Seniko studio
Broj 6/2008
Izdvajamo iz broja:
Osnovano tijelo za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost trgovine - HUP
O vrhunskim sirevima za istim stolom - Maja Bator
Dizajn za bolji svijet - Berislav Pribanić
Ne prelamati krizu preko leđa radnika - Ana Knežević
Kriza naša svagdašnja - dr.sc. Guste Santini
Neke naznake minijaturnog osvrta na aktualno ekonomsko stanje - prof.dr.sc. Nikola Knego
Potpisan Ugovor između Hrvatskog teniskog saveza i Agrokora - Uredništvo
Ante Jerković menadžer godine u izboru CROMA-e - Uredništvo
Mercator-H donirao milijun kuna za 46 projekata u 2009. godini - Uredništvo
Dodaci prehrani u ljekarnama - prof.dr.sc. Zvonimir Pavlek
Broj 6-2008
Kriza gospodarske stabilnosti i sigurnosti
Ante Gavranović
Odnos prema sadašnjoj financijskoj i gospodarskoj krizi s ozbiljnim natruhama i sigurnosne politike na našim prostorima jedan su od najvećih izazova s kojima se hrvatsko gospodarstvo susreće u razdoblju svoga osamostaljivanja. Vrijeme će pokazati koliko smo zaista spremni za tu veliku igru s velikim ulozima.
Val osobne nesigurnosti obilježio je našu svakodnevicu posljednjih tjedana, pa i mjeseci. Nasilje na ulicama, protkano ubojstvima i spregom kriminala, postalo je dio našeg života. Medijska pozornost koja je dana tim događanjima, bez obzira na krajnje domete i rezultate, zapostavila je, međutim, neka kretanja koja su za život nacije, pa i pojedinaca, osjetno važnija.

Zapostavljena gospodarska kriza
Samo je potpredsjednik Vlade Damir Polančec, u jeku histerije oko organiziranog kriminala, izrekao misao koja bi trebala biti ‘crvena nit’ svih naših interesa: svjetska kriza je veći probem od ‘mafije’. Nažalost, te njegove poruke ostale su u javnosti, napose u političkim i gospodarskim krugovima, bez snažnijeg odjeka, pa se u medijima, ali i i inače u društvu više raspravljalo o bizarnim stvarima iz obiteljskog i privatnog života žrtava atentata, a zaboravljalo se ili potpuno zanemarilo gospodarsku dimenziju svjetske krize.

Tek je savjetovanje ekonomista u Opatiji stavilo pitanje gospodarske stabilnosti i financijske krize u prvi plan općih društvenih interesa. Svojevrsna panika uhvatila je kreatore naše ekonomske politike, koji očito nemaju prikladne instrumente upravljanja krizom i uglavnom ne znaju što treba činiti.

Apeli Vlade s općim nazivnikom i repertoarom ponuđenih mjera nisu dovoljno jamstvo da će se stvari odvijati po zamišljenim trasama. Pritom valja upozoriti na svojevrsnu opasnost: naglasak je, vjerojatno nespretno, stavljen na zaplašivanje stanovništva sumornim scenarijima za buduće razdoblje: pad BDP-a, smanjivanje zaposlenosti, zamrzavanje plaća, smanjivanje opće i društvene potrošnje. Pritom nije istaknut niti jedan instrument nade. Čemu to vodi? Beznađu, depresiji, pesimizmu? Kao da se zaboravlja da svaka krizna situacija ima u sebi i potencijale šireg društvenog izazova.

Teško je u trenutku dok ovo pišemo (15. studenoga) predvidjeti stvarna buduća kretanja na svjetskim i Zagrebačkoj burzi. No, sve ukazuje da se i Crobex pridružio svjetskim dioničkim indeksima koji bez iznimaka završavaju u debelim minusima. Investitori se nastoje bez zadrške što prije riješiti dionica u očekivanju najavljene tmurne budućnosti svjetskih gospodarstava.

Najveći dio tih nepovoljnih kretanja uzrokovan je, kako se to sada i vidi, politikom neodgovornog ponašanja prema financijskom kapitalu i kreditiranju potrošnje bez pokrića, ali i nepovoljnim makroekonomskim kretanjima u najvećem svjetskom gospodarstvu – SAD-u.

S nestrpljenjem se očekuje svaka objava stope rasta BDP-a i broja zaposlenih u ovoj zemlji, koja će definitivno pokazati je li američko gospodarstvo u recesiji ili na putu prema njoj ili ipak ima izgleda za brži oporavak. O tome uvelike ovise svjetsko gospodarsko i financijsko zdravlje.
Kriza produktivnosti pogodila Europu
Nakon summita 20 najvećih svjetskih gospodarstva u Washingtonu ništa nije puno jasnije. Inzistira se i dalje na slobodnom tržištu, s malom korekcijom: pokušat će se uspostaviti ozbiljniji mehanizmi kontrole, preurediti Međunarodni monetarni fond i Svjetska banka za obnovu i razvoj te stati na put spekulativnom kapitalu. No, usprkos tome Indek Dow Jonesa i dalje pada. Injekcija teška 700 milijardi USD (još) ne daje efekte. Cijeli svijet i dalje strepi od (ne) očekivanih posljedica.

Prema najnovijim istraživanjima, Europa je već ozbiljno pogođena krizom. Njemačka i Italija su i službeno oglasili recesiju, a svakim danom se javljaju elementi recesije i u drugim zemljama EU. Traže se razni modaliteti kako bi se one spasile od gospodarske katastrofe, jer svi postupno priznaju ozbiljne grješke u vođenju ekonomske, a napose financijske politike posljednjih godina, gdje se – u borbi za što veći profit – zapostavila potpuno socijalna komponenta rasta i razvoja. To se danas svim razvijenim industrijskim zemljama obija o glavu.

Istraživanjem je, na primjer, ustanovljen osjetan pad produktivnosti radnika, pa možemo govoriti i o svojevrsnoj krizi produktivnosti u Europi, ali i u svjetskim razmjerima. Takav pad produktivnosti osobito je zabrinjavajući ako se uzme u obzir trenutačna gospodarska klima, u kojoj tvrtke moraju poduzeti sve što je u njihovoj moći da ostanu konkurentne te da od svoje radne snage dobiju što je moguće više.
Hrvatska nije usamljeni otok
Uza sve naznake i najavljena obećanja da se nalet svjetske financijske krize u nas neće osjetiti na dramatičan način, praksa i očekivanja govore ponešto drugačijom logikom. Konkretno, ovih je dana Upravni odbor udruge Hrvatski izvoznici održao sastanak na kojem se raspravljalo o utjecaju svjetske financijske krize na hrvatski izvoz i ukupno gospodarstvo Hrvatske. Najvažnije su posljedice koje se očekuju od tih kretanja sa snažnim utjecajem na ukupna gospodarsko-socijalna kretanja. Hoće li to dovesti do pada i onako osiromašene industrijske proizvodnje i pada broja zaposlenika?

Početkom studenog održan je i značajan poslovni skup “Izvoz u vrijeme krize”, gdje su odgovorni kreatori monetarne i fiskalne politike – guverner Željko Rohatinski i ministar financija Ivan Šuker – iznijeli svoja gledanja na svjetska gospodarska i financijska kretanja i upoznali izvoznike, važan segment hrvatskog gospodarstva, s mjerama koje bi trebale osigurati svojevrsnu stabilnost i umanjiti udar svjetskih trendova.

Savjetovanje ekonomista u Opatiji cijeli je taj kompleks pitanja do kraja zaoštrilo, pa sada postoji čak i opasnost da pojedina pitanja hipertrofiramo odnosno da im pridajemo dimenziju koju niti imaju, niti zaslužuju. Kao i obično, nedostaje nam prava mjera u sagledavanju činjeničnog stanja. Upadamo iz euforije u apatiju!

Sada dolaze do punog izražaja upozorenja (i s ovog mjesta) od kolike je važnosti vlastiti razvoj i oslonac na vlastite snage. Jalova uzrečica kojom se posljednjih godina ‘pokrivaju’ svi objektivni neuspjesi u gospodarskim odnosima s inozemstvom svodi se gotovo isključivo na pojam nekonkurentnosti hrvatskoga gospodarstva. Formula neuspjeha je, međutim, ponešto drugačija.

Ona se svodi na neorganiziranost, pomanjkanje jasnih ciljeva gospodarske politike, pomanjkanje podrške izvoznicima, pogrešne premise da se više ništa ne isplati proizvoditi, sve snažnijeg uvoznog lobija. Nekonkurentnost je u takvom nepovoljnom okruženju samo sintetički izraz pogrešnoga modela ekonomske politike.

U stručnoj raspravi o položaju hrvatskoga gospodarstva sve više prodire misao da rast izvoza, zapravo, nosi znak jednakosti s razvojem. Ni ova Vlada nije razradila proaktivnu industrijsku i izvoznu politiku. Ona nema ni politiku regionalnog razvoja. Štoviše, u Hrvatskoj se desetak godina slavilo tvrtke koje su dohodak ostvarivale zaštićene carinama ili su živjele na račun proračuna, a oni koji su tražili mjesto na inozemnim tržištima, cijelo su vrijeme bili u određenom zapećku i vrlo su često tretirani kao neuspješna, gotovo besperspektivna poduzeća.
Hrvatski interesi i EU
Iako su sve oči sada uprte u kretanja na američkom tržištu i ponašanju Wall Streeta, Hrvatska svoje interese ipak mora tražiti i osigurati na europskim relacijama. Europska unija, naime, apsorbira gotovo 70 posto ukupne vanjskotrgovinske razmjene Hrvatske sa svijetom.

Više od 85 posto svih turista dolazi nam upravo iz tih zemalja, u čemu prednjače Nijemci, Talijani, Slovenci i Austrijanci (koji zauzimaju i čelne pozicije u trgovinskoj i gospodarskoj suradnji s Hrvatskom), ali se sve više javljaju i Englezi, Francuzi, Nizozemci. Najveći dio stranih ulaganja opet nam dolazi iz EU. Među dosad odabranim strateškim partnerima najveći je broj njih upravo iz Unije.

Ipak, tek su konkretni pregovori o potpunom uključivanju Hrvatske u EU pokazali u kojoj je to mjeri veliki izazov i s koliko gospodarskih, pa i političkih nepoznanica ulazimo u taj proces. Sada je tek vidljivo koliko je potrebno fleksibilnosti, prilagođivanja i spremnosti na žrtve, kako je teško opstati ‘svoj’ u neposrednom sudaru s ‘velikima’ i kako je teško braniti nacionalne interese u okviru opće internacionalizacije i globalizacije.

U kontekstu promjene stava prema toj činjenici, mijenjaju se i ukupni prioriteti. Put do zajedničke ‘bolje budućnosti’ pokriven je brojnim zamkama i preprekama, što stvarnim, što umjetno režiranim sa strane onih koji ne žele da uđemo u tu zajednicu. Podjednako domaćih europrotivnika i zemalja koje nam podmeću na svakom koraku klipove i stalno proširuju zahtjeve koje valja ispuniti. U tom kontekstu i mjesto Hrvatske unutar buduće proširene Unije dobiva novu i drugačiju dimenziju.
Pitanja bez jasnih odgovora
Na složenu gospodarsko-financijsku stanje nadovezuju se i grijesi prošlosti. Tu mislimo, prije svega, na najnoviju obvezu države da podmiri neka potraživanja nastala iz javašluka, prepotencije ili kriminalnog djelovanja ljudi koji su vodili procese privatizacije Slavonske banke ili prekidali ugovor sa austrijskim STRABAG-om. Prema rijeima odgovornih u Vladi, takvim potraživanjima ne nazire se kraj.

Ljudi se opravdano pitaju: otkuda novac, koji se penje na milijarde kuna, za ’plaanje ceha’ za takve promašaje, a za koje nitko ne odgovara? Da se samo dio tih sredstava prelije u socijalnu sferu, ukupna bi društvena pozornica izgledala vjerojatno ponešto drugaije. Njih posebno zanima gdje je suština propasti reforme Mirovinskog sustava, osobito njenog drugog stupnja, što im stvarno donosi nova reforma zdravstva, na kojim se naelima odreuje tzv. Božinica i hoe li je uope biti.

Ljudi se više ne zadovoljavaju ispraznim floskulama oko toga kako u pregovorima s EU stalno dobivamo prigovore na transfere u socijalnu sferu. Što uope osmišljeno radimo da bismo taj nesklad u broju zaposlenih i nezaposlenih, ukljuujui veliku armiju umirovljenika, uravnotežili?

Za obinog graanina, za pretežni dio ukupnoga stanovništva upravo su to životna pitanja, na koje s pravom traže odgovore. S pravom traže i da cijelo društvo, ukjuujui politiare, dužnosnike i sve privilegirane slojeve društva, ponese svoj dio tereta za svaki pomak prema stabilizaciji gospodarskog i financijskog stanja. Neprihvatljivo je da zastupnicima ili dužnosnicima s jedne strane rastu primanja i beneficije, a da se radno aktivno stanovništvo poziva na stezanje remena. Vremena takve demagogije morala bi biti za nama.

Odnos prema sadašnjoj financijskoj i gospodarskoj krizi s ozbiljnim natruhama i sigurnosne politike na našim prostorima stoga je jedan od najveih izazova s kojima se hrvatsko gospodarstvo, ali i društvo u cjelini, susree u razdoblju svoga osamostaljivanja. Vrijeme e pokazati koliko smo zaista spremni za tu veliku igru s velikim ulozima.

Izdvajamo iz broja:
Osnovano tijelo za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost trgovine
O vrhunskim sirevima za istim stolom
Dizajn za bolji svijet
Ne prelamati krizu preko leđa radnika
Kriza naša svagdašnja
Neke naznake minijaturnog osvrta na aktualno ekonomsko stanje
Potpisan Ugovor između Hrvatskog teniskog saveza i Agrokora
Ante Jerković menadžer godine u izboru CROMA-e
Mercator-H donirao milijun kuna za 46 projekata u 2009. godini
Dodaci prehrani u ljekarnama
Arhiva
   
 
 
Tražilica
 
 
Newsletter

Želite li primati
gospodarske novosti
na Vaš e-mail?
Prijavite se odmah!

E-mail:
Anketa