|
|
 |
|
|
 |
|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
|
|
|
Ana Knežević
|
|
|
|
|
Na novom Zakonu o trgovini počelo se raditi još prošle godine. Nakon što je Ministarstvo gospodarstva na prvi sastanak (rujan 2004.) pozvalo popriličan broj sudionika, odlučilo je sistematizirati primjedbe i prijedloge i organizirati novi sastanak.
Na žalost do novog sastanka nikada nije došlo već smo krajem studenog mjeseca o.g. zaprimili novi Nacrt Prijedloga Zakona o trgovini. Već na sastanku u rujnu 2004. se pokazalo da su najviše pažnje izazvale odredbe o radnom vremenu u trgovini, pa je Sindikat Trgovine Hrvatske već tada predložio da se taj segment izuzme iz ovog Zakona i regulira posebnim zakonom.
Radno vrijeme u trgovini je od 2001. regulirano Pravilnikom o radnom vremenu prodavaonica i drugih oblika trgovine na malo, a koji je dao mogućnost gradovima i općinama da urede radno vrijeme trgovina na svojem području. Prema podacima Ministarstva gospodarstva iz srpnja 2003. godine. od 122 grada 79 je donijelo odluke, a od 422 općine samo 147 njih je to učinilo. Od 01.01.2004. do 28.04.2004. na snazi su bile izmjene i dopune Zakona o trgovini koje su dozvoljavale rad nedjeljom prodavaonicama manjim od 200m2 i to sa pretežito prehrambenim asortimanom.
Na prijedlog sedam trgovačkih lanaca Ustavni sud je 28.04.2004. donio Odluku kojom se ukida Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o trgovini, te je ponovno na snagu vraćen Zakon o radnom vremenu. U svibnju 2004. Vlada RH je donijela Zaključak da će se novim zakonskim prijedlogom po uzoru na austrijski model izbjeći sporne odredbe aktualnog Zakona tako što će se uvesti apsolutna zabrana rada trgovina nedjeljom i ukinuti pravo gradovima i općinama da reguliraju radno vrijeme. U proljeće ove godine ( svibanj ) Ministarstvo gospodarstva je dostavilo Sindikat Trgovine Hrvatske prijedlog da se radno vrijeme u trgovini regulira Uredbom vlade RH – Sindikat tu Uredbu odbija, jer Uredba ne može propisivati nadzor i kaznene odredbe, što je manjak i sadašnjeg Pravilnika.
Sindikat Trgovine Hrvatske je u međuvremenu pribavio austrijski i njemački zakon o radnom vremenu, preveo ih, te na podlozi istih sačinio Prijedlog Zakona o radnom vremenu prodajnih mjesta, dostavio isti Ministarstvu gospodarstva i predložio održavanje sastanka na kojem bi se navedeni prijedlog raspravio i ponudio Ministarstvu da bude predlagač istog. U srpnju o.g. je u Ministarstvu gospodarstva održan sastanak na kojem ministar nije prihvatio biti predlagač navedenog Zakona već je dana informacija da će se u rujnu održati sastanak na temu Nacrta prijedloga Zakona o trgovini.
Kako u rujnu nije održan nikakav sastanak, Republički odbor Sindikata trgovine Hrvatske donosi odluku da svoj Prijedlog Zakona o Radnom vremenu prodajnih mjesta dostavi Klubu zastupnika Hrvatske stranke prava, kako bi isti postao predlagač zakona. (Po Poslovniku Hrvatskog Sabora predlagač zakona može biti Vlada, Klub zastupnika i zastupnik pojedinac.)
|
Klub HSP je naš prijedlog prihvatio i 31.11. uputio navedeni Prijedlog Zakona u saborsku proceduru.
Krajem mjeseca studenog Ministarstvo gospodarstva dostavlja Nacrt prijedloga Zakona o trgovini koji u sedam članaka sadrži odredbe o radnom vremenu prodavaonica.
Na sastanku u Ministarstvu gospodarstva usuglašena je većina stavova oko radnog vremena što znači da bi ako se Zakon usvoji radno vrijeme trgovina bilo slijedeće:
- od ponedjeljka do subote od 6,00 – 20,00 sati
- nedjeljom i blagdanima prodavaonice ne rade
- nedjeljom bi mogle raditi od 8,00 – 13,00 sati
- prodavaonice u sklopu benzinskih crpki, autobusnih i željezničkih kolodvora, pomorskih, riječnih i zračnih luka.
Ministarstvo predlaže da nedjeljom mogu raditi specijalizirane prodavaonice kruha, čemu se Sindikat Trgovine Hrvatske protivi, jer većina njih osim kruha prodaju i sokove i mlijeko i mliječne proizvode, pa nisu nikako to što im naziv sugerira. Osim toga po nalazima državnog inspektorata, privatne pekarnice su najveće leglo rada na crno, pa bi im se omogućavanjem rada nedjeljom zapravo omogućilo da nelojalno konkuriraju velikim proizvođačima kruha koji imaju uredno prijavljene radnike i uredno posluju.
- u mjesecu prosincu bi sve trgovine mogle raditi nedjeljom od 8,00 – 13,00 sati
Za vrijeme turističke sezone od 01.06. do 01.09. Ministarstvo predlaže da mogu raditi sve prodavaonice nedjeljom od 8.00 – 13,00 sati, dok Sindikat Trgovine Hrvatske predlaže da u navedenom razdoblju mogu raditi samo prodavaonice u turističkim područjima ( u mjestima na moru ) i to samo prehrana, turističke potrepštine i suveniri.
- na Badnjak i na Staru godinu prodajna mjesta bi se trebala zatvoriti u 15,00 sati, a ako ti dani padaju u nedjelju, onda u 13,00 sati.
Burne rasprave koje su se razvile o radnom vremenu prodavaonica pokazale su zapravo tužnu sliku stanja u hrvatskom društvu a onda i u hrvatskoj trgovini.
Ritam nedjeljnog rada u trgovini nametnuli su strani lanci koji u svojim zemljama ne smiju raditi nedjeljom, jer im to Zakon ne dozvoljava ( Austrija, Njemačka, Italija ).
Nedjeljno kupovanje postalo je izraz krajnje komocije kupaca i jedna vrlo ružna navika bazirana na ekstremnoj sebičnosti – za rad trgovina nedjeljom najviše se zalažu oni koji ne rade ni subotom, a kamo li nedjeljom. Tako su u Hipermarketima coop u King crossu stručne službe organizirale potpisivanje peticije za rad trgovina nedjeljom, a kada su novinari zatražili pojašnjenje iste, nisu dobili odgovor jer stručne službe ne rade nedjeljom.
|
Ozbiljnija istraživanja zadnjih godina pokazale su da nedjeljom 87% potrošača razgledava a samo 13% kupuje.
I najvažnija stvar je da nedjeljna kupnja ne pojačava potrošnju, kupci imaju na raspolaganju sve manje novca za potrošiti i sve što potroše u sedam dana, potrošit će i u šest.
Rad trgovina nedjeljom postao je sredstvo najgrubljeg izrabljivanja radnika. Od oko 65.000 prodavača oko 40.000 njih rade sve ili gotovo sve nedjelje – 90% njih nije za taj rad uopće plaćeno, a velika većina ne ostvaruje pravo na dan tjednog odmora u narednom tjednu.
Postojeći instrumentarij pravne države nedostatan je za razrješenje ovog problema – Sindikat prijavljuje poslodavce inspekciji – inspekcija provodi nadzor i piše prekršajne prijave – prekršajni sudovi sporo rješavaju predmete, tako da uglavnom nastaju zastare ( dvije godine je zastarni rok ). Prema podacima iz 2003. ukupno pokrenutih prekršajnih postupaka:
- od 2000. – 2002. bilo je 8471 – pravomoćno je mjesečno 3731 – od toga zatvor 0 , novčane kazne 2852, ukor 407, i zastara 523. Prekršajni postupci u položaju radnika ne mijenjaju ništa, jer radnik za neplaćene nedjelje i neomogućeni dan tjednog odmora mora tužiti poslodavca. U situaciji kad ih većina radi na određeno vrijeme i kad na Zavodima za zapošljavanje ima 350.000 nezaposlenih, nitko se ne usudi tužiti poslodavca.
Poslodavci kojima su radnici vrijednost, a ne trošak kojeg treba minimalizirati, zalažu se da se nedjelje ne rade, jer im poštivanje propisa zadaje muke u organizaciji poslovanja i umanjuje konkurentnost u odnosu na one poslodavce koji ne poštuju propise.
Država bi trebala pravno regulirati i zakonom zaštititi radnike koji su prisiljeni nedjeljom raditi. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku u RH ima oko 68.000 prodajnih radnih mjesta i samo 89 inspektora za rad, prema tome, ako bi inspektori htjeli prekontrolirati sve prodavaonice trebalo bi im više od godinu dana samo za taj posao, što je besmisleno.
Većina zemalja Europske unije ima posebnim zakonom ili zabranjen ili ograničen rad prodavaonica nedjeljom.
Najstariji zakon ima Njemačka od 1956. godine, koja je ujedno i najmnogoljudnija zemlja u Europi i najjača europska ekonomska sila. Kupovna moć njemačkog potrošača tri puta je veća od hrvatskog i iznosi 7500 €, no unatoč tome, prodavaonice su nedjeljom u Njemačkoj zatvorene.
Vjerujemo stoga da je i u Hrvatskoj sazrela svijest da je nedjelja zakonom zajamčeni dan tjednog odmora za sve zaposlene, osim za one za čijim radom postoji prijeka potreba. Rad prodavaonica nedjeljom nije prijeka potreba, jer se sva roba može kupiti u šest prethodnih dana i nitko neće umrijeti ili se razboljeti ako ništa ne može kupiti nedjeljom.
Rad određenih službi u zdravstvu, policiji, prometu, vatrogastvu itd. je prijeka potreba i njihov rad se ne može uspoređivati sa radom prodavača.
|
Rezultati istraživanja Državnog zavoda za statistiku pokazali su da se u posljednjih 15 godina u RH broj metara kvadratnih prodajnih površina povećao dva puta, a broj zaposlenih povećao se tek za jedan i pol puta, odnosno na svakog prodavača dolazi 31m2 prodajnog prostora. Ovi podaci bjelodano ukazuju na to da postojeći zaposleni moraju raditi sve više i sve duže i da odgovarajuće širenje trgovine ne prati i odgovarajuća zaposlenost, što znači da postojeće trgovine trebaju puno više zaposlenih nego ih ima sada.
Priče o regulaciji radnog vremena otvorile su i druge probleme koji muče našu trgovinu, a ništa se ne radi na njihovom rješavanju. Sindikat Trgovine Hrvatske je već prilikom donošenja postojećeg Zakona o trgovini (1996.) tražio definiranje cijelog zakonodavno – pravnog okvira za ovu djelatnost, jer se pokazalo da puno stvari nije regulirano ili je djelomično regulirano ili je regulacija u nadležnosti lokalnih vlasti koje po tom pitanju nisu ništa učinile.
Nedostaje popis o kategorizaciji prodavaonica, pa se onda može dešavati da svi prodaju sve ( poseban problem su kiosci ), nedostatni su propisi o minimalnim tehničkim uvjetima za obavljanje trgovine, propisi o obaveznom izdavanju računa, propisi o obiteljskim trgovinama itd.
Stari je zahtjev Sindikata Trgovine Hrvatske za osnivanjem zasebnog ministarstva za ovu djelatnost koja u ukupnoj zaposlenosti RH sudjeluje sa 14%, u ukupnom BDP sudjeluje sa 10% i zaista je neshvatljivo da se o tome ozbiljno ne razmišlja, već je trgovina u sklopu najvećeg ministarstva gospodarstva i bolji tretman tamo imaju propale tvornice i brodogradilišta sanirana već po nekoliko puta, nego jedna djelatnost koja utječe na svekoliki gospodarski i društveni život u RH.
Neozbiljna je i činjenica da se o novom Nacrtu prijedloga Zakona o trgovini nije ništa radilo više od godinu dana, da izradi Prijedloga zakona nije prethodila sveobuhvatna analiza stanja u kojoj su trebali sudjelovati svi socijalni partneri i ministarstvo i poslodavci i sindikati.
Nacrtom prijedloga Zakona o trgovini predviđeno je donošenje prevelikog broja pod zakonskih akata – pravilnika ministarstva i odluka Vlade, što nije dobro, jer ako se već ide nakon skoro deset godina u donošenje novog zakona, doista je trebalo jednom sveobuhvatnom analizom sagledati što je u tom proteklom razdoblju bilo dobro, a što treba mijenjati. Na prvom sastanku radne grupe u rujnu prošle godine, dogovoreno je da će se utvrditi što je obveza usklađivanja u zakonodavstvu EU u ovom zakonu, a ostala pitanja treba regulirati na način da tim rješenjima budu svi zadovoljni i da «pravila igre» budu jasna i nedvosmislena i poznata svima te da se ne mijenjaju od prilike do prilike.
Stoga pitamo mjerodavne zašto se tako i ne radi? Zašto se nije otvorila kvalitetna rasprava i u izradu zakona uključilo sve one koji su mjerodavni za ovo područje. Zar će se sva rasprava o novom zakonu svesti na radno vrijeme i tužnu nedjelju.
|
|
 |
|
|
 |
|
|
|