|
|
 |
|
|
 |
|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
|
|
|
prof.dr.sc. Nikola Knego
|
|
|
|
|
Prihvatio sam izazov biti gost-urednik ovog broja časopisa “Suvremena trgovina”. Časopis je to koji na hrvatskoj izdavačkoj sceni ima dvadesetosmogodišnji kontinuitet izlaženja. Posljedica je to postojanja uvijek nužno dovoljnog broja entuzijasta koji časopisu uspješno produžavaju trajanje. Nisu česti primjeri časopisa koji izlaze na hrvatskom prostoru, a čiji je kontinuitet izlaženja jednako dug ili dulji. S časopisom surađujem niz godina obrađujući raznovrsnu problematiku koja se odnosi na trgovinu, a kako sam profesionalno i životno cijelo to vrijeme bio vezan za sredinu kakva je dubrovačka, to sam često nastojao obraditi sadržaje u kojima se problematika trgovine i turizma međusobno dotiče i isprepliće i u kojoj se trgovina prema turizmu, odnosno turizam prema trgovini, javljaju u dvostrukoj funkciji. Jedno prema drugom i drugo prema prvom stoje istovremeno i kao uzrok i kao posljedica poslovnih mogućnosti i njihovih ograničenja te kroz to limitiraju financijske učinke ostvare-nih poslovnih rezultata.
Polazeći od spomenutog, a imajući u vidu da je iza nas već više od prve trećine ove godine te da se znatna nadanja hrvatskog društva polažu u uspješnu turističku sezonu i da se sa strepnjom prate mogući remetilački čimbenici objektivnog karaktera (rat u Iraku; SARS virus; pojačani strah potencijalnih konzumenata usluga avio prijevoza ili nešto četvrto) na koje nije moguće utjecati, u značajnoj je mjeri odredilo i sadržaj ovog teksta.
Nije mi namjera dovoditi u sumnju ili stavljati pod kritičku lupu financijska očekivanja od ovogodišnjeg turizma kakva proiciraju institucije zadužene za kreiranje turističke politike. Namjera mi je da u izrazito sažetom obimu iznesem nekoliko razmišljanja temeljenih na odgovarajućoj analitičkoj podlozi, a koja su u funkciji odgovora na sljedeća pitanja: Kakve su se promjene dogodile u strukturi turističke potrošnje i kako bi ih mogli procijenjivati? Jeli riječ o novom kvalitetu ili nećemu drugom?
|
1. Strukturne promjene u prosječnoj turističkoj potrošnji
Naš odgovor na postavljena pitanja temeljimo na usporednoj analizi podataka o prosječnoj dnevnoj potrošnji turista u mjestu njihova turističkog boravka dobijenih anketiranjem. Riječ je o četverogodišnjem vremenskom razdoblju od 1997. do 2001. godine. Što nam raspoloživi podaci pokazuju i na što upućuju? Prosječna turistička potrošnja po noćenju je porasla sa 32,9 USA $ na 36,3 USA $ ili za 10,3%. Podatak je to kojega možemo različito percipirati i to u rasponu od potpunog zadovoljstva do potpunog nezadovoljstva. Zadovoljstvo se manifestira u konstatacijama o izrazito uspješnoj turističkoj sezoni, o prebačajima planiranog i slično. Skloniji sam nezadovoljstvu u odnosu prema ostvarenim rezultatima. Ne nezadovoljstvo stvara nezadovoljstva, ne nezadovoljstvo koje paralizira i blokira, već nezadovoljstvo koje je u funkciji kreativnog nemira, koje je u funkciji novih i snažnijih iskoraka, koje je u funkciji znatno većeg i kvalitetnijeg rezultata.
Spomenuti porast ostvarene prosječne turističke dnevne potrošnje možemo pratiti kroz promjene u njezinoj strukturi. Strukturne promjene u prosječnoj dnevnoj turističkoj potrošnji su, bez pretjerivanja, izrazito nepovoljne. Ne bi bilo dobro da se na razini dostignute ili neznatno veće prosječne potrošnje po noćenju taj trend nastavi. O kakvoj je strukturnoj promjeni prosječne turističke potrošnje riječ? Riječ je o preraspodjeli prosječne turističke potrošnje u korist osnovnih usluga (smještaj, hrana i piće), a na štetu ostalih usluga (shoping, kultura i zabava te ostalo). Preraspodjelu prosječne potrošnje u korist osnovnih usluga možemo potkrijepiti sljedećim podacima:
a) porastom prosječne turističke potrošnje po noćenju od 10,3%;
b) porastom potrošnje namjenjene osnovnim uslu-gama od 16,2% i
c) drastično smanjenim udjelom turističke potrošnje namjenjene ostalim uslugama za 17,2%.
Čega je spomenuto posljedica i što u kvalitativnom smislu implicira? Navedena strukturna promjena u turističkoj potrošnji je primarno posljedica porasta cijena u kategoriji osnovnih usluga. Kako se prosječna ukupna potrošnja po noćenju već godinama vrti ispod četrdesetak USA $ to svaka promjena u korist osnovnih usluga drastično pogađa ostale usluge i njihove nositelje koji sudjeluju u pružanju turističkih usluga. To je i slika stanja hrvatske turističke ponude, ali i mogućnosti potrošnje onih koji Hrvatsku posjećuju. Spomenuti podaci jasno sugeriraju zaključak da mnogo toga nije u redu s hrvatskom turističkom ponudom te da se ona sve više zatvara u okvire smještajnih kapaciteta što samo naglašava i dodatno potencira siromaštvo kao jedno od njezinih ključnih obilježja.
|
2. Turistička potrošnja namjenjena ostalim uslugama
Sve manje ili zanemarivo malo turističke potrošnje se “prelijeva” preko okvira turističkog smještaja oplahujući sadržaje kakvi su: trgovina, kultura, zabava i ostalo. Prostor nam nedozvoljava da bi smo bili izuzetno detaljni u brojčanom dokazivanju navedenog.
Potrošnja turista namijenjena kupo-vini neprehrambenog trgovačkog asortimana je izuzetno bila skromna. Iznosila je nepuna dva dolara (1,82) po noćenju. Prosječna potrošnja po noćenju namjenjena shopingu je bila 13-15 kuna. Vjerujem da bi se složili oko konstatacije da bi trebalo jako puno maštovitosti i umijeća da se sjetimo što bi to (isključujući razglednice i poštanske marke) trgovci mogli ponuditi u neprehrambenom asortimanu interesantnog turistima na razini dostignute potrošnje.
Ta slika se uopće ne mijenja iako bi je promatrali na razini ukupno raspoloživog proračuna namijenjenog kupovini za vrijeme prosječnog trajanja turističkog boravka. Po toj osnovi je hrvatska trgovina na malo uprihodovala oko 79 milijuna dolara. Mogli bi s pravom konstatirati da turistički shoping nije bilo kakav značajniji generator prihoda hrvatske trgovine na malo na dostignutoj razini trgovačke ponude i spremnosti (mogućnosti) turista da troše. To konstatiramo imajući na umu visinu prometa kojega je trgovina na malo ostvarila u Republici Hrvatskoj u 2001. godini. Dostignuta razina turističke potrošnje, namjenjena ostalim uslugama, ne omogućava poduzetnicima u trgovini, kulturi, zabavi i pružanju ostalih usluga (primjer: lokalni prijevoz; različite servisne usluge i slično) da na osnovu turizma grade vlastiti poslovni prosperitet. Nužne su u tom smislu drastične promjene čija realizacija mora biti izuzetno dobro osmišljena i vođena.
3. Pretjerana zastupljenost inozemnog proizvoda u kreaciji turističke ponude
Pa čak kada bi zaboravili sve što je prethodno izrečeno trebali bi se dobro zamisliti nad sljedećim činjenicama:
a) procjenjuje se da oko 70% onoga što prati turističku uslugu i što je nužno za njezino pružanje na hrvatskom turističkom tržištu je uvoznog porijekla. Spomenuto konstatiraju oni koji se bave pružanjem ugostiteljskih usluga;
b) hrvatski turistički kapaciteti sve više postaju filijale ili ekspoziture preko kojih se plasiraju raznovrsni inozemni proizvodi. Posljedica je to, dobrim dijelom, nedovoljne vlastite proizvodnje;
c) takav udio raznovrsnih inozemnih proizvoda u funkciji pružanja turističkih usluga, u značajnoj mjeri, deformira ukupno ostvareni turistički financijski rezultat u njegovoj netto vrijednosti. Sva očekivanja su dana na bruto osnovi i
|
d) spomenut ćemo da je nabavna vrijednost trgovačke robe u prodajnoj cijeni hrvatske distributivne trgovine sudjelovala sa 81-83% (Izvor: Distributivna trgovina u 2000. godini, Državni zavod za statistiku, Statistička izvješća 1158, Zagreb, 2002, str. 28. i vlastita obrada). Kod uvoznih proizvoda zna-čajan dio nabavne vrijednosti (fakturna cijena i dio zavisnih troškova nabave) predstavljaju prihode inozemnih dobavljača.
Sve konstatacije navedene u točkama a - d bi se mogle potkrijepiti vrlo jednostavnim, ali životnim primjerom koji veoma dobro oslikava trenutačne hrvatske mogućnosti u trgovini i turizmu. Primjer se ne temelji na visokosofisticiranoj tehnologiji za koju nismo dovoljno obrazovani, ne temelji se na visokozahtijevnoj materijalnoj osnovi s kojom ne raspolažemo. Temelji se na raspoloživoj zemljišnoj površini koja može biti u funkciji poljoprivredne proizvodnje i sposobnom ljudskom potencijalu koji zna, između ostalog, proizvoditi: peršin, mrkvu, celer, salatu, blitvu i mnogo što drugo. Primjetit ćemo da imamo i jedno i drugo. Ono što nemamo jesu navedeni i drugi proizvodi iz asortimana voća i povrća.
4. Individualizam nasuprot internacionalizmu u turizmu
Individualizam u funkciji prepoznatljivosti, autentičnosti, neponovljivosti bi sve više trebao dobijati na cijeni i biti u funkciji privlačenja turističke klijentele koja nije sklona konfekcioniranju proizvoda kojega u manjoj ili većoj mjeri nameću regionalizam, odnosno globalizam u turizmu i trgovini. Prepoznatljiva i neponovljiva obilježja podneblja, kulturne baštine, mentaliteta ljudi s naglaskom na njihovoj gostoljubivosti, neposrednosti i raspoloženju te autentičnih jelovnika zasnovanih na proizvodima konkretnog podneblja kojega turisti posjećuju mogu predstavljati značajnu tržišnu prednost. Dobar dio spomenutog se sve više uniformira i sve manje se nudi autentično domaće. Navodimo opet jedan od banalnih primjera koji izuzetno puno kazuje i upućuje što se tek može očekivati na primjerima složenijih i zahtijevnijih proizvoda. Primjer je to poljoprivrednih proizvoda kakvi su: suhe smokve, bajami (bademi) i rogač. Smokve stižu iz Turske, bademi iz Kalifornije, a na rogač smo zaboravili.
|
5. Umjesto zaključka
Hrvatska turistička ponuda je deficitarna autentičnim i prepoznatljivim proizvodima koji bi bili proizvodi hrvatske industrije i poljoprivrede. Takvo stanje u značajnoj mjeri djeluje limitirajuće na netto efekte koje hrvatski turizam ostvaruje. Nužno je ubrzano raditi i stvarati pretpostavke za povećanje ponude vlastitih proizvoda.
Hrvatski turizam je izrazito regionalnog obilježja. Indeksi koncentracije značaja prvih triju emitivnih turističkih tržišta za hrvatski turizam pokazuju tendenciju porasta. Tako su prve tri zemlje (Njemačka, Slovenija i Italija) pridonosile realizaciji ostvarenih noćenja inozemnih turista sa 52,1% u 2002. godini. Turisti iz prvih pet zemalja (navedene tri te Češka i Austrija) su ostvarili 72,5% svih inozemnih turističkih noćenja, a iz prvih sedam zemalja (navedene te Poljska i Mađarska) 82,4%. Sve su to sadašnje i sutrašnje zemlje članice Europske unije.
Britanski turisti (vidjeti grafikone) kao najbolji potrošači s najvećim indeksnim odstupanjima od prosječne dnevne potrošnje i potrošnje namjenjene shoppingu nisu među prvih sedam zemalja od značaja za hrvatski turizam. To je turističko tržište u izuzetnom podbačaju u odnosu na stanje kakvo je bilo prije 1990. godine i obnova na njemu izuzetno teško i sporo ide.
|
|
 |
|
|
 |
|
|
|