04.11.2009.
Prodaju stare jabuke, a u Slavoniji 40% neobranih
Trgovci prodaju prošlogodišnje jabuke, a na deklaraciji uredno piše da je godina proizvodnje 2009., iako se ovogodišnji urod još bere
U Hrvatskoj jedemo uvozne i stare jabuke, voćarstvo je u teškom stanju, a kreatori tržišta voćem postali su veliki trgovački lanci, upozorili su u srijedu na konferenciji za novinare čelnici Hrvatske voćarske zajednice.
U Europi je od prošlogodišnjeg uroda ostalo oko 100 tisuća tona jabuka (jer je 2008. godina bila izrazito rodna) koje je trebalo plasirati. Tu su jabuku zbog niske cijene otkupili i naši trgovci, oko 1.000 tona, te time narušili hrvatsko tržište voća i srušili cijene domaćih voćara. Trgovci su za takvu uvezenu jabuku plaćali oko 50 lipa po kilogramu, dok se kilogram domaće jabuke plaćao 2 kune po kilogramu.
Sve je to dovelo do apsurda da trgovci prodaju prošlogodišnje jabuke, a na deklaraciji uredno piše da je godina proizvodnje 2009., iako se ovogodišnji urod još bere.
Sorta koja je najviše uvezena je zlatni delišes, a stare jabuke se može prepoznati po tome što imaju smeđu peteljku, za razliku od svježe jabuke kojoj je peteljka zelena.
To je dovelo i do toga da proizvođači ne mogu pobrati sav urod, a samo je u Slavoniji ostalo oko 30 do 40 posto neobranih voćki. Naime, kako su box palete iz hladnjača iskorištene za smještaj stare jabuke (iz izvoza), proizvođači nemaju prostora za smjestiti ovogodišnji urod u hladnjače.
Specijalist za voćarstvo i vinogradarstvo Boris Puškar istaknuo je da je do takve situacije doveo nedorečen Zakon o hrani i Pravilnik o kvaliteti voća i povrća kojima je dozvoljeno prodavati voće staro godinu, dvije, tri jer ti uvjeti nisu regulirani. A i distributerima voća se omogućava da prodaju jabuke kakve hoće.
Nema ograničenja u kvaliteti tako da su voćari dovedeni u situaciju da trgovci određuju pravila. S druge strane, trgovci kod otkupa zahtijevaju od proizvođača jabuke ekstra klase koje u ukupnom urodu ne može biti u velikoj mjeri.
Voćar Jurica Pavelić ističe kako treba promijeniti i Zakon i Pravilnik jer oni nisu u situaciji otvoreno ratovati s trgovcima kad drugo tržište ne postoji. No, ističe kako svaka zemlja obično štiti domaću proizvodnju i ne ide na uvoz dok postoji domaća proizvodnja.
Iako su i država i Ministarstvo poljoprivrede ulagali u hladnjače, desio se propust i te su hladnjače, umjesto u vlasništvu voćara, u vlasništvu trgovaca. U Europi su u većini zemalja suvlasnici hladnjača proizvođači voća koji su čak i suvlasnici distribucijskih centara.
|
Glasnogovornik HVZ-a Frane Ivković izlaz vidi u nizozemskom modelu i predlaže da država izgradi nove tri hladnjače kapaciteta oko 50 tisuća tona u Slavoniji, Međimurju i okolici Zagreba.
Naime, i u Nizozemskoj su prije dvadesetak godina trgovci ucjenjivali proizvođače, a onda je vlada odlučila izgraditi strateške hladnjače proizvođačima kako bi urod mogli automatski prodati trgovinama i tako zaobići posrednike.
Ivković dodaje kako bi nove hladnjače trebale biti u rukama proizvođača, po sistemu zadruge, koji bi iznos ulaganja vratili državi kroz nekoliko godina.
Predsjednik Hrvatske voćarske zajednice Željko Banjavčić, koji je i sam uzgajivač jabuka, istaknuo je da je godišnja proizvodnja jabuka oko 45 tisuća tona, a taj iznos ne zadovoljava ni 65% domaćih potreba. (Bankamagazin)
|
|
 |
|