24.04.2007.
EU ne bi financijski ni osjetila ulazak Hrvatske
Europski parlament usvojio je u utorak na plenarnoj sjednici u Strasbourgu rezoluciju o posljedicama budućih proširenja na učinkovitost kohezijske politike EU-a, u kojoj se kaže da Hrvatska ne bi predstavljala gotovo nikakav teret za sadašnju Financijsku perspektivu, europski proračunski okvir za sedmogodišnje razdoblje od 2007.-2013.
"Hrvatska, s kojom su pregovori najdalje odmakli i koja je u socijalno-ekonomskom pogledu čak razvijenija od nekih sadašnjih država članica, predstavljala bi najmanji financijski teret za Uniju s obzirom na veličinu zemlje, broj stanovnika i stupanj gospodarskog razvoja i (njezin ulazak) ne bi izazvao nikakve statističke promjene u pogledu regija koje imaju pravo na regionalnu pomoć čak ni u sadašnjem financijskom razdoblju", kaže se u rezoluciji koja je usvojena velikom većinom glasova.
Prijedlog za rezoluciju došao je od Odbora za regionalnu pomoć, koji je potkraj prošlog mjeseca prihvatio izvješće njemačkog zastupnika Markusa Piepera, koji pripada stranačkoj frakciji Europske pučke stranke i Europskih demokrata (EPP-ED).
"Ovo izvješće ima pozitivno značenje za Hrvatsku, čiji ulazak ne bi utjecao na postojeću pomoć europskim regijama, dok bi za usporedbu ulazak Turske ili Ukrajine imao golemi utjecaj", rekao je hrvatskim novinarima Markus Pieper.
U rezoluciji se navodi nekoliko vrlo zanimljivih statističkih podataka. Ulaskom Hrvatske, teritorij regija koje imaju pravo na sredstva iz strukturalnih fondova u sadašnjoj EU od 27 država članica povećao bi se za 1,3 posto, broj stanovnika za 0,9 posto, a prosječni bruto domaći proizvod (BDP) po glavi stanovnika na tom području smanjio bi se za 0,6 posto.
Pravo na pomoć iz tri strukturalna fonda Europske unije imaju statističke regije čiji je BDP po glavi stanovnika ispod 75 posto europskog prosjeka. Prema prijedlogu o podjeli Hrvatske na tri statističke regije, nijedna od njih ne prelazi 75 posto od prosječnog BDP, dakle sve tri bi imale pravo na pomoć iz strukturalnih fondova.
Usporedbe radi, ulaskom Turske taj bi se teritorij EU-a povećao za 18,3 posto, broj stanovnika za 14,7 posto, a BDP po glavi stanovnika smanjio bi se za 10,5 posto.
Ulaskom Bugarske i Rumunjske 1. siječnja ove godine, teritorij regija koje imaju pravo na regionalnu pomoć u EU25 povećao se za 9 posto, broj stanovnika za 6 posto, a BDP je pao za 5 posto. Ulaskom zemalja zapadnog Balkana (Hrvatska se u ovoj rezoluciji ne tretira kao dio toga područja), taj bi se teritorij povećao za 4,8 posto, broj stanovnika za 4 posto, a BDP bi pao za 3,5 posto.
Osim triju strukturalnih fondova, koji su namijenjeni za pomoć statističkim regijama, EU od 1993. godine ima i Kohezijski fond namijenjen za one zemlje članice čiji BDP po glavi stanovnika, mjeren prema paritetu kupovne moći, ne prelazi 90 posto od europskog prosjeka.
|
Od "starih" članica, pravo na sredstva iz toga fonda imaju Španjolska, Portugal i Grčka, dok je Irska izgubila to pravo nakon što je njezin BDP prešao 90 posto europskog prosjeka.
Pravo na taj fond imaju i svih 12 novih članica koje su u EU-u od 2004., odnosno od 2007. godine.
U rezoluciji se uzima u obzir strah sadašnjih članica da će njihove regije izgubiti pravo na pomoć širenjem EU-a na još siromašnije zemlje.
"Buduća proširenja ne bi se smjela voditi prema tome da se stalno smanjuje broj regija koje imaju pravo na sredstva iz kohezijske politike, kao rezultat statističkog efekta i bez uklanjanja sadašnjih razlika" u razvijenosti, stoji u rezoluciji.
Prema procjenama u Europskom parlamentu u slučaju kada bi danas sve zemlje jugoistočne Europe i Turska istodobno ušle u EU, više od trećine sadašnjih regija izgubile bi pravo na pomoć iz strukturalnih fondova iz Cilja 1 (prag od 75 posto europskog BDP). Samo bi baltičke zemlje i Slovačka zadržale to pravo od sadašnjih članica. Najteže bi bile pogođene neke regije u Italiji, Njemačkoj, Malti, Španjolskoj, Grčkoj i Francuskoj. Pravo na sredstva iz Kohezijskog fonda izgubile bi Grčka, Cipar i Slovenija.
Europska kohezijska politika smatra se opipljivim dijelom europske solidarnosti. To se najbolje vidi na primjerima nekoliko zemalja, koje su najviše profitirale ulaskom u EU-u.
Zahvaljujući kumulativnom učinku strukturalnih fondova, BDP u Grčkoj, Portugalu i Irskoj znatno je povećan.
Puno regija čiji je BDP bio ispod 75 posto europskog prosjeka uspjelo se razviti i pobjeći iz društva nerazvijenih.
Rezultati proširenja iz 2004. godine nisu tako spektakularni. Za to postoje objektivni razlozi - prije svega činjenica da su bivše komunističke zemlje bile na puno manjoj razini gospodarskog razvoja, a istodobno su morale izvršiti radikalne promjene u političkom i gospodarskom sustavu.
Proširenjem s 15 na 25 zemalja članica, teritorij EU-a povećao se za 23 posto, broj stanovnika za 20 posto, ali je ukupni BDP povećan samo za 5 posto. BDP u 10 zemalja koje su 2004. godine ušle u Uniju iznosio je 1997. godine 44 posto europskog prosjeka, a 2005. popeo se na 50 posto.
Prema procjenama Europske komisije, te zemlje zajedno uzete, tek će 2040. godine dostići prosjek od 75 posto, iako neki ekonomski instituti upozoravaju da bi u tim zemljama moglo doći i do usporavanja gospodarskog rasta, čime bi taj cilj bio još dalji. (H)
|
|
 |
|