|
|
 |
|
|
 |
|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
|
|
|
Josip Šintić
|
|
|
|
|
«Nadležno tijelo» tek je 1959. godine konačno potvrdilo pravila udruge koja su mu predana 1958., kao i 1956. a prvi put 1953. nakon održane skupštine koja je donijela pravila. Napominjemo da je 1978. godine obilježavana 20 godišnjica «Društva ekonomskih propagandista (SR) Hrvatske» - kako se udruga u ono vrijeme zvala. Pionirski pokušaj udruživanja seže u 1928. godinu.
Prvi pokušaj oglašivačkog strukovnog organiziranja 1928.
Miroslav Feller 1. organizator
Prvi oglašivački strukovni sastanak s ciljem strukovnog udruživanja u nas održan je 8. – 10. rujna 1928. godine na Sušaku. Osnovna svrha sastanka bila je da se u našoj zemlji, u ondašnjoj državi SHS, osnuje «Savez propagande», koji bi se poslije osnivanja službeno priključio europskom Kontinentalnom savezu propagande (Union Continentale de la Publicité, kraticom UCP) sa sjedištem u Parizu u kojem pored Albanije, od svih europskih zemalja nije bila zastupljena još jedino država SHS, koja se 1929. nazvala Jugoslavija. Prethodno je UCP iz Pariza pristupio kao» District 17 (Europe continentale)» Međunarodnom savezu oglašavanja («International Advertising Association», kraticom IAA), sa sjedištem u Detroitu. Razumljivo da je UCP nastojao oko sebe okupiti tj. udružiti sve oglašivačke saveze država iz čitave Europe.
Tadašnji predsjednik UCP Etienne Damour obratio se u prosincu 1927. pismom senioru oglašavanja u državi SHS g. M. Dukesu, direktoru oglasne agencije Interreklam (Blockner) da mu pronađe odgovarajuću osobu sposobnu da preuzme zadaću organiziranja oglašivačkog saveza u državi SHS. M. Dukes je predložio mladog zanesenjaka struke M. Fellera koji se prihvatio toga posla te odlučio sazvati strukovni skup, na kojem bi se osnovao Savez.
|
Ne mogavši pronaći kreditora za pokrivanje nužnih troškova održavanja strukovnog skupa i osnivanja Saveza, M. Feller se odlučuje troškove snositi osobno. Ukratko, uložio je četiri mjeseca intenzivnog rada i pozamašnu svotu iz vlastitog džepa za organizaciju prvog sastanka stručnjaka za oglašavanje u nas. Da postigne što veći odziv domaćih stručnjaka, pribjegao je strategiji koja je u nas i kasnije korištena u organizaciji većine strukovnih skupova: pozvao je na skup «zvučna imena» iz inozemstva te ponudio atraktivno mjesto Sušak (Opatija i Rijeka nisu bile u sklopu SHS) i bogat turistički program (vožnja lađom u Crikvenicu i na Rab). Sastanak je prvo zakazao za 26.-28. kolovoza 1928. Svoj dolazak ubrzo je potvrdilo 9 istaknutih stručnjaka iz Pariza, Londona, Beča i Praga. No kako navodi M. Feller «poslovi u zemlji su zapinjali» pa je bio primoran odgoditi sastanak za 8.–10. rujna 1928. Međutim u to vrijeme se u Kölnu održavao oglašivački kongres što je spriječilo dolazak na Sušak E. Damoura i još nekih stručnjaka iz Europe. Uspio je okupiti na taj sastanak ukupno 19 osoba uglavnom iz oglasnih agencija i administracija novina, od kojih četiri osobe iz inozemstva, od kojih su troje bili predstavnici nacionalnih saveza oglašavanja: Charles Maillard, predsjednik francuskog, Emil Trebitsch iz austrijskog, te Wilchelm Bauer generalni tajnik čehoslovačkog nacionalnog saveza oglašivača, koji je s kongresa u Kölnu stigao po zaključenju sastanka. Emil Trebitsch bio je službeni predstavnik UCP.
Sastanak je donio zaključke o osnivanju nacionalnog saveza i priključenju kontinentalnom savezu, ali je kasnije ova akcija obamrla i do formiranja udruženja nije došlo «zbog neshvaćanja potrebe kao i drugih razloga», kako je kasnije ocijenio Dušan Mrvoš, koji je također sudjelovao na tom prvom strukovnom skupu stručnjaka za oglašavanje u nas.
Na sastanku je izabran i privremeni osnivački odbor koji će po pojedinim područjima zemlje «pripremati teren» za osnivanje saveza. Predstavnik UCP predao je M. Felleru u ime E. Damoura znak Kontinentalnog saveza i pismeni dekret kojim se M. Feller imenuje provizornim administratorom Kontinentalnog saveza za SHS, a pozvan je kao aktivan član u upravni odbor UCP. M. Feller je imao jasnu viziju kako se struka oglašavanja treba ustrojiti glede staleškog udruživanja, pa ističe kako iz općeg saveza propagande trebaju niknuti Savez oglasnih zavoda, Savez oglašivača, Savez grafičara i drugi profesionalni savezi koji će zastupati svoje staleške interese u Općem savezu propagande. Osnovna zadaća Saveza propagande je unapređivanje struke. Članovi Saveza–stručnjaci različitih profila i interesa, predstavnici agencija, medija, i oglašivača trebaju se sastajati u klubovima Saveza te « uz crnu kavu izmjenjivati iskustva».
Opći se savez trebao uhvatiti u koštac s mnoštvom krupnih zadataka, a osnovni je trebao biti – povećanje ugleda oglašivačke struke u zemlji, poboljšanje stručnosti i kvalitete rada.
|
Proteći će međutim još dosta vremena i još nekoliko posrtaja sredinom pedesetih godina XX. stoljeća prije nego će ideja o udruživanju hrvatskih propagandista, tj. stručnjaka za oglašavanje postati zbiljom. U svim tim nastojanjima hrvatski stručnjaci za oglašavanje bili su poticatelji i nositelji ne samo strukovnog organiziranja u Hrvatskoj, već i na području države SHS 1928. godine, a potom Jugoslavije, kada su 20. 2. 1961. formirali Inicijativni odbor za osnivanje SEPJ-a, Saveza ekonomskih propagandista Jugoslavije, a iz kojeg je HOZ (tada DHP – Društvo hrvatskih propagandista) aktom Predsjedništva od 20. rujna 1991. godine trajno istupio.
Drugi pokušaj oglašivačkog strukovnog udruživanja 1953.- održana skupština koja je izradila pravila udruženja ekonomskih propagandista
Nažalost u to vrijeme nije bilo strukovnog časopisa u nas pa detaljnije podatke o drugom pokušaju našeg strukovnog udruživanja treba tražiti u dnevnom tisku , stručnoj ekonomskoj publicistici i ostalim izvorima.
Da je 1953.održana skupština koja je izradila pravila udruženja ekonomskih propagandista na razini cjele ondašnje države saznajemo od Dušana Mrvoša koji u članku «Youth in Advertising», u prvom broju časopisa «Naš publicitet» iz kolovoza 1954. (izdavač Ozeha, a Mrvoš urednik i autor većine napisa), posebno ističe problem nepostojanja strukovne udruge oglasnih stručnjaka, i apelira da se u zemlji što prije formira » udruženje ekonomskih propagandista», te navodi da je s tim ciljem inicijativni odbor organizirao prvu skupštinu, koja je konstatirala potrebu osnivanja takvog udruženja i na kojoj su bili delegati iz gotovo svih «narodnih republika» tadašnje Jugoslavije. Mrvoš ističe da je ta skupština izradila i pravila, koja se nažalost već godinu dana nalaze «kod nadležnih na rješavanju» i nikako da se riješe. Mrvoš ističe kako je «vrlo nezgodno da postoji tako malo razumijevanja za ovu akciju» te postavlja nadležnima pitanje «kada će konačno doći do odobrenja pravila prvog nacionalnog udruženja stručnjaka za ekonomski publicitet i propagandu».
Inicijativa D. Mrvoša iz Ozehe da se osnuje Udruženje mladih propagandista 1954.
Mrvoš je 1954. u kolovozu pokrenuo Ozehin časopis «Naš publicitet» te inicijativu osnivanja udruge «mladih» stručnjaka za oglašavanje, budući da nadležno tijelo tijekom godinu dana nije donijelo rješenje tj. odobrenje pravila udruženja koje je donijela skupština 1953. Vjerojatno je Mrvoš pretpostavljao da ima više šanse da «nadležni» odobre pravila jedne strukovne udruge «mladih propagandista», koja će skrbiti o njihovom obrazovanju, jer mladi–omladina su predstavljali u komunističkom propagandnom sustavu «posebno štićenu» skupinu, za koju «budno brine drug Tito» ( kao npr. i za žene ili pionire), a velika većina ondašnjih propagandista pripadali su u skupinu mladih.
|
Tu inicijativu je Mrvoš pokušao ostvariti nakon što je u Ozehu stiglo pismo Komiteta internacionalne organizacije «Youth in Advertising International Association» da na trećem međunarodnom skupu mladih stručnjaka propagandista, Youth in Advertising, koji se održava u Hamburgu krajem kolovoza i početkom rujna 1954. sudjeluje jedan ili dva mlada kolege iz Jugoslavije. Mrvoš konstatira kako Ozeha ne zna kome bi poziv uručila jer u zemlji nažalost ne postoji nacionalni savez stručnjaka za oglašavanje, ističući kolika bi bila korist za zemlju da ima svoje predstavnike na takvom skupu, te da zbog istih razloga Jugoslavija nije bila zastupljena i na drugim sličnim skupovima u svijetu. Mrvoš potpuno korektno rezonira da nema kome uručiti poziv budući da nema udruge stručnjaka za oglašavanje. Dakako, izuzetno kvalitetni mladi stručnjaci koji su ujedno i odlično poznavali strane jezike radili su u Ozehi, a to su bili budući sveučilišni profesori s doktoratom znanosti iz područja oglašavanja: Josip Sudar i Čedomil Dinter, te ambasador naše struke Mihovil Skobe. Za odlazak u inozemstvo tada je bila nužna «društveno-politička podobnost».
Na stručni skup mladih u Hamburg otputovao je mladi rukovodni djelatnik iz Ozehe Velimir Kovačić, koji u opsežnom izvješću s kongresa u Hamburgu u 2. broju «Našeg publiciteta» iz prosinca 1954. ističe veliku važnost međunarodne udruge mladih propagandista, te veliku potrebu naše privrede za stručno osposobljenim mladim propagandistima, kao i nužnost da se ti mladi ljudi konačno kod nas organiziraju te učlane u međunarodnu organizaciju «Youth in Advertising», koja će im pružati veliku stručnu pomoć, što će uvelike unaprijediti oglašivačku struku u zemlji, jer ta je struka, bitna karika u privrednom razvoju zemlje. Na stranicama časopisa «Naš publicitet» upućen je poziv svim mladim propagandistima u zemlji koji su zainteresirani za osnivanje Udruženja mladih propagandista da se jave redakciji časopisa u Ozeha. Izrađena su i pravila udruge mladih propagandista po kojima članovi ne mogu biti stariji od 40 godina, tako da idejni začetnik udruživanja Dušan Mrvoš nije mogao biti član te udruge.
I u svojim referatima na proslavi 10 godina Ozeha objavljenim u rujnu 1955. u «Našem publicitetu» Dušan Mrvoš ponovo spominje potrebu okupljanja propagandnih stručnjaka u strukovnom udruženju.
|
«Prijava za osnivanje udruženja stručnjaka ekonomske propagande» 30. srpnja 1956. s područjem djelovanja u kotaru Zagreb
Tijekom 1956. rasprave o potrebi udruživanja stručnjaka za oglašavanje poprimile su konkretne oblike. Odlučeno je da se pokuša osnovati udruga koja će djelovati na području ondašnjeg kotara Zagreb, sa sjedištem u Zagrebu, gdje je sjedište Ozehe i najveći broj stručnjaka za oglašavanje. Organizacijski je to bilo jednostavnije, a nakon što bi se udruženje osnovalo, širenje djelovanja udruge na područje cijele Hrvatske ne bi bio veći problem. Tako je 30. srpnja 1956., podnesena mjerodavnom državnom tijelu «Prijava za osnivanje udruženja stručnjaka ekonomske propagande» , koju za inicijativni odbor potpisuju: Mihovil Skobe, Veljko Klašterka, Branko Pupić, Velimir Kovačić, Josip Sudar, Momčilo Nikolić, Antonija Orešković, Miroslav Skalak i Branko Ritoša, većinom stručnjaci iz Ozeha.
PRAVILA i PROGRAM Udruženja objavljeni su u rujanskom broju časopisa «Naš publicitet» 1956. g. Prvi zadatak Udruženja je: «Da okuplja i stručno uzdiže mlade propagandiste za rad na ekonomskoj propagandi i publicitetu putem tečajeva, predavanja, izmjene mišljenja i iskustava, objavljivanjem radova, članaka, i da na taj način doprinese stvaranju novih kadrova stručnjaka za ekonomsku propagandu i publicitet». Dakako među zadacima se moralo navesti i «njegovanje društvene svijesti», borbu protiv «društveno štetnih pojava», ali i «čuvanje stručne časti», «poštenja i istine u stvaranju propagandnih sredstava», borbe protiv «diletantskih i akviziterskih shvaćanja uloge i značenja ekonomske propagande i publiciteta» te suradnja s komorama, Udruženjem likovne i primijenjene umjetnosti, Udruženjem grafičkih poduzeća te sa sličnim inozemnim udruženjima u cilju izmjene stručnih iskustava. U PROGRAMU Udruženja definirano je: «Osnovni zadatak djelatnosti ekonomske propagande je da putem stručnog rada pronalazi istinite prodajne argumente proizvođača te da ih putem modernih sredstava uvjeravanja upućuje potrošaču u cilju povećanja potrošnje. Na taj način ta djelatnost utječe na povećanje proizvodnje, sniženje proizvodnih troškova, a time i na povećanje životnog standarda ljudi. Stručnjak za ekonomsku propagandu je osoba, koja vrši idejno kreativni, propagandno organizacioni rad ili pak nadzor nad realizacijom propagandnih sredstava, a pri tom vodi brigu o vrijednosti propagandnog sredstva, njegovoj racionalnosti i o tome da u porukama ne objavljuje neistinite prodajne argumente».
|
Uspješni pokušaj osnivanja Udruženja po prijavi od 19. kolovoza 1958.
Tijekom 1957. u nekoliko članaka redakcija časopisa «Naš publicitet» i D. Mrvoš u ključnim stručnim člancima ističu potrebu stvaranja udruženja stručnjaka za ekonomsku propagandu te budući da pravila predana 1956. nadležnom tijelu nisu odobrena, 19. kolovoza 1958. je učinjen novi, konačno uspješni pokušaj. Pravila Udruženja su odobrena početkom 1959. i time je dobivena dozvola za rad udruge.Treba istaknuti da odobrena pravila ni u kojem aspektu nisu bila u većoj mjeri doktrinarno «socijalistička», tj. na liniji vladajućeg socijalističkog društvenog uređenja, od odbijenih pravila iz 1956., već su očito sazreli opći uvjeti postupnog doktrinarnog popuštanja djelotvornijem tržišnom pristupu u gospodarstvu.
U starom prijepisu dokumenta o osnivanju navodi se: «Na molbu osnivača Udruženja od 19.8.1958., a na inicijativu komisije za društvene organizacije SSRNH, Državni Sekretarijat unutrašnjih poslova u Zagrebu, donio je rješenje za osnivanje i rad Udruženja ekonomskih propagandista na području NRH sa sjedištem u Zagrebu. Rješenje je izdano pod brojem: II/4 br. 51017/2 – 1958., Zagreb dana 6. 3. 1959.
Na molbi potpisani su slijedeći osnivači Udruženja:
1. Kavurić arh. Đuka, direktor DTS-a «Interpublika» Zagreb,
2. Kerdić Milivoj, propagandist, Zagreb,
3. Kovačić Velimir, pomoćnik direktora «Ozeha», Zagreb,
4. Kramer Robert, direktor «Interpublika» Zagreb,
5. Mrvoš Dušan, savjetnik za ekonomsku propagandu «Ozeha», Zagreb,.
6. Orešković Antonija, šef propagande Zagreb,
7. Sertić Tihomir, propagandist, «Ozeha», Zagreb,
8. Skobe Mihovil, propagandist, «Ozeha», Zagreb,
9. Valadžija Branko, viši savjetnik, komercijalni direktor kod «Našeg stana», Zagreb,
10. Valentić ing. Stjepan, šef propagandnog odjela tvornice «Rade Končar», Zagreb, 11.Vrkljan Branko, šef odjela istraživanja tržišta «Ozeha», Zagreb,
(napomena J.Š.: rukom je dopisano ime i prezime dvanaestog osnivača:)
12. Skalak Miroslav (napomena J.Š.): propagandist «Ozeha», Zagreb.
Definirani su slijedeći zadaci udruge:
1. «Da okuplja i pomaže propagandiste, koji rade na području ekonomske propagande i publiciteta, te da putem tečajeva, predavanja, izmjene mišljenja i iskustava, objavljivanjem radova, članaka, doprinese stvaranju novih kadrova stručnjaka za ekonomsku propagandu i publicitet.
2. da među svojim članovima njeguje društvenu svijest, vodi računa o čuvanju stručne časti i pazi da se očuva poštenje i istina u stvaranju i korištenju poruka i sredstava.
3. Da se bori protiv nestručnih i društveno štetnih pojava na polju ekonomske propagande i publiciteta.
4. Da svojom djelatnošću neposredno doprinosi svim ciljevima koji si postavlja naš socijalistički poredak po političkim i materijalističkim programima i potrebama.
|
5. Da surađuje sa svim organima Narodnih vlasti i privrede, kao i ustanovama, te udruženjima kojih djelatnost zasjeca u ekonomsku propagandu i publicitet.
6. Da surađuje sa sličnim našim i inozemnim udruženjima u cilju izmjene kadrova, stručnih iskustava i literature.
7. Da putem svojih članova surađuje u svim stručnim listovima kao i u svojim publikacijama unutar i van svoje zemlje.
8. Udruženje štiti kreativna i autorska prava svojih članova».
Osim djelovanja u skladu s ciljevima «socijalističkog poredka i suradnje s Narodnim vlastima» svi ostali zadaci direktno su u funkciji razvoja struke, te je djelovanje udruge pridonjelo snažnom razvoju oglašivačke struke i njenom prerastanju u «industriju oglašavanja».
Udruga je registrirana pod imenom «Udruženje ekonomskih propagandista SR Hrvatske».
Za prvog predsjednika izabran je tada politički utjecajan popularni zagrebački arhitekt Đuka Kavurić. Valja istaknuti da u ono vrijeme bez «inicijative komisije za društveni rad SSRNH» (kratica za Socijalistički savez radnog naroda Hrvatske), odnosno politički utjecajne i unaprijed najavljene osobe na čelu udruge ne bi došlo do njene registracije kod «nadležnog tijela». Zato su ondašnji stručnjaci za oglašavanje, da bi stvorili svoju strukovnu udrugu, morali pronaći pogodnu, politički utjecajnu osobu, kako bi se udruga uopće mogla registrirati, a da ta osoba za koju godinu potom prepusti vođenje udruge pripadnicima struke. Ključnu ulogu u tome je odigrao tada mladi stručnjak Tihomir Sertić, koji se izuzetno angažirao, a prema naputku Mrvoša, da nagovori Đ. Kavurića da prihvati tu dužnost. Za prvog podpredsjednika izabran je doajen struke Dušan Mrvoš, a za tajnika Mihovil Skobe. Dakako, već početkom 1961. za predsjednika je izabran Tihomir Sertić, dok podpredsjednik i tajnik ostaju Mrvoš i Skobe, a Udruženje pokreće svoje glasilo «Ideje», list za pitanja ekonomske propagande.
Ujedno za predsjednikovanja Tihomira Sertića Udruženje (UEPH) potiće kolege u drugim republikama da osnuju svoja udruženja i u tome im aktivno pomaže. Početkom 1961. sudjeluju Tihomir Sertić, Mihovil Skobe, Dušan Mrvoš i Stjepan Cerjan na osnivačkoj skupštini Udruženja ekonomskih propagandista Srbije u Beogradu, a potom 15.veljače 1961. na osnivačkoj skupštini Udruženja ekonomskih propagandista BiH u Sarajevu. Slovenci su imali inicijativni odbor za osnivanje udruženja 1960. g. a Udruženje su osnovali 15. svibnja 1963. Dodajmo da se Upravni odbor UEPH-a, osobito zalagao za osnivanje saveznog udruženja ekonomskih propagandista.
|
Već je 20. veljače 1961. u Zagrebu formiran «Inicijativni odbor Saveznog udruženja ekonomskih propagandista Jugoslavije». Međutim, na tom sastanku je Tihomir Sertić, predsjednik UEPH-a pročitao pismo iz Beograda od UEPS-a upućeno na UEPH, u kojem navode da još nije vrijeme da se pristupi inicijativi za stvaranje saveznog udruženja. Tako je ta inicijativa u koju je u Zagrebu uloženo puno truda tada propala, a SEPJ (Savez ekonomskih propagandista Jugoslavije) osnovan je tek 15. 6. 1973. u Beogradu. No, vratimo se našem UEPH-u.
Nažalost potkraj 1961. g. u naponu snage i izvršavanja radnih dužnosti savjetnika u Ozeha, umire iznenada Dušan Mrvoš.
Dodajmo, da je i Miroslav Feller preminuo 1961. na Silbi. Premda se on od 1930. g. nije bavio upravljanjem oglašavanja, napisao je brojne knjige, među kojima i tri knjige - teoretske rasprave o oglašavanju na teme primjene psihoanalize u oglašavanju, psihodinamike oglašavanja i psihologije oglašavanja.
Poslije Tihomira Sertića biranog u dva uzastopna mandata, predsjednici udruženja su bili dr. Antun Borčilo,generalni direktor Zagrebačkog velesajma, Velimir Kovačić, Marijan Serdarušić, Mario Hladnik te Daniela Peha, Eduard Osredečki, Darko Mimica, Ivica Vidović, Tomislav Huić i ponovno Ivica Vidović.
Spomenimo i profesionalne glavne tajnike udruge: Stjepan Triplat, v.d. Zlatko Zdunić, Zdenko Pavlović, Miro Ozmec i Krešimir Jugec.
Udruga je mijenjala naziv što zbog formalnih zakonskih odredbi (udruženje ili društvo), što zbog širenja djelokruga tj. širenja udruge po funkcijama .Tako se 1980.g. željelo u udrugu uključiti sve stručnjake koji se bave propagandom, umjesto samo onih koji se bave ekonomskom propagandom. Dakle, željelo se uključiti i one koji se bave «propagiranjem kulture, društveno-političkih aktivnosti, sporta, saobraćaja» itd., kako je obrazlagao tadašnji predsjednik Mario Hladnik.(Ideja, br. 7, 1980. str. 14). Nadalje, zbog promjena države i Ustava usvojenog 22. 12. 1990. po kojem je SR Hrvatska postala Republika Hrvatska, te novih hrvatskih jezičnih normi, kakva je na primjer bila poznato «napuštanje genitiva», po kojoj je umjesto sintagme«propagandista Hrvatske» prihvaćena sintagma «hrvatskih propagandista») te odabira naziva usklađenog s hrvatskom tradicijom nazivlja, i konačnim usvajanjem termina – naziva struke OGLAŠAVANJE, umjesto dotadašnjeg uobičajenog naziva za struku «ekonomska propaganda» ili šire propaganda.
|
Današnji HOZ, je kao udruga ili društvo u predstavljanju javnosti, imao slijedeće nazive:
UEPH - Udruženje ekonomskih propagandista SR Hrvatske od 1959. do 1972.
DEPH – Društvo ekonomskih propagandista SR Hrvatske (1972. – IX. 1980.)
UPH – Udruženje propagandista SR Hrvatske (IX.1980. – 1990.)
UPH – Udruženje propagandista Republike Hrvatske (1991. – 1993.)
DHP – Društvo hrvatskih propagandista (1993. – 14. 1. 1998.)
HOZ – Hrvatski oglasni zbor (14. 1. 1998. do danas ).
Prije izbora imena HOZ bilo je prijedloga da udruga nosi naziv: HRVATSKO DRUŠTVO ZA TRŽIŠNU I DRUŠTVENU KOMUNIKACIJU, a u knjizi «Iz Jožine torbe» (pripremio, uredio i izdao Marko Pekica,str. 190) s tekstovima Josipa Sudara, čak se navodi, a što je pogrešno, da se udruga tako zvala prije uzimanja imena HOZ. Glede imena HOZ bilo je dilema treba li tako radikalno mjenjati ime DHP, a potom, treba li u nazivu udruge koristiti termin «oglašivački», ili «oglasni» no u službeni naziv udruge ušao je termin «oglasni».
|
|
 |
|
|
 |
|
|
|