|
|
 |
|
|
 |
|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
|
|
|
Ante Gavranović
|
|
|
|
|
Održivi razvoj iz perspektive hrvatskoga gospodarstva
Važno je u samom uvodu spomenuti da je 2005. godina u međunarodnim okvirima proglašena Međunarodnom godinom društvene odgovornosti. Već sama ta činjenica nameće potrebu da se pojmu društvene odgovornosti ponašanja (DOP), napose gospodarskih subjekata, pristupa s daleko većom pozornošću no što to činimo inače. S druge strane, pojam korporativne društvene odgovornosti i odgovornog ponašanja postaje stalni pratilac svih gospodarskih i drugih zbivanja i aktivnosti. Postaje, zapravo, jednim od presudnih elemenata kvalitete življenja i rada, bez kojeg je teško zamisliti sutrašnji život.
No, kada se susrećemo s tim pojmovima opravdano je zapitati što oni sadrže. Pojam održivoga razvoja koji obuhvaća ekonomsku uspješnost i društvenu odgovornost uz istodobnu zaštitu prirodnih i ljudskih resursa prisutan je, zapravo, i u međunarodnim okvirima tek nešto više od desetak godina. Svijest o potrebi stvaranja kulta održivog razvoja proširila se tek nakon globalne svjetske konferencije u Rio de Janeiru, 1992. godine.
Svjetski summit u Johannesburgu (2002), nazvan RIO + 10 samo je potvrdio svo značenje i važnost ovog pokreta i ukazao na nove elemente bitne za uravnoteženi odnos ekonomije i ekologije.
Uravnoteženje rasta i razvoja
Održivi razvoj, spomenimo to još jednom, podrazumijeva izvrsnost, dakle visokokvalitetne rezultate na području poslovanja, naglašenu društvenu odgovornosti i stvarnu brigu za očuvanje okoliša. Pobornici održivog razvoja zalažu se i provode razvoj koji pridonosi uravnoteženju gospodarskoga rasta s odgovornošću prema široj društvenoj zajednici i okolišu.
Nije, međutim, dovoljna samo ideja o održivom razvoju, koja je kod nas još uvijek dominantna u pristupu. Da bi se ideja do kraja transparentno ostvarila ona mora biti i pretočena u konkretnu praksu. Ako to primijenimo na gospodarske subjekte, onda ona mora biti pretočena i u konkretnu korist.
Nedvojbeno je dokazano da je održivi razvoj ne samo koristan za biznis, već da je rješavanje zaštite okoliša i socijalnih pitanja stvar opstanka i rasta svakog pojedinog subjekta.
Vodeći svjetski poslovni subjekti, koji čine World Business Council of Sustainable Development, dakle Svjetski poslovni savjet za održivi razvoj, uspostavili su čak i poseban Dow Jones Indeks održivoga razvoja, koji jasno ukazuje da se firme koje žive na načelima povezanosti gospodarske, socijalne i ekološke komponente brže razvijaju od onih koji se nedovoljno ili samo djelomično uključuju u te procese. Riječ je o globalnom Benchmarking indeksu koji utire putove novih promišljanja o budućem razvoju i uspostavlja nova mjerila vodećih svjetskih kompanija vezano uz održivi razvoj. Te kompanije ostvaruju svoju misiju kroz povezivanje gospodarskih, ekoloških i socijalnih mogućnosti rasta. Ove kompanije su, smatraju eksperti, sutrašnji pobjednici na svjetskom tržištu.
|
Između otprilike 200 tvrtki koje čine Svjetski poslovni savjet nalaze se i dvije hrvatske – PLIVA i PODRAVKA.
U okviru elemenata koje te organizacije žele primijeniti kad je riječ o održivom razvoju, spominju se izazovni ciljevi: eliminacija svih povreda na radu, bolesti, nezgoda, otpada ili emisija unutar cijelog lanca uspostavljenih vrijednosti. Ukratko, cilj je održivog razvoja da biznis, dakle ukupne poslovne aktivnosti moraju rasti, ali da istodobno streme, tendiraju prema nuli štetnog utjecaja na okoliš i ljude.
To je, u suštini, i najkraća formula održivog razvoja i rasta, vrlo izazovna po svojim idejama i dometima, jer je to bitno nova poslovna filozofija u koju je uvijek ugrađen cilj poticanje i stimuliranje novih rješenja, uvijek vezanih uz osnovnu ideju i poruku o održivom razvoju.
Koncepcija «sedam revolucija»
Dozvolite mi da u skladu s tim na trenutak skrenem Vašu pozornost na knjigu «Kanibali s vilicama», poznatog svjetskog autora s područja održivog razvoja, Johna Elkingtona. Autor upozorava na koncepciju «sedam revolucija», mjerodavnih za odnos prema održivom razvoju.
Prva se odnosi na tržište gdje biznis na otvorenim tržištima lomi sve barijere i uspostavlja neke nove odnose;
Druga revolucija potaknuta je svjetskim pomacima u ljudskim i društvenim vrijednostima. Prelazi se s 'tvrdih' komercijalnih vrijednosti na 'mekše' trostruke vrijednosti – ekonomske, ekološke i socijalne. Bitna točka, breakpoint, je u tome što se na načelima održivog razvoja prekida tvrdoglavi stav kako je biznis vezan samo uz ekonomske, a ne i socijalne, odnosno etičke vrijednosti.
Tehnologija životnog ciklusa i odgovornost za proizvod i proces u svim fazama također predstavlja novu revoluciju. Mišljenje da je proces završen na ogradi tvornice i da firma nije odgovorna za ono što se događa s tim proizvodom izvan granica poduzeća gubi svoju uvjerljivost.
Posebnu kategoriju u sudbinu poslovnog svijeta uvodi promjena kategorije vremena kakvu smo dosad poznavali. U tzv. 'CNN svijetu', dakle vremenu totalne komunikacije u kojoj svijet postaje selo, sekunde mijenjaju ljudske sudbine, a održivi razvoj nas istodobno tjera na dugoročno promišljanje.
Mnogobrojne analize pokazuju da najveći broj političara i lidera poslovnog svijeta ne uspijeva misliti na rok duži od dvije godine unaprijed. Slabost je u tome što svoj način promišljanja uglavnom vezuju uz diktate Wall Streeta ili ostalih centara financijske moći, jer samo to doživljavaju kao stvarnost. Međutim, ukoliko ne uspiju ostvariti ravnotežu između kratkoročnosti i stvarnog vremena teško da će preživjeti tranziciju ka održivom razvoju.
I konačno, trostruki učinak ekonomske, ekološke i socijalne učinkovitosti u biznisu diktira prioritet transparentnosti upravljanja. To su potpuno nove poslovne kulture i bilo bi jako pogrešno – a mnogi to nažalost još uvijek čine – ignorirati njihovo postojanje.
|
Tih sedam činitelja o kojima govori Elkington čini mi se osobito relevantnim za Hrvatsku i njeno gospodarstvo, u kojoj su sve te promjene ipak već započele, a negdje uhvatile i dublji korijen.
Gdje je Hrvatska?
Najnoviji napori Hrvatske za ulaskom u Europsku uniju pojačavaju potrebu za unapređenjem područja održivoga razvoja. Izvješće Nacionalnog vijeća za konkurentnost jasno je pokazalo da je taj segment rada i poslovnog života već sada naša ozbiljna komparativna prednost pred mnogim europskim zemljama. To se naročito odnosi na manju energetsku opterećenost proizvoda, čistoću pitke vode, još uvijek u velikoj mjeri očuvanu prirodu, što našem gospodarstvu daje realne šanse za razvoj nezagađene prirodne hrane i dodatni poticaj razvoju turizma.
No, to je izvješće ukazalo i na mnogobrojne probleme koji se javljaju i za koja tek moramo pronalaziti najbolja rješenja.
Hrvatska kao zemlja u tranziciji ima snažnu potrebu za stvaranjem jasne strategije razvoja. Načela održivog razvoja, to je sada potpuno jasno, moraju biti temelj takve orijentacije, jer samo to otvara put europeizaciji života i gospodarstva na ovim prostorima.
Kad je riječ o hrvatskom gospodarstvu onda se treba sučeliti s istinom: osim časnih iznimaka, uglavnom poduzeća okupljenih u okviru Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj i još ponekog izvan, poput INE ili HEP-a, nije učinjen ni jedan ozbiljan korak u stvaranju odgovarajućih uvjeta za održivi razvoj.
Pri tome mislimo na stvaranje poticajnih makroekonomskih uvjeta za ravnopravnije nadmetanje na međunarodnom tržištu, poticanje poduzetničke klime uz jačanje društvene odgovornosti poduzetnika, stvaranje uvjeta za očuvanje prirodnih resursa i primjenu načela ekodjelotvornosti, jačanje baznih resursa u obrazovanju i znanosti te čitav niz drugih uvjeta koji stvaraju i potiču pozitivan vrijednosni sustav u društvu.
Mjesto i uloga trgovine
Trgovina bitno djeluje, iako se to uvijek ne čini tako, na očuvanje okoliša. To se prije svega odnosi na odnos prema otpadu i prema ambalaži, gdje trgovina može imati snažan utjecaj. To se podjednako odnosi i na izbor ponude, pri čemu ekološki proizvodi mogu bitno izmijeniti kulturu prehrane, pa time utjecati i na zdravlje.
No, najbitnija komponenta trgovine – kad je riječ o društveno odgovornom ponašanju – svakako je odnos prema potrošaču, dobavljačima i zaposlenicima. Ti se odnosi moraju graditi na načelima međusobnog povjerenja, uvažavanja i svojevrsnog partnerstva. Samo tako se stvara uspješni poduzetnički imidž koji počiva na poštenju prema tržištu i potrošačima, poštenju prema poslovnim partnerima i, konačno, poštenju u odnosu na zaposlenike.
Otvoreno je pitanje koliko trgovačkih društava udovoljava ovim načelima i svojevrsnim mjerilima društveno odgovornog ponašanja.
|
Održivi razvoj kao komponenta ukupnog razvoja
U takvom ozračju dijalog izvršne vlasti i predstavnika gospodarstva te svih drugih relevantnih čimbenika u društvu postaje presudan element stvaranja ozbiljnih preduvjeta za primjenu principa održivoga razvoja u ukupnom napretku društva i gospodarstva.
Na kraju, jedno aktualno pitanje: koliko lidera poslovnog svijeta, a napose političara, u nas uopće zna da je 2005. godina proglašena godinom korporacijske društvene odgovornosti u Europi? Te će godine vodeće europske tvrtke javno prikazati svoje rezultate u primjeni korporacijske socijalne odgovornosti.
Temeljna razdjelnica između samo ekonomski uspješnih i društveno odgovornih i uspješnih tvrtki nalazi se u samom pristupu.
Društveno odgovorne tvrtke dobro posluju i tako pridonose blagostanju društva u cjelini.
No, nisu sve uspješne tvrtke ujedno i društveno odgovorne.
Odgovorne su samo one uspješne firme koje – osim što rade na povećanju profita – ulažu u širu društvenu zajednicu i održivi razvoj.
Društveno odgovorne uspješne tvrtke ulažu dio svoje dobiti u brojne društveno korisne aktivnosti.
To su odrednice koje će u skoroj budućnosti pokazati u kojoj smo mjeri jasna opredjeljenja za održivi razvoj u hrvatskom gospodarstvu pretočili u konkretnu i korisnu praksu.
Building a better future uz pomoć tehnologije, inovacija i održivog razvoja naša je sudbina. To je slogan Svjetskog poslovnog savjeta za održivi razvoj i trebao bi postati opća krilatica hrvatskog poslovnog svijeta.
To se, međutim, može postići samo korištenjem nove formule:
3 E = ekonomija + ekologija + etika.
Formula u sebi sadrži komponentu poslovne i razvojne uspješnosti, snažan naglasak na ekodjelotvornost i, što je posebno važno, ističe etičku komponentu tj. aspekt ukupne društvene odgovornosti.
|
|
 |
|
|
 |
|
|
|