Seniko studio
Broj 4-5/2005
Izdvajamo iz broja:
Broj 4-5/2005 - Ante Gavranović
E - commerce - dr. sc. Zvonimir Pavlek
IMAGINE – Zamisli bolju budućnost – globalni odgovor sindikata - Ana Knežević
Pogled iz drugog ugla ili: ima li mjesta za euforiju? - prof.dr.sc. Nikola Knego
Povijest oglašivačkog strukovnog udruživanja u nas - Josip Šintić
Nešto više o ambalaži i pakovinama
dr.sc. Danko Matasović
Kako bih pomirio osnovne naznake teme ovog broja našeg časopisa i šireg područja, koje obrađujem u našem časopisu i za koje se smatram dovoljno stručnim, od mnoštva ” velikih tema koje prate naša nastojanja i očekivanja od približavanja Europi” odabrao sam temu kvalitete, ambalaže i pakovina u prometu prehrambene robe. Ta pomalo zapostavljena tema šireg područja poznavanja prehrambene i druge robe iznimno je važna za poznavanju robe i školovanje kadrova za rad u trgovini u neko drugo vrijeme i u drukčijem društvenom i gospodarskom okruženju koje je pred nama.

Zapostavljeno područje poznavanja robe i poslovanja trgovine
Radeći na novim udžbenicima iz poznavanja prehrambene robe i prehrane, ostao sam zatečen oskudnom količinom znanja o ambalaži i pakovanjima u nastavnim programima za prodavače i veće kupce prehrambene robe u trgovini, ugostiteljstvu i hotelijerstvu. Takav raskorak između potreba i stvarnog stanja iznenadio me je iz nekoliko razloga:

- Kako bi se roba mogla staviti u promet, mora biti zaštićena od nepovoljnog utjecaja okoline, tj. na način koji jamči siguran transport i održivost proizvoda, sprečava rasipanje i otuđivanje sadržaja, omogućuje pravilno prodavanje i uporabu, čuva i zaštićuje kvalitetu proizvoda. Tek stavljanjem prehrambenih proizvoda, neovisno o kvaliteti i održivosti, u ambalažu ti proizvodi postaju roba u prometu. Bez kvalitetnih pakovina u suvremenom svijetu nema kvalitetnih proizvoda.

- Izgled pakiranih proizvoda prvi je kontakt kupca s proizvodom koji želi kupiti. O izgledu pakovine, cijeni proizvoda i kvaliteti ambalaže najčešće ovisi odluka o kupnji nekog novog ili manje poznatog proizvoda. Kvaliteta ambalaže i dojmljivost pakovina često su važniji od kvalitete punjenja. U slučaju sličnih proizvoda ponekad imaju i presudnu ulogu pri odluci o kupnji.

- Ambalaža i punjenje, neovisno o kvaliteti i drugim značajkama koje potrošač otkriva tek kasnije, jedinstvena su cjelina originalnih pakovanja prehrambene i druge robe. Način na koji je proizvod upakiran s gospodarskog je stajališta ponekad važniji od kakvoće upakiranog proizvoda.

I na kraju, što je posebno važno istaknuti, dobro raspoređeni proizvodi u privlačnoj ambalaži osnovni su nosioci prepoznatljivosti prodavaonica i dosegnute razine općega i društvenoga standarda nekog društva ili zajednice. Izgled prodavaonice i opća kvaliteta proizvoda u prikladnoj ambalaži prvo su i, često, jedino mjerilo po kojem prosječni građanin ocjenjuje razinu kvalitete života u nekom dužem vremenskom razdoblju. To je ujedno i osnovna tema ovog broja našeg časopisa.
Gdje smo i što očekujemo
Promatranjem izgleda prodavaonica i proizvoda koje prodaju u nekom dužem razdoblju mogu se dobiti prilično pouzdani podaci o kvaliteti života, kupovnoj moći i drugim promjenama u nekoj društvenoj zajednici. Korijeni naše budućnosti uvijek su negdje u našoj prošlosti. Sadašnje stanje domaće trgovine i proizvoda koji se najbolje prodaju te sustavno uklapanje u gospodarske tokove kojima težimo, spremnost prihvaćanja i pomaci prema onima koji su ispred nas mnogo nam govore čemu se možemo nadati i što nas očekuje u Europi u ne tako dalekoj budućnosti. Naravno, pri tom ne treba zanemariti niti važnost onih s kojima se uspoređujemo. Promatramo li organizaciju, izgled i opremljenost trgovine ili ponudu roba u Bugarskoj, Rumunjskoj, Rusiji, Albaniji, donedavno “tranzicijskim zemljama Istočne Europe” i slično i stanje trgovine i ponude roba u Švicarskoj, Norveškoj i “starim” članicama Europske Unije primijetit ćemo bitne razlike i stanje koje nam, ako se nešto značajnije ne promijeni, ne ulijeva odviše optimizma. Nije potrebna neka posebna mudrost ili sustavno istraživanje da bismo zaključili da je kvaliteta sustava pakiranja, pakovina i ambalažnih materijala bila značajna prednost našeg gospodarstva koju smo donedavno imali u odnosu na ostale zemlje u tranziciji. U tome smo se razmjerno rano približili standardima razvijenoga svijeta i tu prednost, u odnosu na manje razvijene, postupno gubimo. Nije sporno da i na tom području napredujemo, ali ne dovoljno brzo da bismo se već danas znatnije razlikovali od onih kojima smo donedavno bili uzor. Kako bismo već danas utvrdili odakle nam dolaze pojedini proizvod, nije dovoljno ocijeniti njegov izgled i opremljenost, nego moramo posegnuti za sitnije ispisanim podacima o zemlji porijekla, uvozniku i slično. Kvaliteta pakovina iz Češke, Mađarske, Poljske, Bugarske, Makedonije i dr. kod uvoznih je proizvoda, najčešće, na razini domaćih (inače ih ne bismo kupovali i uvozili, neovisno o nižim cijenama, što i nije uvijek slučaj) i ozbiljno je upozorenje domaćim proizvođačima i trgovcima. Nemojmo se zavaravati – naši susjedi se na tom području razvijaju brže od nas. Daljnjom liberalizacijom uvoza i, posebno, našim ulaskom u Euroatlantske integracije, problemi konkurentnosti, proizvodnje i plasmana kvalitetnih domaćih proizvoda postajat će sve veći.

“Okrutni kapitalizam” nije stvar nacionalnog ili regionalnog karaktera. Zahtjevi koje trgovina postavlja za ambalažu i pakovine ne razlikuju se kod domaćih i uvoznih proizvoda. Želimo li biti konkurentni moramo se što više približiti standardima najrazvijenijih i što više zadržati prednost u odnosu na one koji su donedavno znatno zaostajali za nama.

Velike teme, makroekonomiku i politiku prepustimo drugima i zadržimo se na skromnim, ali nezaobilaznim temama općeg poznavanja kvalitete, ambalaže i pakovina u dosadašnjim okvirima.
Predmet upoznavanja
Sve navedeno je zaključak za koji smatram da je točan i upozorenje proizašlo iz iskustva i specifičnog područja poznavanja i promatranja trgovine i prehrambene robe u nekom dužem vremenu. Ako je točna moja uvodna konstatacija, da se u nastavnim programima strukovnog školstva premalo pozornosti posvećuje tom važnom području poslovanja suvremene trgovine, nije na odmet kraći repetitorij o ambalaži i pakovinama u izlaganju koje slijedi.

Olakotna je okolnost da u trgovinu dolaze proizvodi kod kojih je najveći dio tehničkog problema kvalitete ambalaže i pakiranja već riješen radom mnogih stručnjaka i da je naša zakonska regulativa koja se odnosi na ambalažu i pakovine među najboljima na području domaćeg prehrambenog prava.

Nazivlje koje se odnosi na ambalažu i pakovine kod nas je jednoznačno određeno Pravilnikom o mjeriteljskim zahtjevima za pakovine, a obuhvaća pojmove: pakovanje, pakiranje, pakovine, skupna i transportna pakovanja, ambalažne materijale, pojedinačnu, skupnu i transportnu ambalažu. Vrlo sažeto i pojednostavljeno: ambalaža je materijal, pakiranje postupak, a pakovanje (pakovine - originalno pakovanje) gotov proizvod koji uključuje ambalažu i sadržaj).

U oblikovanju pakovina prije isporuke u trgovinu sudjelovali su mnogi stručnjaci za rješavanje tehničkih problema (kvaliteta ambalaže, izbor postupaka pakiranja, punjenja, umjeravanja, prijevoza, čuvanja i dr.) dizajneri, inženjeri, stručnjaci za pakiranje, za prehrambeno pravo, nadzor, kontrolu i dr.

Kvalitetno i atraktivno zapakirane namirnice neodjeljiv su dio suvremene trgovine, opskrbe pučanstva te kakvoće prehrane i zaštite zdravlja, okoliša i gospodarskih interesa potrošača.

Sustavi pakiranja i ambalaža za namirnice
Sustav pakiranja, o kojem čitatelji vjerojatno znaju mnogo, jest cjelovit, zaokruženi proces kojim se želi osigurati zaštita (sigurnost i praktičnost), povoljna cijena i promocija (obavještavanje i informiranje potrošača). Pri njihovom oblikovanju proizvođači se najčešće rukovode ovim osnovnim zahtjevima:

– da odabrana ambalaža štiti proizvod i produžuje njegovu valjanost,
– da nije skupa i ne opterećuje značajnije prodajnu cijenu proizvoda i
– da odgovara svim tehničkim uvjetima prometa hranom, potrebama tržišta i potrošača.

Riječ ambalaža u nas se uobičajila, a potječe od francuske riječi amballage, što znači pakiranje, opremanje robe, pribor za pakiranje, materijal za pakiranje i slično. Najčešće je u neposrednom dodiru s namirnicama te, osim zaštitnog djelovanja, može negativno utjecati na kakvoću proizvoda otpuštanjem štetnih sastojaka, reakcijama sa sadržajem koji je upakiran, propuštanjem štetnih sastojaka iz okoline i slično.

Ambalaža je bitan činitelj trajnosti, uspješnosti prodaje i cijene proizvoda.
Originalno pakovanje
Originalno pakovanje je pakiranje proizvoda u ambalažu koja osigurava prvotnu kakvoću, masu i druga obilježja proizvoda od proizvođača do potrošača. Prema Zakonu o mjeriteljskoj djelatnosti pakovina jest proizvod koji je, bez nazočnosti kupca, tako zatvoren da mu se naznačeni sastav i količina ne mogu promijeniti bez otvaranja ili očevidne preinake.

Proizvodi u originalnom pakovanju su jedinstvena cjelina sadržaja (neto količina ili masa pakirane namirnice) i ambalaže (tara) proizvoda. Originalno pakovanje proizvoda ne smije se prije kupnje (u trgovini) ili uporabe (u kućanstvima) otvoriti, te potrošači proizvode i moguća kvarenja za čuvanja ili prodaje procjenjuju izgledom ambalaže u kojoj su namirnice upakirane i na osnovi izjava o kakvoći proizvoda i uvjetima čuvanja koju daje proizvođač. S tog gledišta neprijeporna je prednost prozirnog stakla ili plastičnih materijala, koji omogućavaju uvid u kakvoću i izgled proizvoda bez otvaranja.

Originalno pakovanje ili pakovina također osigurava pouzdano i higijensko rukovanje proizvodom, isključuje mogućnost patvorina ili zamjenu sadržaja i smanjenje mase proizvoda te pruža sigurnost svim činiteljima prometa robe – od proizvođača do potrošača.

Vrste pakovina
U mnoštvu prehrambenih proizvoda koji se prodaju u suvremenoj trgovini najvažnije je provjeriti odgovaraju li pakovine onomu što se želi pakirati i osnovnim karakteristikama koje se želi postići:

- jesu li spremnici dovoljna i pouzdana zaštita proizvoda od proizvođača do korisnika,
- postiže li se puna zaštita proizvoda od mikroorganizama, insekata, glodavaca i drugih onečišćavanja iz okoliša,
- štiti li se proizvod od mogućih nepovoljnih vanjskih utjecaja (zrak, voda, kiša, prašina, svjetlo, povišena ili snižena temperatura i dr.), od rasušivanja i navlaživanja, rasipanja i drugih kaliranja,
- postiže li očekivane promidžbene učinke,
- sprječava li otpuštanje ili navlačenje stranih mirisa,
- služi li informiranju kupaca (obvezno i neobvezno deklariranje) o proizvodu, načinu njegove priprave, o proizvođaču ili uvozniku, zemlji podrijetla, načinu prijevoza, čuvanja, zbrinjavanju otpada i dr.
Ambalaža za namirnice
Ambalaža u prometu namirnica mora biti izrađena od materijala koji ne utječu nepovoljno na senzorska, kemijska i fizikalna svojstva hrane. Takva ambalaža ne smije sadržavati niti otpuštati tvari koje mogu biti štetne za zdravlje. Osobito strogoj kontroli i provjeri pouzdanosti podliježu svi dijelovi ambalaže koji dolaze u neposredan doticaj s hranom, ako postoji mogućnost da reagiraju s pakiranim sadržajem (primjerice, kisele namirnice s metalnim dijelovima limenki, poklopaca i sl. posebno se zaštićuju (različitim lakovima ili premazima) ili zamjenjuju novim i kvalitetnijim materijalima. Osobita pozornost posvećuje se provjeri kakvoće plastičnih materijala u koje se namirnice pakiraju ili materijalima u koje se hrana pakira bez naknadne sterilizacije ili dovoljno pouzdane termičke obrade. Posebne tehnike i postupci aseptičnog pakiranja lakopokvarljivih namirnica uključuju i odgovarajuću kakvoću materijala za pakiranje i higijensku ispravnost u prometu. Mogućnosti kontaminiranja hrane neprimjerenom ambalažom razmjerno su velike i česte.

Moderna tehnologija danomice otkriva nove materijale i nove mogućnosti pakiranja namirnica te će ti problemi imati sve veće značenje za zdravlje i sigurnost potrošača u skoroj budućnosti.

Ambalažni materijal za pakiranje prehrambene robe mora biti takav da potpuno štiti sadržaj pakovine u transportu, pri skladištenju, prijevozu i čuvanju. Mora imati odgovarajuću čvrstoću kad je riječ o kidanju, tlaku i elastičnosti. Ne smije propuštati vodenu paru, plinove ni tekućine i mora biti otporan na koroziju, ne smije upijati strane mirise, reagirati sa sastojcima punjenja i dr.

Ambalaža može ovisno o materijalu iz kojeg je izrađena, osnovnoj namjeni u prometu, karakteristikama pakiranog proizvoda, načinu uporabe, te s gospodarskog i pravnoga gledišta, biti (prema materijalu iz kojeg je izrađena, obliku, namjeni i sl.):

– metalna (limenke, kutije, kante, bačve, cisterne),
– staklena (boce, staklenke za ukuhavanje, čaše, ampule),
– papirna (kartonska i od ljepenke – kutije, vreće, vrećice),
– plastična (boce, kutije, čaše, vrećice, kante, bačve, kanistri, cisterne),
– drvena (sanduci, letvarice, kace, bačve),
– tekstilna (vreće, vrećice, mreže),
– keramička i od drugih materijala.

Pomoćni materijali za pakiranje su konopi, drvena vuna, letve, čavli, limene trake, čepovi, poklopci, sredstva za antikorozivnu zaštitu i drugo.

Osim toga, ambalaža prema namjeni i osnovnoj funkciji može biti: maloprodajna ili komercijalna, velika, prijevozna ili transportna. Ambalaža se može razvrstavati na ambalažu za pakiranje proizvoda osjetljivih na mehaničke i kemijske utjecaje, strane mirise, mikroklimu i dr.

S pravnog i ekonomskoga gledišta ambalaža može biti: odvojiva ili neodvojiva, potrošna ili višestruko upotrebljiva, povratna ili nepovratna i drugo.
Označavanje i deklariranje proizvoda
Deklariranje i/ili označavanje proizvoda obveza je svih sudionika u prometu hrane. Na pakovine, ambalažu, naljepnicu ili privjesnicu zapakirane hrane ili na mjesto vidljivo potrošaču treba staviti deklaraciju. Na pakiranu robu ili uz nepakirane proizvode stavljaju se pisane i trgovačke oznake, zaštitni znak, nazivi marke, slikovni prikazi ili simboli koji se odnose na hranu.

Obveza deklariranja i označavanja proizvoda kod nas je propisana Zakonima o normizaciji, hrani i zaštiti potrošača, pravilnicima o kvaliteti i zdravstvenoj ispravnosti namirnica te posebnim pravilnicima o općem deklariranju i označavanju hrane i o navođenju hranjivih vrijednosti hrane. To su osnovne isprave što ih proizvođač mora istaknuti na pakovinama ili ih trgovac mora predočiti kupcu radi jasnog, potpunog i točnog informiranja o onom što kupuje, što proizvod sadrži i na temelju čega se može odlučiti za kupnju.

Deklaracija na originalnom pakovanju najčešće sadrži:

– naziv proizvoda i trgovinsko ime ako ga proizvod ima,
– naziv i sjedište proizvođača koji je proizveo ili pakirao robu,
– nazivnu količinu punjenja (masu ili volumen) proizvoda,
– podatke o bojenju proizvoda, o sredstvima dodanim za konzerviranje ili stabiliziranje proizvoda i o tvarima biološke vrijednosti koje su dodane proizvodu radi obogaćivanja sastava,
– sastav ili sadržaj osnovnih sastojaka u proizvodu ako je tako propisano odgovarajućim pravilnikom o kakvoći,
– rok valjanosti i druge potrošaču bitne podatke.

Za većinu prehrambenih i drugih pokvarljivih proizvoda deklariraju se i uvjeti čuvanja i način rukovanja robom u prometu.

Prema Zakonu o zaštiti potrošača svi podaci iz deklaracije moraju biti istiniti, jasni, vidljivi i čitljivi te napisani hrvatskim jezikom i latiničnim pismom, što ne isključuje mogućnost istodobne uporabe i drugih jezika i znakova lako razumljivih kupcima.

Zabranjeno je stavljati u promet proizvode s netočnim oznakama ili oznakama koje potrošače mogu dovesti u zabludu. Ako deklaracija ili izjavljeni sadržaj nisu ispravni, nadležni organ inspekcijske službe donosi rješenje o zabrani stavljanja u promet neispravnih proizvoda.

Označavanje proizvoda jest nanošenje značajki proizvoda na ambalažu:
– oznake i simboli upozorenja za opasnost,
– oznake i simboli o načinu rukovanja, prijenosa i prijevoza, skladištenju i čuvanju proizvoda te
– upozorenja o postupku u slučaju nezgode.

Koristan savjet za budući rad: deklaraciju treba češće provjeravati i pridržavati se uvjeta čuvanja, izlaganja, roka valjanosti i drugih elemenata što ih je odredio proizvođač. Ako podaci o čuvanju, prodavanju ili tumačenju potrošačima nisu jasni, pojašnjenje treba tražiti od stručnih službi u vlastitoj organizaciji, kod proizvođača ili organiziranih potrošača.
Ambalaža i zaštita okoliša
I na kraju, osim neprijepornih vrijednosti u prometu suvremene trgovine ambalaža koja se upotrebljava u velikim količinama za pakiranje robe može postati opasan otpad. Racionalno gospodarenje otpadom, očuvanje i zaštita okoliša prikupljanje i zbrinjavanje ambalažnog otpada u Republici Hrvatskoj uređeni su nizom “ekoloških” zakona i propisa, te odgovarajućim sustavom označavanja pakovina mjesta odlaganja, prikupljanja i razvrstavanja ambalažnog otpada i dr.

Dragocjen doprinos pojašnjavanju i proširivanju praktičnih znanja iz poznavanja robe koju obrađujemo u ovom prikazu je novi Pravilnik o mjeriteljskim zahtjevima za pakovine i boce kao mjerne spremnike, »Narodne novine« br. 90/05.i najnoviji Pravilnik o ambalaži i ambalažnom otpadu, »Narodne novine« br. 97/05.

Izdvajamo iz broja:
Broj 4-5/2005
E - commerce
IMAGINE – Zamisli bolju budućnost – globalni odgovor sindikata
Pogled iz drugog ugla ili: ima li mjesta za euforiju?
Povijest oglašivačkog strukovnog udruživanja u nas
Arhiva
   
 
 
Tražilica
 
 
Newsletter

Želite li primati
gospodarske novosti
na Vaš e-mail?
Prijavite se odmah!

E-mail:
Anketa