|
|
 |
|
|
 |
|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
|
|
|
mr.sc. Stipan Bilić
|
|
|
|
|
U Republici Hrvatskoj trgovina kao gospodarska grana funkcionira i djeluje na jednom izuzetno kompliciranom tržištu i u kompliciranim gospodarskim uvjetima. Stoga su nužne državne mjere - ne mjere socijalističkog planiranja, nego mjere koje moraju utjecati na trgovinu i mjere koje će uvjetovati određene tržišne tokove radi stvaranja ravnopravnih uvjeta poslovanja svih poduzeća, ali što je još važnije i ravnopravnog položaja građana.
Nešto o tržištu
Ukupan volumen tržišta u Republici Hrvatskoj, okvirno govoreći, određen je volumenom i načinom potrošnje DBP (koji se troši putem tržišta) + zaduženja + doznake iz inozemstva, otplata dugova te svi drugi inozemni izdaci. U uvjetima niskog DBP/pc, ukupan volumen usmjeren u maloprodaji trebao bi biti na nivou od cca 45% raspoloživog DBP, odnosno cca 90 mld kn.
Međutim, sadašnji stvarni volumen maloprodajnog tržišta koji prati državna statistika iznosi u legalnoj maloprodaji 51, 0 mld kn.
Osim legalnog maloprodajnog tržišta kod nas je izuzetno značajno i sivo maloprodajno tržište koje se može procijeniti na volumen od cca 30,0 mld kn ( ako je siva ekonomija cca 20% DBP, procjenjujemo da se cca ¾ sive ekonomije realizira na maloprodajnom tržištu). Kod nas je još iz vremena socijalizma sivo tržište bilo razvijeno i bilo je tolerirano. U to vrijeme očiti izvor novca za sivo tržište činile su doznake iz inozemstva u iznosu 3-4 mld USD, cca 1-1,5 mld prihoda građana od pružanja turističkih usluga i cca 2 mld USD vrijednosti seljačke proizvodnje koja se prodavala izvan tržišta. Ovaj volumen novca je trošen za kupnje roba bez plaćanja poreza i ti novci činili su financijsku snagu sivog tržišta. Taj novac (cca 7 mld USD) trošio se za ilegalni osobni uvoz i za kupnju roba u sferi sivog tržišta. Od osnutka Republike Hrvatske nitko nije ozbiljno radio na suzbijanju sivog tržišta, a liberalni propisi o trgovanju i osnivanju trgovačkih poduzeća omogućili su sivom tržištu prividno legalan oblik djelovanja.
Danas se ukupni volumen maloprodajnog tržišta može procijeniti na cca 81,0 mld kn, odnosno 18 500,00kn/p.c. godišnje ili cca 2 500 EUR-a.
U SR Njemačkoj godišnja prodaja u trgovini na malo je približno ½ ukupne prodaje, a po stanovniku iznosi cca 6 000 EUR-a, što pokazuje da je naše tržište siromašno u odnosu na razvijene zemlje.
Hrvatsko tržište prostorno se proteže na 56 000 km2 i ima 78 stanovnika po m2 ( u europskim državama je i preko 130 stanovnika po m2, gotovo dvostruko više), a omeđeno je s preko 3 000 km kopnene i morske granice. Ovakav opseg granice u nekom kvadratnom obliku podrazumijevao bi državu površine od preko 500 000 km2. Organizirati distribuciju u ovako oblikovanoj državi skupo je i troškovi distribucije moraju biti 3-4% maloprodajne cijene veći nego u zemljama jednostavnije geografije i veće naseljenosti.
|
U Republici Hrvatskoj ima 6 700 naselja, od čega 3 800 naselja nema nikakvu prodavaonicu, a u tim naseljima živi preko 600 000 stanovnika. S druge strane, preko 2,5 mil stanovnika živi u samo osamdesetak naselja iznad 5 000 stanovnika. U Hrvatskoj se tržišna konkurencija između trgovinskih poduzeća prostorno odvija u ovim naseljenijim mjestima i do sada nije pronađen način ravnomjernog širenja trgovina u manje naseljena mjesta.
U ovakvim uvjetima razvoj trgovina treba usmjeravati i osim spontanog razvoja nužno je pronaći mjere koje će ostvariti određene šire društvene ciljeve te potaknuti legalne oblike prodaje u malim mjestima.
Kod uređenja tržišta i razvoja trgovine treba voditi računa o tome da je to područje djelovanja mjera opće politike, pa ako nema vrlo preciznih gospodarskih mjera koje će usmjeravati razvoj trgovine kao gospodarske grane, razvoj trgovine bit će kaotičan, uz borbu da se ovlada tržištem gusto naseljenih mjesta.
Do sada, sam izgovor o slobodnom djelovanju tržišnih zakona oslobađao je nositelje vlasti i sudionike politike bilo kakve brige i odgovornosti za ovo izuzetno važno područje.
Stanje u organizaciji trgovine
U Republici Hrvatskoj ima 84 461 registriranih pravnih osoba iz oblasti trgovine i 27 810 aktivnih trgovačkih društava od kojih je njih 27 447 registrirano kao d.o.o., a samo 324 kao d.d., budući je d.o.o često pokriće za planirano varanje, neplaćanje i izigravanje zakona. Treba nas brinuti ovaj odnos u broju d.d. i d.o.o. pa je nužno razmotriti razna ograničenja kako bi se izbjegla euforičnost koja omogućava brzo i neodgovorno otvaranje trgovinskih poduzeća.
Kod nas na jedno aktivno trgovačko poduzeće dolazi 157 građana, a npr. u SR Njemačkoj dolazi preko 800 građana, a kod njih je kupnja po jednom stanovniku veća 2,5 puta. Realno gledano kod nas ima deset puta veći broj trgovačkih poduzeća, nego u ovoj razvijenoj zemlji. S obzirom na volumen potrošnje kod nas bi na 2-3 000 stanovnika trebalo biti jedno trgovačko poduzeće.
U našoj distributivnoj trgovini zaposleno je 171 447 radnika, ali još 123 000 radi u proizvodnim poduzećima na poslovima distribucije roba. Međutim kod nas u trgovini na veliko radi 103 000 radnika, a u trgovini na malo 60 000 radnika. U razvijenim zemljama dvostruko je veći broj radnika u maloprodaji u odnosu na veleprodaju.
|
Kod nas u trgovini, bez trgovačkih obrta i drugih obrta koji uz vlastite proizvode prodaju trgovačku robu, ima 30 878 prodajnih mjesta, od čega 6 300 bez prodajnog prostora. U poduzećima iz trgovačkih struka ima 25 240 prodavaonica, od čega je 10 203 prodavaonice u vlasništvu trgovine na malo, a 13 199 prodavaonica je u vlasništvu trgovina na veliko. Kada se zna da su kod nas registrirana 12 823 poduzeća za trgovinu na veliko i 15 996 za trgovinu na malo, onda je opravdano pitanje; da li ovakva struktura trgovine pogoduje razvoju trgovine ili je ona odraz potreba sive ekonomije za organiziranjem distribucije roba izvan legalnog prometa(bez plaćene poreze, carine, rada i sl.)?
Kod nas promet po zaposlenom u ukupnoj trgovini iznosi 97 000EUR-a, a u SR Njemačkoj 235 000 EUR-a. U toj zemlji u većim trgovinama koje ostvaruju preko 80% prometa na malo, po jednom zaposlenom promet je između 250-400 000 EUR-a, a kod nas u maloprodaji prosječni promet oko 100 000EUR-a po jednom zaposlenom. Međutim kod nas preko 60% zaposlenih ostvaruje u maloprodaji manji promet od 50 000EUR-a.
U SR Njemačkoj, u trgovini na veliko promet po zaposlenom je 455 000EUR-a, a kod nas 87 000 EUR-a. Očito je da su mnoge trgovine na veliko zajedno s vlastitom prodavaonicom pokriće za prodaju u zoni sive ekonomije.
Nažalost naša statistika nema preciznih podataka o maržama po granama trgovine, već samo zbirno trgovinu na veliko i trgovinu na malo, pa je nužno i o ovom osnovnom pokazatelju poslovanja detaljnije reći što određuje gospodarski položaj trgovina.
U prodajnoj cijeni kod nas, trgovina na veliko ima bruto maržu 21,0% , a trgovina na malo 18,8%, pa se može ustvrditi da je udio trgovine zbirno približno 38,8%.
Međutim, u SR Njemačkoj trgovina na malo sudjeluje s bruto maržom od 29,9% u maloprodajnim cijenama (bez PDV-a), od čega trgovina hranom 19,6%, trgovina tekstilom 39,7%, trgovina namještajem 34,4%, trgovina kožnim proizvodima 43,0%, a sličan udio imaju i druge trgovine. Zbirne marže za cjelokupnu trgovinu na veliko ne objavljuju se, ali kod hrane i pića, trgovina na veliko ima razliku u cijenama 11,6%, tekstila 22,1%, namještaja 23,4%, kožnih proizvoda 42,2%. Uzimajući u obzir da je udio hrane i pića 20-23 % ukupne maloprodaje, proizlazi da je prosječan zbirni udio trgovina ( trgovine na malo i veliko) u maloprodajnim cijenama cca 50%, što je znatno više nego kod nas, iako su naši troškovi distribucije realno znatno veći.
Međutim ovi udjeli u maloprodajnim cijenama imaju posebno značenje kada se uzme u obzir koeficijent obrtaja koji u SR Njemačkoj kod trgovine na malo iznosi 3,7, trgovine hranom 13,3, trgovine tekstilom 2,3, trgovine namještajem 2,7, trgovine kožnom robom 2,3.
|
Iako nema preciznih računica za trgovinu u Hrvatskoj, koeficijent obrtaja u trgovini na malo iznosi približno 2,9, pa kada se uzme u obzir (u legalnoj trgovini) vrijednost prodane hrane (cca 16 mld kn) gdje je koeficijent obrtaja barem 10, ocjenjujemo da je koeficijent obrtaja na ostalim robama cca1,4, što je znatno niže nego u SR Njemačkoj i pokazuje da našim trgovinama treba angažirati dvostruko više kapitala nego u Njemačkoj i to za isti volumen prometa.
Zanimljivo je znati da je u maloprodajnim cijenama trošak kapitala (plaćene i obračunate kamate na vlastiti kapital) u Njemačkoj trgovini (% od maloprodaje cijene): za svu maloprodaju 1,7%, trgovinu hranom 1,3%, trgovinu tekstilom 2.1, trgovinu namještajem 1,3%.trgovinom kožnim proizvodima 2,2%, pa kada se navedeni iznos stavi u odnos s koeficijentom obrtaja dolazimo do iznosa kamatnih stopa koje plati trgovina.
Treba spomenuti da je najam u njemačkoj trgovini( prodajnog i sl. prostora ili vrijednost vlastite amortizacije) kod ukupne trgovine 4,2% ili 2,5 puta veći od ukupnog iznosa kamata na ukupno angažirani kapital.
Međutim od svih troškova najveći su troškovi osoblja i iznose u prosjeku 18,5 % maloprodajne cijene ili 56% razlike u cijeni koja ostaje trgovini na malo. Međutim, troškovi osoblja u potrošačkim centrima su 9.8- 11.6% i za jednu trećinu su niži od prosjeka trgovina, odnosno upola su manji nego kod klasičnih trgovina.
Mala trgovina u našim uvjetima
Najprije je nužno nešto reći o globalnim promjenama u sustavu svjetske maloprodaje. Nekada su trgovci razvili kapitalistički sustav proizvodnje da bi na kraju do druge polovine prošlog stoljeća velika proizvodna poduzeća isključila trgovinu iz sustava bitnog i presudnog činitelja gospodarstva te je trgovina bila svedena na usku funkciju distributera koji radi po volji proizvođača.
Taj položaj trgovine kao gospodarske grane nije odgovarao povijesnoj ulozi trgovine i na to trgovačka poduzeća su odgovorila razvojem sustava koncentracija trgovina u velika poduzeća. Tržište prestaje funkcionirati kao bespoštedna konkurencija mnoštva sitnih trgovaca, već funkcionira kao oštra konkurencija malog broja velikih trgovaca koji su preuzeli kontrolu na tržištu i postali «gospodari» tržišta, a ovaj proces uz zakašnjenje od pedesetak godina počeo se odvijati kod nas i mnoge ostavlja zdvojne i zbunjene. Usprkos svim našim ljutnjama taj proces nije moguće zaustaviti.
U dogledno vrijeme veliki će trgovci i kod nas zauzeti 50-60% udjela u maloprodaji. Teritorijalne komplikacije i siromašni kupci zaustavit će porast udjela ove prodaje u ukupnoj prodaji. Međutim, još će najmanje daljnjih 15-20% maloprodaje biti u funkciji ovih velikih trgovaca i distribuirati njihovu robu, a ostatak od 20-25% bit će tržišne niše ostavljene «samostalnim» malim trgovinama i malim poduzećima s 1-10 prodavaonica.
|
Kada se zna da u SR Njemačkoj troškovi velikih sistema čine 20-22% maloprodajne cijene, a malih prodavaonica i preko 35%, jasno je da za male trgovce ostaje samo onaj prostor kojega veliki sustavi sami prepuste.
U Hrvatskoj je 2001. g. bilo 29 511 prodavaonica, od kojih 6 300 nisu imale prodajni prostor (štandove i sl.), 13 960 prodavaonica je bilo manje od 60 m2, 5 563 veličine 61-120m2, onda je jasno da egzistira 25 823 prodavaonica koje imaju takve uvjete rada koji će malo po malo ubrzati njihovu propast.
Ovo mnoštvo prodavaonica i velika konkurencija malih trgovaca nije dovelo do smanjenja cijena, već naprotiv ti neuvjetni prodajni prostori povećavaju troškove i takve trgovine opstale su u jednom dijelu zato što se bave prodajom roba u zoni sive ekonomije te imaju problematičan odnos u sferi rada i plaćanja zaposlenika.
Stoga je nužno uvesti elementarni red kako bi veći dio ovih prodajnih mjesta nestao s tržišta. To je ujedno šansa za opstanak malih trgovina koje su se izborile za vlastitu tržišnu nišu ili možda ušle u sustav većih prodajnih sustava.
Veliki udio sive ekonomije, koja je rak rana u funkcioniranju trgovačkog sustava, prisilio je i dio većih trgovina na nelojalnu konkurenciju koja se ogleda u tome što se produžava rok plaćanja i na taj se način nastoji biti konkurentan, ali u sferi koja ne garantira poštenu konkurenciju.
Trgovci očekuju od Vlade Republike Hrvatske najenergičnije mjere za sprječavanje ilegalne trgovine, bilo da se ona obavlja po domaćinstvima, uredima, na tržnicama i sajmovima ili na gradskim tržnicama, ali i u prostorima trgovina koje su same po sebi nastale radi prodaje na crno.
Polazeći od dohotka građana koji se troši kroz kupnju roba u trgovini i od uspostavljenog standarda o broju prodavaonica u odnosu na ukupan broj stanovnika(kao kod razvijenih zemalja), jasno je da će razvojem i osuvremenjivanjem naše trgovine mnoge male trgovine nestati, ali će opstati samo oni koji budu korisna dopuna, kao trgovine u susjedstvu i opstanka trgovina u manjim mjestima za koja neće biti interesa i opravdanja graditi suvremene prodajne prostore.
Nužda će dovesti i do novog oblika širenja trgovina u mjesta za koja nema interesa niti mogućnosti za opstanak trgovine. Tu treba poraditi i pronaći model rada trgovine bez radnog staža, kao dopuna dohotka, bilo učitelja ili poštara ili domaćice, kako bi se u povezanosti s većim sustavima osigurala prodaja proizvoda koji se svakodnevno kupuju i troše, a po njihovu nabavku bi trebalo putovati do drugog naselja i sl.
Nama tek predstoji, do sada nije bilo takvih poduhvata, ocijeniti potreban razvoj trgovine i u prostornim planovima osigurati, prema veličini i tipu naselja, planiranu izgradnju trgovina, vodeći računa o zaštiti malih trgovina, ali ih nije potrebno štititi na štetu većih troškova koje plaćaju potrošači ili proizvođači.
|
|
 |
|
|
 |
|
|
|