|
|
 |
|
|
 |
|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
|
|
|
dr.sc. Danko Matasović
|
|
|
|
|
|
Kada smo, približno prije godinu dana, u tada i danas vrlo aktualnim prikazima o značenju za trgovinu genetski preoblikovane hrane i Zakona o hrani (»Suvremena trgovina«, br. 3-4/2003), najavili veće promjene u domaćem prehrambenom pravu, teško da smo mogli predvidjeti sve ono što se je na tom području dogodilo do danas.
|
Novi propisi i zakonsko okruženje
Brojnost novih Zakona koji posredno i neposredno reguliraju proizvodnju i promet hrane u Republici Hrvatskoj i izbor Pravilnika koji su doneseni temeljem ili u svezi sa Zakonom o hrani nadmašio je sva naša očekivanja. Njihova brojnost, neusklađenost i, usuđujemo se reći, nedorečenost, novih zakonskih propisa prelaze okvire mogućnosti razumijevanja najvećeg broja zaposlenika u prodajnoj operativi domaće trgovine.
Oprezne naznake mogućih problema u svezi s tim promjenama u prikazu »Kupovati u novom zakonskom okruženju« iz prvog broja našeg časopisa iz ove godine danas (28.10.2004) zahtijevaju poseban prikaz. Tradiciju nepristranog informiranja svojih čitatelja o najinteresantnijim kretanjima na tom području nastavljamo i u ovom broju.
Znakovito je da osnovne zakonitosti poznavanja prehrambene robe, novih zakonskih okvira važnih za trgovinu, sustav, novi odnosi i provedba prehrambenog prava ne zbunjuju samo potrošača i djelatnike u trgovini. Neprijeporno dobre namjere i pojedina rješenja (koja uvijek nisu bolja od naslijeđenih!) zbunjuju zakonodavca, proizvođače i druge koji bi trebali skrbiti o njihovoj provedbi.
Sretna je okolnost, da u Hrvatskoj ima onih koji bar jednom mjesečno pregledaju http//www.nn.hr stranice Narodnih novina, pribilježe, pročitaju i, bar djelimično, kritički obrade nove zakone, pravilnike, popise ovlaštenih pravnih osoba, odluke i rješenja, koja se odnose na šire područje poznavanja prehrambene robe u trgovini. Da li je to njihov posao ili postoje bolja rješenja i koliki je, općenito, utjecaj struke na kvalitetu domaćeg zakonodavstva – sasvim je drugo pitanje.
Poznati problemi u novom ruhu
Nezahvalna je dužnost stalno ponavljati činjenicu da se već više od 20 godina zalažemo za jednostavan i djelotvoran sustav pripremanja, horizontalnog i vertikalnog usklađivanja svih propisa o kvaliteti, zdravstvenoj ispravnosti, nadzoru i kontroli hrane na jednom mjestu. Ukazivanje na nužnost usklađenog i konačnog tumačenja propisa koje donose različita ministarstva do sada su davala slabe rezultate. Pojava neuvažavanja povratnih učinaka iskustva, koje trgovina svakako ima, ili zakonodavstva Europske unije, na koje se rado pozivamo, nastavlja se i u novim propisima.
Najvjerojatnije je da nismo jedini koji se uporno zalažu za centralnu bazu i obradu podataka te uvođenja dobro razrađenih, normiranih i u praksi dokazanih sustava i normi upravljanje kakvoćom i osiguravanje kakvoće (HRN EN ISO 8402:1996 i HRN EN ISO 9000 ff 2000) za područje prehrambenog i drugog zakonodavstva u Republici Hrvatskoj.
|
Neprijeporni napredak na području prehrambenog zakonodavstva u Hrvatskoj će, najvjerojatnije, još dugo zamagljivati naslijeđeni odnosi i navike jednog zastarjelog sustava. Primjera za tu tvrdnju ima dovoljno. Ovom prilikom ukratko samo o nekoliko karakterističnih.
Propisi, izmjene, dopune i....
Praksa poboljšavanja i prilagođavanja zakonskih propisa potrebama vremenu u kojem se provode donošenjem izmjena i dopuna nije neka naša osobitost nepoznata kod onih koji su na tom području više ili manje napredniji od nas. Nedvojbeno je da je novi Zakon o trgovini (tablica 1) 1998. godine bio potreban i da je unaprijedio poslovanja trgovine u novom gospodarskom, političkom i društvenom okruženju. Intencija pročišćenog teksta iz 2003. godine također je na tragu traženje boljih rješenja u snalaženju i primjeni tog Zakona i zakonskih podataka koji se iz njega izvode. Koliko su još tri izmjene i dopune pročišćenog teksta u prošloj godini doprinijele lakšoj provedbi Zakona, da li su se mogle riješiti na drugi način i kada je vrijeme za novi pročišćeni tekst (koji u našoj praksi ponekad nije to što označava!) teško je predvidjeti, ali ga treba očekivati.
Slična je situacija i s mnoštvom, za trgovinu posebno važnih, pravilnika o kvaliteti i zdravstvenoj ispravnosti namirnica. O brojnosti, strukturi, usklađenosti važećih pravilnika s drugim pravilnicima, njihovim izmjenama i dopunama (nadamo se poboljšanjima), ili svrsishodnosti dijelova pravilnika donesenih prije četrdesetak godina (1963., sic!), moglo bi se raspravljati, ali ostaje činjenica da su njihove odredbe obvezujuće za sve sudionike u prometu hrane, sve dok se, na odgovarajući način ne promijene.
Naslijeđenu praksu zakonskog uređivanja područja važnih za praksu suvremene trgovine možda najbolje ilustrira Zakon o stavljanju brašna na tržište, iz ove godine. Taj zakon donesen je 14.04.2004. godine (»Narodne novine« br. 48/04), da bi tek (ili već) 06.09.2004. (»Narodne novine« br. 48/04) bio ispravljen na ovaj način: U članku 11. umjesto broja »8.« treba stajati broj »10.«. Temeljem navedenog Zakona razmjerno brzo donesen je Pravilnik o obilježavanju brašna evidencijskim markicama, (»Narodne novine« br. 90/04. od 02.07.2004), koji je vrlo brzo nešto detaljnije ispravljen 20.09.2004. (»Narodne novine« br. 124/04). Nisam siguran da mi na tom važnom području za poslovanje trgovine prehrambenom robom i zaštite potrošača nešto nije promaklo. Sasvim sam siguran da je opisana dinamika donošenja i brzih izmjena i dopuna zbunjivala trgovce i nanijela štetu potrošačima.
|
Ipak se kreće
No, “griješiti je ljudski”, samo je pitanje do koje su mjere pogreške prihvatljive, tko je za njih odgovoran, tko zbog tog stradava i/ili snosi posljedice. Za rješavanje mnogih problema koji nam se danas čine teškim potrebno je dosta vremena i strpljivosti. Smatra se da za donošenje suštinski novog zakona od ideje do realizacije i praktične primjene potrebno 5 ili više godina, nakon čega bi trebalo pristupiti razmatranju novih sustavnih rješenja i/ili izradi “pročišćenog teksta”. Na brzinu donesena rješenja, pa radilo se i o “pritiscima” Europske unije i “višim državnim interesima”, najčešće su privremena i “ograničenog roka valjanosti”.
S gledišta ovog prikaza, zanimljivo je da se dobra rješenja već nalaze nadohvat ruke, da ih nedovoljno koristimo ili ne poznajemo. Za starije čitatelje našeg časopisa da se vrlo dobra praktična rješenja mnogih problema suvremene trgovine već desetak godina mogu naći u Posebnim uzancama u trgovini Hrvatske gospodarske komore ukazujemo već desetak godina (»Narodne novine« br. 16/95). Na njih smo u udžbeničkoj literaturi i na stranicama ukazivali pred desetak godina, a slično smo postupili i u prošlom broju našeg časopisa. Čim smo u »Narodnim novinama«, br. 102/04), pročitali Odluku o dopuštenoj visini kala, rastepa, kvara i loma na proizvodima u trgovina, Hrvatske obrtničke komore, odmah smo je djelomično obradili i prenijeli svojim čitateljima. Vjerujemo da se u oba slučaja radi o velikoj pomoći u radu svim zaposlenicima u trgovini prehrambene robe, posebice kao orijentir za snalaženje u poslovanju manjih trgovina.
Opće deklariranje i označavanje hrane
Naglasak na »općem« u već citiranom Pravilnik o općem deklariranju ili označavanju hrane važan je iskorak prema obvezujućim uređivanju tog važnog činitelja zaštite interesa potrošača (i trgovine!) na širem području prometa hrane. Pokušaj da se deklariranje i označavanje hrane sistematizira i uredi jednim općim propisom (zašto ne posebim Zakonom?) svakako treba pozdraviti. Načelno dobra naznaka u preambuli da Pravilnik donosi “ministar poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva, uz suglasnost ministra zdravstva i socijalne skrbi” krije u sebi opasnost nastavka “dvojnosti” i razdvajanju propisa o kvaliteti i zdravstvenoj ispravnosti namirnica, što se, u naznakama, željelo izbjeći Zakonom o hrani. Prepuštanje “drugih podataka i pojedinosti koji se odnose na hranu, ukoliko je to propisano posebnim propisima” (kojih?), (npr. članak 6, 8 i10), posebice ako se to odnosi na propise, koje donosi ” ministar zdravstva i socijalne skrbi uz suglasnost ministra poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva”, ustupak je zatečenom stanju i “rubnim” područjima koja svakako potpadaju u kategoriju “općeg deklariranja ili označavanja proizvoda”.
|
Ako se odredbe o “drugim podacima” odnose na obvezu deklariranja, primjerice, energetske i nutritivne vrijednosti, obuhvat Pravilnika o hrani za posebne prehrambene potrebe (»Narodne novine« br. 81/04) nema značajke “općeg propisa”, a neki važni podaci kao što je npr. isticanje posebne kakvoće laganih, lakih, light ili leicht proizvoda (koji se također mogu naći na domaćem tržištu) ostaje nedorečeno.
Osim toga, zanimljivo je da se oba Pravilnika stručno, metodološki, pojmovno i jezično nepotrebno razlikuju. Stručna i jezična redaktura po istim mjerilima bila bi poželjna.
Također je zanimljivo da Pravilnik o općem deklariranju ili označavanju hrane, izrijekom ne govori o veličini i/ili čitljivosti slova u deklaracije, što kod dopuštenog “višejezičnog deklariranje” može biti ozbiljna smetnja “lakoj uočljivosti, općoj razumljivosti i čitljivosti” deklariranih podataka izrijekom propisanih člankom 4. citiranog pravilnika.
Obilje anglizama česta je (da li potrebna?) praksa u domaćem zakonodavstvu. Navođenje engleskih prijevoda u zagradama uz hrvatsko nazivlje u Pravilniku o hrani za posebne prehrambene potrebe nam se čini neuobičajenom i u svjetskim razmjerima. Ukoliko gospodin ministar smatra takvu praksu potrebnom, bilo bi dobro da se za tu namjenu osiguraju stručni recenzenti i korektori za hrvatski i engleski jezik. Boljim rješenjem nam se čini upućivanje i, ako je potrebno, dopuna sustava Hrvatskih (HRN ISO) normi s višejezičnim (ne samo englesko-hrvatskim) rječnicima, od kojih su neki prikazani u tablici 3.
Posebna odredba u članku 9. citiranog Pravilnika, da se “energija izražava u kJ i kcal” i način pisanja u ostalim dijelovima teksta tog pravilnika, odstupa od sustava zakonitih mjernih jedinica koje su dozvoljene u Republici Hrvatskoj. Izjednačavanje kilodžula (kJ) kao zakonske mjerne jedinice međunarodnog sustava (jedinice SI) sa starijom jedinicom kilokalorija (kcal) zbunjuje školovane trgovce. Zakon o mjernim jedinicama primjenjuje se u Republici Hrvatskoj od 1993. Ako zakonodavac smatra potrebnim problem bi trebalo rješavati na drugačiji način.
Umjesto zaključka
I na kraju, ponovnim čitanjem ovih nastojanja da se sadašnji trenutak uvođenja novog sustava prehrambenog prava približi djelatnicima u suvremenoj trgovini, moglo bi se steći dojam da se s njegovim uvođenjem odviše žuri i da objektivni propusti mogu dovesti do većih poremećaja u poslovanju. U osnovi to nije točno: u postojeći i novi sustav ugrađeni su zaštitni mehanizmi koji jamče kontinuitet starih i provedbu novih propisa. U slučaju dvojbe, nikad ne treba zaboraviti da se novi propisi primjenjuju tek onda kada je to izrijekom određeno. Ukoliko su promjene prevelike i/ili prebrze, uvijek postoje provjereni postupci i mogućnosti da ih se promijeni i prilagodi potrebama.
|
|
Naravno, pri tom je najvažnije sljedeće: propise treba redovito pratiti, po njima postupati i, u slučaju potrebe, tražiti pomoć stručnjaka iz sustava državne uprave koji ih je donio i nadzire njihovu provedbu.
|
|
 |
|
|
 |
|
|
|