|
|
 |
|
|
 |
|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
Tema broja
|
|
|
Odnosi trgovine i proizvodnje
Ante Gavranović
|
|
|
|
|
Kako (is)koristiti sinergijske efekte?
Danas se sve češće upire prstom u činjenicu da su trgovački lanci krcati robom stranog porijekla, a sve je manje proizvoda domaćih proizvođača. Dio je to stalno prisutne i vrlo nesmiljene borba za potrošača, pri čemu se ovaj ipak najčešće priklanja onome tko mu nudi ukupno povoljniji odnos i bolje uvjete.
Samo po sebi to znači da će se pritisak uvoznih proizvoda i želja da ih se u što većoj mjeri plasira i na hrvatskom tržištu neminovno rasti. Sva iskustva drugih tranzicijskih zemalja – Češke, Poljske i Mađarske na primjer – pokazala da se domaća trgovina može održati u toj neravnopravnoj utakmici samo stvaranjem nacionalnog lanca maloprodaje.
• Prednost proizvođača kroz vlastite kanale prodaje
U tim okvirima uloga domaće proizvodnje u odnosu na trgovinu dolazi u vrlo specifičan i osjetljiv odnos. U prednosti su proizvođači koji imaju vlastite kanale distribucije (maloprodaju), dok se ostali morati dovijati kako u utakmici sa jeftinijim stranim proizvođačima osigurati put svojih proizvoda na police trgovačkih lanaca.
Naravno, protiv globalizacije se ne može boriti, tom velikom problemu ne mogu se suprotstaviti ni velike i razvijenije zemlje, a kamoli male zemlje kakva je Hrvatska. Nema ni potrebe, a ni velike koristi suprotstavljati se globalizaciji; jedino se treba realno postaviti prema tom izazovu.
Trebamo se organizirati prema tim procesima koji globalno djeluju i to na način da uvećavamo pozitivne efekte globalizacije, a da umanjujemo njene negativne efekte. Svakako, među najvažnije zadatke pripada poticanje trgovine koja će biti u funkciji razvoja i plasmana domaće proizvodnje, bez obzira na samo vlasništvo te trgovine.
|
Ima li Hrvatska jasnu viziju o tome što je 'lokomotiva razvoja' hrvatskoga gospodarstva i jesu li karte u toj igri dobro podijeljene? Kuda i kako dalje? Ili, s naše pozicije još određenije: koja je uloga trgovine u ukupnom sadašnjem i budućem gospodarskom razvoju?
• Izuzetno značenje trgovine u gospodarstvu
Trgovina je, slažu se u ocjenama manje-više svi naši ekonomisti, danas snažan motor i zamašnjak u pokretanju nove proizvodnje, promotor gospodarske aktivnosti i novog zapošljavanja te postaje djelatnost koja ima sve važniji udio u ukupnom bruto domaćem proizvodu. Značenje trgovine za gospodarstvo izuzetno je veliko.
Po mišljenju većine ekonomista trgovina pripada u "laku industriju", zbog toga što se u trgovinu relativno lako ulazi i relativno lako izlazi. Isto tako, u trgovini se relativno lako ostvaruju velike zarade i profiti, a na drugoj strani se u trgovini isto tako vrlo lako propada. Brzo se uspijeva, i brzo se propada. Zapravo, trgovina je djelatnost u kojoj najvidljivije djeluju tržišne zakonitosti.
Dublje analize trgovine s makro-ekonomskog stajališta pokazuju, međutim, da je riječ o gospodarskoj djelatnost koja mora biti efikasna, mora se stalno raditi na njenoj učinkovitosti, jer ona sudjeluje u stvaranju dodane vrijednosti koja se kasnije pretvara u bruto domaći proizvod.
Pored toga, trgovina zapošljava veliki broj radnika, i po toj ulozi ona je značajna i tako da tu imamo, pored ekonomskog, i snažno izraženi socijalni aspekt. Ukratko, to je ekonomski, društveni i socijalni aspekt, ali pritom ne smijemo zaboraviti ni proračunski aspekt djelovanja trgovine.
Pritom moramo voditi računa o činjenici da u ekonomiji postoje dva katalizatora; jedan je financijski sektor, a drugi je trgovina. U financijskom sektoru krenuli smo putem koji je bio vrlo ekstreman. U jednom trenutku smo išli na partikulalarizaciju financijskog sektora, a onda smo preko noći (1999.) kapital koncentrirali i prodali.
Poznato je kako izgleda danas struktura hrvatskog financijskog sektora: više od 95 posto je u rukama banaka stranog porijekla. One velikim dijelom utječu na usmjeravanje dijela potrošnje, a manje su okrenuti potrebama razvoja ostaloga dijela gospodarstva.
|
• Uloga domaćih lanaca maloprodaje
U posljednje vrijeme bilježimo prilično agresivan nastup KONZUMA, koji je zaista prerastao u hrvatski nacionalni lanac maloprodaje i postupno prelazi granice: kupuje tvrtke u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Mađarskoj. Danas KONZUM ima preko 500 prodajnih mjesta širom zemlje i s pravom nosi taj epitet. KONZUM je, što je posebno značajno, unio i neke nove odnose prema domaćim proizvođačima i proizvodima (čvrsti odnosi s domaćim proizvođačima, vlastita proizvodnja mesa i mesnih prerađevina, otkup domaćih jabuka, mandarina i lubenica i drugo) kako bi se uspješnije odupro naletu stranih trgovačkih lanaca, koji nemaju ni moralnu odgovornost da se tako postave prema hrvatskoj prerađivačkoj industriji. Uz to, Konzum je pokrenuo svoju vlastitu robnu marku «K» koja danas već obuhvaća stotinjak proizvoda s područja osobne higijene, zatim delikatesa, konzervirane i pakirane hrane, mliječnih proizvoda i drugo. Taj oblik povezivanja s proizvodnjom što ovima ujedno garantira i izlazak na trgovačke police pokazao se kao koristan primjer i nudi kakvu-takvu perspektivu domaćoj maloprodaji.
|
______________________________________
U tom smislu je posebno zanimljiva dosadašnja suradnja Hrvatske obrtničke komore (HOK) i koncerna Agrokor. Obje strane namjeravaju nastaviti i unaprijediti dobre poslovne odnose, na korist članova HOK-a.
Podsjetimo, HOK i Agrokor potpisali su u proljeće 2002. godine Sporazum o dugoročnoj poslovnoj suradnji, s ciljem unapređivanja i jačanja tržišne pozicije članova HOK-a kao i učvršćivanja pozicije Konzuma, vodećeg maloprodajnog lanca.
Kao nadogradnju prvotnog sporazuma, HOK, Konzum, Podravka, Kraš, Lura, Saponia, Franck, Koestlin, Zvečevo i Agrokor koncern - Ledo, Jamnica, PIK Vrbovec, Belje i Zvijezda, potpisali su polovicom prosinca 2006. godine, Sporazum o strateškom partnerstvu i poslovnoj suradnji, kojim se kroz PLUS market partnerstvo, regulira suradnja između HOK-a, kao predstavnika 20.000 obrtnika - malih trgovaca, Konzuma, odnosno njegovog veleprodajnog sektora VELPRO i vodećih hrvatskih proizvođača, a u cilju jačanja položaja malih trgovaca, te unapređenja hrvatske trgovine i proizvodnje. Do sada je u projekt PLUS market ušlo preko 500 malih trgovaca.
______________________________________
|
Da se neki pozitivni pomaci ipak javljaju pokazuje i najnoviji sporazuma između Podravke i splitskog SMS-a. Čelni ljudi prehrambenih tvrtki, koprivničke Podravke i splitskog SMS-a, potpisali su petogodišnji Ugovor o suradnji, prema kojem Podravka preuzima prodaju i distribuciju SMS-ovih proizvoda koji će se početkom travnja na tržištu nuditi kroz Podravkinu distributivnu mrežu. Dvije će se kompanije posebno usredotočiti na zajedničko plasiranje proizvoda na tržištima zapadne Europe.
"Ovaj je Ugovor iznimno važan za obje tvrtke s obzirom da udruživanje dvaju respektabilnih partnera znači i jaču poziciju na tržištu obiju strana. SMS-u ovaj Ugovor omogućuje fokusiranje na obilježja po kojima je brand SMS priznat i prihvaćen od strane potrošača; daljnjem kreiranju potpuno prirodnih, mediteranskih, delikatesnih proizvoda koji posjeduju SMS-u važna obilježja", kazao je Srđan Mladinić, direktor i vlasnik SMS-a.
Vjerojatno će vremenom prestati nepotrebni animoziteti među ponekim domaćim proizvođačima, pa će domaći lanci proizvodnje-trgovine ojačati i dati nove impulse upravo proizvodnji i daljnjem snaženju domaćih 'brendova'. Stvarat će se i slični sporazumi poput ovoga između Podravke i SMS.
Oni se stvaraju iz dva razloga: da bi se zaštitilo domaće tržište od strane, često i nekvalitetne proizvodnje, ali i da se afirmiraju prave vrijednosti hrvatske prerađivačke industrije na području poljoprivrede i prehrane i otvori manevarski prostor za normalan i racionalan rast tih poduzeća, a kroz to i povećani izvoz.
Pokazalo se da je to jedina ekonomska brana prodoru inozemnih prehrambenih proizvoda, koju domicilna industrija treba iskoristiti ako uopće želi opstati u nesmiljenoj konkurentskoj borbi s inozemnim trgovačkim lancima, koji će sigurno forsirati što veći plasman proizvoda iz svojih domicilnih zemalja.
|
• Nedostatak nacionalne strategije
Analize pokazuju kako je odsustvo nacionalne strategije razvoja maloprodaje stvorilo uvjete i otvorilo prostor za široki i počesto potpuno nekontrolirani ulazak multinacionalnih trgovačkih lanaca u našu zemlju. Pokazalo se da nismo sami bitno utjecali na određivanje prioriteta, već su nam redoslijed važnosti problema diktirale banke u stranom vlasništvu. Analitičari stoga s punim pravom tvrde da je rast BDP-a posljednjih nekoliko godina najviše porastao na osnovi jačanja trgovine odnosno potrošnje, a nije posljedica organskog rasta privrede, zasnovanog na povećanoj proizvodnji i snažnijem izvozu.
Zapravo, na hrvatskoj trgovačkoj pozornici nije više ništa kao pred nekoliko godina. Koncentracija trgovačkih lanaca uvjetuje i koncentraciju ponude, pa sudbina mnogih, posebno malih proizvođača, uvelike ovisi o pripravnosti lanaca da stave njihove proizvode na police svojih prodajnih mjesta.
To, međutim, počesto dovodi ponajprije do kupovine kondicija, dok su sami proizvodi u drugom planu. U tim okvirima veliki trgovački lanci preuzimaju (što je i logično) sve veći dio potrošačkog kolača i njihov udio u ukupno obavljenom prometu stalno raste. Koncentracija trgovine neminovno nosi sa sobom i koncentraciju ponude, jer upravo trgovina sve više diktira plasmane i odnos prema proizvodnji.
|
• Sudbina domaće proizvodnje ovisi o odnosima s trgovinom
Jasno, uspjeh tih nastojanja uvelike ovisi i o ponašanju trgovine. Pitanje je hoće li se domaći proizvođači, čak i po tim uvjetima i okolnostima, uspijevati nametnuti trgovačkim lancima odnosno u kojoj će mjeri ti lanci biti pripravni prihvaćati takve proizvode.
Upravo ta činjenica učvršćuje uvjerenje da sudbina domaće proizvodnje ponajviše ovisi o odnosima proizvođača i trgovine. S jedne strane u kojoj će mjeri domaći proizvođači poštivati tržišne odnose: cijenu, kvalitetu, dizajn, rokove isporuke. S druge strane, koliko će trgovina biti spremna podržati takva nastojanja i honorirati ih stavljanjem tih proizvoda na svoje police.
Postoji i dodatni problem. U sučeljavanju domaćih i stranih trgovačkih lanaca ne treba računati s posebnom podrškom potrošača, bilo u jednom ili drugom pravcu. Potrošač se u očitoj besparici opredjeljuje eventualno za kvalitetu usluge i, svakako, za nižu cijenu. U ovom trenutku su to jedini elementi koji ga zanimaju.
Iz današnjega kuta gledanja sigurno je samo jedno: ideja o stvaranju hrvatskog lanca maloprodaje bila je jedna od smjelijih i dalekovidnijih ideja u našem siromašnom gospodarskom ozračju, protkana vizijom i s jasnim pogledom u budućnost, što kod nas u Hrvatskoj očito nema šanse da prođe.
Kao i na svim ostalim gospodarskim područjima, i tu nam nedostaje istinska vizija i spremnost da se za budućnost ove zemlje i njenog samostalnog gospodarstva ponese visoki stupanj odgovornosti.
Zapravo, sve se svodi na činjenicu da globalni igrači – a samo oni imaju šansu - traže sinergijske efekte kroz globalnu kupnju proizvoda. U čemu se oni očituju:
• prednosti ekonomike obujma;
• globalno utvrđeni standardi s mogućnošću kreiranja imidža globalnog branda;
• veća transparentnost i usporedivost nabavnih cijena;
• uniformiranost pakovanja i prepoznatljivost ambalaže.
|
Tako se postotak proizvoda koji se plasiraju kroz maloprodajne lance postupno smanjuje u odnosu na domaće proizvode.
Od takvog pristupa su uglavnom profitirali potrošači, jer se popravila (vidno) usluga u najvećem broju trgovina, mnogim su proizvodima smanjene cijene, izbor robe je osjetno širi. S druge strane, zatvoren je veliki broj malih trgovinskih prodavaonica, izgubljen je značajan broj radnih mjesta koja su ljudi imali upravo u tim prodajnim objektima (što nije nadoknađeno otvaranjem novih radnih mjesta u spomenutim lancima), na mnogim područjima je opskrbljenost oslabljena (prodavaonice u blizini mjesta stanovanja). Veliki trgovački lanci jednostavno preuzimaju (što je i logično) sve veći dio potrošačkog kolača i njihov udio u ukupno obavljenom prometu stalno raste.
Dodatna je (otežavajuća) činjenica da maloprodajni lanci, bez obzira da li su domaći ili strani, ipak uglavnom 'kupuju' kondicije, a tek onda proizvode. Neki na to ne pristaju i traže druge kanale plasmana. Drugi to opet prihvaćaju.
Pravo je pitanje hoće li domaće tržište i kreatori makroekonomske politike dozvoliti takvo ponašanje? Zbog toga je od izuzetne važnosti uloga državne inspekcije koja mora nadzirati porijeklo ponuđenih proizvoda, ne radi zaštite domaće trgovine, već prije svega zaštite domaće proizvodnje i zaštite radnih mjesta.
Zašto? Gotovo niti jedno područje gospodarskih aktivnosti ne doživljava tako krupne i tako značajne promjene kao što je to slučaj u prehrambenoj industriji. Odražava se to kroz bespoštednu bitku sa cijenama, ubrzane procese koncentracije i prilagođivanje sve bržim promjenama u navikama potrošača.
To znači da cijeloj branši predstoji uključivanje u manevarski prostor između internacionalizacije, polarizacije i promjena, pa su time i zadani prioriteti u budućem ponašanju. Svakako da se to odražava i na velike trgovačke lance, koji se u skladu s tim procesima također moraju stalno prilagođivati. «Mali» mogu preživjeti samo u suradnji s «velikima». Primjer Konzuma i PLUS marketa samo je dio takve (uspješne) strategije.
Polarizacija u odnosu na trgovinu prehrambenim proizvodima označava jasnu podjelu između specijalista i prodaje na velikim prostorima (supermarketi, hipermarketi i diskonteri). Koliko će manevarskog prostora preostati za male specijaliste, samostalne trgovce i 'trgovine u susjedstvu', s jasnim regionalnim usmjerenjem, neće ovisiti samo o potrošačima već o zakonodavcu i zaštitnicima protiv monopola. No, sve analize pokazuju da super- i hipermarketi odnosno diskonteri jačaju svoje tržišne pozicije, dok klasični supermarketi i male samostalne prodavaonice mahom nestaju.
Upravo sve navedene činjenice učvršćuju moje uvjerenje da sudbina domaće proizvodnje ponajviše ovisi o odnosima proizvođača i trgovine. Hoćemo li se (konačno) dozvati pameti i koristiti sinergijske efekte kao što to čine i drugi?
To pitanje, nažalost, i dalje ostaje potpuno otvorenim.
|
|
 |
|
|
 |
|
|
|