Seniko studio
Broj 6/2005
Izdvajamo iz broja:
Broj 6/2005 - Željka Lukačević – Subotić, dipl. iur.
Kakvoća pregovora ili njihova brzina? - Ante Gavranović
Europska unija i u pristupnoj obradi poslovi Državnog inspektorata - Nataša Weiss
Razvoj privatnih marki - dr.sc. Zvonimir Pavlek
Raditi ili ne raditi nedjeljom u trgovini? - prof.dr.sc. Nikola Knego
Ne prekidajmo školovanje, upoznajmo susjede i robu koju ćemo prodavati - dr.sc. Danko Matasović
Tužna je nedjelja ili Zakon o trgovini - Ana Knežević
Društvena odgovornost proizvođača, trgovaca i potrošača
Ljerka Rajko
Uvod
U godini Društveno odgovornog poslovanja (DOP) svijetu je međunarodno vijeće 1300 znanstvenika prezentiralo nalaze studije «MILENIJSKA PROCJENA EKOSUSTAVA» koju su financirali Ujedinjeni narodi s ciljem utvrđivanja stanja i aktivnosti koje bi u punom smislu riječi podrazumijevalo «održivi razvoj čovječnosti» .

Zašto? Dužnost čovjeka je da štiti! Što? Život svakog živog bića!

I ne samo to nego: "Svaka generacija mora riješiti svoje zadatke i ne smije ih ostaviti sljedećim generacijama - ovo je osnovna zamisao održivog razvoja i ona uključuje i globalnu perspektivu."

«Budite jaki kao stijena, duboki i ozbiljni kao more. Mislite o Zemlji kao Majci. To je jedna Zemlja. Nemojte se dijeliti razmišljajući o sebi kao biću koje pripada različitim zemljama. To je jedna Zemlja. »

Babaji


Ekosustav
Stanje ekosustava, koji je po definiciji dinamičan kompleks biljaka, životinja, mikroba i fizičkih elemenata okruženja međusobno utjecajnih, danas je takvo da ako se nastavi dosadašnjim tempom iskorištavati povećavaju se opasnosti od iznenadnih promjena u prirodi koje mogu izazvati bolesti, nestanak šuma ili «mrtve zone» u morima. «Štetne posljedice te degradacije mogu se značajno pogoršati u sljedećih 50 godina" .

Doda li se svemu ono što se danas već događa, klimatske promjene o kojima znanstvenici širom svijeta stvaraju konsenzus da su stvarne i da će se vrlo vjerojatno pojačavati, jasno je da odnos prema ekosustavu ima prvorazredno mjesto u svijetu društvenog interesa. Iako se tek trebaju dokazati veze između prirodnih katastrofa, npr. jakih uragana posljednjih godina, i fenomena globalnog zatopljavanja (sve toplija ljeta koja slijede srednje hladne zime) zna se da se takve katastrofe događaju u ciklusima i na mjestima koja danas imaju daleko veći broj stanovnika nego u vrijeme ranijih pojavljivanja prošlog stoljeća, što također pojačava značaj odnosnih veza.

Poslovni ljudi mogu utjecati na te okolnosti na nebrojeno mnogo načina. Mogu sve ignorirati i nadati se da će problem nestati – ali to se neće dogoditi. Mogu potpisati izvješće «Korporacijska društvena odgovornost» dok žive svoje nepromijenjene ključne operacije, i nadaju se da će biti sposobni sudjelovati u daljnjoj legislativi s minimumom akcija. Ili mogu pokušati steći konkurentne prednosti s ponovnim utvrđivanjem njihovog utjecaja na prirodni okoliš i promjenom njihovog sadašnjeg ponašanja.
Sveobuhvatnost okoliša takva je da se kroz elemente raznovrsnosti utjecaja dotiče nivo životne važnosti za Zemlju i za čovječanstvo.
Okoliš nije pasivan elemenat kako se o njemu često razmišlja već je fundamentalni dio donošenja odluka zajednice. Često, siromašnima nedostaje zakonsko pravo na ekosustav i isključeni su iz odlučivanja o upravljanju ekosustavom. Bez promjene stanja kroz promjene u odlučivanju male su šanse da se potencijal ekosustava koristi za reduciranje ruralnog siromaštva.

Zašto se povezuje ekosustav s borbom protiv siromaštva?
Prirodni su resursi sredstvo izlaza iz siromaštva dijela stanovništva svijeta koji živi u ruralnim sredinama. Gotovo pola od 6 milijardi svjetskog stanovništva živi s manje od 2 dolara ($) na dan. Tri-četvrtine tog siromašnog stanovništva živi u ruralnim područjima, a prihod tih ruralnih domaćinstva pretežno ovisi o prirodnim resursima. Ako se ti ekosustavi smanje, kao što mnogi jesu u zadnjih 50 godina, nikad neće pokrenuti ruralni razvoj iznad granica siromaštva i potaknuti ga da se uključi u glavne tokove nacionalnog gospodarstva. Iz ovakvih konstatacija proizlazi vrijednost koju ekosustavi imaju u globalnim razmjerima.

Među indikatorima svjetskog razvoja koji su dostupni iz Male zelene knjige podataka 2005. interesantan je onaj o udjelu ruralnog stanovništva u ukupnoj populaciji npr. naše zemlje. U Hrvatskoj se radi o 41% populacije i pitanje je kako ta populacija ostvaruje dohodak u uvjetima visoke ovisnosti ekosustava i gospodarstva? Ekosustav je ključni input mnogih gospodarskih djelatnosti, a gospodarske odluke važne su za kakvoću ekosustava. Danas ekonomski instrumenti mogu i moraju spojiti gospodarske ciljeve i ciljeve zaštite okoliša i u tom smislu se razvija regulativa i ustrojstvo institucija za zaštitu okoliša na državnoj i lokalnoj razini. S druge pak strane, događaju se devastacije ekosustava koje otvaraju preispitivanje razina donošenja odluka, odnosno lokalnog i državnog odlučivanja o upravljanju ekosustavima ili njihovim dijelovima (npr. zahtjev za centralizacijom odlučivanja o vađenju šljunka i pijeska).
U izvještaju «Svjetski resursi 2005» SPSOR-a: Blagostanje siromašnih: Upravljanje ekosustavom u borbi protiv siromaštva, ističe se nužnost hitnog gledanja iza projekata novčane pomoći, smanjivanja dugova i trgovinskih reformi i fokusiranje na lokalne prirodne resurse na koje je adresirana kriza siromaštva na svim dijelovima globusa. "Izvještaj naglašava potpunu zbilju siromaštva: tri-četvrtine siromašnih žive u ruralnim područjima; njihov okoliš je ono o čemu ovise. Resursi okoliša apsolutno su esencijalni, prije nego uzgredni, ako imamo ikakvu nadu da ostvarimo naše ciljeve reduciranja siromaštva." Izvještaj prezentira do detalja kako je upravljanje prirodnim resursima na lokalnoj razini – plodna zemlja, šume, voda, ribolov – za svjetsko ruralno siromašno stanovništvo najčešće najefikasnije sredstvo kreiranja blagostanja za njih same.

Pravci razvoja gospodarstva s obzirom na degradaciju ekosustava
Gospodarstvo i industrija pod utjecajem upotrebe usluga ekosustava na neodrživ način kretat će se u tri glavna pravca:

1. Ako se sadašnji trendovi nastave, usluge ekosustava koje su danas dostupne besplatno, uzrokovati će da u skoroj budućnosti budu dostupne po visokim troškovima. Dodatni troškovi koji nastaju u jednom internacionaliziranoj primarnoj industriji bit će proslijeđeni sekundarnoj i tercijarnoj industriji i transformirati će radno okruženje svakog poslovanja.

2. Manjak usluga ekosistema također će utjecati na okvirne uvjete unutar kojih se poslovanje odvija, utjecati će na povlastice potrošača, očekivanja dioničara, reguliranje carinskog sustava, politike vlada, blagostanja zaposlenika i sposobnost financiranja i osiguranja.

3.Nove poslovne mogućnosti pojaviti će se kao ponuda razvoja efikasnijih i različitih načina upotrebe usluga ekosistema za ublažavanje učinaka ili istraživanja ili trgovinu uslugama.»
Milenijska procjena ekosustava razotkrila je da je 2/3 ispitanih usluga upotrebljavano na neodrživ način, što ima ozbiljne dugoročne posljedice za svijet.

Pitanje je kako se u Hrvatskoj odnosimo prema uslugama ekosustava i da li reagiramo na istraživanja i spoznaje koje dolaze iz domaćih instituta i istraživačkih centara ili drugih izvora? Upozorenja ustanova koje prate stanja i istražuju npr. promjene vezane za more i morsko dno nedugo su iznijela u javnost spoznaje o opasnostima od izvjesnih vrsti alga koje već nekoliko godina ugrožavaju morsko dno, no nadležne državne institucije nisu reagirale i danas se problem pokušava riješiti u onečišćenijim uvjetima i naravno uz veće troškove. Zatim, devastacije grebena visoko vrijednih crvenih koralja koja se nedugo dogodila u Jadranskom moru također ima elemente neadekvatnog odnosa prema ekosustavu i njegovom iskorištavanju. Primjera je mnogo, no zajedničko im je da su koristi koje se postižu iz tako lošeg postupanja s ekosustavom zanemarive u odnosu na učinjenu štetu i spoznaju da su efekti iskorištavanja završili na način da nikakve koristi nema lokalna ili šira zajednica.


Korporativna odgovornost i ekosustav
Gospodarski subjekti uz dobru organizaciju i uspješno poslovanje, viziju dugoročne dobiti, djeluju po načelu odgovornosti prema radnicima, zajednici i okolišu. Termin korporativne odgovornosti u današnjem svijetu odražava društveno poželjno ponašanje i sve je više uređeno od strane vlada u razvijenim zemljama, a same korporacije jasno u njemu vide svoju dugoročnu stabilnost i reputaciju. Ove godine Europska unija provodi poslovnu kampanju koja ima za cilj osvijestiti poslovne ljude u pogledu potrebe ugrađivanja DOP-a u poslovanje.

Domaća, hrvatska praksa pod utjecajem je djelovanja stranih korporacija koje su DOP razvile prema domicilnim iskustvima i nužnostima, ali i iz shvaćanja da takvo poslovanje ima izravan utjecaj na poziciju korporacije na tržištu i u društvu. Stvaranju poticajnog okruženja za DOP pridonosi okolnost da je danas gotovo već svim gospodarskim praksama zajedničko da djelovanje organizacija civilnog društva inicira visoko odgovorno društveno poslovanje, čime se svijest donosioca gospodarskih odluka proširuje u smislu pozitivnog ponašanja za okruženje. Ovo pokazuje da vlade ne uspijevaju djelovati dovoljno dobro po potrebama i zahtjevima građana kao što to nastoje nevladine organizacije, odnosno neprofitna udruženja građana.
Novi pristup korporacija okruženju ima uzrok u sve prisutnijoj i jasnijoj svijesti da će biti prozvani od društvene zajednice tj. civilnog društva ako povrijede bilo koji aspekt okruženja. Međutim, sprega koja je nužna između vladinog i nevladinog sektora radi djelovanja u pojedinim područjima u određenim sredinama još uvijek nije dovoljno razvijena zato što se naročito od strane vladinih organizacija toj razini suradnje pristupa formalno. Ne razumije se da u rješavanju problema nevladin sektor, zbog zainteresiranosti za rješenjem određenog problema ili otklanjanjem uvjeta koji omogućuju devijacije ima adekvatniji i stručniji pristup i konačno, da vladin sektor obavlja u potpunosti posao za koji je zadužen ne bi bilo potrebe da se pojavljuje nevladin sektor.

Ekološki dohodak i ekosustav
Problemi globalnog siromaštva danas su takvi da se premijeri zemalja G-8 (summit u lipnju) fokusiraju isključivo na njih, a UN summit krajem 2005. očekuje daljnji napredak u ostvarivanju Milenijskih ciljeva razvoja (MDG). Radi se o 8 sljedećih ciljeva:

1. Iskorjenjenje ekstremnog siromaštva i gladi;
2. Osiguranje osnovnog obrazovanja;
3. Promicanje ravnopravnosti spolova;
4. Smanjenje stope smrtnosti djece;
5. Poboljšanje zdravlja majki;
6. Borba protiv AIDS-a i drugih zaraznih bolesti;
7. Osiguranje održivosti okoliša i
8. Razvoj globalne suradnje za razvoj.

Kroz povezanost Milenijskih ciljeva razvoja i nalaza Milenijske procjene ekosustava te izvještaja «Upravljanje ekosustavom u suzbijanju siromaštva» jasno je da ako se odlučivanje o upravljanju ekosustavom povjeri lokalnoj upravi to može biti snažno sredstvo borbe protiv siromaštva. Izvještaj navodi primjere u kojima su vlade povjerile upravljanje vrijednostima ekosustava lokalnoj upravi određenih sela iz Tanzanije (njive, šume, pašnjaci), Fiđija (obalne vode) i Indije ( riječna područja) nakon čega su ostvareni senzacionalni rezultati u povećanju prihoda domaćinstava, povećanih prinosa usjeva ili povećanja faune voda. To su primjeri podržavanja dugoročnog upravljanja ekosustavom koje stvara blagostanje za siromašne zajednice, no još uvijek ima jako puno posla u tom području.

Izvršni direktor UN-ovog Programa za okoliš (UNEP) kaže da prirodni resursi prikladno korišteni s druge strane smanjuju siromaštvo. Došlo je vrijeme obrata smjera pogoršanja bolesti, iscrpljivanja prirodnih resursa, političkih nestabilnosti, nejednakosti i socijalnih korozija ljutih generacija koje nemaju načina da izađu iz siromaštva. Zato svaki napor uložen u ostvarenje višeg dohotka iz okoliša – zvanog ekološki dohodak – siromašne porodice imaju iskustvo bolje prehrane i zdravlja te počinju akumulirati blagostanje. Ovo je značajan pravac razvoja za ruralne sredine obzirom da je globalizacija rezultirala većim blagostanjem za mnoge ljude u urbanim područjima svijeta koji se razvija kao što su Kina i Indija gdje dobiti mimoilaze ruralna područja.
Što se događa u Hrvatskoj? Kakav je odnos prema ekosustavu u suštinskom smislu zaštite i na svim razinama odlučivanja kada se događaju utjecaji iz područja gospodarstva? Pozitivnih primjera djelovanja poslovnih subjekata ima, angažmani lokalnih zajednica ponegdje su zadivljujući u smislu zaštite ekosustava no da li su na razini zemlje postignuti konsenzusi djelovanja u smislu održivog razvoja?

Održivi razvoj
Zdravi temelj na kojem počiva «održivi razvoj» koji pojmovno sadrži ekonomsku uspješnost i društvenu odgovornost zasigurno je zaštita prirodnih resursa i ljudi. Uz tako visoko pozicionirani ekosustav i uz značaj koji ima ljudski kapital u društveno-ekonomskim odnosima moguće je konstatirati da razdoblje u kojem se u međunarodnim okvirima govori o «održivom razvoju» nije dugo. No, isto tako njegov sadržaj nije stran ljudskom rodu, čak što više postoje zapisi koji sadrže znanja za kojima današnji naučnici tek tragaju. U Vedskim spisima zapisana su davno prognozirana stanja današnjeg života na Zemlji. Ako se u gledanju na stvari znanstvenici pomaknu ka duhovnosti i ako se poslovni svijet pomakne u istom smjeru odnosno ako odstupi od tvrdog materijalističkog stava profita ka drugim kvalitetama, otvara se mogućnost održivog razvoja čovječnosti. Uspjeh ovisi o korespondiranju ljudskih osjećanja s razumom koji sigurno bježi pred istinom, no nikada ne na predugi rok.

Dakle, ako se održivi razvoj shvati ozbiljno, rezultat toga će biti drastični zahtjevi za promjenom u gotovo svim područjima života. Ne samo da se moraju promijeniti današnje potrošačke navike, što je samo po sebi već dovoljno teško, već mora doći do promjene svijesti u područjima ekonomije, društva i politike. Održivi razvoj postao je vodeći pojam u području politike o životnoj sredini. To svakako predstavlja napredak za ekološku politiku, jer se na taj način pojašnjava veza između ekoloških, ekonomskih i socijalnih problema unutar koje se moraju postaviti problemi zaštite životne sredine, ako ih se želi riješiti stručno i na društveno prihvatljiv način. Velike su promjene u ekonomskom, socijalnom i političkom području nužne.

Obrazovanje
U dekadi 2005.- 2014. koju su UN proglasili dekadom obrazovanja radi održivog razvoja podsjetimo se suštine održivog razvoja koji obuhvaća:

∆ zaštitu životne sredine
∆ mnogobrojne odnose ekologije i ekonomije
∆ mnogobrojne odnose ekologije i socijalnog područja života.
"Tijekom posljednjih 50 godina ljudi su mijenjali ekosustave brže i sveobuhvatnije nego li u bilo kojem drugom razdoblju povijesti čovječanstva, u najvećoj mjeri kako bi zadovoljili rastuće potrebe za hranom, vodom, drvom i gorivom. To je rezultiralo značajnim i uvelike nepopravljivim gubitkom različitosti života na Zemlji." Konstatacija iz «Milenijske procjene ekosustava» trebala bi biti upozorenje za provjeru današnjeg ekonomskog ponašanja jer "Ekonomija nije slijepa predanost dobiti, već poštovanje mnogih standarda, poslovnih običaja, zakona i proračun dugoročnih interesa." Zakonska regulativa europskih zemalja sve više ide smjerom da društveno izvještavanje kompanija pored regularnog godišnjeg poslovnog izvještaja obuhvaća i izvještaj o odnosu kompanije sa zaposlenicima, okolišem, lokalnom zajednicom i društvom.

I upravo u tom dijelu, kad se izvještava o svim navedenim odnosima, prilika je da se kompanija, bez obzira na djelatnost kojom se bavi, svijesno preispita u ponašanju kroz efekte koje je postigla kroz prizmu pozitivnog gledanja na cjelokupnu zajednicu. Ima li u svemu dvoličnog ponašanja koje s jedne strane prikazuje podržavanje zaštitničkog odnosa prema okolišu i naizgled istog prema zaposlenicima. U stvaranju bruto dodane vrijednosti kompanija sudjelovao je intelektualni kapital, zaposlenici sa svojom kreacijom, a u raspodijeli stvorenog podizanje standarda života građana postaje u današnjim vremenima glavno pitanje gospodarskog života. To je u konačnici jedan od glavnih ciljeva osnivanja Europske unije.

Zaključak
"Ako naš svijet treba da se kreće putem održivog razvoja, onda se to tiče svih ljudi na svijetu i njihovih životnih navika. Da bi sudjelovali u ovim procesima traženja - jer upravo to u konkretnom slučaju znači održivi razvoj - potrebno je da svatko od nas ima visok stupanj sposobnosti samospoznaje, da posjeduje socijalne i političke kompetencije i spremnost kao i sposobnost da djeluje i izvan svog područja."
Iskristalizirani proces traženja u dekadi obrazovanja radi održivog razvoja jednostavan je ako smo spremni pogledati što činimo sebi i okolišu s obzirom na način života koji živimo danas i ako smo voljni prihvatiti činjenicu da živimo zajedno.

Izdvajamo iz broja:
Broj 6/2005
Kakvoća pregovora ili njihova brzina?
Europska unija i u pristupnoj obradi poslovi Državnog inspektorata
Razvoj privatnih marki
Raditi ili ne raditi nedjeljom u trgovini?
Ne prekidajmo školovanje, upoznajmo susjede i robu koju ćemo prodavati
Tužna je nedjelja ili Zakon o trgovini
Arhiva
   
 
 
Tražilica
 
 
Newsletter

Želite li primati
gospodarske novosti
na Vaš e-mail?
Prijavite se odmah!

E-mail:
Anketa