Seniko studio
Broj 2/2003
Izdvajamo iz broja:
Broj 2/2003 - dr.sc. Zvonimir Pavlek
Promjene u turističkoj potrošnji - nova kvaliteta ili nešto drugo? - prof.dr.sc. Nikola Knego
Teorijski i praktički aspekti marketinga (I) - prof.dr.sc. Zdenko Segetlija
Nezaobilazne promjene u strukturi ponude - Ante Gavranović
Intervju - Željko Vugrić - CBA grupa u snažnom razvoju - Tihomir Sertić
Oporezivanje usluga u ugostiteljstvu i hotelijerstvu - Jasenka Gleđa
“Kupujmo hrvatsko”
Radno vrijeme u trgovini i turistička ponuda
Ana Knežević
Godinama već Sindikat trgovine ukazuje na problem radnog vremena u trgovini, kao vrlo značajan segment trgovine kojeg je jedan saborski zastupnik ocijenio kao marginalno pitanje s veoma bitnim posljedicama. Kako je broj prodajnih mjesta u trgovini rastao tako se i pojačala (uglavnom) nelojalna tržišna utakmica u domeni radnog vremena prodavaonica.

Početkom 90-ih još su poglavarstva naših velikih gradova za blagdane i nedjelje određivala “dežurne prodavaonice” što je ubrzo postalo nepotrebno, jer je u međuvremenu niknuo značajan broj malih, privatnih prodavaonica, koje su radile onako kako je vlasnik htio, ne mareći puno za odredbe o dežurnim prodavaonicama. Postaje sve važnije da prodavaonice rade i subotom jednako dugo kao u sve druge dane, i nedjeljom u prijepodnevnim satima.

Zatim su k nama počeli stizati strani lanci, pa nastaju i novi domaći lanci, svi uglavnom trguju prehranom i robom široke potrošnje, pa rad nedjeljom postaje značajan marketinški element. Veliki shopping centri postaju odredišta obiteljskih izleta nedjeljom, gdje se uz razgledavanje uvijek nešto i kupi, a vješti trgovci stalno organiziraju akcije i promocije kako bi još više privukle kupce. U pozadini svega toga krije se činjenica da nedjeljom netko u tim prodavaonicama mora raditi, a to rade oni isti prodavači koji rade svih ostalih šest dana u tjednu.
I dok je to sredinom 90-ih bilo svega nekoliko tisuća ljudi, danas se ta brojka popela do 40.000 (od 65.000 koliko ih radi u maloprodaji). Dakle, 40.000 prodavača mora raditi sve ili većinu nedjelja u godini i gotovo sve blagdane osim Božića, Nove godine i Uskrsa, iako ima i malih prodavaonica koje i u te blagdane rade. Vrlo liberalni propisi o radnom vremenu prodavaonica – Pravilnik Ministarstva gospodarstva i Odluke ili Pravilnici gradskih i općinskih poglavarstva dali su mogućnost da se nedjeljama radi (obično od 8.00-13.00, a neki i duže – do 19.00 pa čak i do 21.00 sat). Uz nedjelje dana je mogućnost i rada u dane blagdana, pa tako većina tih prodavaonica od 12 blagdana rade na svaki od njih, osim tri već navedena. Problem toga rada je u tome što nije plaćen kako to nalaže Kolektivni ugovor i što većina prodavača mjesecima nema niti jednog dana tjednog odmora.

Kolektivni ugovor određuje da se rad nedjeljom plaća 35%, a prekovremeni rad 50% te da se to kumulira, jer prodavači rade šest dana u tjednu, tako da je rad nedjeljom obavezno i prekovremeni rad.

Zakon o radu kaže da je u Hrvatskoj nedjelja dan tjednog odmora, a ako postoji prijeka potreba da se radi nedjeljom onda se radniku na ime tjednog odmora mora u narednom tjednu osigurati jedan slobodni dan. Rad trgovina nedjeljom nije prijeka potreba, jer sve što se kupuje u nedjelju može se kupiti i u ostale dane u tjednu.
Većina radnika koja radi nedjeljom nema u narednom tjednu dan tjednog odmora, pa tako prodavači mjesecima rade bez dana tjednog odmora, a ekstremni slučaj je žena koja se nedavno javila Sindikatu, jer je u zadnjih 15 mjeseci imala samo dvije nedjelje slobodne, a ima ukupno 30 godina radnog staža. Dakle, nije više tako mlada i pitanje je koliko može fizički i psihički izdržati takav rad, bez ikakvog odmora, stojeći po cijele da-ne na nogama. Plaća ove žene za takav rad, svih 30 dana u mjesecu, iznosi 1.800,00 kuna.

Svoje pravo na dan tjednog odmora i plaćeni prekovremeni i nedjeljni rad radnici mogu ostvariti samo sudskom tuž-bom protiv onih poslodavaca koji ne poštuju pozitivne propise. Sindikat traži inspekcijski nadzor za sva ona društva za koje ima saznanje da se gore navedena prava ne poštuju.

Inspekcije rada provode nadzor i u slučaju prekršaja pišu prekršajne prijave protiv poslodavca, što opet završava na sudu. Budući da su naši sudovi pretrpani i sporovi traju od 3-5 godina, naravno da je to vrlo nedjelotvorno. Kazna za onemogućavanje prava na tjedni odmor iznosi od 10.000 do 30.000 kuna i kaznu, pa se poslodavcu više isplati platiti tu kaznu, nego plaćati radnicima prekovremeni i nedjeljni rad i davati im slobodne dane na ime tjednog odmora. Ako jedan radnik koristi slobodan dan umjesto njega mora raditi najčešće njegov kolega, koji opet time stječe pravo na slobodan dan, te njega treba netko mijenjati kad ga nema, i tako se stalno vrte u krug.

Sindikat trgovine je izračunao da se godišnje u našoj trgovini ostvari 25 milijuna prekovremenih (uglavnom neplaćenih sati), što otvara mogućnost za 12.000 novih radnih mjesta. No, poslodavci ne zapošljavaju nove radnike za rad nedjeljom i prekovremeni rad, već postojeći radnici za istu plaću rade sve više sati – imamo čak slučaj od 384 sata u jednom mjesecu (prosjek tog mjeseca je bio 174 sata), i sve to za plaću od 1.800,00 kuna.
S problemom prekovremenog rada upoznato je i Ministarstvo rada i Ministarstvo gospodarstva, no nitko nije ništa poduzeo. Neshvatljivo je ponašanje države, u situaciji izuzetno visoke stope nezaposlenosti, da tolerira toliki prekovremeni rad u trgovini od kojega koristi imaju samo poslodavci jer prekovremeni, nedjeljni rad nije plaćen pa ne dobiva ni država više u proračun s osnova uplaćenog poreza na plaće. Stoga su sasvim besmislene prijetnje nekih poslodavaca da će ako se zabrani rad nedjeljom puno ljudi ostati bez posla. Nitko neće ostati bez posla, već će ljudi koji su do sada previše raditi, raditi normalno radno vrijeme.

U borbi protiv rada nedjeljom Sindikat je uvijek imao podršku Crkve – bilo pismima potpore ili u javnim istupima crkvenih dostojanstvenika. Pri zadnjoj našoj akciji obratili smo se Biskupskoj konferenciji sa zamolbom da se aktivnije uključi u borbu protiv rada nedjeljom, kako s osnova socijalnog nauka Crkve tako i s aspekta osiguravanja prodavačima – vjernicima pravo na nedjelju kao Dan Božji. Crkva se ovaj puta aktivnije uključila, što je rezultiralo akcijom potpisivanja peticije, koja se upravo provodi i trajat će cijeli mjesec svibanj. Potpisane peticije će nadbiskup Bozanić zajedno s predstavnicima sindikata predati predsjedniku Sabora.

U obrazloženju peticije Caritas i Franjevački institut za kulturu mira, kao organizator kampanje navode sljedeće:

  • Radom trgovina nedjeljom izravno su ugroženi pojedinci i njihove obitelji – temeljni oslonci zdravog društva.


  • Odmor je potreban svakom čovjeku za njegovo tjelesno i duševno zdravlje. (Zakonom o radu je zajamčen dnevni, tjedni i godišnji odmor, ali se nažalost zakon ne provodi u djelo).


  • Brojne obitelji (više od četvrtine cjelokupnog stanovništva) nemaju ni jedan dan u tjednu kako bi mogli biti zajedno. I u slučajevima kad radnici u zamjenu za rad nedjeljom dobiju drugi slobodan dan u tjednu, to ne može biti adekvatna zamjena jer drugi članovi obitelji nemaju taj dan slobodan.


  • U trgovinama većinom rade žene koje tradicionalno u našem društvu obavljaju gotovo sve poslove u domaćinstvu pa ih prekovremeni rad i rad nedjeljom i blagdanom posebno ugrožava.


  • Vjernicima koji rade nedjeljom uskraćena je mogućnost ispunjenja njihovih vjerničkih potreba.


  • Takozvanim nedjeljnim «obiteljskim šopingom» stvara se samo privid obiteljskog zajedništva, a otupljuje duh društvene solidarnosti.


  • Nedjeljnom kupovinom nisu pogođeni samo trgovci već i kupci. Građanina se, a da toga nije svjestan, pretvara u kotačić industrijskog društva u kojemu je uloga pojedinca svedena na tjednu proizvodnju i nedjeljnu potrošnju. Na taj se način svijest pojedinaca sužava, oduzima mu se sloboda razvoja cjelovitosti njihovih potreba (odlazak u prirodu, posjeta rodbini i bolesnima, bavljenje društveno-političkim aktivnostima).
- Uzrok takvoj čovjeka nedostojnoj praksi nalazi se u:

  • Zakonskim i pravnim nedorečenostima i nejasnoćama koje samo omogućavaju zloporabe.


  • Neusklađenosti resornih država i lokalnih pravilnika o radu sa Zakonom o radu.


  • Nedostatnim i neučinkovitim nadzorom provođenja zakonskih i pravnih obveza.


  • Nefunkcioniranju sudstva i nelogičnostima prioriteta sudskih postupaka (tako će, primjerice sudovi pravovremeno naplatiti i najmanji predmetni prekršaj dok mnogi veliki prekršaji poslodavaca zastarjevaju).


  • Neopravdanom pozivanju na praksu drugih eurpskih zemalja jer u 80% zemalja Europske unije rad trgovina nedjeljom izričito je zabranjen.


Čak ni brojni poslodavci ne smatraju rad trgovina nedjeljom potrebnim ni profitabilnim, ali su mnogi tjerani nepoštednom konkurencijom u kojoj osim radnika stradaju i mali poduzetnici. Budući da većina poslodavaca ne poštuje pozitivne propise vezane uz pravo na tjedni odmor i plaćanje prekovremenog rada, jedini način da se tome stane na kraj jest zakonom zabraniti rad nedjeljom i blagdanima, odnosno rad nedjeljom treba svesti smo na nužnu opskrbu, na način da rade samo prodavaonice na prometnim mjestima (kolodvori, luke, benzinske postaje i sl.)

Kako je trgovina važan dio turističke ponude, jako je važno da su prodavači zadovoljni i da kvalitetno rade. No zar se može očekivati od ljudi koji tako naporno rade (prekovremeno i bez odmora), da budu nasmiješeni i uslužni. Već smo davno konstatirali da je nestao smiješak s lica naših prodavača, jer uz tako dugotrajan i naporan rad za tako malu plaću sigurno im nije do smiješka.

Sindikat se oduvijek zalagao da radno vrijeme u turističkim područjima bude drugačije regulirano, a sve u skladu s potrebama turističke sezone, kako bi trgovinska ponuda u okviru turističke ponude bila što bolja. No događa se da se jednostavno administrativnom logikom odredi da sve prodavaonice u prvoj zoni moraju raditi produženo sve dane u tjednu, pa tako rade i prodavaonice prehranom i prodavaonice namještajem. Naravno da nitko k nama ne dolazi kupovati namještaj u turističkoj sezoni, ali zato u većim kampovima uglavnom nema dugo otvorene prodavaonice u kojoj bi se gosti koji sami kuhaju mogli redovito opskrbljivati. Često smo svjedoci kako nam restorani zjape prazni, a gosti sjede u parku s bocama piva ili vina koje su kupili u dućanu koji radi do kasno u noć.
Umjesto da se Ministarstvo turizma pozabavi problemom zašto ista boca vina u prodavaonici košta 20 kuna, a u restoranu 100 kuna, Ministarstvo dijeli lekcije trgovini kako bi i kod nas prodavaonice trebale biti otvorene do dugo u noć kao u Španjolskoj.

Zemlje koje imaju puno veće prihode od turizma nego Hrvatska imaju nedjeljom zatvorene prodavaonice (Austrija, Njemačka, Italija), odnosno imaju vrlo jasnu regulaciju tko, kada i kako smije radi u turističkim područjima, odnosno za vrijeme turističke sezone. Anarhiju u radnom vremenu i nepoštivanje važećih propisa nema niti jedna zemlja u Europi i to nam sigurno ne služi na čast.

Vrijeme je da se shvati kako turisti ne dolaze u Hrvatsku kupovati (jer kupuju samo ono što ne mogu donijeti) te da je uređena i organizirana trgovina interes sviju, i države i poslodavaca i sindikata, te da uzore treba tražiti u onim zemljama koje su to uspješno riješile. Nedavno je održan zajednički sastanak predstavnika Sindikata radnika u trgovini Slovenije i Sindikata trgovine Hrvatske, gdje su razmijenjena iskustva oko kampanja za zabranu rada nedjeljom jer se i u Sloveniji vodi slična kampanja gdje sindikat traži da samo 10 nedjelja u godini dućani mogu biti otvoreni, i tamo će se uskoro provesti referendum oko toga, a krajem mjeseca se u Stocholmu održava evropska konferencija svih sindikata trgovine gdje će biti predstavljena iskustva i kampanje svih sindikata oko radnog vremena, jer se slične kampanje vode i u Češkoj i u Slovačkoj i u Španjolskoj i u Austriji, a cilj je svih sindikata da se jedinstveno u čitavoj Europi regulira radno vrijeme, odnosno da se rad nedjeljom svede na najmanju moguću mjeru.

Izdvajamo iz broja:
Broj 2/2003
Promjene u turističkoj potrošnji - nova kvaliteta ili nešto drugo?
Teorijski i praktički aspekti marketinga (I)
Nezaobilazne promjene u strukturi ponude
Intervju - Željko Vugrić - CBA grupa u snažnom razvoju
Oporezivanje usluga u ugostiteljstvu i hotelijerstvu
“Kupujmo hrvatsko”
Arhiva
   
 
 
Tražilica
 
 
Newsletter

Želite li primati
gospodarske novosti
na Vaš e-mail?
Prijavite se odmah!

E-mail:
Anketa