Seniko studio
Broj 5/2004
Izdvajamo iz broja:
Broj 5/2004 - Biserka Pauković
Propise treba poznavati i provoditi - dr.sc. Danko Matasović
Prodaja preko prodajnih automata na primjerima nekih članica Europske Unije - prof.dr.sc. Nikola Knego
Kako u Europu? - dr.sc. Zvonimir Pavlek
Hrvatska i EU - Hvatamo li posljednji vlak za Europu? - Ante Gavranović
Prekršajni nalog inspekcijskih službi - Milan Stipić
Hrvatska trgovina – jučer, danas, sutra - Ana Knežević
Zaštita potrošača – sadašnji trenutak u republici hrvatskoj
Željka Lukačević-Subotić
Uvod
Opredjeljenje Republike Hrvatske da se razvija prema civilnom društvu te demokratskoj i tržišno orijentiranoj državi s težnjom integriranja u Europsku uniju dovodi do stvaranja zakonodavstva kojim se poboljšava položaj najugroženije i najslabije strane na tržištu, pojedinaca – potrošača.

Republika Hrvatska opredijeljena je kao demokratska i socijalna država, što je naznačeno i u Ustavu Republike Hrvatske («Narodne novine», broj 41/01 i 55/01), koji u člancima 16., 22., 50. i 69. pod poglavljem «ZAŠTITA LJUDSKIH PRAVA I TEMELJNIH SLOBODA» propisuje da je «čovjekova sloboda i osobnost nepovrediva» i da «svatko ima pravo na zdrav život». «Državna tijela osiguravaju uvjete za zdrav okoliš». «Svatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša». Stoga se pristupa objedinjavanju propisa značajnih za potrošače, što bi trebalo rezultirati usuglašavanjem postojećih pravnih propisa i stvaranjem novih, sukladno međunarodnim dokumentima, osobito onim koji su prihvaćeni u Europskoj uniji.

Odjel za zaštitu potrošača koji provodi politiku zaštite potrošača, kako je preporučeno propisima o pristupanju Europskoj uniji (posebno glava 23. Dodatka Bijeloj knjizi iz 1995.), obavlja, između ostalih i poslove za Vijeće za zaštitu potrošača.
Razvoj sustava zaštite potrošača
U Sjedinjenim Američkim Državama donesen je Zakon o zaštiti potrošača 1972. godine i temeljem tog Zakona osnovana je posebna savezna komisija za sigurnost potrošačke robe.

Razvoj sustava zaštite potrošača započeo je u Europi potkraj 1973. godine kada su europske države potpisnice Ugovora o osnivanju Europske zajednice iz Rima 1957. godine donijele Europsku povelju o obavještavanju i zaštiti potrošača s njihovim pravima, koja se sastoje od prava na zaštitu gospodarskih interesa, prava na zaštitu od opasnosti za život, zdravlje i imovinu prilikom stjecanja proizvoda i usluga na tržištu, prava na pravnu zaštitu i potporu države, prava na obavještavanje i poduku potrošača, te prava na udruživanje sa svrhom zaštite njihovih interesa, prava na predstavljanje u tijelima koja odlučuju o stvarima od interesa za potrošače.

Generalna skupština Ujedinjenih naroda donijela je Rezolucijom broj 39/248 iz 1985. godine, smjernice o zaštiti potrošača kojima je potaknula zemlje članice na zakonsko uređivanje ovog područja te razvoj institucija koje će potrošače obavješćivati i poučavati, te djelotvorno štititi njihova prava. Ugovorom o Europskoj uniji kojim je izmijenjen Ugovor o osnivanju Europske zajednice politika zaštite potrošača postaje službena politika Europske unije. Daljnje promjene izvršene su tzv. Ugovorom iz Amsterdama, odnosno Ugovorom o izmjenama Ugovora o osnivanju Europske zajednice.

Potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživa¬nju između Republike Hrvatske i Europske zajednice i ¬njezinih država članica u Luksemburgu 29. listopada 2001. godine čije je potvrđivanje od Hrvatskog sabora objavljeno u «Narodnim novinama - Međunarodni ugovori», broj 14/01), otpočeo je proces pridruživanja Republike Hrvatske europskim integracijama. Jedna od posebno važnih obveza koju Republika Hrvatska mora ispuniti do kraja tog procesa je i prilagodba nacionalnog zakonodavstva pravnoj stečevini Europske unije (acquis communautaire).

Člankom 74. Sporazuma u dijelu 23. pod nazivom ZAŠTITA POTROŠAČA dogovoreno je da će Hrvatska i Europska zajednica surađivati, kako bi uskladile standarde za zaštitu potrošača u Republici Hrvatskoj s onima u Europskoj uniji. Sukladno preuzetim obvezama iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, Republika Hrvatska obvezna je preuzeti smjernice EU-a o zaštiti potrošača u nacionalno zakonodavstvo.
Ocjena stanja na području zaštite potrošača u Republici Hrvatskoj
Današnji trenutak razvijenosti sustava zaštite potrošača u Republici Hrvatskoj definiran je spoznajama uočenim kroz jednogodišnju primjenu Zakona o zaštiti potrošača, višegodišnju primjenu drugih propisa koji sadrže odredbe o zaštiti potrošača, kao i rezultate djelovanja udruga. Postoji zaokružen zakonski okvir koji osigurava implementaciju najviših vrijednosti zaštite potrošača Europske unije u praksu hrvatskog tržišta roba i usluga. Nažalost, značajan dio postojeće regulative se ne provodi, neovisno o tome što u njoj ima cijeli niz slabosti i nedorečenosti, što koči ostvarenje temeljnih prava potrošača, njegovog dostojanstva i gospodarskih interesa.

Dnevne pritužbe potrošača upozoravaju na visoku razinu kršenja «dobrih poslovnih običaja», a time i narušavanje zakonskog okvira koji uređuje zaštitu potrošača u Republici Hrvatskoj.

Činjenica kako je tek oko 20% građana-potrošača u dostatnoj mjeri svjesno svojih zakonskih prava, a slična ocjena vrijedi i za značajan dio trgovaca, davatelja usluga i proizvođača, što predstavlja razlog čestog kršenja temeljnih prava potrošača i zakona kojima se u Republici Hrvatskoj uređuje područje zaštite potrošača.

- Zakonodavstvo
Provođenje zaštite potrošača osigurava Republika Hrvatska i uređena je Zakonom o zaštiti potrošača («Narodne novine», broj 96/2003) koji je temeljni zakon i u primjeni je od 8. rujna 2003. godine.

Interesi potrošača štite se još i nizom propisa koji pravno uređuju različita prava potrošača - primjerice: Zakon o trgovini («Narodne novine», broj 49/03 – pročišćeni tekst, 96/03, 103/03,170/03 i 55/04 - Odluka Ustavnog suda broj U-I-3824/2003; U-I-4094/2003; U-I-418/2004 od 28. travnja 2004. kojom je ukinut Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o trgovini), Zakon o državnom inspektoratu («Narodne novine», broj 76/99 i 96/03), Zakon o pošti («Narodne novine», broj 172/03 i 15/04), Zakon o komunalnom gospodarstvu («Narodne novine», broj 26/03 – pročišćeni tekst i 82/04), Zakon o normizaciji («Narodne novine», broj 55/96, 158/03 i 163/03), Zakon o hrani («Narodne novine» 117/03, 130/03 i 48/04), Zakon o zdravstvenoj ispravnosti i zdravstvenom nadzoru nad namirnicama i predmetima opće uporabe («Narodne novine», broj 1/97 – pročišćeni tekst), Zakon o energiji («Narodne novine», broj 68/01), Zakon o regulaciji energetskih djelatnosti («Narodne novine», broj 68/01 i 109/01), Zakon o tržištu električne energije («Narodne novine», broj 68/01), Zakon o općoj sigurnosti proizvoda («Narodne novine», broj 158/03) te Zakon o obveznim odnosima («Narodne novine», broj 29/78, 39/85, 46/85, 57/89, 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) kojim se ne štite potrošači kao posebna društvena skupina, već kao jedna od ugovornih strana, Zakon o pravu na pristup informacijama («Narodne novine», broj 172/03) i Zakon o zaštiti osobnih podataka («Narodne novine», broj 103/03), Zakon o zaštiti prirode.
- Subjekti zaštite potrošača u Republici Hrvatskoj

1) Hrvatski sabor
Hrvatski sabor donosi Nacionalni program zaštite potrošača za razdoblje od dvije godine. Jednom godišnje Vlada Republike Hrvatske uoči Svjetskog dana prava potrošača izvješćuje Hrvatski sabor o ostvarivanju politike zaštite potrošača iz Nacionalnog programa za proteklu godinu dana.

2) Vlada Republike Hrvatske
Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ministra gospodarstva, rada i poduzetništva imenuje Vijeće za zaštitu potrošača koje u suradnji s Ministarstvom gospodarstva, rada i poduzetništva izrađuje prijedlog Nacionalnog programa zaštite potrošača. Vlada Republike Hrvatske podnosi Hrvatskom saboru prijedlog Nacionalnog programa zaštite potrošača na donošenje.

3) Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva
Odjel za zaštitu potrošača u Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva provodi politiku zaštite potrošača koji u suradnji s Vijećem za zaštitu potrošača izrađuje Nacionalni program i prati njegovu provedbu, te vodi evidenciju obavljenih poslova iz Nacionalnog programa.

Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva upućuje Vladi Republike Hrvatske Prijedlog godišnjeg izvješća o ostvarivanju Nacionalnog programa zaštite potrošača izrađenog na temelju mišljenja Vijeća za zaštitu potrošača.

Na sjednici Vijeća za zaštitu potrošača koja je održana 9. rujna 2004. godine, jednoglasno je usvojen prijedlog Nacionalnog programa za zaštitu potrošača.

Odjel za zaštitu potrošača nakon konačnog usklađenja Nacrta s dodatnim primjedbama uputilo je 15. rujna 2004. godine isti na mišljenje svim nadležnim tijelima s prijedlogom da se na isti žurno očituju do 24. rujna 2004. godine.

Sukladno zaprimljenom mišljenju Ministarstva financija traži se da pojedina tijela državne uprave, koja su u obvezi izvršiti predviđene zadaće prema predmetnom Programu, predvide visinu i način osiguranja sredstava koja su potrebna za provedbu Nacionalnog programa zaštite potrošača, a koja bi trebalo osigurati u Državnom proračunu.

S tim u vezi dostavili smo dopis kojim tražimo od nadležnih državnih tijela procjenu financijskih sredstava za potrebe izvršenja zadaća iz Nacionalnog programa. U tijeku je pristizanje mišljenja koja ćemo ugraditi u Nacionalni program.
4) Vijeće za zaštitu potrošača
Vijeće za zaštitu potrošača, kao regulatorno tijelo, značajan je nositelj zaštite potrošača, a imenuje ga Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ministra gospodarstva, rada i poduzetništva. Vijeće za zaštitu potrošača osnovano je Odlukom Vlade Republike Hrvatske od 20. svibnja 2004. godine koja je objavljena u «Narodnim novinama», broj 68/04 od 26. svibnja 2004. godine.

Čine ga predstavnici nadležnih tijela državne uprave, Hrvatske gospodarske komore, Hrvatske obrtničke komore, Hrvatske udruge poslodavaca, Saveza udruga za zaštitu potrošača, te ugledni stručnjaci s područja zaštite potrošača. Vijeće je savjetodavno tijelo ministru gospodarstva, rada i poduzetništva koji određuje broj članova Vijeća i predsjeda Vijeću.

5) Udruge za zaštitu potrošača u Republici Hrvatskoj
U Republici Hrvatskoj od 1998. godine do danas osnovano je 16 udruga za zaštitu potrošača. Udruge svojim javnim djelovanjem utječu na prikupljanje i širenje broja svojih članova, te pružaju izravnu pomoć potrošačima koji im se obrate u nastupu prema trgovcima. Djelovanje udruga prisutno je u javnosti kroz brojne aktivnosti na promicanju prava potrošača i njihove zaštite, kroz obavješćivanje, savjetovanje, edukaciju i zastupanje potrošača u slučajevima kad su njihovi interesi ugroženi.
Zadaće udruga prvenstveno su:
– pružanje informacija potrošačima o njihovim obvezama, pravima i pojavama na tržištu

– provođenje naknadnih ispitivanja proizvoda stavljenih na tržište, preko ovlaštenih laboratorija u zemlji, a po potrebi i u inozemstvu

– provođenje, putem ovlaštenih osoba, usporednih testova proizvoda i objavljivanje rezultata putem medija

– pružanje pomoći oštećenom potrošaču u nastupu prema trgovcu

– vođenje evidencije o primljenim prijavama potrošača i postupcima poduzetim za njihovo rješavanje

– izvještavanje Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva i Državnog inspektorata o primljenim prijavama, poduzetim postupcima i postignutim rješenjima

– davanje primjedaba i prijedloga kod donošenja propisa koji se odnose na područje zaštite potrošača

– pokretanje, pred nadležnim sudom, postupaka kojima od suda traži da određenom trgovcu, skupini trgovaca iz istog sektora gospodarstva ili njihovim interesnim udrugama, zabrani korištenje nepoštenih ugovornih odredbi u standardnim ugovorima

– pokretanje, pred nadležnim sudom, postupaka kojima od suda traži da naloži prekid zavaravajućeg, odnosno nedopuštenog komparativnog oglašavanja, ili postupaka kojima od suda traži da zabrani objavljivanje još neobjavljenog zavaravajućeg, odnosno nedopuštenoga komparativnog oglašavanja

– obavljanje drugih poslova iz područja zaštite potrošača.

6) Savjetovališta
Udruge od svog osnivanja redovito savjetuju potrošače putem telefona, pisama, web stranica i izravnim rješavanjem prijava potrošača, te se na taj način sustavno obrazuju i obavještavaju potrošači.
Udruge za zaštitu potrošača osnivaju savjetovališta temeljem odobrenja za rad, kojeg izdaje Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, a na osnovi potreba predviđenih Nacionalnim programom za zaštitu potrošača. Ocjenu stručne osposobljenosti osoba za rad u savjetovalištu daje Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva. Postupak ocjenjivanja stručne osposobljenosti uređen je Pravilnikom o postupku ocjenjivanja stručne osposobljenosti osoba za rad u savjetovalištima za zaštitu potrošača koji je objavljen u «Narodnim novinama», broj 106/04).

Osnovna zadaća savjetovališta je primanje pismenih, usmenih, telefonskih i e-mail upita građana iz pojedinog područja zaštite potrošača te odgovaranje na iste, kao i prikupljanje podataka, vođenje evidencije o broju i vrsti upita te izvještavanje Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva i nadležnih inspekcijskih tijela.

Obzirom na postojanje dva osnovna modela – opća i specijalizirana savjetovališta i uzimajući u obzir razinu zaštite prava potrošača u Republici Hrvatskoj u ovom trenutku oportuno se odlučiti za osnivanje tzv. kombiniranog tipa savjetovališta, te se navodi kakvog profila stručnjaci trebaju raditi u savjetovalištima, broj zaposlenih i sl.
7) Sudovi časti Hrvatske gospodarske komore i Hrvatske obrtničke komore
Posebno mjesto i važnost treba dati ovim Sudovima, jer predstavljaju izuzetno važna tijela u postupcima kada dođe do poremećaja u odnosu između trgovca i potrošača.
Posebno mjesto s

a) Sud časti pri Hrvatskoj gospodarskoj komori
Pri Hrvatskoj gospodarskoj komori od 1989. godine djeluje Sud časti kao nadležni sud za utvrđivanje povreda dobrih poslovnih običaja koje su počinile članice Komore i izricanje mjera društvene discipline prema počiniteljima. Organizacija i rad Suda časti pri Hrvatskoj gospodarskoj komori propisan je Pravilnikom o radu Suda časti pri Hrvatskoj gospodarskoj komori («Narodne novine», broj 64/01.) te ostalim općim aktima Hrvatske gospodarske komore.

b) Sud časti pri Hrvatskoj obrtničkoj komori
Sud časti Hrvatske obrtničke komore je neovisno tijelo, osnovano pri Komori temeljem odredbi Zakona o obrtu u lipnju 2000. godine, koje odlučuje, između ostalog, o povredama dobrih poslovnih običaja u obavljanju obrta. Do osnivanja ovog Suda časti odgovornost obrtnika za povrede dobrih poslovnih običaja utvrđivala se pri zajedničkom sudu časti s Hrvatskom gospodarskom komorom. Pravilnikom o Sudu časti Hrvatske obrtničke komore («Narodne novine», broj 62/02) razrađene su povrede zbog kojih se može podnijeti prijava, te su utvrđeni i drugi uvjeti za njeno podnošenje.

8) Inspekcijske službe
Inspekcijski nadzor nad provođenjem Zakona o zaštiti potrošača obavlja Državni inspektorat te drugi nadležni inspektori u skladu s ovlastima utvrđenim pozitivnim pravnim propisima.
Zaključak
Učinkovita zaštita potrošača je nužna kako bi se osiguralo primjereno funkcioniranje tržišnog gospodarstva, a ta će zaštita ovisiti o razvoju upravne infrastrukture, kako bi se osigurao nadzor nad tržištem i provedba zakona na tom području.

U tu će svrhu i u njihovom zajedničkom interesu stranke poticati i osigurati usklađivanje zakonodavstva i prilagođavanje zaštite potrošača u Republici Hrvatskoj s onom koja je na snazi u Europskoj uniji.

Izdvajamo iz broja:
Broj 5/2004
Propise treba poznavati i provoditi
Prodaja preko prodajnih automata na primjerima nekih članica Europske Unije
Kako u Europu?
Hrvatska i EU - Hvatamo li posljednji vlak za Europu?
Prekršajni nalog inspekcijskih službi
Hrvatska trgovina – jučer, danas, sutra
Arhiva
   
 
 
Tražilica
 
 
Newsletter

Želite li primati
gospodarske novosti
na Vaš e-mail?
Prijavite se odmah!

E-mail:
Anketa