10.11.2008.
Tri scenarija razvoja energetskog sektora Hrvatske
Damir Polančec
Bijeli scenarij uključuje temoelektranu na ugljen snage 600 MW te nuklearnu elektranu snage 1.000 MW; Zeleni scenarij – uz nuklearku snage 1.000MW gradi se termoelektrana od 400MW; Plavi scenarij – dvije termoelektrane na ugljen snage od po 600 MW te termoelektrana na prirodni plin snage 400 MW
Potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva, rada i poduzetništva, Damir Polančec, prezentirao je danas u Zagrebu nacrt Strategije energetskog razvitka Republike Hrvatske za period 2008.-2020. godina, čime je započeta javna rasprava u trajanju od mjesec dana kada će svi zainteresirani građani, gospodarski subjekti, stručna i akademska javnost, političke stranke, sindikati, nevladine udruge i drugi imati priliku iznijeti stavove vezano za energetsku budućnost zemlje.
Kako bi postigla samodostatnost u proizvodnji električne energije, odnosno da se potrošnja u cijelosti može pokriti iz domaćih izvora, Hrvatska mora do 2020. godine povećati proizvodnju struje sa sadašnjih 4.000 megavat sati (MWh) instalirane snage za dodatnih 3.500 MWh, rekao je Polančec.
„Moram ovom prilikom istaknuti kako tri predviđena scenarija nisu i jedini mogući, već se u obzir mogu uzeti i drugi prijedlozi ukoliko takvih bude u nadolazećih mjesec dana. Međutim, u ovom trenutku ja ću biti glasnogovornik struke pa ću reći kako su se stručnjaci iz područja energetike većinom opredijelili za tzv. 'Bijeli scenarij'“, kazao je.
Zemlje Europske unije na različite načine rješavaju elektroenergetsko pitanje. I dok Poljska iz ugljena zadovoljava 92 posto svojih potreba za električnom energijom, dotle Francuska u više od 50 nuklearnih centrala proizvodi 79 posto potrebne struje.
Na razini 27 zemalja članica struktura proizvodnje električne energije izgleda ovako: ugljen – 30 posto, nuklearna energija – 29 posto, prirodni plin – 21 posto, hidroenergija – 10 posto, obnovljivi izvori energije – pet posto, nafta – četiri posto itd.
|
„Ovi podaci ukazuju kako niti ugljen niti nuklearna energija ne trebaju bit bauk za Hrvatsku“, istaknuo je Polančec dodajući kako bi strateški razvoj energetskog sektora trebao omogućiti da se smanji trenutna ovisnost zemlje o uvozu glavnih energenata.
Hrvatska, naime, iz uvoza danas podmiruje 23 posto svojih potreba za električnom energijom. Iz uvoza dolazi i oko 40 posto plina te više od 80 posto nafte i naftnih derivata.
On je istaknuo kako se intenzivno radi na povećanju sigurnosti u opskrbi plinom što ponajprije podrazumijeva smanjenje ovisnosti o uvozu tog energenta isključivo iz Rusije, preko plinovoda od Rogateca s jedne strane, te domaćih podmorskih crpilišta u sjevernom Jadranu s druge.
Uz izgradnju terminala za ukapljeni plin, sigurnija opskrba ovim energentom trebala bi se do 2011. omogućiti spajanjem na mađarski plinovod kod Donjeg Miholjca te do 2016. na jadransko-jonski pravac preko Crne Gore i Albanije čime bi se osigurao dotok plina iz Kaspijske regije. Uz to, predviđena je i izgradnja dvaju podzemnih skladišta plina.
Kada je u pitanju opskrba naftnim derivatima, Polančec je istaknuo dva projekta: Paneuropski naftovod (PEOP) i projekt DružbAdria.
„PEOP je pravac prvotno zamišljen da ide od rumunjske Constanze do Trsta, no trasa je produžena sve do Genove. To je za Hrvatsku posebno povoljno s ekološkog stanovišta jer se time smanjuje ispuštanje balastnih voda u Jadranskom moru“, pojasnio je.
Još je jednom naglasio zainteresiranost Hrvatske za nastavak suradnje s Rusijom i ostalim zemljama na projektu DružbAdria, no odgovor na pitanje hoće li se taj projekt realizirati ostavio je otvorenim.
Spomenuo je i nužnost izgradnje velikih skladišta u kojima bi se držale strateške rezerve nafte i naftnih derivata. Do 2012. godine, naime, Hrvatska je obvezna čuvati rezerve ovog energenta u vrijednosti 700 milijuna dolara, prema odredbama Europske unije.
„Ukupno je do 2020. godine za implementaciju energetske strategije potrebno investirati oko 10 milijardi eura“, zaključio je Polančec.
|
|
 |
|