|
|
 |
|
|
 |
|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
|
|
|
prof.dr.sc. Nikola Knego
|
|
|
|
|
Propisivanje stručne spreme u trgovini: da ili ne?
Distributivna trgovina je izuzetno značajan segment hrvatskog gospodarstva. To se potvrđuje doprinosom trgovine: ukupnoj zaposlenosti, ostvarenjem bruto domaćeg proizvoda hrvatskog gospodarstva i brojem registriranih gospodarskih subjekata u distributivnoj trgovini u odnosu na njihov ukupni broj. Spomenuto predstavlja ključni razlog pojačanog interesa javnosti za trgovinu i ono što se oko nje zbiva. Interes široke javnosti je primarno usmjeren prema trgovini na malo, odnosno, nekim oblicima trgovine na veliko u kojima mogu kupovati fizičke osobe, odnosno pojedinci. U trgovini se zapošljavaju različiti profili kadrova.
U kojoj je mjeri propisivanje stručne spreme za obavljanje trgovinske aktivnosti uopće nužno u današnjim okolnostima? Je li zalaganje za propisivanje stručne spreme u trgovini znači zalaganje za sveobuhvatan pristup problemu pri čemu bi bila utvrđena stručna sprema za sve profile kadrova ili samo za one s kojima se kupci neposredno susreću pri kupovanju u različitim oblicima maloprodajnih poslovnih jedinica?
Stručna sprema je kombinacija dvaju elemenata. Jedan od njih je školska sprema, a drugi element, kao sastavnicu stručne spreme, čini potrebno radno iskustvo i to ne na bilo kakvim poslovima nego na poslovima koje će dotična osoba obavljati u nekom, u ovom slučaju, trgovinskom poduzeću. Mišljenja sam da nije nužno, odnosno da je suvišno u današnjim okolnostima propisivati stručnu spremu koju bi netko trebao imati za obavljanje trgovinskih aktivnosti.
Propisivanje stručne spreme bi otupilo interes za pokretanje poduzetničkih aktivnosti u trgovini. Trgovina je vodeća gospodarska grana kako po ukupnom broju registriranih gospodarskih subjekata tako i po broju aktivnih subjekata u hrvatskom gospodarstvu. Još uvijek smo, što je i za očekivati s obzirom na ukupnu razinu gospodarske razvijenosti, po nizu pokazatelja razvijenosti maloprodajne strukture, značajno ispod razine europskih zemalja s razvijenom tržišnom strukturom.
Mišljenja smo da ima dovoljno prostora za pojavu novih trgovaca, posebno onih koji će na hrvatskom tržištu prakticirati nove maloprodajne tehnologije i poslove obavljati bolje i kvalitetnije u odnosu na postojeću konkurenciju. Praksa potvrđuje da se svaki propis može na ovaj ili onaj način izigrati. Jesmo li jednom bili u poziciji čitati kako su ljudi s lažnim (krivotvorenim) diplomama zauzimali pozicije u kadrovskim strukturama ove ili one institucije. Istovremeno se izuzetno malo ili ništa ne čuje ili piše o potrebi da se u nekim drugim aktivnostima propiše ili utvrdi razina potrebne stručne spreme. Spomenut ćemo:
|
Primjer 1: U poljoprivrednoj proizvodnji se pred poljoprivredne proizvođače postavljaju izuzetni zahtjevi ako žele tržišno opstati. Iste osobe bi istovremeno trebale biti: proizvođači, kemičari, strojni tehničari ako ne i više, te vrsni komercijalisti koji će potrebno nabavljati u pravo vrijeme od pravih dobavljača po najpovoljnijim uvjetima plaćanja te istovremeno biti sposobni svoje proizvode plasirati pravim kupcima po najpovoljnijim uvjetima. Spomenutim se ne iscrpljuje lepeza sposobnosti s kojima bi poljoprivredni proizvođači trebali raspolagati. Je li propisana stručna sprema s kojom bi oni trebali raspolagati?
Nije propisana niti ju je nužno propisati. Svi su oni vezani za proizvodnju hrane. Hrana je energent koji pokreće ljude. Dobro je poznato da samo one sredine koje imaju izuzetno dobro razvijenu kemijsku industriju raspolažu s dovoljnim količinama hrane ili te količine prelaze okvire potreba vlastitog stanovništva pa se viškovi kroz izvoz plasiraju na druga tržišta. Ključne riječi su tehnologija i kemija.
Za oboje je nužno obrazovanje iz čega bi trebalo proizaći znanje, odnosno sposobnost da se suvremena tehnologija i kemija prakticira u funkciji racionalnije i efikasnije proizvodnje, a da se pri tom ne ugrozi zdravlje korisnika. Spominjemo obrazovanje, znanje i sposobnost, ali nam ne pada na pamet da propišemo kakvu bi stručnu spremu poljoprivredni proizvođači trebali imati. Jasno nam je da je prednost na strani obrazovanih, dakle onih koji pohađaju poljoprivredne škole i fakultete shvaćajući da će im stečena znanja biti u funkciji kvalitetnije i jeftinije proizvodnje.
Kvalitetan društveni nadzor nad plasmanom poljoprivredno-prehrambenih proizvoda bi trebao tržišno eliminirati sve one koji radi neznanja ili špekulativnih razloga upotrebljavaju nedozvoljena sredstva u uzgoju hrane, kako biljnog tako i životinjskog porijekla.
Primjer 2: Nužnost raspolaganja znanjem se nameće i na primjeru upotrebe kemikalija bez kojih se u današnjoj poljoprivrednoj proizvodnji ne može. Sve ima svog nametnika. Nužno je da se u komercijalnoj proizvodnji rizik minimizira. Često ćete se susresti s pakiranjima raznovrsnih kemijskih sredstava za zaštitu bilja kod kojih se u uputstvu za upotrebu spominje riječ promil. Promil je za mnoge, pa i obrazovane visoka matematika.
Mnogi, često ljudi koji raspolažu s određenom razinom ekonomske naobrazbe nisu na ti s brojevima pa ni s postotnim računom. Kako u takvim okolnostima napraviti smjesu, a da posljedice njezine primjene budu u granicama onoga što proizvođač i institucije koje su odobrile stavljanje spomenute kemikalije na tržište garantiraju ako se ista upotrijebi u skladu s danim uputstvima.
Pitanje je: propisati stručnu spremu ili nadzirati plasman? Zalagali bismo se za nadzor plasmana i eliminiranje svih onih koji krše propise o kvaliteti poljoprivredno-prehrambenih proizvoda.
|
|
Primjer 3: Tko propisuje stručnu spremu za one koji imaju namjeru ili vode zajednice tipa: općina, gradova i država?
|
Primjer 4: Odnosi li se potreba propisivanja stručne spreme i na ljude koji plasiraju poljoprivredno-prehrambene proizvode na zelenim tržnicama koje su izraziti primjer konkretnog tržišta. Mnogi od njih imaju izuzetno bogato iskustvo i u malo riječi i na svoj način će vam puno toga kazati o pojmovima kakvi su: ponuda, potražnja, cijena i njezino formiranje.
Primjer 5: Statističke evidencije poslovnih subjekata, prodavaonica/servisa i broja zaposlenih pokazuju da je zastupljenost obrtnika u hrvatskoj distributivnoj trgovini izuzetno značajna. Znači li to da bi trgovci obrtnici trebali stjecati uvjete i polagati majstorske ispite kao što se to radilo ili radi u nekim drugim kategorijama obrta?
Da ne bi bilo nesporazuma, zagovornici smo znanja i sposobnosti u trgovini. Spomenutog nikada dosta, posebice u okolnostima primjene visoko sofisticiranih tehnologija koje se koriste u elektroničkom trgovanju. Znanja se stječu obrazovanjem.
Većina se obrazuje svladavajući različite razine formalnog obrazovanja. Mnogi su nakon toga izvan svakodnevnog kontinuiranog obrazovanja koje je češće neformalno, a rjeđe formalno. Prednost je na strani obrazovanog i sposobnog kolektiva. Obrazovanje je snaga. Ono je moć. Ono je privilegija onih koji se mogu obrazovati.
I sam sam dio institucije koja se bavi obrazovanjem visoko obrazovanih ekonomista različitih profila od kojih će mnogi, na ovaj ili onaj način, kormilariti poduzećima u cjelini ili nekim njihovim organizacijskim dijelovima, a koji će biti registrirani za obavljanje grosističke i/ili detaljističke trgovine ovog ili onog asortimana trgovačke robe.
Zašto zabrana rada u trgovini nedjeljom?
Na isteku smo godine u kojoj nije bilo zakonski regulirane zabrane rada prodavaonica bez razlike na njihov tip i veličinu. Godina je to u kojoj je donesen zakon kojim se spomenuta problematika od 1. siječnja 2004. godine tretira na drugačiji način. Sve prodavaonice veće od 200 četvornih metara prodajne površine bez obzira na asortiman trgovačke robe kojega nude kupcima trebale bi, prema slovu zakona, ostati zatvorene već od prve nedjelje (4. siječnja 2004. godine). Prodavaonice prehrambenog asortimana ili asortimana mješovite trgovačke robe, koji je dobrim djelom namijenjen podmirenju dnevnih potreba kupaca, do 200 četvornih metara prodajne površine mogle bi biti otvorene i to po kriteriju jedna prodavaonica na 5 tisuća stanovnika.
|
Opet ću dati obrazloženje u nekoliko rečenica kako bi izbjegao moguće nesporazume. Pristaša sam poštivanja stečevina civiliziranih društava u kojima zaposlenici, pa i oni u trgovini, imaju pravo na dnevni odmor tijekom radne smjene, regulirano redovno radno vrijeme u skladu s pozitivnim zakonodavstvom zemlje, uredno plaćeni prekovremeni rad i pravo na tjedni odmor. Bilo bi idealno kada bi nedjelja bila dan tjednog odmora na prostoru Republike Hrvatske za sve zaposlenike. Kako su idealne situacije rijetkost ili se uopće ne događaju to i spomenuto nije moguće. Što je moguće i što svaka dobra organizacija poznaje?
Moguće je postići radom u smjenama tako da se slobodni dan u tjednu pomiče od ponedjeljka do nedjelje. Niz je aktivnosti čiji zaposlenici nemaju slobodnu nedjelju pa to gotovo ne izaziva nikakvu pažnju javnosti i smatra se sasvim normalnim što se tako radi.
Trgovina je spomenutim zakonom sankcionirana. U čemu bi ona bila izuzetak i iz kojih razloga nikom ne pada na pamet da na jednak način regulira odnose u prerađivačkoj industriji s kontinuiranim procesima. Primjer su: šećerane, visoke peći u crnoj metalurgiji, elektrolize u segmentu obojene metalurgije te rafinerijski procesi itd. Odgovor je jasan. Kada spomenuti procesi krenu nije ih bez značajnih tehnoloških oštećenja i krupnih ekonomskih problema moguće zaustavljati i prekidati.
Spomenut ćemo sektor javnih službi kakve su: policija, vatrogasci, bolnice, javni prijevoz i drugo. Mnogi će kazati da požar, bolest, nesigurnost/sigurnost ljudi i imovine nisu vezani za dan i da se mogu dogoditi u svakom danu i u svako vrijeme. Iz spomenutog proizlazi nužnost ustrojstva organizacijske strukture spomenutih institucija koja efikasno funkcionira 24 sata u kontinuitetu iz dana u dan pa tako cijelu godinu i godinama poslije. To se smatra sasvim normalnim. Takav pristup organizacijskoj strukturi je u organizacijskoj teoriji i managementu poznat kao pristup prema vremenu.
|
Istovremeno funkcioniraju ugostiteljski objekti različitih tipova i vrsta te hoteli. Jeste li razmišljali u čemu je razlika u poslovanju ugostiteljskog objekta i prodavaonice. Ako ste pristaša da nije nužno kupovati nedjeljom zašto bi bilo nužno posjećivati kafiće ili druge ugostiteljske objekte nedjeljom. Zašto bi bilo nužno koristiti javni gradski ili međugradski prijevoz nedjeljom. Zašto bi se nedjeljom održavale kazališne i kino predstave, koncerti, likovne izložbe i bili otvoreni muzejski i galerijski prostori. Zašto bi nedjeljom radile zelene tržnice pa i sa skraćenim radnim vremenom u odnosu na druge dane u tjednu.
Putujmo, kupujmo, kulturno se uzdižimo i krećimo se od ponedjeljka do zaključno subota u 24.00. Nedjelja je dan za odmor. Zašto je trgovina apostrofirana kao crna ovca. Ovo je još jedan primjer u kojemu je neefikasan nadzor pobijedio i nametnuo drugačija pravila igre. Što će se dogoditi ako se konstatira da se u trgovini realizira toliko i toliko prekovremenih radnih sati u rasporedu rada od ponedjeljka do zaključno subote te da se isti ne plaćaju na odgovarajući način. Rješenje je jednostavno. Ukinimo rad subotom u trgovini. Spomenuto bi se moglo po istoj logici protegnuti na petak pa…. Bolje da ovu priču tu i završimo. Možda bismo zaključili da je bez trgovine moguće.
Baš će biti interesantno pratiti provedbu rasporeda dežurnih prodavaonica. Na kojih 5 tisuća stanovnika u većim gradovima će biti raspoređene? Hoćemo li imati nešto teritorijalno omeđeno? Nešto kao izborne jedinice. Je li napravljen popis takvih prodajnih objekata i kako su teritorijalno locirani? Po kojem redoslijedu će se prakticirati nedjeljna dežurstva? Predlažemo po abecednom redoslijedu naziva poduzeća ili prodavaonice. Hoće li se prodavaonice mijenjati svake nedjelje ili jednom mjesečno? Za koga će raditi te dežurne prodavaonice? Ako nije nužno kupovati nedjeljom zašto bi radile i te dežurne prodavaonice? Da, sigurno je manji problem raditi jednu nedjelju nego raditi svaku nedjelju. U dobroj organizaciji rada ni do sada nije bilo nužno raditi svaku nedjelju.
|
Kako sada stvari stoje s obzirom na spojene blagdane i pozamašan odmor administracije koja bi trebala pripremiti praktičnu provedbu zakona kojim se ograničava rad nedjeljom u trgovini postoji velika vjerojatnost da se prve nedjelje u siječnju susretnemo s totalnom zbunjenošću tipa: što je trgovcima raditi i tko je među njima dežuran ili su svi dežurni kao i do sada? Postoji velika opasnost da prve nedjelje ostane sve isto kao i u prošloj godini.
Ako se to dogodi i ako može prve nedjelje, zašto isto nije moguće druge nedjelje i svake sljedeće? Budimo principijelni. Ako se uvode dežurstva malih prodavaonica nedjeljom sačuvajmo kao neradne nedjelje i sve nedjelje u mjesecu prosincu dolazeće i svake sljedeće godine. Vjerujem da se neće pokleknuti pred potrošačkom groznicom kako bi za blagdane iduće godine raskošno i obilato trošili u megamarketima i podsjetili se tog ružnog vremena iz 2003. i nekih ranijih godina kada je to bilo moguće.
Da li kupovati u dežurnim prodavaonicama nedjeljom?
Ako se primjena spomenutog zakona dogodi onda bih vam savjetovao da se selektivno odnosite prema kupovini u manjim dežurnim prodavaonicama nedjeljom.
Razlozi:
a) dajte pun doprinos poštivanju nedjelje i ne kupujte, ali otiđite u kafić ili restoran, vozite se tramvajem ili autobusom i uživajte u tome što nečija majka, sestra, kćerka, otac ili brat radi nedjeljom i
b) ako kupujete, velika je vjerojatnost da ćete platiti više ako ne budete vodili računa o ovome što ćemo obrazložiti.
Velika je zabluda da će mali trgovci profitirati uslijed ograničenja rada nedjeljom velikim prodajnim objektima.
|
Vidljivo je da mala poduzeća značajno sudjeluju u ukupnom broju prodavaonica i prodajnih mjesta. Skoro 70% svih prodavaonica i prodajnih mjesta u hrvatskoj distributivnoj trgovini je bilo u sastavu malih poduzeća.
Srednje velika i velika poduzeća su sudjelovala u ukupnom broju prodavaonica s nešto više od 15%. Toliko što se tiče broja prodavaonica i prodajnih mjesta. O udjelu poduzeća prema kriteriju njihove veličine u masi prodajne površine na razini Republike Hrvatske nije moguće ništa zaključivati. Masa prodajne površine kojom hrvatska distributivna trgovina raspolaže je nepoznanica nešto više od decenije i pol. Jasno je da bi udio srednjih i velikih poduzeća u masi raspolžive prodajne površine bio značajan.
Mala poduzeća posebno dominiraju u broju prodavaonica čija je veličina prodajne površine do 120 četvornih metara. Njihov udio je u takvim prodavaonicama bio 73%.
Interesantno je promotriti statistički razred veličine prodajne površine od 121 do 200 četvornih metara. Mala poduzeća su u takvim prodavaonicama sudjelovala s 32,3%. Više od 2/3 takvih prodavaonica su bile u sastavu srednjih i velikih poduzeća. To su prodavaonice koje će moći biti dežurne ako zadovoljavaju kriterij asortimana trgovačke robe kojega prodaju kupcima.
Spomenuto je za kupce dobro. Vidljivo je da mala poduzeća imaju značajno veću razliku u cijeni, kako u odnosu prema nabavnoj tako i u odnosu prema prodajnoj cijeni trgovačke robe. Isto vrijedi i u odnosu razlike u cijeni malih poduzeća prema ukupnoj trgovinskoj djelatnosti. Kupci: pažnja. Nije svejedno hoće li dežurna prodavaonica nedjeljom biti prodavaonica koja je iz sastava malog poduzeća ili srednjeg, odnosno velikog poduzeća.
|
Umjesto zaključka
Postoji realna opasnost da čitatelji pogrešno shvate ovaj tekst. Autor isprepliće ozbiljnost i humorističnu notu. Gdje prestaje jedno, a počinje drugo potrudite se prosuditi sami. Spomenuto proizlazi iz autorovog stava da je radno vrijeme ono što određuje i deklarira poduzetnik. Inspekcijski nadzor je u funkciji praćenja provedbe.
|
|
 |
|
|
 |
|
|
|