Seniko studio
Broj 1/2005
Izdvajamo iz broja:
Broj 1/2005 - Ante Gavranović
3o godina okrenuti prema budućnosti - dr.sc. Zvonimir Pavlek
Poznavanje prehrambene robe, zakonski propisi i časopis za 21. stoljeće - dr.sc. Danko Matasović
Pet godina poslije - prof.dr.sc. Nikola Knego
Trgovina u Hrvatskoj s posebnim osvrtom na razvoj male trgovine - mr.sc. Stipan Bilić
Obavješćivanje o rizičnim proizvodima za zdravlje i sigurnost potrošača - Željka Lukačević-Subotić
Porezna reforma od 1. siječnja 2005. godine - Jasenka Gleđa
Kakva je prava slika hrvatskoga gospodarstva?
Ante Gavranović
Nužan povratak elementima mikroekonomije
Konkurentnost je postala središnja preokupacija razvijenih i nedovoljno razvijenih zemalja. Posljedica je to rastuće otvorenosti svjetskih tržišta i sve više integrirane svjetske privrede kao i spoznaje da je upravo mikroekonomija temeljni preduvjet sutrašnjega blagostanja jednoga naroda. Kako se Hrvatska odnosi prema ovom pitanju?

«Najveći dio rasprava oko konkurentnosti i gospodarskoga razvoja još je uvijek pretežito usmjeren na makroekonomske pokazatelje, te političke, zakonodavne i socijalne okolnosti koje označavaju uspješnu ili neuspješnu ekonomiju. Shvaćeno je da zdravi porezni sustav i monetarna politika, uvjerljiv i pouzdan sustav zakonodavstva, stabilnost demokratskih institucija i progres u socijalnim okvirima pridonose zdravoj ekonomiji. Te okolnosti su neophodne, ali nisu dovoljne. One, istina, omogućavaju da se ostvari blagostanje, ali ga same po sebi ne stvaraju. Blagostanje i bogatstvo nacije se ostvaruje na mikroekonomskoj razini gospodarstva, koja počiva na sofisticiranosti pojedinih kompanija i na kvaliteti mikroekonomskog gospodarskog i poslovnog okruženja u kojem se te nacionalne tvrtke natječu. Bez unapređivanja tih mikroekonomskih postavki, makroekonomija, političke, zakonodavne i socijalne reforme neće uroditi potpunim plodom».

Ovim je uvodnim obrazloženjem jedan od gurua suvremene ekonomske misli, Michael. E. Porter, započeo svoj traktat o mjestu i ulozi mikroekonomije kao temelju blagostanja u dijelu prošlogodišnjeg Izvješća Svjetskog gospodarskog foruma koje govori o Indeksu poslovne konkurentnosti.

Hrvatska u odmjeravanju konkurentnosti
Svi dosadašnji pokušaji da se sačini prvi ozbiljniji benchmarking hrvatskoga gospodarstva u pravo u spomenutom smjeru, nažalost, nisu dali rezultata, iako je u Izvješću Nacionalnoga vijeća za konkurentnost, koje je dalo realnu ocjenu stanja u dominantim dijelovima hrvatskoga gospodarstva, upravo u skladu s Porterovom tezom, upozoreno: jačanje produktivnosti i opće konkurentnosti mora postati vodeća misao vodilja za stvaraoce i provoditelje ekonomske politike.

Rezultati mjerenja konkurentske snage Hrvatske pokazuju da u ovom trenutku ozbiljno zaostajemo u većini ključnih područja konkurentnosti za razvijenim tranzicijskim zemljama, posebice za susjednom Slovenijom (s kojom se prije 15 godina mogla uspješno nositi) ili Mađarskom od koje je u to vrijeme imala znatno bolje gospodarske pokazatelje i ukupne rezultate. Upravo ta činjenica naočitije ukazuje na problem: Hrvatskoj je potrebna sveobuhvatna politika ozbiljnih reformi i promjena, usmjerenih prije svega prema podizanju konkurentnosti.

Ipak, temeljno je pitanje: zašto je Hrvatska danas tako loše pozicionirana, posebno u odnosu na sada daleko uspješnije tranzicijske zemlje? Gdje leže temeljni razlozi njenoga zaostajanja?
Neosporno je da na konkurentnost neke zemlje utječu mnogi, izravni i indirektni čimbenici, ali presudno je da konkurentnija postanu poduzeća, kao nositelji gospodarskoga rasta i razvoja. Upravo stoga je u prvom Izvješću o konkurentnosti poduzeće stavljeno u središte pozornosti čime je učinjen odmak od makroekonomskoga poimanja gospodarske politike prema jačanju indikatora i značenja mikroekonomije. No, takav pristup još nije naišao na širu društvenu podršku

Dva scenarija budućnosti
U očekivanju početka pregovora o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji najveći dio privrednika podržava prijedloge Nacionalnoga vijeća za konkurentnost koje je nedavno izašlo pred hrvatsku javnost s dva scenarija, vezano uz mogući pristup EU, nazvavši jednoga crnim, a drugi bijelim scenarijem. U tim uvjetima za Hrvatsku, napose za hrvatsko gospodarstvo, nastupa trenutak istine. Moramo se jasno opredijeliti za buduće opcije: Europska unija - da ili ne?

Onaj prvi scenarij, nazivan i crnim, pretpostavlja da Hrvatska ne će u dogledno vrijeme ući u Europsku uniju. Treba sasvim jasno reći: to znači smanjenu stopu rasta, veću nezaposlenost, nedovoljno restrukturiranje gospodarstva i nedovoljno korištenje prirodnih i drugih resursa. Taj scenarij vodi Hrvatsku u gospodarsku izolaciju, pad standarda i golo preživljavanje.

Drugi, tako zvani bijeli scenarij, ide u drugom pravcu. Pretpostavka je viših stopa rasta, šireg uključivanja Hrvatske u globalizacijske tokove, smanjenje stope nezaposlenosti, bolje korištenje prirodnih i kadrovskih resursa. Jačaju izvozne šanse Hrvatske, a time se stvaraju i potrebni preduvjeti za povećanje ukupnoga standarda stanovništva, pri čemu se vodi računa i o standardu umirovljenika.

Globalno osiromašenje stanovništva
Glavna i temeljna prepreka takvim rješenjima je u pomanjkanju jasne gospodarske strategije – cjelovito i po pojedinim segmentima, na primjer industrijske, energetske ili turističke politike. Tu, nadalje, mislimo na pogrešno provedenu privatizaciju, koja je dovela do sloma najvećih sustava i osiromašila ukupno tržište. Tu, konačno, valja spomenuti i nedostatni nadzor nad financijskim tokovima, koji su doveli do toga da je danas svaki građanin Hrvatske već pri rođenju zadužen s više od 5000 USD. Naime, inozemni dug premašuje u ovom trenutku 28,5 milijardi USD.
U 55 preporuka Nacionalnoga vijeća za konkurentnost je taksativno navedeno da je četiri ključna nacionalna strateška cilja hrvatskoga gospodarstva (ostvarivanje održivoga rasta bruto domaćeg proizvoda, smanjivanje nezaposlenosti, povećanje kvalitete življenja i povećanje stupnja društvene uključenosti) objektivno nemoguće ostvariti na sadašnjem modelu privređivanja. Istodobno je razobličena zabluda o uspješnosti dosadašnje makroekonomske politike kao odgovoru na izazove globalne konkurentnosti. «Ta se praznina – stoji doslovce u izvješću Nacionalnoga vijeća za konkurentnost– očituje, prije svega, u nedostatku zajedničke percepcije strateških nacionalnih ciljeva i razumijevanja načina za njihovo postizanje. No, bez definicija strateških nacionalnih ciljeva male su mogućnosti da se čak i pokušamo približiti nacionalom konsenzusu o njima».

Deficit preko 8 milijardi dolara
Logično je zapitati se: kakva je gospodarska politika vođena i koje su bitne karakteristike poslovanja hrvatskoga gospodarstva u 2004. godini?

• Prva se odnosi na usporavanje rasta BDP prema prethodnoj godini. Najvećim je dijelom taj rast posljednjih godina nastao kao rezultat povećane unutarnje potrošnje, a ne povećane proizvodnje i izvoza. Trend se, nažalost, nastavlja.

• Poslovanje se odvijalo u uvjetima stabilnih cijena i stabilnoga tečaja. To kreatori ekonomske politike smatraju najvećim dostignućem ukupne gospodarske politike. Posljedica: povećani deficit vanjskotrgovinske bilance koji u posljednje tri godine stalno raste i koji je u 2004. godini premašio 8 milijardi USD. Vlastito zavaravanje da je trend povećanog uvoza zaustavljen.

Problemi su daleko složeniji. Ovakvo stanje je dijelom posljedica smanjenih ulaganja u razvoj i nove tehnologije, pa je i tehnička opremljenost hrvatskoga gospodarstva neprimjerena deklarativnim nastojanjima oko povećane konkurentnosti i osposobljavanja za širi izlaz na svjetska tržišta. Konkurentnost je, međutim, postala središnja preokupacija razvijenih i nedovoljno razvijenih zemalja. Posljedica je to rastuće otvorenosti svjetskih tržišta i sve više integrirane svjetske privrede kao i spoznaje da je upravo mikroekonomija temeljni preduvjet sutrašnjega blagostanja jednoga naroda.

U nas, međutim, već godinama postoji zabluda kako sve ovisi o makroekonomskom ozračju i makroekonomskim učincima. Nažalost, pojmovi poput produktivnosti, rentabilnosti, efikasnosti poslovanja izostaju. Treba li tome biti tako?

Promijenjena struktura HR-gospodarstva
Struktura hrvatskoga gospodarstva postupno se mijenja. U poslovnoj 2004. godini tako je, na primjer, osobito zabilježen rast i onako velikog broja tvrtki koje se bave trgovinom na veliko i na malo. U skupini od 400 najvećih gospodarskih subjekata u Hrvatskoj bilo ih je više od 150. Od toga je čak 20 poduzeća s područja prodaje motornih vozila.
No, uzme li se udio pojedinih djelatnosti u gospodarstvu Hrvatske slika je još povoljnija u korist trgovine, koja na toj listi ponovno vodi. Nažalost, prerađivačka industrija (po analizama Državnoga zavoda za statistiku više od 95 posto hrvatskog izvoza vezano je uz tu granu djelatnosti) u isto vrijeme stalno slabi. Vjerojatno u činjenici slabljenja upravo toga dijela gospodarstva valja tražiti i razloge dugoročne stagnacije hrvatskoga izvoza.

Raskorak između izvoza i uvoza osjetno je povećan i izvozom u posljednjih nekoliko godina jedva pokrivamo između 45 do maksimalno 50 posto uvoza. U isto je vrijeme osjetno povećan promet na malo, realno u dvobrojčanom iskazu, što samo potvrđuje tezu da se Hrvatska sve više pretvara u zemlju trgovine na bazi uvoza. Analitičari tvrde da je i prošlogodišnji rast BDP-a najviše zasnovan na jačanju uvoza odnosno domaće potrošnje.

Dodajmo tome i tamniju stranu makroekonomskih pokazatelja u prošloj, pa sada već i ovoj godini: povećani negativni saldo vanjskotrgovinske razmjene, povećanje unutarnjeg i vanjskog duga, sporo smanjivanje stope nezaposlenosti. Velikim dijelom to proizlazi iz neprimjerene odnosno neprilagođene postojeće strukture ukupnoga gospodarstva.

Otvaranje hrvatskog tržišta donosi i dodatne probleme domaćoj proizvodnji. Danas se sve češće upire prstom u činjenicu da su trgovački lanci krcati robom stranog porijekla, a sve je manje proizvoda domaćih proizvođača. Samo po sebi to znači da će se pritisak uvoznih proizvoda i želja da ih se u što većoj mjeri plasira i na hrvatskom tržištu neminovno rasti. To je proces koji se više i ne može zaustaviti.

Hvatanje priključka na razvijene zemlje
Kroz proces dobivanja statusa kandidata za ulazak u Europsku uniju Hrvatska dobiva i novu šansu za hvatanje priključka na razvijene zemlje tranzicije, za kojima u relativnim pokazateljima počinje ozbiljno zaostajati. Pritom valja shvatiti da Hrvatskoj jedino hitne, cjelovite i dobro usmjerene politike unapređenja nacionalne konkurentnosti mogu osigurati željeni put dugoročno održivoga razvoja, prosperiteta i ukupnoga društvenoga blagostanja.

Danas bi kreatorima ekonomske politike moralo biti potpuno jasno da bez povećane proizvodnje, povećanog izvoza i povećane zaposlenosti jednostavno nema izlaza iz 'začaranoga kruga' ni prostora za racionalnu socijalnu politiku. To je ujedno stalna poruka iz gospodarskih krugova, koji su svjesni da njihova budućnost ovisi o rješavanju upravo ovih pitanja.

Izdvajamo iz broja:
Broj 1/2005
3o godina okrenuti prema budućnosti
Poznavanje prehrambene robe, zakonski propisi i časopis za 21. stoljeće
Pet godina poslije
Trgovina u Hrvatskoj s posebnim osvrtom na razvoj male trgovine
Obavješćivanje o rizičnim proizvodima za zdravlje i sigurnost potrošača
Porezna reforma od 1. siječnja 2005. godine
Arhiva
   
 
 
Tražilica
 
 
Newsletter

Želite li primati
gospodarske novosti
na Vaš e-mail?
Prijavite se odmah!

E-mail:
Anketa