|
|
 |
|
|
 |
24.09.2009.
Massin: Javno mnijenje će utjecati na menadžerske plaće
Stanje na tržištu rada neće se poboljšati niti sljedeće godine. Kada krene i onaj pravi oporavak, postojat će jedno razdoblje 'praznog hoda' u zapošljavanju, koje bi mogla potrajati još četiri ili pet godina najmanje, prognoze su ILO-a
Hrvatska je prihvatila zahtjev Europske unije za limitiranjem hrvatskih radnika koji traže posao u EU. Riječ je o limitima na izdavanje radnih i boravišnih dozvola, a svaka zemlja Unije trebala bi samostalno odlučiti koliko joj radnici iz Hrvatske predstavljaju prijetnju za domaće stanovništvo.
O destabiliziranom tržištu rada u Europskoj uniji, te ostalim trendovima na globalnom tržištu rada razgovarali smo za www.banka.hr s Deborah France Massin, zamjenicom direktora ureda za poslovničke aktivnosti Međunarodne organizacije rada (ILO).
* Kako komentirate sustav visokih menadžerskih plaća, posebno bankarske bonuse, koji su postali politički predmet interesa u razvijenim ekonomijama?
Za kompaniju koja je postala izrazito profitabilna, pogotovo njenim dioničarima, teško je limitirati menadžerske plaće, odnosno uvoditi granice, no postoji nešto što se zove javno mnijenje i ono bi moglo itekako utjecati. Što se tiče moje zemlje, Velike Britanije, ne vjerujem da će nužno slijediti Francusku u pogledu ograničavanja menadžerskih plaća.
Razlog tome je britanska politička tradicija nemiješanja u tržište, no tvrtke znaju da su pod povećalom i zbog javnog mnijenja će morati dva puta razmisliti o visini menadžerskih plaća.
|
* Kako su na tržište rada Europe utjecala zadnja dva proširenja Europske unije 2004. i 2007. godine i zašto su hrvatskim radnicima ograničena prava za rad u Europskoj uniji?
Što se tiče proširenja, bilo je zapravo interesantno, ona prva i nisu transformirala tržište rada u Europskoj uniji. U ranim devedesetima nakon ulaska Portugala i Španjolske u Uniju postojao je velik strah kako će se promijeniti struktura.
Ništa se nije dogodilo. Proširenja 2004. i 2007. ostavila su traga na tržišta rada, a radno stanovništvo je dramatično počelo migrirati.
Recimo u Veliku Britaniju stigao je velik broj poljske radne snage koji doprinosi britanskoj ekonomiji, dok su poljski poslodavci imali brige jer su se našli u situaciji kada im konkurentna radna snaga upravo i treba zbog ulaska na trgovinsko tržište Europske unije.
Ta migracija otvara nova pitanja nacionalnih ekonomija i zapošljavanja, a na žalost, potiče i ksenofobiju određenih skupina stanovništva.
Što se tiče ograničenja Hrvatskoj radnoj migraciji, ona su dio, čak i simptom trenutačne destabilizacije europske ekonomije. Javljali su se određeni sektori djelatnosti koji su zabrinuti još od prošlog proširenja. Moram vam reći, bez obzira na temelj slobode, postoji strah od nepoznatog.
Gorući problem je i ogroman broj mladih nezaposlenih osoba, koji trenutačno pogađa sve zemlje. Njihov porast je najveći jer ulaze na tržište rada bez iskustva koje je poslodavcu najviše bitno.
Zabrinjava porast nezaposlenosti među fakultetski obrazovanim osobama, ne samo da više ne postoji 'posao do kraja života', ne postoje ni garancije dobivanja posla nakon staža, volontiranja i slično. I svima je problem, ne samo Hrvatskoj, rješavanje potreba tržišta rada.
Sustav obrazovanja nije dobro povezan s traženim radnim mjestima, i ne radimo prognoze koja zanimanja i vještine će se tražiti za pet ili deset godina.
* Tvrtke su se u krizi primarno orijentirale na otpuštanje radnika, jesu li mogle prije poduzeti neke druge mjere?
Otpuštanje je postalo ekonomska nužnost. U ILO-u baš promatramo odnos javnog sektora i države i što se sve događa, jer očuvanje radnih mjesta 'na silu' nije dobra strategija, i neće biti od pomoći kada dođe do oporavka od krize. Odgađanje s otkazima tako nije rješenje.
U problemima s likvidnošću inače stabilne tvrtke nailaze nepremostive poteškoće i jedino otkazi mogu u tom trenutku pomoći da se kompanija nekako održi i ponovno postane profitabilna.
Kao kratkotrajna mjera, zapravo pomaže i tada kompanije mogu i promisliti kakve ljude trebaju pogotovo za vrijeme kada dođe do oporavka.
|
* Koje su prognoze Međunarodne organizacije rada za ovu i sljedeću godinu, očekujete li rekordnu nezaposlenost?
Nezaposlenost će globalno rasti u velikoj mjeri i dalje, i ne očekujemo da će se situacija promijeniti sljedeće godine. Kada krene i onaj pravi oporavak, postojat će jedno razdoblje 'praznog hoda' u zapošljavanju, koje bi mogla potrajati još četiri ili pet godina najmanje.
To je kolektivni problem i Europe i Sjedinjenih Američkih Država. I bez obzira na ujedinjenje Europe, postoje zasebna tržišta rada. Ove je godine izgubljeno 50 milijuna radnih mjesta zbog krize, a ako se nastavi trend, ta borjka može doseći i 240 milijuna. Naravno u pravu su i oni koji kažu da postoje prilike u krizi.
Ovdje posebno mislim na profesionalna usavršavanja, potreban je ozbiljan pogled što treba, te koji sektori su nužniji tržištu Europe kako bi ih ohrabrili, pogotovo u smislu cjeloživotnog obrazovanja koje postaje nužnost. U sljedećoj godini bit ćemo fokusirani na socijalne mjere, jer bitno je odgovoriti na pitanje kako milijune vratiti na posao. Snažna socijalna zaštita je dobra, no ne smije poticati isplativost ostajanja kod kuće.
Samo da još naglasim, politička uplitanja u ekonomiju koja su krenula još će se proširiti, odnosno u sljedećem razdoblju rješavanje nezaposlenosti biti će glavni dio političkih kampanji diljem svijeta. (Bankamagazin)
|
|
 |
|
|
 |
|
|
|