za stavljanje na tržište nove hrane, GM hrane i GM hrane za životinje te sljedivost GM hrane i GM hrane za životinje. Ovo Ministarstvo ima obvezu suradnje s nadležnim tijelom u svim pitanjima vezanim za sigurnost hrane.
Kako bi se postigla visoka razina zaštite zdravlja i života ljudi, mjere kojima se uređuje područje sigurnosti hrane i hrane za životinje trebale bi se općenito temeljiti na procjeni rizika. Tako je Zakonom o hrani iz 2003. osnovana Hrvatska agencija za hranu, koja je uglavnom bila zadužena za procjenu rizika i obavještavanje o riziku, ali Zakonom je također bila definirana i njezina uloga u aktivnostima vezanim za upravljanje rizikom.
Prema Uredbi (EZ) br. 178/2002 potrebno je osigurati da procjena rizika bude obavljena na nezavisan, objektivan i transparentan način odvojeno od procesa upravljanja rizikom. Stoga je novim Zakonom, s ciljem odvajanja procjene od upravljanja rizicima, redefinirana djelatnost Agencije te ona ima zadaću procjene rizika i obavještavanja javnosti o rezultatima procjene rizika.
|
Novi Zakon o hrani dodatno je usklađen s tzv. općim zakonom o hrani EU odnosno Uredbom (EZ) br. 178 iz 2002. godine. Također, usklađen je s temeljnim odredbama uredbi iz tzv. “higijenskog paketa” kojima se propisuju zahtjevi higijene hrane i hrane za životinje i pravila službenih.
Potpuno usklađivanje s ovim uredbama planirano je u pravilnicima koji će biti doneseni temeljem Zakona do konca lipnja ove godine. Isto tako, Zakon o hrani usklađen je i s drugim propisima Europske unije u dijelu kakvoće hrane i hrane za životinje te novim uredbama iz 2006. godine koje se odnose na zemljopisno podrijetlo, izvornost i tradicionalni ugled hrane.
Zakon je usklađen i s temeljnim odredbama propisa koji u EU reguliraju novu hranu, GM hranu i GM hranu za životinje te nizom drugih EU propisa. Dijelovi propisa koji nisu preuzeti samim Zakonom bit će dio podzakonskih propisa koji će biti temeljem njega doneseni.
Provedba Zakona o hrani, donošenje nacionalne Strategije za transpoziciju i implementaciju zakonodavstva u području sigurnosti hrane, veterinarstva i fitosanitarne politike, reorganizacija i jačanje kapaciteta nadležnih institucija i inspekcija, usvajanje propisanih standarda sigurnosti hrane od strane subjekata u poslovanju s hranom i hranom za životinje, nužni su preduvjeti za uspostavu novog integriranog pristupa sigurnosti hrane u Republici Hrvatskoj kompatibilnog s EU zahtjevima, a time i za buduće članstvo Republike Hrvatske u Europskoj uniji.
|
|
 |
|
|
 |
|
|
|