|
|
 |
|
|
 |
|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
Tema časopisa
|
|
|
30 godina u službi trgovine
Ante Gavranović
|
|
|
|
|
Ovaj je broj dijelom posvećen obilježavanju jedne, za nas – a nadamo se i za dio hrvatskoga gospodarstva, napose trgovinu – važne činjenice: časopis SUVREMNA TRGOVINA obilježava 30. godišnjicu svoga postojanja i djelovanja. Svi oni koji znaju s kojim se teškoćama susretala djelatnost trgovine u tih 30 godina, kroz koje je sve oblike tranzicije prolazila, kakva je društvena percepcija trgovine u očima vlastodržaca (još i danas) znaju o čemu je riječ.
SUVREMENA TRGOVINA je, prolazeći i sama kroz transformacije, bila svjedok vremena, svjedok događanja i svjedok promjena. Bila je svih tih godina stručna platforma za razvoj, uvođenje novih oblika poslovanja u trgovini, uključivanja trgovine u suvremene tehnološke tokove. Na člancima istaknutih stručnjaka napajale su se cijele generacije mladih trgovaca, jer im se nudilo aktualno i korisno štivo koje nisu mogli nalaziti ni na kojem drugom mjestu. U tom smislu je doprinos časopisa struci i doprinos razvoju bio nezaobilazna komponenta djelovanja.
Izuzetno značenje trgovine u nacionalnom gospodarstvu
Trgovina je, slažu se u ocjenama manje-više svi naši ekonomisti, danas snažan motor i zamašnjak u pokretanju nove proizvodnje, promotor gospodarske aktivnosti i novog zapošljavanja te postaje djelatnost koja ima sve važniji udio u ukupnom bruto domaćem proizvodu.
Značenje trgovine za gospodarstvo izuzetno je veliko. Ako pogledamo s makro-ekonomskog stajališta, oko 60 posto bruto domaćeg proizvoda u svim zemljama svijeta odlazi na osobnu potrošnju, a osobna potrošnja najvećim se dijelom realizira kroz trgovinu. Pored toga, značenje trgovine, pogotovo maloprodaje, nije isto u svim zemljama. Ako je BDP per capita veći, struktura potrošnje se mijenja; struktura potrošnje je drugačija nego što je struktura potrošnje u zemljama koje imaju manji BDP po glavi stanovnika. Hrvatski BDP po stanovnik je nešto iznad 6.000 američkih dolara, i to bitno određuje strukturu potrošnje prema dobrima i uslugama svakodnevne potrošnje, pa je na prvom mjestu potrošnja za hranu, lijekove, odjeću, odnosno sve ono što ide kroz maloprodaju.
Zapravo, značenje maloprodaje u zemljama kao što je Hrvatska, gledano sa čisto ekonomske točke gledišta, puno je veće nego što je u razvijenim zemljama s većim BDP-om per capita i koje onda imaju drugačiju strukturu potrošnje. Premalo se u javnosti poznaju i prepoznavaju specifičnosti trgovine u odnosu na druge gospodarske djelatnosti, pa otud počesto i nesporazumi.
|
Trgovina je sustav koji treba zadovoljiti potrošače i njihove potrebe po asortimanu, kvaliteti i cijeni, po mjestu gdje će isporučivati robu i usluge, po uslugama koje će pratiti određene robe. Pored toga, kada se gleda s makro-ekonomskog stajališta trgovina je gospodarska djelatnost i kao takva mora biti efikasna, mora se raditi na njenoj efikasnosti, jer ona sudjeluje u stvaranju dodane vrijednosti koja se kasnije pretvara u bruto domaći proizvod. Pored toga, trgovina zapošljava velik broj radnika, i s te strane ona je značajna, tako da tu imamo, pored ekonomskog i snažno izraženi socijalni aspekt. Budući da je ta djelatnost značajna, onda i državni proračun mora participirati u prihodima od trgovine. Znači, ukratko, to je ekonomski, društveni i socijalni aspekt, ali i proračunski aspekt djelovanja trgovine, o kojem valja voditi računa. U široj javnosti se svi ti aspekti značenja ne uzimaju uvijek u obzir, a i kreatori gospodarske politike nisu previše skloni trgovini, velikim dijelom zbog negativnog naslijeđenog odnosa prema toj grani djelatnosti.
Trgovina po mišljenju većine ekonomista pripada u "laku industriju", zbog toga što se u trgovinu relativno lako ulazi i relativno lako izlazi. Isto tako, u trgovini se relativno lako ostvaruju velike zarade i profiti, a na drugoj strani se u trgovini isto tako vrlo lako propada. Brzo se uspijeva i brzo se propada. Zapravo, trgovina je najtržišnija djelatnost i, zapravo, kad na prvi pogled promotrite tržište kako funkcionira, ono se na prvi pogled jedino i vidi u trgovini. Za sve ostalo tržišno funkcioniranje vi morate imati analitičke aparature, manje više sofisticiranije, da vidite kako ono stvarno funkcionira u drugim segmentima gospodarske aktivnosti.
|
Svi smo s mi, okupljeni oko časopisa kao autori, svjedoci kako se posljednjih desetljeća odvijaju snažne koncentracije na svim gospodarskim područjima u svijetu. Praktički, oligopoli postaju modus operandi svjetske ekonomije u svim područjima, pa tako i u trgovini. Stoga je temeljno pitanje kako se taj svjetski trend koji se naravno dogodio i Hrvatskoj, a na koji mi nismo dobro odgovorili, jer nam za takav izazov nisu bile spremne ni lokalne zajednice, ni sami gospodarski subjekti, odrazio na Hrvatsku i kako na njega odgovoriti.
“Prodor tih velikih sustava na nacionalna tržišta ne rješavaju vlade, već lokalne zajednice, a taj odgovor nažalost, iako je HGK na to upozoravala, nije došao niti iz Zagreba, a niti iz drugih hrvatskih urbanih centara” – istakao je na posljednjem savjetovanju MAGROS-a (2002) predsjednik Hrvatske gospodarske komore Nadan Vidošević.
Danas se pokazuje kako su upozorenja u tom pravcu, koja su dolazila još prije devet, deset godina, i to prvo iz susjedne Mađarske, koja je nama bila usporediva, te iz zanimljivih skupova u okviru zajednice Alpe-Jadran koje su upozoravale što će se događati u zemljama tranzicije pa i Hrvatskoj koja je zbog ratnih zbivanja izbjegla prvi val. Na žalost, on se dogodio, i sada "za prolivenim mlijekom ne treba plakati".
“Činjenica je da imamo ovakvo stanje kakvo jest. Sada se postavlja pitanje kako ćemo se mi snaći u nastaloj situaciji. Dva su otvorena pitanja - kako omogućiti preživljavanje tradicionalne trgovine, jer je činjenica da 46 posto registriranih poduzeća koje su članice HGK dolaze iz trgovine, pa je prema tome s aspekta nacionalne ekonomije to i te kako važno pitanje. To, međutim, nije samo pitanje ekonomskih parametara, već i socijalno pitanje, pitanje zaposlenosti, što je izuzetno važno za Hrvatsku koja ima tako veliki broj nezaposlenih (više od 300.000 nezaposlenih) i može imati daljnje negativne reperkusije, pa zato na to pitanje moramo naći odgovor. Drugo pitanje je da se paralelno sa svjetskom koncentracijom događa i koncentracija na hrvatskom trgovačkom prostoru, i to u okviru nacionalnih trgovačkih kuća, što može biti pozitivno, ali samo ako to bude prvi korak u ekspanziji u regiji. Ako bi ta koncentracija bila isključiva svrha stvaranja kakve takve nacionalne čvrste pozicije ona prije svega neće biti dobra za nacionalnu ekonomiju, društveni interes, a niti za ta pojedina poduzeća“ - naglasio je tom prigodom Vidošević.
|
Naveo je da u ekonomiji postoje dva katalizatora; jedan je financijski sektor, a drugi je trgovina. U financijskom sektoru krenuli smo putem koji je bio vrlo ekstreman. U jednom trenutku smo išli na partikularizaciju financijskog sektora, a onda smo preko noći (1999.) kapital koncentrirali i prodali. Poznato je kako izgleda danas struktura hrvatskog financijskog sektora: više od 95 posto je u rukama banaka stranog porijekla. One velikim dijelom utječu na usmjeravanje dijela potrošnje, a manje su okrenuti potrebama razvoja ostaloga dijela gospodarstva.
“Ne bih volio da se slična situacija dogodi u trgovini, jer se onda postavlja pitanje društvene funkcije trgovine, kao što se moglo davno postaviti pitanje društvene funkcije financija, kad je u pitanju odnos prema ostalim sektorima nacionalne politike. To se prije svega odnosi na industriju, na agrar i na ostale segmente gospodarskog sustava“ – eksplicitan je u stavu predsjednik HGK. Bio je, nažalost, zloguki prorok, jer se sve to dogodilo.
|
Globalizaciji se ne treba suprotstavljati
Budući da se današnje okruženje najjednostavnije može opisati jednom riječju – globalizacija, a globalizacija se može definirati kao najviši i najsloženiji oblik tržišne aktivnosti, onda je normalno da globalizacija prva dolazi preko trgovine. Naravno, protiv globalizacije se ne može boriti, tom velikom problemu ne mogu se suprotstaviti ni velike i razvijenije zemlje, a kamoli male zemlje kakva je Hrvatska.
Nema ni potrebe, a ni velike koristi suprotstavljati se globalizaciji; jedino se treba realno postaviti prema tom izazovu. Trebamo se organizirati prema tim procesima koji globalno djeluju i to na način da uvećavamo pozitivne efekte globalizacije i da umanjujemo njene negativne efekte. Svoju ulogu moraju odigrati i pripremiti sva tri generalna opća subjekta koja djeluju u gospodarstvu - a to su: država, poduzetnici i sindikati. Svatko u novonastalim uvjetima treba točno odrediti svoju ulogu, napraviti svoju strategiju, tako da maksimalno izvuče pozitivne efekte iz globalizacije, umanji negativne efekte globalizacije i u suradnji jedni s drugima - država, poduzetnici i sindikati - poraditi na tome da taj pozitivni efekt bude što veći.
Iz ovakvog pristupa nameću se odmah i neki jasni zadaci za svakog od sudionika u tom procesu:
|
- Zadatak države je da uredi ili pokuša urediti trgovinski sustav kako bi potrošači zadovoljili svoje potrebe za robom i uslugama na odgovarajućem mjestu, u odgovarajuće vrijeme, uz odgovarajuću kvalitetu i uz odgovarajuću cijenu.
- Država treba osigurati uvjete u kojima će trgovci i trgovina efikasno djelovati, u kojima će moći povećavati svoju efikasnost i uvjete u kojima će država moći naplatiti svoj dio, da bi uopće kao država mogla funkcionirati.
- Najvažnije je poticati trgovinu koja će biti u funkciji razvoja domaće proizvodnje, bez obzira na vlasništvo te trgovine. Trgovina je najbrži put za izlaz na inozemna tržišta pa u tom smislu trgovina može biti za određene segmente privrede i djelatnosti "lokomotiva razvoja".
Valja se u ovom trenutku podsjetiti i na preporuke bivšeg ministra gospodarstva dr. Ljube Jurčića (na istom Savjetovanju) hrvatskim trgovcima i proizvođačima: “Nemojte zbog kratkoročnog profita dovesti u pitanje vašu dugoročnu održivost. Znamo da dolazi jeftinija roba iz drugih dijelova svijeta, sa čijim poslovanjem možete ostvariti kratkoročno veće profite, ali računajte na to da kupujući robe drugih proizvođača povećavate tuđi dohodak i tuđu kupovnu moć, a ne svojih potrošača. Nemojte žrtvovati budućnost hrvatskog gospodarstva, hrvatske proizvodnje i trgovine zbog kratkoročnog profita”.
|
Odsustvo nacionalne strategije razvoja maloprodaje
Analize pokazuju kako je odsustvo nacionalne strategije razvoja maloprodaje stvorilo uvjete i otvorilo prostor za široki ulazak multinacionalnih trgovačkih lanaca u našu zemlju Pokazalo se da nismo sami bitno utjecali na određivanje prioriteta, već su nam redoslijed važnosti problema diktirale banke u stranom vlasništvu. Nažalost, kreatori gospodarske politike su u tom pogledu ozbiljno zakazali, pa je uvozni lobi u hrvatskom gospodarstvu puno snažniji od onoga dijela gospodarstva koje teži jačanju udjela domaće proizvodnje u ukupnim gospodarskim kretanjima.
I što poručiti u ovoj prigodi? SUVREMENA TRGOVINA pokušava već godinama dokazati tezu kako se pogubnim pokazalo odsustvo donošenja nacionalne strategije razvoja maloprodaje. Naime, pravodobno donošenje državne politike za trgovinu kao gospodarsku djelatnost omogućilo bi svim sudionicima i poslodavcima da imaju uporište i znaju državno opredjeljenje, koje je oslonac kod donošenja poslovnih i razvojnih odluka. U taj zahtjev se uklapa i jasna politika regionalnog i općeg gospodarskog razvoja Hrvatske. A toga, nažalost, u nas još uvijek nema.
|
|
 |
|
|
 |
|
|
|