|
|
 |
|
|
 |
|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
Tema broja
|
|
|
Perspektive i pozicioniranje hrvatskih tvrtki u uvjetima proširene Europske Unije
Biserka Pauković
|
|
|
|
|
Uvod
Proširenje Europske unije s deset novih članica, najveće u njezinoj povijesti, imat će velike gospodarske učinke kako na gospodarstvo same Europske unije tako i na njezine susjede koji za sada ostaju van njenih granica. Iako suočena s brojnim unutarnjim problemima koje donosi proširenje, EU želi da se njime otvore nove mogućnosti i za povećanu suradnju s budućim susjedima radi postizanja stabilnosti, prosperiteta i sigurnosti izvan njenih novih granica. To je moguće postići jačanjem integrativnih procesa i liberalizacije u cijeloj Europi, što će pridonijeti širenju trgovine i poboljšanju poslovne i investicijske klime na tom prostoru. Zbog toga je EU razvila specifične politike prema pojedinim regijama Europe: proces stabilizacije i pridruživanja za zemlje jugoistočne Europe, sporazume o partnerstvu i suradnji za zemlje bivšeg SSSR-a i sporazume o slobodnoj trgovini sa sredozemnim zemljama poznate kao Barcelonski proces.
Jednako kao što se očekuje da će gospodarski učinci proširenja na zemlje pristupnice imati općenito pozitivan učinak, ali ne jednak u svim gospodarskim sektorima, možemo očekivati pozitivne učinke i na europske zemlje koje ostaju izvan granica EU. No, sasvim je jasno da ti učinci neće biti ravnomjerno raspoređeni po zemljama i da će oni uvelike ovisiti o sposobnosti svake zemlje da iskoristi mogućnosti koje će dovesti do učinka “stvaranja trgovine” uz istodobno minimiziranje učinaka “skretanja trgovine”.
Razmotrit ćemo neke od mogućih učinaka proširenja na hrvatsko gospodarstvo, u prvom redu na trgovinske odnose između Hrvatske i buduće EU.
Uspostavljanje novih odnosa u preferencijalnoj trgovini sa zemljama pristupnicama
Trgovina između Hrvatske i većine novih zemalja članica EU (Slovenija, Mađarska, Češka Republika, Slovačka Republika, Poljska i Litva) do pristupanja odvijala se na osnovi ugovora o slobodnoj trgovini. Nakon pristupanja EU te su zemlje u potpunosti prihvatile trgovinsku politiku EU, što podrazumijeva i sve ugovore o slobodnoj trgovini koje EU primjenjuje, uključivo i Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP). Istovremeno to znači da su ugovori o slobodnoj trgovini koje je Hrvatska primjenjivala sa zemljama pristupnicama prestati vrijediti.
Međutim, i dalje se trgovina između Hrvatske i navedenih zemalja odvija na preferencijalnoj osnovi i to na temelju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP).
Prema SSP-u, tranzicijsko razdoblje između EU i Hrvatske traje do 1. siječnja 2007., s tim da je EU odmah za sve proizvode hrvatskog podrijetla u potpunosti otvorila svoje tržište, bez carina i kvota, a Hrvatska svoje tržište otvara postupno. Radi se, dakle, o asimetričnom sporazumu pa se tako u Hrvatskoj na neke industrijske proizvode podrijetlom iz tih zemalja pristupnica nakon 1. svibnja ponovno naplaćuju (smanjene) carine, a svi industrijski proizvodi podrijetlom iz Hrvatske u te se zemlje uvoze bez carina.
|
Analiza koja je napravljena u Hrvatskoj gospodarskoj komori, pod pretpostavkom sadašnje strukture uvoza u Hrvatsku iz tih zemalja, pokazuje da ponovnoj naplati carine u Hrvatskoj podliježe manje od 25% industrijskih proizvoda podrijetlom iz zemalja pristupnica i to uz smanjenje carinske stope, koje u ovoj godini iznose tek 40% ili 35% osnovne carine, a sljedećih godina smanjenja će biti sve veća, do konačnog ukidanja carina za sve industrijske proizvode 1. siječnja 2007.
Jednako tako, slijedom režima uspostavljenih u SSP-u, poljoprivredno-prehrambeni proizvodi podrijetlom iz Hrvatske, s izuzetkom mlade govedine, vina i nekih riba i ribljih prerađevina, imaju potpuno slobodan pristup na tržišta novih zemalja članica, za razliku od simetrično dogovorenih koncesija u prethodnim ugovorima o slobodnoj trgovini s tim zemljama. Prema tome, Hrvatska ima šanse za povećanje udjela poljoprivredno-prehrambenih proizvoda u svom ukupnom izvozu u proširenu EU. Povoljnija perspektiva otvara se širokom spektru proizvoda, poput čokolade, mliječnih proizvoda, mesa i mesnih prerađevina, ribljih prerađevina, proizvoda mlinarske i pekarske industrije, pića, cigareta i dr.
Protokol 7.
Upravo zbog ove izrazite asimetrije u koncesijama za poljoprivredno-prehrambene proizvode između novih zemalja članica i Hrvatske, a polazeći od odredbi sadržanim u SSP-u koje za slučaj pristupanja neke treće zemlje Europskoj zajednici predviđaju održavanje konzultacija između Zajednice i Hrvatske kako bi se zaštitili međusobni interesi, Europska komisija je Republici Hrvatskoj uputila prijedlog izmjena i dopuna Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju u obliku Dodatnog protokola koji pod rednim brojem 7. čini sastavni dio tog Sporazuma.
Protokolom 7, provedene su odgovarajuće prilagodbe u SSP-u s ciljem sprečavanja narušavanja postojećih trgovinskih tijekova između Hrvatske i proširene EU, tako da su koncesije za poljoprivredno-prehrambene proizvode koje Hrvatska u okviru SSP-a odobrava EU povećane alikvotno visini koncesija koje je Hrvatska odobravala zemljama pristupnicama u okviru bilateralnih ugovora o slobodnoj trgovini. Takvim postupkom omogućio se novim zemljama članicama jednak pristup hrvatskom tržištu kao u predpristupnom razdoblju.
Nove kvote i povećanja postojećih carinskih kvota koje su dogovorene u okviru Protokola 7. godišnje su kvote, a za 2004. godinu izračunao se njihov srazmjeran dio uzimajući u obzir protekli dio godine do 1. svibnja 2004. Tako izračunate nove kvote i povećanja kvota iz Protokola 7. za 2004. godinu objavljene su u Narodnim novinama br. 55. od 30. travnja 2004. i utvrđeni uvjeti za njihovu raspodjelu na način i prema kriterijima iz Uredbe o raspodjeli carinskih kvota za 2004. godinu.
|
Pored rečenoga, Protokolom 7. izvršene su prilagodbe (uvjetno rečeno) tehničke prirode povezane s pristupanjem deset novih članica od kojih su najznačajnije one što se tiču pravila podrijetla pa stoga imaju i sasvim određeni materijalni učinak.
Utjecaj proširenja na pravila podrijetla
Proširenje EU novim članicama za Hrvatsku ima veliku važnost u pogledu stjecanja podrijetla jer se sada u trgovini s EU u određivanju podrijetla može kumulirati s više zemalja nego do sada. Činjenica je da Hrvatska za sada nije uključena u paneuropsku dijagonalnu kumulaciju podrijetla, ali je pristupanjem CEFTA-i Hrvatska u trgovini s ostalim zemljama članicama primjenjivala paneuropsku kumulaciju podrijetla. To je pridonijelo povećanoj mogućnosti stjecanja podrijetla za robu koja se razmjenjivala između Hrvatske i CEFTA-e, a time se proširio krug proizvoda koji su mogli koristiti povlastice predviđene tim ugovorom. Tako su se stvorili uvjeti da su se primjenom tog ugovora clio i škoda mogli uvozili u Hrvatsku bez carine, a na isti način moglo se steći podrijetlo za neke hrvatske proizvode, npr. određene tekstilne proizvode ili bilo koje druge koji po osnovi samo bilateralne kumulacije nisu mogli dobiti hrvatsko podrijetlo i ostvariti bescarinski pristup na tržište zemalja CEFTA-e.
Pristupanjem pet zemalja članica CEFTA-e EU opisani način kumulacije Hrvatska primjenjuje samo u trgovini s preostale dvije zemlje CEFTA-e, Bugarskom i Rumunjskom. Sa zemljama pristupnicama nakon 1. svibnja kumulira se u okviru 25 zemalja proširene EU, dakle bez mogućnosti kumuliranja sa zemljama EFTA-e, Bugarskom, Rumunjskom i Turskom.
Slijedi primjer koji će ocrtati samo jednu od mogućih situacija koje se u praksi mogu pojaviti:
Scenarij A: prije proširenja EU
Odjevni predmet proizvodi se u Poljskoj i izvozi u Hrvatsku. Da bi taj odjevni predmet mogao biti oslobođen od carine pri uvozu u Hrvatsku, morao je biti poljskog podrijetla i praćen dokumentom EUR.1. S obzirom da je do proširenja Poljska bila članica CEFTA-e bilo je moguće u tom slučaju primijeniti paneuropsku kumulaciju pa se tako u Poljskoj pri izradi ovog odjevnog predmeta mogao koristiti materijali (tkanina i pribor, na pr.) podrijetlom iz bilo koje članice EU, CEFTA-e, EFTA-e, Litve i Turske a da pri tome odjevni predmet stekne poljsko podrijetlo i uz EUR.1 certifikat se izveze u Hrvatsku. Dakako, to je vrijedilo samo do 1. svibnja 2004. godine.
Osim toga, do 1. svibnja odjevni predmet koji je stekao poljsko podrijetlo na osnovi paneuropske kumulacije koja se primjenjivala u trgovini između Hrvatske i CEFTA-e uvozio se u Hrvatsku uz 0% carine.
|
Scenarij B: nakon proširenja EU
U ovom slučaju Poljska više nije članica CEFTA-e, već zemlja članica EU. Da bi se odjevni predmet o kojemu je riječ mogao uvesti u Hrvatsku uz preferencijalnu carinu, za njegovu izradu neće se moći koristiti materijali podrijetlom iz Turske, niti iz zemalja EFTA-e, Bugarske ili Rumunjske (i razumljivo iz bilo koje “treće” zemlje svijeta, poput Indije ili Kine), moći će se koristiti samo materijali podrijetlom iz zemalja članica proširene EU. U protivnome, odjevni predmet neće moći steći poljsko podrijetlo za izvoz u Hrvatsku.
Nakon 1. svibnja na taj se odjevni predmet, ukoliko je stekao poljsko podrijetlo, primijenjuje preferencijalna carina koja vrijedi za EU prema Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju. U 2004. preferencijalna carina koja se primjenjuje na odjevne predmete podrijetlom iz EU kreće se od 0% do 5,3% ovisno o tarifnom broju, u 2005. godini te će se carine i dalje smanjiti uvažavajući odredbe Dodatka 2. Protokola 1. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i preuzetih obveza prema WTO-u, da bi od 1. siječnja 2006. carine bile ukinute.
Unutarnje tržište EU i “treće” zemlje
Prema predviđanjima, proširenje će imati pozitivan učinak na gospodarstva zemalja pristupnica i na gospodarstvo EU u cjelini. Unutarnje tržište EU, do sada najveće na svijetu, još će više ojačati i sa 500 milijuna stanovnika ono će generirati BDP od oko 10.000 milijardi eura. Zbog ukidanja carinskih i necarinskih barijera trgovina između zemalja pristupnica i starih zemalja članica, ali i ona između samih zemalja pristupnica, dodatno će porasti. Takva kretanja mogla bi dovesti do skretanja trgovine u odnosu na treće zemlje izvan granica EU. Hrvatska i druge zemlje koje na osnovi procesa stabilizacije i pridruživanja imaju vrlo povoljan bescarinski pristup na tržište EU, mogle bi time biti manje pogođene od drugih “trećih” zemalja Europe, no to opet ovisi o tome koliko će hrvatski izvoznici biti konkurentni da se ta prednost iskoristi.
Proširenje i strana ulaganja
Očekivana povećana proizvodnost i smanjenje jediničnih troškova te nastavak privatizacije učinit će zemlje pristupnice još atraktivnijima za dotok stranih ulaganja, što bi moglo negativno utjecati na zemlje koje ostaju izvan proširene Europe. Ako i ne dođe do pada stranih ulaganja u tim zemljama, mogući su negativni učinci na strukturu stranih investicija i pogoršanje njihove sektorske neravnoteže. Kako bi se umanjili mogući negativni učinci, potrebno je jačati bitne pretpostavke za privlačenje stranih ulaganja, a to su politička stabilnost, makroekonomski razvoj, napredak u tranzicijskom procesu, prijateljsko poslovno okruženje i aktivno djelovanje na olakšanju trgovine.
|
Učinci proširenja na malo i srednje gospodarstvo
Izazovi koje pred malo i srednje gospodarstvo nameće proširenje EU veliki su i posebno zanimljivi s više aspekata. Mala i srednja poduzeća su vrlo heterogena populacija ne samo s aspekta njihove veličine nego i s aspekta njihove vlasničke strukture, tehnološke razine, udjela izvoza i uvoza i uopće njihove pozicioniranosti prema inozemstvu. Mala i srednja poduzeća su najdinamičniji dio modernih gospodarstava, koja imaju svoje slabosti i prednosti s kojima će se suočiti s izazovima proširenja. Nedostatak strategije, kraća perspektiva i relativno viši transakcijski troškovi glavna su slabost malih i srednjih poduzeća, ali su s druge strane takva poduzeća fleksibilnija u usporedbi s velikima i bolje se prilagođavaju alternativnim strategijama.
I u hrvatskom gospodarstvu mala i srednja poduzeća sve više poprimaju obilježja koja taj sektor ocrtavaju u naprednijim gospodarstvima, primjerice u razvijenijim tranzicijskim zemljama pa i u EU. U ukupnom broju poduzeća u Hrvatskoj sektor malog i srednjeg gospodarstva sudjeluje s 99%, u ukupnoj zaposlenosti sa 63% i u BDP-u Republike Hrvatske s oko 55%. Prosječna godišnja stopa rasta malog i srednjeg gospodarstva do 2001. godine iznosila je 1,4%, što je ispod usporedivih stopa rasta u razvijenijim tranzicijskim zemljama i znatno niže od relevantnih stopa rasta u EU.
Mala i srednja poduzeća u svom se razvoju susreću s brojnim teškoćama. Od subjektivnih teškoća valja istaknuti nedovoljnu educiranost poduzetnika, nedovoljno razvijenu svijest o važnosti kvalitete i nepoznavanje vještina upravljanja kvalitetom, nedovoljna znanja u području marketinga, financiranja, informatičke tehnologije, izvoznih tehnika. Od objektivnih teškoća mogu se navesti nedovoljno poticajno poslovno okruženje, administrativne barijere pri otvaranju novih poduzeća i njihovu razvoju, nedostatak poticajnih i jamstvenih fondova, visoka porezna presija i slično.
Stoga je malim i srednjim poduzećima potrebna potpora u njihovu razvoju i sposobnosti da se aktivno uključe na tržište buduće EU. Ta je pomoć potrebna u prvom redu u podizanju njihove kadrovske osposobljenosti, zatim u području informatičke tehnologije, sposobnosti upotrebe Interneta i e-trgovine, podizanja razine znanja o poslovnim operacijama u EU i funkcioniranju jedinstvenog tržišta i drugim vještinama. Uz takvu potporu moguće je očekivati da će proširenje proizvesti pozitivne učinke na mala i srednja poduzeća i izvan buduće EU. Očekivani doprinos proširenja smanjenju transakcijskih troškova i rezultirajućom većom transparentnošću, pojednostavljenim procedurama, harmonizacijom postupaka i zdravom konkurencijom pozitivno će djelovati na ponašanje malih i srednjih poduzeća.
|
Usklađivanje tehničkog zakonodavstva
Jedan od bitnih elemenata konkurentnosti u smislu smanjenja transakcijskih troškova u trgovini s EU je usklađenost tehničkog zakonodavstva i normi. Osim toga usklađenost tehničkog zakonodavstva doprinosi olakšanju trgovine i poboljšava pristup tržištu.
Slobodno kretanje roba i usluga predstavlja temelj unutrašnjeg tržišta. To u praksi znači da proizvođači roba i davatelji usluga koji su udovoljili zakonskim propisima vlastite zemlje mogu svoj proizvod i/ili uslugu plasirati u sve zemlje članice pod jednakim uvjetima.
Velika zapreka slobodnom kretanju roba i usluga među zemljama trgovinskim partnerima su neusklađeni tehnički zahtjevi koje proizvod mora zadovoljiti da bi ga se moglo staviti na tržište. U Zajednici se otklanjanje tehničkih zapreka trgovini među zemljama članicama zasniva na načelu međusobnog priznavanja. Taj princip se koristi i u odnosu na zemlje s kojima EZ ima sklopljene odgovarajuće sporazume.
Usklađeno zakonodavstvo o industrijskim proizvodima temelji se na dvojakom pristupu:
(i) “stari” pristup koji se temelji na detaljnim tehničkim specifikacijama u odnosu na specifični proizvod; takav je pristup često dovodio do sukoba državnih službenika koji su donosili smjernice i tehničkih stručnjaka; stoga takvim pristupom nije došlo do željenog napretka u području tehničke regulative i on je postao kočnicom
(ii) “novi” pristup kojim zakonodavstvo određuje tzv. “temeljne zahtjeve” ili željeni ishod, bez detaljnih tehničkih specifikacija, a koji se odnose na zdravstvenu ispravnost i sigurnost proizvoda; detaljne tehničke specifikacije i usklađene norme prepuštene su specijaliziranim normizacijskim tijelima (CEN, CENELEC i dr.); pri tome se primjenjuje princip da su proizvodi koji su usklađeni s normama ujedno u skladu sa smjernicama; osima toga, ovim pristupom utvrđuju se postupci kojima se dokazuje sukladnost proizvoda i usluga s temeljnim zahtjevima, a ti su postupci razmjerni visini rizika.
|
Smjernice novog pristupa predviđaju korištenje obvezne oznake CE za široki spektar industrijskih proizvoda (strojeve i uređaje, prometna sredstva, uređaje za uporabu plina, električne uređaje, dječje igračke, kozmetičke proizvode), koji na proizvod stavlja proizvođač u Zajednici (ili njegov ovlašteni predstavnik) i time izjavljuje da je proizvod sukladan važećim smjernicama i da su provedeni odgovarajući postupci ocjene sukladnosti.
Nove zemlje članice već su prije pristupanja po osnovi sporazuma o pridruživanju sa Zajednicom imale obvezu usklađivanja svojeg zakonodavstva s pravnom stečevinom Zajednice. To je omogućilo da se za te zemlje sačini poseban model sporazuma o uzajamnom priznavanju poznatim kao PECA protokoli. Ti su protokoli postali važnim instrumentom predpristupne strategije i omogućili su zemljama kandidatkinjama bolji pristup na tržište Zajednice za određene sektore ili proizvode i prije samog pristupanja. A što je još važnije, te su zemlje uspostavile vlastitu strukturu za akreditaciju, normizaciju, mjeriteljstvo, ispitivanje proizvoda, certifikaciju i tržišni nadzor, čime se smanjuju troškovi certifikacije, povećavaju izgledi za izvoz i rast konkurentnosti.
Članak 73. SSP-a poziva Hrvatsku da poduzme potrebne mjere za postupno usklađivanje s tehničkim zakonodavstvom Zajednice i europskom normizacijom, mjeriteljstvom i ovlašćivanjem te postupcima za ocjenu skladnosti. U tu svrhu stranke se obvezuju da će u ranoj fazi započeti promicati upotrebu tehničkih propisa Zajednice i europskih normi, postupaka ispitivanja i ocjene sukladnosti te da će zaključiti Europski protokol za ocjenu sukladnosti (PECA), poticati razvoj infrastrukture za kakvoću i promicati sudjelovanje Hrvatske u radu specijaliziranih europskih organizacija (CEN, CENELEC i dr.)
Zaključivanjem PECA protokola i izgradnjom potrebne infrastrukture, hrvatskim će se poduzećima olakšati pristup tržištu EZ i povećati njihova konkurentnost. Udovoljavanjem tako strukturiranom tehničkom zakonodavstvu i podizanjem kvalitetne infrastrukture osigurati će se i hrvatskim građanima viša razina zdravstvene i sigurnosne zaštite te viša razina zaštite okoliša.
|
Zaključno
Sumirajući moguće trgovinske, poslovne i investicijske učinke proširenja na hrvatsko gospodarstvo, valja poći od činjenice da su trgovinske mjere i politike, koje EU već primjenjuje u odnosu na Hrvatsku i ostale zemlje jugoistočne Europe, ali i na treće zemlje šire europske regije, usmjerene na veću liberalizaciju i tržišnu integraciju s tim zemljama, pri čemu zemlje obuhvaćene procesom stabilizacije i pridruživanja u tom pogledu imaju veće šanse. Nužno je, međutim, spoznati mogućnosti koje pružaju te trgovinske mjere kako bi se iskoristio njihov potencijal. Potrebno je aktivno djelovati u stvaranju poslovnih kontakata s partnerima u EU i unaprijediti distribucijske kanale. U zemlji je potrebno stvarati bolje uvjete za privlačenje izravnih stranih investicija koje će biti u funkciji izvoza. Istovremeno valja više raditi na području standarda i njihove harmonizacije kao jednog od bitnih čimbenika konkurentnosti. Olakšanje trgovine, uklanjanjem neučinkovitosti i harmonizacijom trgovinskih procedura, rezultirat će smanjenjem transakcijskih troškova i time bitno pridonijeti povećanju konkurentnosti na tržištu EU.
Čin pristupanja novih članica Europskoj uniji dogodio se 1. svibnja 2004., no to je samo jedna, vremenski određena točka unutar procesa koji traje godinama i trajat će godinama, procesa prilagodbi kroz koji prolaze ne samo zemlje pristupnice nego i zemlje koje ostaju izvan granica buduće EU, s većom ili manjom perspektivom da budu obuhvaćene proširenjem u sljedećem krugu. U međuvremenu Hrvatsku je Europsko vijeće u lipnju prihvatilo kao zemlju kandidata za članstvo u EU, čime je određen smjer njena djelovanja. Na tom putu hrvatske će tvrtke proći skupe i bolne prilagodbe koje će ih osposobiti da uspješno posluju na zahtjevnom jedinstvenom tržištu EU. Tom cilju bile su usmjerene i sve dosadašnje prilagodbe gospodarstva, počevši od onih koje je trebalo provesti zbog usklađivanja hrvatskog zakonodavstva sa zahtjevima članstva u WTO-u, pa do onih koje su povezane sa široko provedenom liberalizacijom vanjske trgovine i procesom stabilizacije i pridruživanja. Međutim, sine qua non za uspješno sučeljavanje hrvatskoga gospodarstva sa stalno rastućim konkurentskim pritiscima na jedinstvenom tržište EU je podizanje njegove konkurentnosti. Taj se zadatak ne može prepustiti samo inicijativi pojedinačnih tvrtki ili njihovoj sposobnosti da se prilagođavaju sve zahtjevnijem okruženju, već je potrebno da se ta preobrazba odvija u uvjetima koje će stvoriti Vlada svojim politikama, odgovarajućom zakonskom regulativom i poticajnim mjerama.
|
|
 |
|
|
 |
|
|
|