|
|
 |
|
|
 |
|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
|
|
|
Ana Knežević
|
|
|
|
|
To je moto pod kojim se krajem siječnja održavao Drugi svjetski socijalni forum u Porto Alegreu u Brazilu. Svjetski socijalni forum zamišljen je kao otvoren pluralistički prostor u kojem predstavnici raznih socijalnih grupa, nevladinih organizacija i sindikalnih udruga predstavljaju svoja stajališta i prijedloge, kako bi pokazali da je drukčiji i pravednije svijet doista moguć.
Svjetski socijalni forum prethodi Svjetskom ekonomskom forumu koji se od 1971. godine održava u Davosu u Švicarskoj. Svjetski ekonomski forum igra ključnu ulogu u formiranju ekonomske politike diljem svijeta i sponzorira ga više od 1000 najutjecajnijih kompanija svijeta. S druge strane, Svjetski socijalni forum razvio se kao narastajući međunarodni pokret koji oponira politikama međunarodnih financijskih institucija kao što su Međunarodni monetarni fond (IMF), Svjetska banka (WB) i Svjetska trgovinska organizacija (WTO).
Svjetski socijalni forum koji je okupio više od 50.000 sudionika, osigurava prostor za stvaranje ekonomskih alternativa, razmjenu iskustava i jačanje Sjever-jug alijanse između nevladinih udruga, sindikata i socijalnih pokreta.
Forum pruža priliku za razvijanje konkretnih projekata, priliku za educiranje javnosti i za mobilizaciju civilnog društva na međunarodnom planu.
Osnovni cilj Foruma je podržavati stalni proces u stvaranju alternative tekućom ekonomskom modelu, kao što to i sugerira slogan Foruma «drukčiji svijet je moguć».
Prošlogodišnji Socijalni forum u Porto Alegru i Ekonomski forum u Davosu i New Yorku pokazali su da se svijet još više udaljio od postizanja ciljeva o pristojnom i poštenom radu za sve i od ciljeva Milenijske deklaracije Ujedinjenih naroda, koju su prihvatile sve nacije kao osnovu za ostvarivanje boljeg svijeta.
U sadašnjim politikama nema napretka u eliminiranju siromaštva, pokretanja procesa održivog razvoja, stvaranja više posla i boljih poslova ili poboljšanja života radnih ljudi. Produbljuje se socijalna nepravda koja prerasta u netoleranciju, ekstremizme, ksenofobiju, napetosti i konflikte diljem svijeta. Opasnostima financijske i ekonomske nestabilnosti pridružila se i opasnost od novog rata.
|
Stoga svjetski sindikalni pokret poziva sve vlade svijeta da učine sve napore kako bi se unutar Ujedinjenih naroda pronašlo miroljubivo rješenje iračke krize, kako bi se izbjegao vojni sukob koji će neminovno dovesti i do razaranja i uništenja gradova i naselja i još više pogoršati živote radnih ljudi. U isto vrijeme pozvan je i Irak da u potpunosti poštiva rezolucije UN, osobito one koje se odnose na oružje za masovno uništavanje.
Današnji razvoj bilježi promašaje u svakom aspektu i sve dok međunarodna zajednica ne pronađe načina da reagira na to, promašaji će se nastavljati, i godinu dana kasnije će ciljevi postizanja boljih životnih uvjeta, poštenog zapošljavanja i ciljevi Milenijskog razvoja bit i još dalji. To se ne smije dogoditi. Stoga međunarodni sindikalni pokret poziva na hitno djelovanje koje će osigurati efikasno upravljanje svjetskom ekonomijom i koje će jamčiti temeljna prava i stvarati poštene poslove.
Iluzija je da će slobodna i neregulirana svjetska tržišna ekonomija osigurati bolji život svima, jer je u potpunosti diskreditirana. Zadatak je sindikata prevladati samoživi otpor onih koji odbijaju prihvatiti stvarnost, te postići primjenu politika koje će nas odvesti u bolji svijet. Odgovornost je na sindikatu da objedini proteste protiv onih koji se protive angažiranju, dijalogu i akcijama na poboljšanju uvjeta rada i životnog standarda.
Propast Eurona i slični slučajevi ukazali su na sistemske promašaje u financijskom i korporativnom upravljanju, i raširenu praksu poticanja zlouporaba. Poslovni lideri nisu odgovorni, kao što su to pokazale masovne prijevare u mirovinskim fondovima, što je imalo za posljedicu masovne žalbe radnika.
Multilateralni sustav bi trebao osigurati punu odgovornost prema svim njihovim dioničarima. Globalno tržište sada zahtijeva stvaranje novih pravila koja bi uspostavila ravnotežu prava i odgovornosti.
Globalizacija zahtijeva takvo upravljanje da građani svuda diljem svijeta uživaju jamstvo svojih temeljnih prava i vladavinu zakona. Upravljanje se mora temeljiti na demokraciji. Globalno upravljanje je potrebno u MMF-u, Svjetskoj banci i WTO-u kako bi bili usklađeni sa sustavom Ujedinjenih naroda, kako bi se te institucije učinile što transparentnijima i demokratski odgovornijima.
|
Demokratsko i transparentno upravljanje treba se uspostaviti na takvoj osnovi koja uključuje socijalno partnerstvo i socijalni dijalog, snažnu ulogu državnih i javnih vlasti, posebno u kvalitetnom obavljanju javnih službi. Značajne službe kao što su obrazovanje, zdravstvo i vodoopskrba ne mogu biti predmetom diktata tržišta, već moraju biti univerzalno dostupna svim građanima.
Međunarodne institucije trebaju pridonositi uravnoteženom ekonomskom i socijalnom razvoju zemalja i s trgovinom i s korištenjem prirodnih resursa u okvirima politike održivog razvoja, koja vodi računa o zaštiti okoline, kako u zemlji u kojoj se roba proizvodi tako i u zemlji u kojoj se roba troši.
Vlade koje svojim građanima uskraćuju njihova demokratska prava, a posebno prava radnika, treba denuncirati kao neprijatelje prirode i razvoja.
Globalni sustav koji ne uzima u obzir navedena prava treba jednako tako osuditi. Neki će izvući profite iz tih nepravdi, ali takva situacija se ne može podnositi više. Na kraju, ne mora se uzeti u obzir zajedničko sudjelovanje u ostvarivanju prava i demokratizcije kao osnove za globalno upravljanje. U središtu zajedničkih interesa je očuvanje trajnog mira.
Pošten i uravnotežen dijalog je osnova za postizanje stvarnih rezultata, posebno dijalog među narodima; dijalog između onih koji različito percipiraju ostvarivanje promjena; dijalog između poslodavca i sindikata, uključujući i potpisane ugovore na globalnoj razini, tripartizam na osnovnim principima ILO-a tj. Međunarodne organizacije rada, kao i primjenu važnih standarda kao što su smjernice OECD-a za multinacionalne kompanije. Dijalog treba graditi na povjerenju, zadovoljstvu i punom priznanju radničkih prava, posebno osnovnih prava kao što su pravo na sindikalno organiziranje i pravo na kolektivno pregovaranje.
Međunarodni sindikalni pokret ima zajedničku poruku za Porto Alegre i za Davos. Vizija, politička volja i potrebna znanja moraju se udružiti zajednički na globalnom nivou da postignu razvoj i zajamče pristojan posao milijunima radnika koji danas žive u nesigurnosti i siromaštvu, bez ikakve perspektive za bolju budućnost. To će zahtijevati osiguranje određenih sredstava, a ne samo potpise na papiru. To će zahtijevati sustav upravljanja koji će promovirati zajedničko dobro, pravo i demokraciju, a to zahtijeva efikasnije demokratske procese koji se mogu odvijati samo kroz dijalog. Zato Socijalni forum treba vršiti pritisak na Svjetski ekonomski forum da shvati potrebu za globalizacijom socijalne pravde. U isto vrijeme svjetski sindikalni pokret će raditi na tome da Svjetski ekonomski forum pronađe konstruktivan pristup u demokratizaciji globalizacije u interesu radnih ljudi.
|
Sindikalni pokret zahtijeva poštivanje radnika i njihovih obitelji, dijalog, savjetovanje i priznanje demokratskih i radničkih prava. Promjene u životnim i radnim uvjetima neće doći kroz milosrđe i pokroviteljstvo. Do stvarnog napretka može doći samo kroz uključivanje ljudi u njihov vlastiti razvoj i kroz obranu njihovih vlastitih interesa, i kroz snaženje međunarodne solidarnosti, (posebno u pojačanoj pomoći u smanjenju, odnosno u oprostu međunarodnih dugova zemaljma u razvoju). To zahtijeva organizaciju, uključivanje i angažiranje, a ne isključivanje i osiromašivanje. To znači poštivanje prava radnika da osnivaju svoje sindikate i utječu na svoju vlastitu budućnost. To znači isto poštivanje prava svih ljudi i mogućnost da svi ljudi žive bez diskriminacije i eksploatacije. To također znači poštivanje Zemlje kao planeta i svih njenih resursa. To sve skupa traži jednakost, pravdu i solidarnost.
Globalizacija je multidimenzionalna i ona ima ekonomsku, političku, socijalnu i kulturnu dimenziju. Globalizaciju se danas može definirati kao proces brze ekonomske integracije zemalja svijeta. Rastuća liberalizacija svjetske trgovine i izravnih stranih ulaganja i veća sloboda protoka kapitala pogoduju toj integraciji.
Globalizacija je podigla nade i stvorila nove prilike za postizanje više razine razvoja i prosperiteta, iako su međuodnosi i ekonomska integracija zemalja prouzročile i porast nejednakosti unutar i između zemalja. Te nejednakosti se izražavaju kroz rastuće isključivanje većine neprivilegiranih.
Gdjegod se ekonomski i financijski trgovinski odnosi ubrzavaju, socijalna globalizacije je ostala iz tih procesa. Država je postupno izgubila svoju povijesnu ulogu socijalnog jamstva, fleksibilizirajući u mnogim zemljama socijalnu regulativu i ostavljajući pojedinca na milost (odnosno nemilost) tržišta.
Iako je posljednjih godina na socijalnom području trebalo jačati organiziranje ljudi, danas bilježimo tendenciju porasta socijalne eskluzije (isključivanja) i nejednakosti.
Globalizacija treba generirati rast općenito, poticati tekući rast, a posebno takav koji stvara nove kompanije. Stvaranje takvih novih centara za proizvodnju dobara i usluga mora ići ruku pod ruku sa stvaranjem poštenih poslova tj. održivih produktivnih i slobodno odabranih poslova.
Jedino pod tim uvjetima borba protiv siromaštva može biti efikasna. Potrebno je stvarati poslove koji će omogućiti radnicima i njihovim obiteljima život u dostojanstvu koji osiguravaju njihove pristojne plaće. Vezano uz to važno je osigurati socijalnu zaštitu zasnovanu na stvarnim i efikasnim mogućnostima, obrazovanja i osposobljavanja, na mreži socijalne sigurnosti i temeljnim standardima rada.
|
Kao predstavnik hrvatskih sindikata na Drugom socijalnom forumu iznijela sam aktivnosti i napore koje sindikati ulažu protiv najavljenih izmjena Zakona o radu, te predstavila kampanju koju Sindikat trgovine Hrvatske vodi protiv rada nedjeljom i blagdanima, a koja je vrlo slična onoj koju provodi Sindikat u Brazilu, zemlji sa 170 milijuna stanovnika.
U šest dana rada Foruma (22.-28. siječnja) više od 50.000 sudionika na više od 700 seminara i radionica pokazalo je da je moguć i drukčiji svijet od onog kojeg žele globalni kapitalisti.
|
|
 |
|
|
 |
|
|
|