Seniko studio
Broj 4-5/2005
Izdvajamo iz broja:
Broj 4-5/2005 - Ante Gavranović
E - commerce - dr. sc. Zvonimir Pavlek
Nešto više o ambalaži i pakovinama - dr.sc. Danko Matasović
Pogled iz drugog ugla ili: ima li mjesta za euforiju? - prof.dr.sc. Nikola Knego
Povijest oglašivačkog strukovnog udruživanja u nas - Josip Šintić
IMAGINE – Zamisli bolju budućnost – globalni odgovor sindikata
Ana Knežević
Imagine – popularni hit poznatog Beatlesa Johna Lennona bio je moto 2. kongresa UNI-ja koji se održavao u Chicagu krajem mjeseca kolovoza.

Sindikat trgovine UNI je svjetska konfederacija, koju čine sindikati sektora usluga iz 100 zemalja s više od 25 milijuna članova. Hrvatske je član UNI-ja od 1994. godine.

Kongres je uputio zahtjev poslodavcima 21. stoljeća da okončaju trku prema dnu i okrenu se osiguravanju i poštivanju prava radnika diljem svijeta.

Sindikati su pozvali Ujedinjene narode da se pridržavaju Milenijskih razvojnih ciljeva koji su usvojeni 2000. godine. Ciljevi – uključujući i smanjivanje siromaštva, trebali bi biti ostvareni do 2015. godine. Budući da se 170 svjetskih lidera priprema za specijalno zasjedanje UN povodom 60-te obljetnice UN, administracija je pokušala ostaviti po strani milenijske ciljeve kao sporedne, te stoga sindikati upozoravaju lidere da su jednoglasno prihvatili te ciljeve, koji uključuju više pomoći, smanjivanje dugova i pošteniju trgovinu.

Više od 1000 delegata Kongresa prosvjedovalo je ulicama Chicaga tražeći borbu protiv siromaštva u svijetu i zahtijevajući od vlada najrazvijenijih zemalja da se više i snažnije zalažu za iskorjenjivanje siromaštva. Siromaštvo nije nesreća, već posljedica nebrige onih koji imaju za one koji nemaju.

Globalizacija je bila glavna tema Kongresa. Globalizacija je donijela prekogranično kretanje proizvoda, kapitala, tehnologije, ideja i radnika, a sve to vodi ka rastućoj povezanosti zemalja, zemlje imaju međusobne koristi od gospodarskog rasta, ali ih isto tako pogađaju i krize, kriza kod jednih osjeti se i kod drugih. Takva situacija zahtijeva stvaranje međunarodnih organizacija koje će koordinirati politiku, usaglašavati zajednička pravila i upravljati krizama.

Globalizaciju, kao progresivnu integraciju, gospodarski i društveno potiču nove tehnologije, nove poslovne strukture nacionalne i međunarodne politike, koje ili vode procese ili odgovaraju na njih, a tu su najznačajniji sudionici poslovne grupe, vlade, međunarodne organizacije, radno i civilno društvo i mediji.
Multinacionalne kompanije vode proces globalizacije kroz direktne strane investicije, kroz svjetsku integraciju proizvodnje, kroz trgovanje među kompanijama, kroz globalno istraživanje i razvoj, kroz globalne radne i socijalne politike i kroz pritisak na vlade i ostale kreatore politike.

Danas je postalo sasvim razvidno da biznisom vođena globalizacija ne mari za važne socijalne ciljeve kao što su iskorjenjivanje siromaštva, pošteni poslovi, spolna ravnopravnost, socijalna sigurnost, ljudska i sindikalna prava i stabilnost i mir.
Početkom 1980.-ih ekonomska liberalizacija, deregulacija i privatizacija su sistematski poticane od strane najjačih ekonomskih sila, kako kod njih samih tako i izvan njihovih granica. To je dovelo do najšire liberalizacije u trgovini roba i usluga, nekontroliranog kretanja kapitala preko granica, intenzivirajući takmičenje između zemalja, kompanija i radnika.

U isto vrijeme raste suglasje među dijelovima međunarodne zajednice da puno više pažnje treba posvetiti socijalnoj dimenziji globalizacije. Konačno, svijet ne može tolerirati ekonomski sustav koji potiče veću socijalnu nepravdu i prihvaća političku represiju u svrhu povećanje izvoza i privlačenja stranih ulaganja.

Tako je Svjetska komisija za socijalnu dimenziju globalizacije koje djeluje pri ILO-u (Međunarodnoj organizaciji rada) zaključila:
«Tekući proces globalizacije stvara neuravnotežene efekte između i unutar zemalja. Bogatstvo se stvara, ali premalo zemalja i ljudi dijeli njegove dobrobiti. Gledano očima velike većine ljudi, globalizacija nije ostvarila njihove jednostavne i legitimne zahtjeve za poštenim poslovima i boljom budućnosti za njihovu djecu.
Siromaštvo ostaje ozbiljan problem čak i u zemljama brzog gospodarskog rasta. Podsaharskoj Africi i nerazvijenim zemljama iz ostalih regiona prijeti opasnost da budu sve dalje i dalje iza svjetskih procesa. Ključni pokazatelj razvoja je smrtnost djece: jedan od osam milenijskih ciljeva Ujedinjenih naroda je da se smrtnost djece do 2015. godine reducira na 2/3 od sadašnje za djecu do pet godina.

Podsaharska Afrika ima najviši nivo smrtnosti djece do pet godina – od 1000 novorođenih 174 umre, gotovo dva puta više od sljedećeg regiona u nizu. Ovo odražava teškoće s kojima se susreću mnoge afričke zemlje u osiguravanju čak i minimalne socijalne sigurnosti za svoje građane.

Broj oboljelih od HIV/AIDS-a, dosegao je razmjere koji su ozbiljna prijetnja razvojnim perspektivama u mnogim zemljama Afrike, dijelovima Azije i Istočne Europe.
Ujedinjeni narodi i ILO su upozorili da regionalni i globalni ekonomski rast može biti zaustavljen ako se ovaj uznemirujući trend ne počne ozbiljno razmatrati. Ovaj problem ne mogu rješavati globalne tržišne snage, već to zahtijeva odlučnu i koordiniranu akciju vlada, civilnog društva i kompanija.

Nedostatak u globalnom sustavu vladanja i asimetrije u snazi međunarodnih organizacija je osnovni uzrok slabe socijalne dimenzije u globalizaciji. Međunarodne trgovinske i financijske organizacije nameću svoja pravila u odlučivanju – WTO svoje mjere sankcija, a Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond nameću svoja pravila zemljama koje trebaju financijsku pomoć. Uobičajeno je stoga govoriti o pravilima i odlukama ovih organizacija kao o «tvrdim pravilima».
Nasuprot tome, ekonomski i socijalni standardi i odluke Ujedinjenih naroda tretiraju se kao «mekana pravila», jer ta organizacija nema mehanizme prisile. Rezultat toga je da su Svjetska banka, MMF i Svjetska trgovinska organizacija puno moćnije organizacije i vlade njih smatraju puno važnijima.

U praksi, dakle, njihove politike imaju prevagu, a čak i kad su u konfliktu sa standardima UN. Na primjer, uvjeti za kredite koje daju MMF i Svjetska banka nisu u skladu s pravima o kolektivnom pregovaranju koja su definirana standardima Međunarodne organizacije rada.

Zbog svega navedenog UNI se zalaže za model globalizacije koji će sadržavati i poštivati socijalne ciljeve radničkog pokreta; prava na organiziranje i pristupanje sindikatima, kolektivno pregovaranje i kolektivne ugovore, jednakost i nediskriminaciju, univerzalni sustav socijalne i zdravstvene zaštite, sigurnost radnog mjesta i prihoda i zadovoljavajuće javne službe za sve.

Da bi se to osiguralo UNI od svih vlada traži da primjene preporuke Svjetske komisije i da te preporuke ne provodi samo Međunarodna organizacija rada, već i druge međunarodne organizacije – Svjetska banka, MMF, WTO, UNCTAD, OECD, APEC, ASEAN, NEPAD, MERCOSUR itd.) koje su odgovorne za ekonomska, financijska i trgovinska pitanja. Vlade trebaju provoditi politiku koja se bazira na principima održivog razvoja. Vlade bi isto tako trebale konzultirati sindikate za sva važna pitanja u procesu globalizacije kao što su: trgovina, investicije, pomoć u razvoju, radni i socijalni standardi, bilateralni i regionalni odnosi itd.

Vlade bi se isto tako trebale zalagati za suradnju i dogovorne akcije između odgovarajućih međunarodnih organizacija, a prvenstveno se tu misli na UN, Svjetsku banku, MMF, WTO, ILO i WHO (Svjetska zdravstvena organizacija).

Kongresu se obratila i senatorica Hillary Roddhman Clinton, posebno se osvrćući na probleme žena kao rane snage, s naglaskom na jednake mogućnosti zapošljavanja i jednake plaće za isti posao.
Kongres se posebno osvrnuo na ulogu WTO-a (Svjetske trgovinske organizacije) i runde trgovinskih pregovora. UNI se posebno zalaže da se trgovinski odnosi postavljaju u skladu sa Ustavom WETO-a, a to znači podizanje životnog standarda, osiguravanje pune zaposlenosti i održivog razvoja.

Nagli razvoj i ekspanzija Kine također su bili predmet rasprave. Prihvaćena je i posebna rezolucija koja bi trebala pomoći da se i u Kini organizira efikasan sindikat koji bi zaštitio kineske radnike od eksploatacije u multinacionalnim kompanijama.
Zaključeno je da treba uspostaviti bolje kontakte s postojećim organizacijama koje predstavljaju radnike i uključiti ih u sustav sindikalne izobrazbe. Glavni cilj je stanje slobodnih, demokratskih i efikasnih sindikata, jer kineski radnici isto zaslužuju zaštitu svojih temeljnih radnih prava. Sve što će se dešavati na kineskom tržištu rada imat će velikog utjecaja na ostatak svijeta i stoga je nužno što prije kineske sindikate integrirati u svjetski sindikalni pokret.

Kongres je zatražio i okončanje 44-godišnje američkog trgovinskog embarga protiv Kube. Usprkos činjenici da postoji 11 rezolucija Ujedinjenih naroda koje se protive sankcijama, SAD su ih čak i proširile, a posebno s Helmes-Burtonovim zakonom.

Embargo je uništio kubansko gospodarstvo, a posljedice su bile nesagledive za kubanske radnike i društvo u cjelini.
Delegati na kongresu su se jednoglasno složili da UNI treba nastaviti svoju kampanju protiv Wal-Marta, najveće kompanije na svijetu u djelatnosti trgovine, s više od milijun zaposlenih, kako bi ova kompanije promijenila svoju antisindikalnu politiku u Sjevernoj Americi.

Politika niskih plaća koju provodi Wal-Mart prijeti da postane tužni model u procesu globalizacije kojeg će kopirati i ostale kompanije. Kongres je usvojio i akcijski plan borbe protiv dvostrukih standarda, koje je prvi počeo provoditi Wal-Mart, što znači da se kompanija na jedan način ponaša u svojoj zemlji, a na sasvim drugi (lošiji) način se ponaša u inozemstvu. Kako bi se ovo izbjeglo i počela stvarati prijateljska klima za sindikate u procesu globalizacije, ali i obuzdala neoliberalna monokultura međunarodnih financijskih organizacija UNI će forsirati potpisivanje globalnih ugovora s multinacionalnim kompanijama, a sve u skladu s principima društveno odgovornog poslovanja.

Posebnu pažnju Kongres je posvetio zaštiti radnika u trgovini od tehnoloških promjena. Poslodavci trebaju na vrijeme informirati sindikate o tehnološkim promjenama kako bi mogli pregovarati i na vrijeme zaštititi radnike, jer i radnici trebaju sudjelovati u dobrobitima tehnološkog napretka.

Delegati su imali priliku pogledati prezentaciju Metroa, koja se odnosila na njihov FUTURE STORE koji je otvoren u Rheinbergu (4000 m2), a posluje na principu RFID (radio-frekvencijska identifikacija). Svaki proizvod ima ugrađen čip, kupac samo posloži željenu robu u kolica i s kolicima prođe kroz posebni prostor gdje se istovremeno skeniraju svi proizvodi, izbaci račun, a kupac samo provuče karticu za naplatu. Kroz ovu prodavaonicu budućnosti (prodavaonica bez prodavača) dnevno prođe oko 3000 kupaca, a Metro ima suradnju s 27 proizvođača koji rade na principu RFID-a.

Otvaranje prodavaonice ovakvog tipa otvorilo je doista jedno suštinsko pitanje – gdje će ljudi raditi ako tehnološki napredak eliminira radnike iz proseca rada?
Osim Metroa, ovu tehnologiju testiraju i Wal-Mart, Target i Tesco, a od proizvođača Johnson˛& Johnson, Procte &Gamble, Henkel, Neste i Gillete. Jedna stvar je sigurna. RFID će sebi prokrčiti put u industriju potrošačkih dobara i proces je sada ireverzibilan. Osim poslova u trgovini nestajat će i poslovi u proizvodnji.

Idući Kongres održat će se za pet godina u Japanu, a do tada će se zasigurno puno promijeniti i u svijetu tehnologije i u svijetu rada.

Izdvajamo iz broja:
Broj 4-5/2005
E - commerce
Nešto više o ambalaži i pakovinama
Pogled iz drugog ugla ili: ima li mjesta za euforiju?
Povijest oglašivačkog strukovnog udruživanja u nas
Arhiva
   
 
 
Tražilica
 
 
Newsletter

Želite li primati
gospodarske novosti
na Vaš e-mail?
Prijavite se odmah!

E-mail:
Anketa