|
|
 |
|
|
 |
|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
|
|
|
Ana Knežević
|
|
|
|
|
Sindikat trgovine Hrvatske je nedavnoodržao sjednicu na kojoj se zajedno sa glavnim inspektorom za zaštitu na radu i sa predstavnicima Ministarstva unutarnjih poslova, raspravljalo o zaštiti na radu u trgovini i o napadima na prodavače.
Budući da je zaštita na radu u djelatnosti trgovine do sada bila zapušteno područje, ova rasprava trebala je poslužiti kao inicijalna akcija za koordinirane aktivnosti sindikata, inspekcije i poslodavaca u svrhu osiguranja svih mjera iz područja zaštite na radu, kako bi u djelatnosti trgovine bilo što manje nesreća na radu, a s time i što manje negativnih posljedica s tog osnova kako za radnike tako i za poslodavce.
U raspravi je zaključeno da Hrvatska još nema donešena sva pravila koja definiraju zaštitu i sigurnost u trgovini kaošto je npr. najviša i najniža dozvoljena temperatura u prodajnim mjestima, rad na blagajnama, rad u rashladnim komorama itd.
Svjedoci smo da su posljednjih godina ljetne temperature značajno porasle, pa je nemoguće više raditi u prodavaonicama koje nisu klimatizirane i Sindikat je predložio Ministarstvu gospodarstva da u idućim dopunama Pravilniku o minimalno-tehničkim uvjetima za obavljanje trgovine, kao obvezni uvjet bude propisana klimatizacija prodavaonice.
Sada smo svjedoci dviju krajnosti – ili nema klimatizacije pa se prodavači preznojavaju na temperaturama koje znaju doseći i 40o C, (naročito u pekarnicama gdje se i peče i prodaje kruh i pecivo) ili je prostor klimatiziran, a temperatura u prodajnom objektu je i do 20o C niža od vanjske temperature. Raditi u prodavaonici u kojoj je temperatura 18o C i još na blagajni gdje se uglavnom stoji ili sjedi na istom mjestu, nije niti malo ugodno, pa radnici koji rade u takvim prostorima, vrlo brzo će osjećati posljedice istih.
Imamo rezultate istraživanja naših kolega iz austrijskog sindikata koji pokazuju da nakon 5 godina rada u tako niskim temperaturama, prodavači oboljevaju od bolesti sinusa, mokraćnih puteva, zglobova i sl.
Radno mjesto na blagajni je vrlo naporno i specifično u odnosu na ostale poslove. Ovo mjesto je fizički naporno iz razloga što radnik na tom radnom mjestu u prosjeku prebaci preko ruke 250 kg robe u jednom satu (podaci austrijskog sindikata), i zato što se taj posao uglavnom obavlja stojećki ili na stolici koja uglavnom nije prilagođena tom poslu. Ovo radno mjesto je psihički opterećeno jer radnik mora stalno paziti da dobro ukuca cijene, jer ne smije oštetiti ni kupca, ni poslodavca. Budući da su blagajne najčešće smještene kraj vrata, ovi radnici su na udaru propuha i stalnih mijena toplog i hladnog zraka.
Zbog svega navedenog u nekim zemljama EU (npr. Francuska), zakonom je određeno da se na poslovima blagajne može raditi najduže četiri (4) sata. Sindikat trgovine je taj problem pokušavao rješavati sa pojedinim poslodavcima, ali nismo do sada imali puno uspjeha, pa ćemo morati pokušati riješiti to zakonom.
|
Iako još nije bilo zabilježeno da je neki radnik smrtno stradao na poslu, broj nesreća i povreda na radu se stalno povećava. Najčešće su povrede peilikom slaganja robe (previsoke i nesigurne police), te nepravilno rukovanje viljuškarima, sa kojima mora raditi sve više radnika, iako nisu obučeni za to. Zaštita takvih radnika je nikakva, jer osim što dobivaju otkaz kad odu na bolovanje (jer su nastradali), moraju poslodavcu namiriti štetu za uništenu ili oštećenu robu.
To su osnovni razlozi zbog kojih se Sindikat odlučio na puno jači angažman, zajedno sa inspekcijom za zaštitu na radu.Budući da je konkurencija u našoj trgovini izuzetno velika, poslodavci nastoje reducirati sve troškove, pa je tako zaštita na radu stavka kojoj se ne daje važnosti koliko treba i za koju se ne izdvaja koliko bi trebalo. Budući da ni inspekcija za zaštitu na radu nije bila baš pretjerano revnosna u trgovini, dogovorena je zajednoička suradnja, koja će nadamo se, uroditi plodom.
Osim zaštite na radu, veliki problem u trgovini predstavljaju i sve učestaliji napadi na prodavače.
Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, u 2000. godini ukupno je bilo 732 razbojništva, a u 2004. godini broj razbojništava se više nego udvostručio i bilo ih je ukupno 1504. Na žalost, jedno od njih je završilo i smrtonosnim ishodom –prodavačica Novak Dragica iz Nedelišća ubijena je na radnom mjestu, jer nije pristala novac iz blagajne predati razbojniku. Iako su svi ozbiljni i odgovorni poslodavci proveli osnovnu obuku svojih zaposlenika za slučajeve razbojništva, sa glavnim naputkom da trebaju braniti svoj život, a ne imovinu društva, to više nije dovoljno i nije više djelotvorno.
Predstavnici sindikata su zajedno sa predstavnicima Ministarstva unutarnjih poslova razmatrali koje nam sve mjere ostaju na raspolaganju i kako ih sprovesti.
Pojačane policijske ophodnje pored prodavaonica, poglavito u vrijeme pred zatvaranje istih, sigurno bi pomogle u smanjenju razbojništava, jer se razbojnici sigurni neće tako lako upustiti u razbojništvo, ako znaju da tu često prolazi policijska ophodnja.
Zapošljavanje i angažiranje tzv. kvartovskih policajaca također je jedna od mjera koja može smanjiti broj razbojništava. Nužno bi bilo da sve policijske uprave obavijeste sve prodavaonice na svom području tko je kvartovski policajac, koja mu je zadaća i na koji način može pomoći prodavačima.
Vezano uz ove dvije mjere, Sindikat trgovine je uputio prijedlog nadležnom ministru i očekujemo očitovanje oko ovih prijedloga.
|
Slijedeća mjera koja može značajno pomoći je uvođenje video nadzora u svaku prodavaonicu i Sindikat je uputio prijedlog Ministarstvu gospodarstva da se dopunom Pravilnika o minimalno tehničkim uvjetima također propiše uvođenje video nadzora kao obvezan uvjet. Već sam natpis na prodavaonici da je objekt pod video nadzorom, psihološki će djelovati na potencijalne razbojnike da odustanu od nauma, a u slučaju razbojništva, video nadzor će pomoći i prodavačima da se sa njih otkloni sumnja da su oni otuđili novac i da su ga dužni poslodavcu nadoknaditi.
Uvođenje video nadzora predstavljat će novi, dodatni trošak poslodavcima, ali će sigurno pomoći onima koji su ozbiljni i odgovorni u zaštiti svojih prodavača od napada, kao i u zaštiti robe i novca.
Razbojnicima posao olakšavaju poslodavci koji forsiraju radno vrijeme prodavaonica do dugo u noć, a životima svojih prodavača poigravaju se oni gdje radi samo jedan prodavač u prodavaonici na periferiji i na slabo prometnim mjestima.
Poseban problem u trgovini predstavlja polaganje dnevnog utrška u noćne trezore financijskih institucija. Svakoga dana, potencijalne žrtve razbojništva su oko 30000 prodavača koji su obavezni obaviti ovaj posao nakon zatvaranja prodajnog mjesta i pravo je čudo da nema više napada i razbojništava, s obzirom na to da je stopa kriminaliteta kod nas u stalnom porastu.
Budući da je u razvijenim zemljama ovaj problem odavno riješen na način da posebne službe obavljaju sakupljanje i prenošenje novca, Sindikat trgovine je uputio prijedlog Zakona Ministarstvu gospodarstva kojim bi se ovaj problem riješio na sličan način kako je to zakonom određeno za banke, štedionice i sl. organiuacije.
Osim fizičkih ozlijeda, napadnuti prodavači još više trpe od psihičkih posljedica, boje se vratiti na isto radno mjesto, jer više nisu sigurni, a neki ostaju i sa trajnim posljedicama i nisu više sposobni za posao. Kako većinu populacije prodavača čine žene, to su psihičke traume još pogubnije i jako ih je teško sanirati. Na žalost, jako malo poslodavaca ovom problemu pridaje važnosti i stoga će Sindikat uskoro organizirati raspravu sa predstavnicima medicine rada da vidimo koliko se sa stručnog medicinskog aspekta prate ovi problemi i na koji način medicinska struka može pomoći da se i ovi problemi svedu na najmanju moguću mjeru.
Postoji još jedan problem o kojem se kod nas još uopće ne progovara, a to je fizičko i psihičko nasilje nad prodavaaačima koje vrše kupci. Iako nema nikakvih statističkih pokazatelja o ovom problemu, naša saznanja govore o tome da u prosjeku bar jedan prodavač svakoga sata bude maltretiran ili čak fizički napadnut. Najčešće se radi o reklamacijama, refundacijama, zamjenama robe, inzistiranju na točnom vaganju na delikatesama, voću i povrću, prigovorima na kvalitetu i porijeklo robe, do otvorenih verbalnih prijetnji i fizičkih napada.
|
Navodimo izjavu jedne prodavačice: «U dućan je ušao neki čovjek i tražio određenu vrstu alkoholnog pića, kojeg nismo imali. Razljutio se i počeo bijesno mahati štapom, oštetivši blagajnu. Jedva sam se izmaknula da i mene ne udari štapom.»
Mladi poslovođa svjedoči:
«Skupina pijanih mladića pokušala je ukrasti alkohol. Prišao sam im i zaustavio ih. Rekli su mi da znaju gdje živim i da će mi srediti suprugu i dijete. Direktor mi je rekao da on tu ništa ne može i da moram zatražiti zaštitu polcije.»
Učestali su slučajevi zlostavljanja od strane onih kupaca za koje se sumnjalo da kradu kad bi ih se zamolilo da napuste prodavaonicu, a česti su slučajevi zlostavljanja i od strane mlađih kupaca kad im se uskrati prodaja cigareta i alkoholnih pića.
Nestrpljenje pri čekanju u redu na blagajni i bilo koji drugi oblik kašnjenja pri usluživanju izazivaju žestoke verbalne reakcije kupaca, koji djeluju uznemiravajuće na prodavače. Isti ti kupci koji galame u prodavaonici, stoički, srtpljvo čekaju u redu u banci kako bi podigli svoj novac u banci.
Iz nama dostupnih izvora možemo zaključiti da je gotovo 70% zaposlenih iskusilo prijetnje fizičkim zlostavljanjem, a 10% njih je bilo fizički zlostavljano. (U našoj maloprodaji radi cca 65000 radnika – 75% su žene.)
Neke od fizičkih ozljeda u slučajevima fizičkih napada bile su ozbiljne. Prijavljeni su napadi noževima, bocama, palicama, i drugim oružjem. Čak i kad su fizičke ozljede bile male, mentalni ožiljci zbog sudjelovanja u incidentu, ili zbog toga što je netko bio očevidac incidenta, mogu rezultirati ozbiljnim zdravstvenim problemima. Da bi se posttraumatski stresni poremećaj razvio, ponekad je potrebno da prođe neko vrijeme od incidenta, ali posljedice mogu biti strašne, čak i u slučajevima kad se radi o maloj ili nikakvoj fizičkoj ozljedi.
Nekoliko je primjera koji pokazuju da su osumnjičeni kradljivci ugrizli ili špricama uboli prodavače koji su se pokušali umiješati. Iako su fizičke ozljede bile površinske i brzo bi zacijelile, nesigurnost zbog rizika od infekcije hepatitisom ili HIV-om i potreba za redovnim krvnim pretragama bili su izrazito stresni.
|
Međutim, postoje mnogo rašireniji, a manje očiti zdravstveni problemi koji pogađaju prodavače koji nisu izravne žrtve ozbiljnih incidenata. Radnici često ili prilično često imaju pritužbe na loše zdravlje uzrokovano strahom od nasilja ili zlostavljanja.
Ti su učinci na zdravlje bili uglavnom vezani za stres. Posebno se to odnosi na:
• mučninu,
• nesanicu,
• glavobolje,
• želučane tegobe
• kliničku depresiju
No i industrija maloprodaje također trpi štetu. Radnici koji žive pod sjenkom straha postaju nemotivirani i nerado idu na posao, posebno u popodnevne ili noćne smjene. Mnogo dana otpada na bolovanja, a iskusni i vješti radnici napuštaju takva maloprodajna mjesta.
I zadnji u nizu napada na prodavače je tzv. mobbing – fizičko i psihičko maltretiranje radnika na poslu od strane njihovih suradnika i njihovih rukovodilaca.
Nedavno sam bila na sastanku na kojem su se radnici iz veleprodaje žalili da im njihov šef neprestano prijeti da ako ne budu radili kako i koliko on od njih traži, on će ih prebaciti u maloprodaju.
Sindikat trgovine je prepoznao probleme mobbinga u ovoj djelatnosti i inicirao je osnivanje koordinacije u kojoj će pored ostalih zainteresiranih sindikata sudjelovati i predstavnici Udruge za pomoć i edukaciju žrtava mobinga.
No, ovo je tema koja traži posebnu obradu i o njoj ćemo pisati u jednom od idućih brojeva.
|
|
 |
|
|
 |
|
|
|