Seniko studio
Broj 1/2003
Izdvajamo iz broja:
Novi materijali za novo tisućljeće - Ljerka Nežić
Drugačiji svijet je moguć - Ana Knežević
Novosti u poreznom sustavu Republike Hrvatske od 1. siječnja 2003. godine - Jasenka Gleđa
Broj 1/2003
Tema broja
Hrvatska - "malo tržište" zanimljivo velikima Ante Gavranović
Hrvatska trgovina ponovo na prekretnici
Hoće li budućnost hrvatske maloprodaje uvjetovati niska kvaliteta proizvoda i niska cijena

Kad smo nedavno objavili 10 teza o stanju trgovine u Hrvatskoj naglasak je stavljen na konstataciju da u hrvatskoj maloprodaji ništa više ne će biti kao prije. Dolazak velikih međunarodnih trgovačkih lanaca unio je pravu pomutnju, koju su platili mali trgovci. Statistike pokazuju da je u posljednje dvije godine zatvoreno čak nekoliko tisuća malih trgovina. Stasali su, međutim, i bujali maloprodajni objekti Bille, Getroa, Bauhausa, Ipercoopa, Mercantonea, Mercatora. KONZUM se hrabro upustio u tu, dugoročno gledano, neravnpravnu borbu, pokušavajući uspostaviti nacionalni maloprodajni lanac. Nažalost, kao što je to u nas već uobičajeno, nije dobio za svoj takav program podršku vlasti, koja se – boji monopola.

Najnovije najave da na hrvatsko maloprodajno tržište dolaze dva nova velika 'globalna igrača', njemački Lidl i austrijski SPAR, dodatno su uzburkala i onako uzavrelu maloprodajnu pozornicu. Razloga za uznemirenost je više, ali je najvažniji sadržan u koncepciji načina prodaje koji recimo, koristi maloprodajni lanac Lidl. Njegova je osnovna karakteristika da posluje u više od desetak europskih zemalja i, što je još važnije, na svim područjima gdje je 'ušao' posebno niskim cijenama osvojio je veliki dio ukupnoga maloprodajnoga kolača. Postiže to na način da uopće ne ulaže u uređenje prodajnog prostora već robu izlažu na paletama, pa im prodavaonice više nalikuju skladištima no trgovinama na kakve smo dosad navikli.

Bitna komponenta poslovne politike i logike se svodi na nisku prodajnu cijenu. Rezultat: Lidl uvijek pronalazi svoju publiku. Druga je bitna komponenta u poslovnoj politici ovoga maloprodajnog lanca da sa sobom 'nosi' i svoje robne marke, pretežito jeftinije od sličnih proizvoda na tržištu. Treća bitna komponenta je maksimalno pojednostaviti odnos proizvoda i kupca, svakako bez posrednika. Kupac se susreće samo s robom i blagajnom.
Dileme oko trgovačkih lanaca
«U nas se javljaju dileme oko uloge nacionalnih lanaca maloprodaje i kako definirati našu politiku prema razvoju tih lanaca. Postavljaju se pitanja treba li podržati jedan ili se može razvijati više takvih trgovačkih lanaca. Je li to KONZUM ili će se pojaviti netko novi? Da li je rješenje da se aktivira DIONA s nekim domaćim proizvođačima? Osobno mislim da nemamo dovoljno prostora za dva takva lanca. Ima, međutim, prostora da se jača i podržava razvoj sustava sposobnog da ide u regionalnu ekspanziju, da prihvaća i oplemenjuje kapital države i da, na osnovi regionalne penetracije, stvori realni prostor za razvoj ukupnoga hrvatskog gospodarstva. Mislim da na tragu takvih ciljeva treba tražiti i adekvatna rješenja.

Pitanje je samo da li imamo potrebnu kritičnu masu, posebno na području menedžmenta, za takav pristup».


Nadan Vidošević, predsjednik Hrvatske gospodarske komore, u razgovoru za «Privredni vjesnik», 17. veljače 2003.)
Različiti pristupi i interesi
Koje se opasnosti kriju u tome? Sa stajališta potrošača velikih bojazni nema, jer se mnogi od njih – posebno s obzirom na sve slabiju kupovnu moć i objektivni pad standarda – vesele svakom tko im nudi jeftinije proizvode, čak kad su oni i lošije kvalitete ili bez potrebnih certifikata o kakvoći. To je naša stvarnost, o kojoj moramo voditi računa, sviđalo nam se to ili ne. Zaključak koji se može izvesti iz te činjenice jest da potrošači ne će stati na stranu nacionalnog interesa za uvođenjem reda na području trgovine i da će se velikim dijelom prikloniti onima koji im nude jeftinije proizvode. Ovo napominjenmo samo utoliko da se klonimo bilo kakvih iluzija i ne očekujemo pomoć i podršku na strani od koje je ne ćemo dobiti. To pokazuju i ankete s običnim potrošačima, gdje je glavni naglasak stavljen na tezu: bez obzira na kvalitetu ponude, kupujemo tamo gdje je jeftinije. Koliko je to, u konačnici, i njihovom vlastitom interesu, u ovom trenutku kao da nikoga posebno ne zanima.

Sasvim je druga stvar kad govorimo o posljedicama i dimenzijama problema koji mogu nastati po domaću industriju, koja će – ulaskom novih, pretežito jeftinjih robnih marki – biti ozbiljno ugrožena. Upravo svojevrsna zaštita domaće proizvodnje i jest bila temeljni smisao ideje o stvaranju domaćeg maloprodajnog lanca (ili lanaca). Naime, populariziranje proizvodnje robnih marki, brendova kako ih sada pomodno zovemo, dovelo je do određenih partnerskih odnosa trgovine i prehrambene industrije i početak je organiziranijeg pristupa tržištu.

KONZUM tako stavlja na police svojih trgovina proizvode označene s oznakom «K», GETRO traži svoje specifičnosti u ponudi domaće proizvodnje na drugi način. Razvoj i jačanje domaćih brendova, s primjerenijim cijenama, trebao je biti svojesvrni uspješan odgovor na sve snažniju ekspanziju stranih maloprodajnih trgovačkih lanaca.

Nova nervanoteža u odnosu na domaći proizvod
Već poduže (uzaludno) tražimo realnu i cjelovitu analizu koliko strani, a koliko domaći maloprodajni lanci imaju 'naših', a koliko 'stranih' proizvoda na svojim policama. To bi vjerodostojno pokazalo kako se odnosimo prema domaćoj proizvodnji i u kojoj mjeri, kroz trgovinu, štitimo radna mjesta u domaćoj industriji, koja prodorom stranih proizvoda u trgovačke lance dolaze u pitanje.

Ulazak Lidla i SPAR-a, koji očito posluju na drugačijim načelima, ali i onih koji su već na tržištu, unosi dodatnu neravnotežu u tim odnosima i samo je pitanje vremena kad će se to nepovoljno odraziti na strukturu trgovine i daljnjeg smanjivanja udjela domaćih proizvoda u globalnoj ponudi hrvatske maloprodaje.
No, ne prolazi sve to jednostavno. Ulazak stranih trgovačkih lanaca otvorio je i do krajnosti zaoštrio pitanje odnosa trgovaca i dobavljača. Odnos stranih trgovačkih lanaca porema proizvođačima i njihov zahtjev za podjelom troškova jednostavno je zatekao domaće proizvođače potpuno nespremnim.

Za većinu njih je taj zahtjev shvaćen kao šok, jer nisu na vrijeme shvatili bitnu činjenicu u promijenjenim uvjetima poslovanje: proizvodi ne dolaze na police trgovina ranijim automatizmom već odabirom trgovaca, što znači da upravo oni postaju presudan čimbenik u kreiranju proizvodne politike.

Što donosi ta promjena? Još prije samo nekoliko godina koristili su se u međusobnim odnosima trgovaca i dobavljača bitno razčiti termini od onih koji danas vladaju u tim odnosima. Recimo, pojmovi poput rabata, odgode plaćanje i godišnji bonus vezan uz trajniju suradnju gotovo da su nestali iz uporabe. Zamijenjeni su potpuno novim terminima: plaćanje za ulazak tvrtke odnosno novih proizvoda na police prodajnih objekata, plaćanje za ulazak u promociju, rabat za reklamne akcije, plaćanje za prodajno mjesto.

Analize pokazuju da je isključivo riječ o podjeli troškova između proizvođača i trgovaca koji su ranije išli isključivo na teret trgovaca. Na nedavno održanom savjetovanju MAGROS članica Uprave AGROKOR-a Ljerka Pulić vrlo je plastično pokazala kako su 'škare cijena i troškova' ipak na strani proizvođača, iz čega se izvodi zaključak kako je ovakav zahtjev za 'preraspodjelom' - kojemu su se priklonili i domaći trgovci - opravdan. Tu svoju postavku zasniva na konačnim financijskim rezultatima i ostvarenoj dobiti trgovine i proizvođača.
Rad nedjeljom – ustavan
Ustavni sud Hrvatske odbio je kao neosnovan prijedlog za ocjenu ustavnosti Pravilnika o radnom vremenu prodavaonica i zahtjev za ukidanje odrdbi kojima se omogućava rad trgovaca nedjeljom, blagdanom ili praznikom.

Pravilnik o radnom vremenu prodavaonica nije neustavan, jerga je donijeloovlašteno Ministarstvo gospodarstva i jer su sve odredbe Pravilnika u skladu sa Zakonom o radu na temelčju kojega je donesen – zaključio je Ustavni sud, odbacivši prijedlog Sindikata trgovine Hrvatske za ocjenom ustavnosti ovog Pravilnika.

Prema Zakonu o radu, rad se može organizirati u dane tjednog odmora odnosno blagdana za pojedine vrste poslov, uz obvezu poslodavca da radniku za to isplati povećanu plaću ili omogućislobodan dan tijekom radnog tjedna.Pravilnikom o radnom vremenu trgovcima je omogućeno organiziranje rada nedjeljeom i blagdanima na jedinstveni način za cijelo područje Hrvatske, uvažavajući potrebe građana i posebnosti pojedinih područja, što po mišljenju Ustavnoga suda nije suprotno ni Zakonu o radu, ni Ustavu.
Trgovci imaju (i koriste) još jedno moćno oružje u tim odnosima: način plaćanja. Poznato je da strani maloprodajni lanci sa svakim dobavljačem potpisuju ugovor kojim se definiraju uvjeti plaćanja. Te uvjete pak smatraju – poslovnom tajnom. Kod domaćih trgovaca raspon u rokovima plaćanja je vrlo širok i često dovodi dobavljače u vrlo složene situacije koje oni – iskreno rečeno – vrlo često i ne razumiju i smatraju ih neproduktivnim. Počesto to navodi proizvođače ta izlaz potraže u otvaranju vlastitih prodajnih prostora (Vindija, Gavrilović). Dobavljači su, da bi lakše prevladali ova stanja, jednostavno sve češće prisiljeni da trgovcima plaćaju posebne bonuse za skraćeni rok plaćanja.

Sve to pokazuje kako je hrvatska trgovinska pozornica ponovno na svojevrsnoj prekretnici i ubrzo će se pokazati kojim smjerom će se dalje odvijati cijeli taj proces internacionalizacije. Svakako, pomanjkanje bilo kakve strategije u pogledu trgovine znači da nema ni jasne strategije u pogledu razvoja prehrambenih i neprehrambenih proizvoda koji se plasiraju kroz maloprodajne lance. A to će svakako imati dalekosežne, vrlo pogibeljne posljedice po cijelo hrvatsko gospodarstvo i njegovo pozicioniranje u budućnosti.

Izdvajamo iz broja:
Novi materijali za novo tisućljeće
Drugačiji svijet je moguć
Novosti u poreznom sustavu Republike Hrvatske od 1. siječnja 2003. godine
Arhiva
   
 
 
Tražilica
 
 
Newsletter

Želite li primati
gospodarske novosti
na Vaš e-mail?
Prijavite se odmah!

E-mail:
Anketa