|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
|
|
|
mr.sc. Branko Pavlović
|
|
|
|
|
Branko Pavlović
Društvene mreže glavni pokretač razvoja
Googleov izvršni direktor E. Schmidt dao je zanimljivu izjavu na svom Google+ profilu. „Na svaku osobu koja je online postoje dvije koje nisu. Do kraja desetljeća svi će na Zemlji biti povezani.“ I pokrenuo pravu raspravu.
Prema podacima ITU-a (Međunarodne telekomunikacijske unije) 2,3 milijarde ljudi diljem svijeta je online, što je dvostruko više nego prije pet godina. Da Schmidtova izjava ima snažnu poruku govori i podatak američke tvrtke za istraživanje tržišta Forrester koja predviđa da će do 2017. više od polovine svjetskog stanovništva redovito koristiti internet.
S obzirom na to da sve više zemalja ima plan izgradnje širokopojasne internetske mreže, a cijena pristupa internetu opada, možda i nije tako teško zaključiti kako će svi na svijetu imati pristup internetu do kraja desetljeća. Zamislimo da apsolutno svi na svijetu imaju pristup internetu, da je cijeli svijet povezan, i onda ne treba čuditi što kreator društvene mreže Facebook Mark Zuckerberg želi povezati svijet i promicati „ekonomiju znanja“. Internet.org objašnjava Zuckerbergov plan o povezivanju onih kojima internet još uvijek nije dostupan.
On objašnjava da je svjetsko gospodarstvo sinonim za znanje u kojem veliku ulogu ima internet. Drži da bi društvo moglo imati velike koristi od inovacija i kreativnosti ljudi kada bi svatko imao pristup internetu. Plan je da se smanje troškovi i količina podataka kako bi internet svima bio dostupan. Facebook je već poduzeo korake kako bi osigurali da društvena mreža bude dostupna na većini uređaja.
Njihovu aplikaciju „Facebook za svaki telefon“ koristi više od 100 milijuna korisnika. Upravo „The Internet of Things“ uključuje sve od aplikacije za pametne telefone i tablete koje su u stanju kontrolirati svaku aktivnost, od osvjetljenja, temperature u stanu, do aplikacija koje svakodnevno pomažu smanjenju gužvi u prometu, upravljanju električnom infrastrukturom do aplikacija koje kupcu potrošaču pomažu u komunikaciji s tvrtkama u svečanom činu kupnje.
|
Europska unija je u okviru svoje strategije Europa 2020 predstavila inicijativu nazvanu Digitalna agenda. Cilj ove inicijative je ostvarenje održivih gospodarskih i društvenih pogodnosti na digitalnom tržištu utemeljenom na brzom i ultrabrzom internetu te interoperabilnim aplikacijama.
Pojednostavljeno rečeno, EU želi u sljedećih 10 godina kreirati jedinstveno digitalno tržište, osigurati svim građanima EU-a pristup brzom internetu, smanjiti digitalni jaz, poboljšati informatičku pismenost, pojednostavniti pristup znanju i stjecanje znanja, poticati ulaganja u istraživanje i razvoj te, naposljetku, uz pomoć informacijskih i komunikacijskih tehnologija iznaći rješenja za neke od ključnih izazova društva kao što su, primjerice, klimatske promjene i povećanje troškova zdravstvene skrbi.
Kako stoji u Digitalnoj agendi, zadatak je EU osigurati stabilan pravni okvir koji će stimulirati ulaganja u otvorenu i konkurentnu brzu internetsku infrastrukturu i pripadajuće usluge, zatim razviti učinkovite politike spektra, kreirati jedinstveno tržište za online sadržaje i usluge te reformirati fondove za inovacije i istraživanja i povećati svoju podršku u području poslovnog dijela ICT sektora.
Države članice EU-a, pak, dobile su u zadatak izradu operativne strategije razvoja brzog interneta pri čemu trebaju osigurati javno financiranje, uključujući strukturne fondove za područja koja su pokrivena privatnim investicijama, te poticati razvoj i upotrebu suvremenih online usluga. Internet stvari (IoT − Internet of Things) je budućnost u kojoj će svakodnevni objekti kao što su telefon, automobil, kućanski uređaji, odjeća, pa čak i hrana biti bežično povezani na internet i skupljati i razmjenjivati podatke.
|
Danas prosječna osoba ima barem dva objekta vezana na internet, a očekuje se da će ih do 2015. biti sedam po osobi, odnosno ukupno 25 milijardi uređaja širom svijeta. Mnogi svakodnevni uređaji bit će povezani. EU želi Digitalnom agendom saznati kakav je okvir potreban kako bi se ostvarile potencijalne ekonomske i društvene koristi IoT-a, ali da se pritom održi adekvatni nivo kontrole nad uređajima koji sakupljaju, obrađuju i spremaju informacije, naročito one o uzrocima ponašanja pojedinih korisnika, mjesto gdje se nalaze i njihove performanse.
Društvene mreže još jednom su dokazale da su (ne)otporne poput korova. U posljednjih godinu dana svaki relevantni globalni brend društvenog umrežavanja uspio je povećati broj svojih korisnika, na svojim virtualnim adresama okupiti više od 1,5 milijardi ljudskih duša te tako postati vrlo važan čimbenik u njihovim malenim životima.
Na društvenim mrežama, tumblrovima, videoservisima i inim digitalnim brbljaonicama razmjenjuje se raznovrstan sadržaj koji ne samo što obogaćuje svakodnevicu već utječe i na donošenje relevantnih životnih, kupovnih ili kakvih god odluka.
Digitalna okupljališta, znaju već i vrapci na grani, postala su mjesta na kojima baš svaki oglašivač mora imati uvid želi li prodati svoj proizvod ili uslugu. Upravo zbog toga, važnost i broj kampanja skrojenih prema mjeri digitalnog svijeta − prije svega društvenih mreža − raste iz godinu u godinu, a oglašivači se s priličnom konkurencijom moraju boriti kako bi upravo njihova ideja dotaknula ili privukla pozornost globalne publike.
Tako već danas možemo pretresti upečatljive kampanje na društvenim mrežama i sastaviti listu onih koje svojom izvedbom, pričom i kreativnošću zaslužuju epitet „najutjecajnijih“. Podsjetimo se samo kampanje „Djedica daruje“, „Dijete –Batman“, „Lekcija iz fizike“ itd. Po agenciji AdHere, najviše pogleda, „tvitova“ posjetitelja imale su sljedeće kampanje:
|
1. West Jet Airlines: „Christmas Miracle“ − 35 milijuna pregleda,
2. San Francisco/Make-A-Wish Foundation: „BatKid“ − 30 milijuna pregleda,
3. Film Carrie „Telekinetic Coffee Shop Surprise“ − 53 milijuna pregleda,
4. Kern&Sohn „The Gnome Experiment“ – 1024% ROI,
5. Dove „Real Beauty Sketches“ – 114 milijuna pregleda,
6. Oreo „Super Bowl TWEET“ – 16.000 retweetova,
7. Three Mobile UK „Dance Pony Dance“ – 863.958 dijeljenja na Facebooku,
8. Frito-lay „Do Us A Flavor“ – 12% rast prodaje,
9. Smart USA „The Poop Tweet“ – porast broja followera za 1755%, WaterisLife „First World Problems“
(izvor: Lider press 21.01.2014.).
Stoga ne čudi da su glavni izvršni direktori, izvršni odbori i upravni odbori tvrtki diljem svijeta odlučili da tvrtke trebaju nadići ad hoc korištenje društvenih tehnologija. Pojedinci, projektni timovi i poslovne jedinice diljem svijeta uvodili su blogove, wikije i druge alate društvenih medija za razne specifične potrebe ili eksperimente, a da pritom nisu previše razmišljali o njihovoj široj upotrebi.
Po njima, došlo je vrijeme za dosljedni pristup koji bi uskladio alate društvenih mreža s poslovnim ciljevima tvrtki. Alati društvenih medija nisu sami sebi svrha, putem njih tvrtke žele znati kako ih iskoristiti za unapređenje poslovne strategije. U tom svjetlu, sigurno će se svi složiti s ključnim otkrićem nedavnog istraživanja u kojem je sudjelovalo 3.500 izvršnih direktora koje su proveli MIT Sloan i Deloitte.
Ukupno 52% ispitanika odgovorilo je da su društvene tehnologije i alati „važni“ ili „donekle važni“ za njihovo poslovanje. Društvene tehnologije još su uvijek u početnoj fazi prilagodbe za korištenje u poslovanju, no u nekim slučajevima one već preobražavaju tvrtke „ravnajući“ vertikalnu hijerarhijsku strukturu i pritom stvarajući nekad nezamislive mreže, potičući širu suradnju usmjerenu na ostvarivanje poslovnih ciljeva.
|
Korporativni i izvršni direktori pokušavaju pronaći načine kako ekstrahirati poslovnu vrijednost iz društvenih tehnologija. Mnoge organizacije koriste Facebook, Linkedin i druge društvene mreže za vanjske aktivnosti kao što su brendiranje, marketing i zapošljavanje, uvijek s pozitivnim rezultatima uz pitanje je li to dovoljno dobar poslovni rezultat − uvijek može bolje.
Manji je broj tvrtki osnovao društvene poslovne platforme, poznate i pod nazivom organizacijski društveni softver (enterprise social software), za internu suradnju i s ciljem povezivanja zaposlenika, informacija i digitalne imovine u cjelokupnoj organizaciji. Osnovno korištenje pojedinačnih alata postalo je sve uobičajenije.
U mnogim organizacijama postoje dvije ili tri grupe koje su uvele slične tehnologije ad hoc, najčešće organizirane oko povezanosti suradnje i pokušaja da se postigne veća učinkovitost, no nedostaje im bilo kakva šira strategija i ne razvija se svijest o centralnom IT-ju ili HR-u. Susrećemo se s „wikijem“ tu i tamo i vidimo zaposlenike koji su se predbilježili za besplatnu verziju Yammera, privatne društvene mreže zasnovane na internetskim računalnim aplikacijama, tj. „oblacima“ i namijenjene poslovnim organizacijama. Ipak, vremena se mijenjaju.
Mnogi čelnici tvrtki „počinju“ shvaćati da navedeni alati mogu biti iskorišteni unutar organizacije kako bi se osigurala unapređenja, razgovaralo o planovima, usredotočilo se na izazove i potaknulo zaposlenike na suradnju. Pa možemo identificirati tri razine korištenja društvenih tehnologija:
a) Postupna, lokalna unapređenja u tekućem procesu, npr. upravljanje odnosima s kupcima,
b) Postupna, sistemska unapređenja procesa do samog potrošača u određenom lancu vrijednosti, npr. izgradnja društvenih mreža između zaposlenika koji su u neposrednom kontaktu s kupcima i unutarnjih zaposlenika,
c) Sistemska transformacija kroz cjelokupni organizacijski i ekosustav, npr. pronalaženje načina kako promijeniti razmišljanje zaposlenika o onome što i kako surađuju s kolegama. Većina tvrtki se još uvijek nalazi na prvoj razini.
|
U istraživanju koje su proveli MIT i Deloitte, 80% izvršnih direktora izjavilo je da su alati društvenih mreža „bitni“ ili „donekle bitni“ u „upravljanju odnosima s kupcima“. Njih 74% dalo je „inoviranju za konkurentsku diferencijaciju“ iste visoke ocjene, a 65% rangiralo je „zapošljavanje i zadržavanje zaposlenika“ u ovim važnosnim kategorijama. No neki izvršni direktori proširuju predodžbe o internom korištenju navedenih alata za ostvarivanje poslovnih ciljeva.
Mnoge su tvrtke počele koristiti društvene medije (poznate pod nazivom Entreprise 2.0.) kako bi komunicirale sa svojim zaposlenicima, no mnoge su se tvrtke suzdržale od internog korištenja alata društvenih medija ili u vlastitom okruženju nisu zabilježile korisne rezultate koji proizlaze iz njihovog korištenja. Takvim tvrtkama i rezultati korištenja društvenih medija u vanjskim komunikacijama nisu dale očekivane efekte, a prema provedenim istraživanja uzroke tome treba tražiti u nedefiniranom emocionalnom kapitalu tvrtke.
Emocionalni kapital se definira u različitim kontekstima, a u ovom se aspektu definira kao skup osjećaja goodwilla prema tvrtki i načinu na koji ista posluje. Emocionalni kapital unutar tvrtke moguće je graditi, a riječ je o imovini zasnovanoj na emocijama koju je tvrtka s vremenom razvila sa svojim zaposlenicima i odnosima s kupcima/potrošačima/s okruženjem. Istraživanja o društvenim medijama, organizacijskim mrežama i emocijama pokazala su da su četiri potporna stupa emocionalnog kapitala: osjećaji autentičnosti, osjećaji ponosa, osjećaji povezanosti i osjećaji zabave.
Autentičnost se u organizaciji razvija kada zaposlenici smatraju da je sve što njihova tvrtka i njeni vođe kažu usklađeno sa svime što uistinu rade. Osjećaj ponosa na posao razvija se kad zaposlenici smatraju da tvrtka cijeni i javno priznaje njihova postignuća.
Povezanost na poslu razvija se kada zaposlenici osjećaju da pripadaju određenoj zajednici unutar tvrtke sa zajedničkim vrijednostima ili interesima, dok je zabava osjećaj razigranosti kod zaposlenika kada na poslu eksperimentiraju s novim stvarima.
|
Tijekom proteklih razdoblja mnogi su hardverski i softverski alati masovno prihvaćeni i prije nego su uvedeni u tvrtke. Osobna računala, proračunske tablice, mrežni poslužitelji za kupce, web i prijenosna računala su neki od alata koji su slijedili ovu putanju. Na samom početku, neke su se tvrtke tek usputno bavile društvenim mrežama, „samo su umočile prst u more“.
To je bilo preferirano u odnosu na ono što su druge tvrtke radile − „zabijale su glavu u pijesak“ nadajući se da će sve nestati. Početnici koji su se prije uključili brže su ostvarili strateške prednosti. Društvena tehnologija nije bila hir nego temeljni pomak prema budućem razvoju poslovanja. U tome je poznato da je jedini način učenja i uvođenja društvenih tehnologija bio uključivanje u utakmicu.
Znalo se da će tu i tamo naići na poteškoće i zapeti, no važno je bilo opstati u utakmici. Ako su s tom spoznajom tvrtke krenule u primjenu društvenih mreža, onda su do sada prešle dug put, i danas mogu govoriti o strategiji − filozofiji poslovanja protkanom društvenim tehnologijama.
Društvene poslovne platforme, kao što su Live, Socialtext i Social Cast, tehnološki su slične Facebooku, ali se razlikuju u namjerama svojih korisnika. Facebook se najčešće koristi za neformalnu komunikaciju, a neformalna komunikacija na društvenim mrežama ne pridonosi ostvarenju poslovnih rezultata ništa više od naklapanja u hodniku za vrijeme pauze.
„Suradnja bez cilja nije drugo nego tračanje“, tvrde stručnjaci. „Društvena tvrtka“ divan je cilj koji često ostaje neispunjen − stoga neka suradnja postane jedan od ključnih poslovnih procesa, a to trebaju omogućiti druge društvene platforme koje se razvijaju.
Savršeno je jasno da društvene tehnologije ostvaruju vrijednost u tvrtki kada su jasno povezane s poslovnim procesima i ostvarenjem poslovnih ciljeva pa tako i osobe koje opsesivno koriste Facebook u svojim privatnim životima neće koristiti društvene poslovne platforme bez ostvarenja značajne vrijednosti na poslu.
Stoga se u svijetu predlaže tvrtkama da koriste sljedeće smjernice pri razvijanju internih društvenih medija: pronaći lidere koji su autentični i kojima zaposlenici vjeruju, pomoći tim ljudima pri razvijanju njihovih vještina u dijelu društvenih medija, zahtijevati od njih da razviju društvene zajednice koje će stavljati naglasak na autentičnost, ponos, povezanost i zabavu, koji će izgraditi emocionalni kapital, postupno koristiti društvene alate, a s društvenim mrežama krenite tek nakon što je razvijeno dovoljno emocionalnog kapitala, očekujte instrumentalne koristi (kao što je poboljšani protok informacija, motivacija, moral, manja fluktuacija zaposlenika) tek nakon što se u tim zajednicama razvije emocionalni kapital.
|
Očigledno je da radnje koje se smatraju autentičnim i koje pomažu drugima da iskuse ponos, povezanost ili zabavu mogu biti visoko kontekstualne i ovisne o kulturi i da kao takve u mnogome pridonose razvoju društvenih medija, alata i mreža u poslovanju tvrtki.
A gdje smo mi, gdje je Hrvatska? Hrvatska je uključena u sve te procese, no moglo bi se reći da po ocjeni konkurentnosti zaostajemo. Konkurentnost gospodarstva ovisi o inovativnoj i učinkovitoj uporabi informacijskih i komunikacijskih tehnologija (ICT), a nedostatak odgovarajućih vještina i kompetencija u ICT profesionalaca negativno utječe na rast ukupne produktivnosti, inovacija i zapošljavanja u gospodarstvu.
No, ipak, i pored toga IT tržište raste i u procesima integracija i ravnopravne utakmice moramo ubrzano raditi na razvoju društvenih mreža u poslovnim procesima.
|
|
 |
|