22.07.2006.
Dvojbena opravdanost investicije u celulozu
U Hrvatskoj nema viška celuloznog i ogrjevnog drveta, a graditi novu tvornicu bez sirovinske baze nije realno – ističu u Belišću d.d., tvrtki koja je sa ostalim članicama Grupe Belišće najveći proizvođač poluceluloze, papira i ambalaže u jugoistočnoj Europi
Tijekom srpnja u više medija bilo je napisa o mogućoj gradnji tvornice celuloze u Hrvatskoj, točnije u Sisku. Belišće d.d., kao i ostale članice Grupe Belišće koja zapošljava 3.600 radnika u četiri države, svakako pozdravlja svaku novu ekonomski opravdanu investiciju, međutim kao gospodarski subjekti koji dobro poznaju mogućnosti, primjenu i tržište celuloze smatramo da moramo demistificirati neke navode o proizvodnji celuloze koji su zabilježeni u medijima, stoji u priopćenju pristiglom iz Belišća.
Najava gradnje tvornice celuloze u Sisku, navodno vrijedne 500 - 650 milijuna dolara, u medijima se posljednjih dana ističe kao početak najveće greenfield investicije u Hrvatskoj. Spominju se kreditni aranžmani s japanskim i američkim bankarima, početak gradnje na proljeće 2007. godine, kapacitet tvornice od pola milijuna tona, zapošljavanje 2.000 radnika, stotine milijuna eura prihoda za državne tvrtke… Najava bi bila prelijepa kada se ne bi zapitali je li takav projekt uopće realan?
Mnogi stručnjaci iz drvno – prerađivačke branše, naime, osporavaju realnost gradnje tvornice celuloze u Hrvatskoj. Naglašavaju da ne žele osporavati osobe, čak ni projekt nego upozoriti na činjenice, a one očito ne idu u prilog ni ostvarenju projekta. Naime, teze iz najava projekta tvornice celuloze u Sisku bitno se razlikuju od podataka koji su utvrđeni 2004. godine prilikom izrade Strategije razvoja industrijske prerade drva i papira. Razlike se najbolje očituju u osnovnom stavu o potrebi gradnje tvornice celuloze.
Naime, zagovornici ovog projekta ističu kako u Hrvatskoj postoji sirovinska baza za tvornicu celuloze, a tržište treba taj proizvod. Nasuprot tomu, stručnjaci koje smo konzultirali pozivaju se na iskustva šumara, papirne i drvne industrije, a za početak citiraju dio Strategije razvoja industrijske prerade drva i papira.
Graditi tvornicu bez sirovinske baze nije realno
- Sadašnja proizvodnja ambalažnih papira u RH daleko nadmašuju domaće potrebe i najvećim dijelom se izvozi. Svaka izgradnja novih kapaciteta (papirnih strojeva, celuloze) u RH je tržišno – ekonomski nerealna jer je Hrvatska malo tržište, a s druge strane se radi o ogromnim investicijskim ulaganjima. Iz tih razloga takav pothvat ne bi imao apsolutno nikakvu ekonomsku niti bilo kakvu drugu opravdanost.
Podsjetimo, spomenutu Strategiju izradili su najeminentniji stručnjaci papirne i drvne djelatnosti, konkretno stručnjaci Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, Hrvatskih šuma, Šumarskog fakulteta Zagreb, te vodeći ljudi drvne i papirne industrije, a usvojila Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj 4. kolovoza 2004. godine.
|
- Od donošenja Strategije do danas nisu se dogodile bitne promjene koje bi išle u prilog eventualnoj investiciji u novu tvornicu celuloze ili papirne strojeve. Upravo kako stoji u Strategiji razvoja, optimalnim rješenjem za razvoj papirne industrije drži se modernizacija postojećih kapaciteta, proširenje tržišta papira akvizicijama prerađivača papira u susjednim državama, te razvoj sakupljačke mreže starog papira kao osnovne sirovine za proizvodnju papira.
Osim toga, tržište celuloze u Hrvatskoj, njenom okruženju, pa i cijeloj Europi je izbalansirano i nema manjka celuloze. S druge strane, u Hrvatskoj nema prostora za gradnju tvornice celuloze jer nema viška celuloznog drveta, nema povećanja potražnje za celulozom, a još manje ima šanse za eventualni plasman hrvatske celuloze u Europu. Uostalom, prilikom izrade Strategije više puta je konstatirano kako u Hrvatskoj nema viška celuloznog i ogrjevnog drveta, a graditi novu tvornicu bez sirovinske baze nije realno – ističu u Belišću d.d., tvrtki koja je sa ostalim članicama Grupe Belišće najveći proizvođač poluceluloze, papira i ambalaže u jugoistočnoj Europi.
Teze o 'nezbrinjavanju celuloznog drveta' i 'čišćenju šuma' od te vrste drveta – što se navodi kao argument za gradnju tvornice celuloze - također nisu točne. Naime, poznato je kako u šumama u Hrvatskoj nema truljenja i propadanja celuloznog i ogrjevnog drveta. To su pokazale analize stručnjaka, pa je pri izradi Strategiji razvoja industrijske prerade drva i papira više puta konstatirano da Hrvatska nema višak drvne mase. Prema tomu, reći da drvo trune u šumama zapravo je optuživanje Hrvatskih šuma za gospodarenje šumama ili stvaranje javne klime po nečijoj narudžbi i potrebi.
Istina je tek da se prilikom sječe šuma 50 posto iskoristive mase odnosi na trupac, 30 posto na celulozu odnosno ogrjevno drvo, a 20 posto je 'otpad', točnije lišće, granjevine i panjevine koje se danas ne iskorištavaju, međutim taj 'otpad' mogao bi se uz ogrjevno drvo koristiti kao bio masa pogodna za proizvodnju toplinske i električne energije. Naravno, spomenuti 'otpad' nema veze sa celulozom i nigdje u svijetu se ne koristi za proizvodnju celuloze.
Dvojbene usporedbe
Pozivanje na iskustva proizvodnje celuloze u Japanu, Kanadi ili skandinavskim državama također nisu primjerena niti realna. Prije svega, prevelike su razlike u vrstama drveća koje postoje u tim državama u odnosu na Hrvatsku, pa je i uspoređivanje barem dvojbeno. Recimo, u skandinavskim zemljama prevladava tzv. NBSK (četinarska) celuloza koja ima daleko višu kakvoću, pa time i cijenu od mekih listača koje su zastupljene u Hrvatskoj. Nisu točni ni podaci o nepostojanju proizvođača celuloze u hrvatskom okruženju. Celuloza se proizvodi u tvornici u Krškom, istina zbog ugrožavanja okoliša slovenska Vlada je preporučila njeno zatvaranje.
|
Tvornica celuloze u Sremskoj Mitrovici ne radi, ali upravo traje javni natječaj za njenu prodaju, a tvornicu u Maglaju prošle je godine kupila Hyatt grupa iz Turske, te započela nove investicije u opremanje tvornice za proizvodnju celuloze, što je i izvorni program tvornice više desetljeća.
Nerealne su i najave o zapošljavanju 2.000 radnika u budućoj tvornici. Naime, čak da se zaista sagradi tvornica celuloze kapaciteta 500.000 tona, u njoj se može direktno zaposliti oko 150 radnika, te još dvostruko više u njenim pratećim djelatnostima, a to je ipak malo u odnosu na visinu investicije.
U modernim tvornicama celuloze instalira se visoko automatizirana tehnologija koja zahtijeva opsluživanje od malog broja radnika, a svako veće zapošljavanje donijelo bi i nenadoknadivo smanjenje produktivnosti. Na kraju, nitko nema ništa protiv da privatni investitori uz potporu poslovnih banaka krene u takvu investiciju. To je njihovo pravo i rizik, međutim što znači kada potencijalni investitor unaprijed nudi partnerstvo državi?
Nije li to očit pokušaj uvlačenja države i državnih poduzeća u projekt, a eventualno prihvaćanje države i njenih poduzeća bilo bi presedan u Europi i svijetu. Takva ponuda nema nikakve veze s modelima javno – privatnog partnerstva nego se samo traži pokriće i prebacivanje rizika i odgovornosti na državu koja se ne bi smjela miješati u takve projekte, poručuju iz Belišća.
Izvor: liderpress.hr
|
|
 |
|