|
|
 |
|
|
 |
|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
|
|
|
dr.sc. Danko Matasović
|
|
|
|
|
Htjeli to ili ne, svi mi pomalo robujemo stereotipima i šablonama. Već treću godinu za redom u ovo doba godine sjedam za PC i pokušavam napisati nešto o specifičnostima kupovanja u svečanom ozračju predbožićne trgovine, kada je povećan promet prigodnih i tradicionalnih delikatesa i skupih specijaliteta. Želim pisati o važnosti upravo tih proizvoda pred inventuru i analizu poslovnih rezultata u minuloj godini s najavom novih sadržaja u vremenu koje je pred nama. Nažalost, još prije no što se odlučim za užu temu prikaza (najčešće to su uživala, slatkiši, vino, alkoholna pića, prigodni i tradicionalni specijaliteti) pojave se neki “novi elementi” i potreba da se neko veće ili kraće razdoblje izlaženja našeg časopisa zaokruži kraćim pregledom područja koje obrađujem. Kako upravo ističe trideseta godišnjica i započinje “drugi naraštaj” časopisa Suvremena trgovina takav je tijek događaja predvidljivi i logičan. Broj i značenje tematskih brojeva i prikaza novih namirnica, zakonskih propisa i poznavanja prehrambene robe, promjene u sustavima usmjerenog školovanja za djelatnike u suvremenoj trgovini, uz mnoga očekivanja od pridruživanja Europskoj uniji, u posljednje vrijeme su toliko brojna i sadržajna da zahtijevaju poseban sažetak.
I sve je to dovoljno interesantno, ali preobilno da bi se moglo sažeti u jedan članak. No, nadajmo se, još je dosta vremena pred nama i o propuštenom nešto više drugom prilikom.
|
Stalno strukovno obrazovanje
Osnova ideja stalnog školovanja djelatnika i onih koji se pripremaju za rad u suvremenoj trgovini ugrađena je u temelje uređivačke i izdavačke politike našeg časopisa još daleke 1976. godine (do 1992. pod nazivom “Supermarket”) i provodi se do danas. Časopis je počeo izlaziti kao mjesečnik da bi se dinamika izlaženja tijekom vremena ustalila na razini dvomjesečnika, obima i izgleda u kojem izlazi i danas. Prema našoj evidenciji naš časopis dostavlja se i čita u većem broju primjeraka u 75. obrazovnih centara i mnogo većem broju trgovačkih društava. Suradnja s “prodajnom operativom” i predstavnicima strukovnih škola u našem uredništvu (posebnu zahvalnost dugujemo prof. Šimetinu) i izdavačkom savjetu 1977. potaknula je inicijativu za izdavanje priručnika “Poznavanje prehrambene robe i kućnih potrepština” (ne zaboravimo: gotovo nevjerojatno, više od 30 godina struka nije imala odgovarajućeg udžbenika!) koji je kao udžbenik, u nešto izmijenjenom obliku (“Poznavanje prehrambene robe”), u uporabi i danas. Znakovito je da je taj udžbenik tijekom vremena preporučen i prihvaćen kao literatura za školovanje hotelskih i turističkih tehničara – dakle onih koji prehrambenu robu kupuju u većim količinama.
Iako je, prema mišljenju prof. Paara na tribini HDPD ove godine, “stanje u strukovnim školama u odnosu na hrvatski obrazovni standard” najteže, i uz poznate slabosti tog sustava u minulom razdoblju, u posljednje dvije godine pripremio sam prve dvije knjige udžbenika “Poznavanje robe i prehrana” za ugostiteljske i hotelijerske škole. Taj novi udžbenik naše je uredništvo preporučilo svojim čitateljima i drugima koji dolaze u dodir s hranom, u brojevima 4/2004. i 3/2005. Treća knjiga istog udžbenika (135 str. Osnove znanosti o hrani, Pripremanje hrane, Aditivi, Kvarenje i otrovanja hranom, Kazalo i Literatura) i novo izdanje udžbenika Poznavanje prehrambene robe za trgovačke škole (278 str., 17 poglavlja, Kazalo i Literatura) predao sam u tisak i, nadamo se, bit će, sukladno Zakonu o udžbenicima, odobreno za uporabu u strukovnim školama u škol.god 2006/2007.
Naravno, sve to ne isključuje nekoliko prikaza iz Poznavanja prehrambene robe, koje planiram ze iduću godinu. Nije na autoru da ocjenjuje kvalitetu svojih uradaka (a zašto ne?), alternativni udžbenici drugih autora i što više napisa o tom važnom području poslovanja suvremene trgovine u našem i drugim časopisima su uvijek dobrodošli i, nadam se, korisni onima koji rade u prodajnoj operativi ili se školuju za rad u suvremenoj trgovini. Sugestije i preporuke Agenciji, Ministarstvu, autorima, nakladnicima i uredništvu trebale bi postati praksa, a ne izuzetak ili predmet birokratskog rješavanja.
|
Društveno koristan rad ili nešto drugo?
Kada je riječ o birokratskom rješavanju dolazimo i do nezaobilazne teme gotovo svih sastanaka uredništva našeg i, vjerojatno, drugih sličnih stručnih časopisa praktično bez odgovarajuće društvene i, zašto ne reći, stalne materijalne podrške: Kako osigurati izlaženje sljedećeg broja ove i drugih neprijeporno vrijednih publikacija? O tome kako osigurati materijalna sredstva, suradnju i kvalitetu časopisa koji je pred vama, kroz vrlo dugih 30 godina mnogo više bi mogao reći naš glavni i odgovorni urednik, gospodin Tihomir Sertić, kojem i ovom prigodom još jedno veliko hvala. Izdavanje strukovnih časopisa, u načelu razmjerno male naklade, ali visoke kvalitete priloga, svuda u svijetu najčešće nije rezultat izdvojenog osobnog rada i suradnje stručnih i znanstvenih entuzijasta, nego dio sustava vrednovanja i uključivanja u mehanizme društvene podrške i sl. Društveno koristan rad, bez posebne naknade ili kao prisilna obveza nešto je sasvim drugo i sve je manje onih koji će biti spremni na takve poduhvate. Kako dugo će se još održati i ovaj časopis prilično je upitno.
O tome što znači napisati, obraditi, pripremiti i odobriti za tisak 764 stranice udžbenika, što po Udžbeničkom standardu znači 315 nastavnih sati, ne bih posebno komentirao. “Onima koji žele više”, da upotrijebim udžbenički termin, prije daljnjeg istraživanja mogu preporučiti da pročitaju što o autorima, njihovim pravima i obvezama piše u Zakonu o udžbenicima za osnovnu i srednju škole (Narodne novine, br. 117/2001. i 59/2003), da pokušaju dodatne informacije dobiti u odgovarajućem ministarstvu, nakladnicima ponuditi gotov udžbenik Uvod u prehrambenu tehnologiju, za prehrambene i srodne škole ili novo izdanje Hrane, prehrane i zdravlja i slično, o čemu sam već ranije pisao i na stranicama Suvremene trgovine 2003. godine.
Budući da članove uredništva, stalne i povremene kolumniste, otisnute u impresumu i sadržaju ovog broja, osobno poznajem, o sudbini i nastavku izlaženja Suvremene trgovine ne dvojim. U perspektive novih udžbeničkih naslova za srednje strukovne škole (uvijek se razočaram kada pogledam odgovarajuće web stranice Ministarstva prosvjete) ozbiljno sumnjam.
|
Prehrambenu robu treba sustavno upoznavati
Usprkos stanovitom pesimizmu u ranijem izlaganju, kao nepopravljivi optimist, smatram da je Zakonom o udžbenicima za osnovnu i srednje škole, ostvaren karitativan pomak i na tom području (rezultati će se vidjeti početkom 2006.). Svojim osobnim doprinosom smatram mogućnost da navedene 764 stranice (uz obvezno prekrivanje prema nastavnim programima dviju ili više strukovnih škola) i, posebice, ekstenzivnim kazalima, olakšaju učenicima i zaposlenicima u trgovini, ugostiteljstvu, turizmu i srodnim djelatnicima, snalaženje u velikom broju osnovnih pojmova vezanih uz kvalitetu, zdravstvenu ispravnost i druge atribute hrane i prehrambene robe u prometu.
Takav pristup omogućit će mi i lakši izbor tema s prikazima novih, izmijenjenih i/ili dopunjenih zakonskih propisa, najinteresantnijih novih i tradicionalnih namirnica, ambalaže, pakovina i drugih područja poznavanja robe u trgovini. To želim realizirati novim stručnim člancima, u okvirima i stilu kojim sam pisao u 2004, 2005. i ranijim godinama. Teme prikaza o poznavanju prehrambene robe na stranicama Suvremene trgovine tijekom dvije posljednje godine (naslov, broj/godina) su ove:
- Kupovati u novom zakonskom okruženju, 1/2004,
- Trgujmo domaćom robom najviše kvalitete, 4/2004,
- Propise treba poznavati i provodit, 5/2004,
- Hrvatska i Europa na nešto drukčiji način, 6/2004,
- Poznavanje prehrambene robe, zakonski propisi i časopis za 21. stoljeće, 1/2005,
- Kakvu ćemo hranu uskoro prodavati i kupovati u Hrvatskoj i Europi, 2/2005,
- Ljeto-vrijeme za svježe namirnice i zdravu prehranu, 3/2005,
- Nešto više o ambalaži i pakovinama, 4-5/2005 i
- Ne prekidajmo školovanje, upoznajmo susjede i robu koju ćemo prodavati u ovom broju časopisa Suvremena trgovina.
|
Kako odabrati prodajni asortiman
Principi “deregulacije” (pojednostavljeno) prometa roba i usluga u Europskoj uniji, kojoj težimo, od Rimskog ugovora na ovamo, jedno je od najmanje poznatih i najmanje prisutnih područja u našem tumačenju onoga što Europa zapravo od nas očekuje. Temeljni princip, da zakonodavac štiti život, zdravlje i gospodarske interese potrošača, u načelu znači da je sve što ne ugrožava te osnovne parametre dozvoljeno i uređuje se propisima s područja kvalitete i poznavanja robe. Sve ono što ugrožava život, zdravlje i interese potrošača je zabranjeno i podliježe sankcijama protiv prekršilaca. Način na koji će svoje propise na tom području urediti bilo koja zemlja da bi mogla slobodno poslovati unutar Europske unije, donošenje odluke želi li poslovati unutar i s Europskom unijom te donošenje i nadziranje provedbe propisa na svom području, slobodno je pravo svake zemlje članice.
S tog gledišta, kvaliteta zdravstveno ispravnih proizvoda postaje sve više gospodarska kategorija zaštite potrošača, koji će robu po nekoj cijeni ili vlastitim mjerilima vrednovanja (slika 1), kupovati ili odbijati. Rizik prodaje robe u trgovini sve će manje biti određen zakonskim parametrima, a sve više tradicijom, navikama i potrebama, mjerilima praktičnosti i privlačnosti za potrošače, njihovom procjenom suvremenih rješenja i prednosti prema preporukama, uputama, korisnosti i uporabljivosti koju jamči proizvođač. U okviru tako zadanih i drugih parametara trgovina najbolje može utjecati na obim i kvalitetu svog poslovanja izborom robe poznatih proizvođača, njihovom prepoznatljivošću, cijenom, svježinom i izgledom, koje dogovara s proizvođačem, odnosno njihovom uočljivošću i prepoznatljivošću u okvirima prodajnih polica, strogo prema strukturi (dob, imovinsko i zdravstveno stanje) i sklonostima kupaca na području svog djelovanja.
Utjecaj svakog od atributa pakovina ili prehrambenih proizvoda u rasutom stanju navedenih na slici 1. na prodaju mnoštva namirnica i hrane u prometu suvremena trgovina procjenjuje samostalno temeljem vlastitog iskustva, ostvarenog prometa, ispitivanja ili promidžbene podrške koju daju proizvođači ili trgovina.
Važnost krilatice, da su “kupci uvijek u pravu”, ne umanjuje činjenica da su oni često puta čudljivi, nepouzdani i podložni nizu drugih činitelja kao što su doba kupnje, blagdani, pomodarstvo, bogatstvo i raznolikost ponude, kvaliteta ambalaže i pakovina, utjecaji usmene predaje, javnih glasila, nedefiniranog javnog mnijenje i dr.
|
Na svaku promjenu prometa u postojećem asortimanu i/ili pri uvođenju novih proizvoda, vraćanju na neka ranija iskustva ili trendove na tržištu potrebno je vlastito mišljenje verificirati propitivanjem sklopa atributa svakog pojedinog ili skupine namirnica u međusobnom odnosu utjecaja na odluku kupaca, prema predloženoj shemi (slika 1) ili nekom drugom modelu. U slučaju većih dvojbi ili odstupanja od ustaljenog mišljenja dobro je tražiti stručnu pomoć ili specijalističku provjeru.
Promjenama se treba prilagoditi i na njih se na vrijeme pripremiti.
Potreba da se svakom proizvodu ili skupini proizvoda pristupi pojedinačno i da se pri nabavci trgovina javlja kao kupac uvelike olakšava posao. U normiranom sustavu unapređivanja kvalitete proizvođač ili onaj koji prodaje robu na veliko javlja se u odnosu na trgovinu kao proizvođač ili dobavljač, dakle onaj koji odgovarajuću kvalitetu treba dokazati, jamčiti i za nju odgovara prije ili (u slučaju skrivenih mana) tijekom prodaje na malo. Želi li svoju robu uspješno prodati, dobavljač se oko toga mora dobro potruditi, a trgovina je tu da zahtijeva i odlučuje o kupnji i budućem postupanju s, načelno, pokvarljivom robom.
Novosti ponekad zbunjuju
I na kraju, pravo na pogrješku (naravno, do određene granica!) je jedno od univerzalnih ljudskih prava. Sve primjedbe i kritike na nedovoljno usklađeno bujanje sustava donošenja novih propisa o kvaliteti i zdravstvenoj ispravnosti hrane u Hrvatskoj nakon 2003. godine bile su s naše strane dobronamjerne u nastojanju da se stanje popravi i korisnicima (trgovini i potrošačima) olakša razumijevanje propisa u svim karikama prehrambenog lanca. Nažalost, upravo značenje, svrha donošenja, razumljivost i provedba najnovijeg Pravilnika o priznavanju posebnih svojstava hrane i dodjeli znaka »tradicionalni ugled« ( Narodne novine, br. 127/2005.), za prosječnog korisnika najveća su slabost. Osnovna definicija, citiram, (3) Oznaka »tradicionalni ugled« znači prepoznavanje prehrambenog proizvoda na tržištu kao proizvoda koji se odlikuju posebnim svojstvom ili svojstvima. Posebna svojstva oznake »tradicionalni ugled« prehrambenog proizvoda ne smije biti vezan za zemljopisno područje. Oznaka »tradicionalni ugled« sastoji se od naziva prehrambenog proizvoda (zašto ne znaka ili oznake? ) uz navođenje posebnosti koje se tiču tradicionalnosti... i dalje...
(4) »Tradicionalno« znači način proizvodnje i/ili prerade koji se prenosi iz naraštaja na naraštaj, stvarat će, vjerojatno, mnogo problema u praktičnoj primjeni i provođenju tog, neprijeporno važnog propisa, za domaće proizvođače i potrošače. S tog stajališta, bili bismo zahvalni nekom od predlagatelja i/ili zakonodavcu za detaljniji popularni prikaz osnovne ideje, domaćih potencijala, inozemnih iskustava, o predmetu koji se uređuje, razlozima za njegovo donošenje i slično.
|
|
Na ovo posljednje, posebno ukazujemo sa stajališta dobrih definicija, provjerenog sustava provedbe i praktične primjene dodjeljivanja prava isticanja znaka izvorno hrvatsko i hrvatska kvaliteta, te dobro osmišljene akcije Proizvodimo i kupujmo kvalitetno (v. naš prikaz: Trgujmo domaćom robom najviše kvalitete, Suvremena trgovina, br. 4/2004) u organizaciji Hrvatske gospodarske komore i sl.
|
|
 |
|
|
 |
|
|
|