|
|
 |
|
|
 |
29.04.2015. (Zlatica Štulić, Predsjednica STH)
STH - Mi smo za rad, ali želimo od rada živjeti kao ljudi
Zlatica Štulić
Naslov ovog priopćenja je rečenica koju su na proslavi 1. svibnja 1890. godine izrekli radnici za govornicom Hrvatskog doma.
I danas, uoči Dana trgovaca, 29. travnja, i Međunarodnog praznika rada, 1. svibnja, želimo spomenuti kako je važno govoriti o položaju radnika u trgovini, kao i njihovu pravu da budu slobodno, bez straha od odmazde i otkaza, članovi sindikalnih udruga.
Borba za prava radnika u trgovini je počela još 1903. kada su poslodavci zabranili radnicima da odu na sastanak radi dogovora o mjerama zbog uvođenja nedjeljnog rada. Tada su građani pozvani da ne kupuju kod poslodavca koji rade nedjeljom. Gdje smo danas?
Na inicijative radnika za boljim plaćama i pravom na slobodnu nedjelju i blagdane te za boljim uvjetima rada, gleda se kao na antipoduzetničku, jer su, izgleda, tržište i profit jedino važni, a oni koji taj profit zarađuju su nebitni.
Biti članom sindikata u djelatnosti trgovine i danas je često nepoželjno, pa nas naši članovi upozoravaju da ih direktno i indirektno poslovođe „upućuju“ kako nije uputno biti članom sindikata. Ili da će „gazda znati nagraditi isključenje iz sindikata“. To je nedopustivo, ali istinito, i predstavlja najgrublji oblik narušavanja ustavnih i radnih prava radnika. To predstavlja zatiranje dostojanstva radnika.
U prošloj smo godini propitivali nadležne iz vlasti zašto se ne poštuje potpisani ugovor sa Svetom stolicom o pravnim pitanjima, u dijelu, koji u čl. 9. dogovara neradne dane i blagdane, zašto ne poštujemo vlastite zakone, zašto država ne poštuje obveze koje je sama preuzela, zašto sami sebe ne poštujemo…, no nikakav odgovor nismo dobili.
Kako se situacija u djelatnosti nije poboljšala, tako je pritisak na radnike intenzivniji. Stres na radnom mjestu je sve veći, radnici su izloženi raznim oblicima uznemiravanja, diskriminacije i ponekad mobbinga. Radno vrijeme je sve duže, a radnika sve manje. Kažu poslodavci, to je zbog veće produktivnosti.
Radnicima se nameću sve veće obveze, odrađuju sve više posla u radnom vremenu. Svakodnevno nam se javljaju radnici kako moraju ostajati duže na radnom mjestu, kako dio radnog vremena uopće nije evidentiran, a to znači i neplaćen, kako ih posjećuju inspekcije, ali su instruirani što smiju reći.
Tako da se takvo ponašanje ne sankcionira, a radnik je ponovno gubitnik. I mi u Hrvatskoj, nažalost, pišemo svoju Crnu knjigu.
|
Da država funkcionira, onda bi se svaki poslodavac bojao nadzora i kontrole u kojoj bi mu mogli pronaći radnike koji rade nezakonito, mimo rasporeda u neevidentiranom prekovremenom radu. Međutim, praksa nas demantira.
Radnicima koji su s više radnog staža (namjerno izbjegavamo reći stariji radnici) daje se do znanja da bi bilo dobro da prihvate neku dogovornu otpremninu i oslobode radno mjesto mladima. Ako ne pristanu, tada često kreću nedopustive metode pritisaka.
Zakonom o radu regulirano radno vrijeme, nije poboljšalo situaciju, jer i dalje dio rada ostaje u crnoj sferi. Stečena prava se ukidaju, a na radnike se gleda isključivo kao trošak, koji treba konstantno smanjivati. Prava se svakodnevno smanjuju jednostrano, jer poslodavci ne žele pregovarati stvarno, pa je važno govoriti o potrebi socijalnog dijaloga, jer je jedino dijalog ispravan put do rezultata i zadovoljih radnika i poslodavaca, odnosno pomirenja njihovih obostranih interesa.
Vlast nije učinila ništa što bi poboljšalo položaj radnika u Hrvatskoj, pa tako i u djelatnosti trgovine. Država nije osigurala primjenu postojećih zakona i međunarodnih ugovora. Na taj način je jasno dala do znanja da to nije u sferi njezinih interesa.
Država mora štititi svoje radnike, dužna je osigurati i zaštiti dostojanstvo radnika, ne samo formalno, već stvarno na radnom mjestu, dužna je zaštititi radnike od svih oblika izrabljivanja, robovskog neplaćenog rada i svake samovolje pojedinaca na radnom mjestu.
Radnik u trgovini na malo prosječno zaradi 4.235,00 kuna, kaže statistika, ali, stvarno, prodavač s 20 godina staža zaradi oko 3.000,00 kuna.
|
|
Stalno tvrdimo kako smo dio uređene Europe, pa onda se u Hrvatskoj trebamo tako i ponašati. Država mora osigurati na svojem teritoriju vladavinu prava, pravo radnika na sindikalno organiziranje, pravnu sigurnost radnika, zaštitu stečenih prava, zaštitu radnika od svih oblika izrabljivanja, te osigurati uvjete u kojima će se poštivati mjere zaštite na radu, i u kojima će radnik ostvariti poštenu plaću za pošten rad.
|
|
 |
|
|
 |
|
|
|