|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
|
|
|
Slobodan Romac
|
|
|
|
|
Znate li kada je prvi „bar-kod“ očitan na maloprodajnom mjestu?
Zbilo se to 26. lipnja 1974. u gradu Troy (Ohio, SAD), u „Marsh Supermarket“ trgovini. Ručno izrađenim laserskim čitačem očitan je bar-kod na skupnom pakiranju „Wrigley's Juicy Fruit“ žvakaćih guma, te je tako ostvarena prva prodaja uz pomoć automatske identifikacije – u iznosu od 67 centi!
Taj je, usudio bih se reći, povijesni događaj, označio početak moderne maloprodaje, ali i modernih logističkih procesa kakve danas poznajemo. Isti taj događaj obilježio je i početak razvoja GS1 standarda, koji se danas smatraju najkorištenijim standardima u opskrbnim lancima diljem svijeta. Zašto baš GS1 standarda, pitate se?
I, što su uopće GS1 standardi? Jednostavno je, popularno zvani „bar-kod“ na proizvodima u trgovinama, kao i brojčana kombinacija u njemu sadržana, samo su dva od mnogih GS1 standarda koji se koriste u suvremenim opskrbnim lancima.
A kako stvari stoje danas, gotovo 40 godina kasnije? Iz udobnosti svojeg doma, s tabletom u ruci (a može i „pametnim“ mobitelom, ukoliko Vam ruke vremenom, kao meni, nisu postale „prekratke“ da vidite što piše na zaslonu mobitela), „šetate“ virtualnim (digitalnim) svijetom trgovina, jednostavnim „klikom“ odabirete proizvode i stavljate ih u virtualnu košaricu.
Zatim „odšetate“ do virtualne blagajne i na kraju platite (stvarno, ne virtualno) elektroničkim putem koristeći neku od svojih kartica. Naručeno stiže dostavom do Vašeg kućnog praga. Jednostavnije ne može! To se zove e-trgovina!
|
Ne bi bilo fer ovdje ne spomenuti, osim GS1 standarda, još dva ključna događaja koja su utjecala na to da se stvari tako drastično promijene u „samo“ četrdeset godina (na kraju krajeva, to je tek pola prosječnog ljudskog vijeka, jedva dovoljno da stasa jedna generacija naraštaja).
Jedan od njih je svakako pojava i popularizacija osobnih računala (popularno zvanih PC-a) osamdesetih godina prošlog stoljeća, a drugi je – pogađate već – ekspanzija interneta, koja je svoj procvat doživjela ranih devedesetih godina prošlog stoljeća uspostavom World Wide Web (WWW, W3) usluge.
Globalni standardi u kombinaciji s tehnološkim napretkom doveli su do procvata elektroničke trgovine (e-trgovine), koja se danas smatra jednim od najprofitabilnijih oblika trgovine, prvenstveno zbog jednostavnosti korištenja i niskih troškova poslovanja.
Danas e-trgovina u visoko razvijenim zemljama ima značajan udio u ukupnom prometu maloprodaje: 13.5% u Velikoj Britaniji, 7.1% u Njemačkoj, 6.6% u J. Koreji i 5% u SAD-u, dok prosječni godišnji porast „digitalne ekonomije“ u 20 najrazvijenijih zemalja svijeta iznosi 8.1% (izvor: Financial Times, UK ‘leads the world’ in e-commerce, March 19, 2012). U Hrvatskoj je to znatno manje, prema nekim izvorima postoji oko 1000 e-trgovina koje ostvare tek nešto više od 0.6% ukupnog prometa maloprodaje.
Ohrabrujuća je činjenica da i kod nas broj digitalnih kupaca ubrzano raste, naročito nakon pristupanja Hrvatske u EU, čime su nestale i carinske barijere. Dvije su u svijetu najpoznatije platforme za e-trgovinu: Amazon.com i eBay, obje nastale sredinom devedesetih prošlog stoljeća, a ujedno su i najposjećenije od strane hrvatskih digitalnih kupaca.
Ovako opisano, sve izgleda fantastično, gotovo idealno. No, ima li i poteškoća? Naravno da ima. Štoviše, postoji i analogija s tipičnom problematikom koja se javlja i u klasičnoj trgovini – dostupnost proizvoda na polici: u svojoj ste omiljenoj trgovini, došli ste po svoj omiljeni proizvod, već napamet znate na kojoj polici stoji, prilazite polici, a Vašeg omiljenog proizvoda – nema!
Grozničavim pogledom „češljate“ policu, gore-dolje, lijevo-desno, i na kraju žalosno (ili možda ljutito?) konstatirate da proizvoda nema. I što sad? Odustati od kupnje ili otići u drugu trgovinu? Tumarati po trgovini u nadi da ćete željeni proizvod naći na nekoj drugoj polici?
Uzeti zamjenski proizvod? Što god odlučili, jedno je sigurno – postali ste nezadovoljan kupac, ili u najboljem slučaju osjećate da se netko poigrava Vašim povjerenjem (a i vremenom, ako hoćete). A to je upravo ono što i trgovci i proizvođači žele pod svaku cijenu izbjeći.
|
U digitalnom svijetu, nedostupna, nepotpuna ili pogrešna informacija o proizvodu potpuno je identična situaciji prazne police u klasičnoj trgovini. Prema nekim istraživanjima, 64% internetskih stranica s proizvodima široke potrošnje ima problema s prikazom, potpunošću ili točnošću informacija (Clavis, 2012), dok samo 29% trgovaca i 40% proizvođača potrošačima omogućuje pretragu proizvoda prema nekim važnim svojstvima, kao što su „organski“ ili „bez laktoze“ (Capgemini, 2012). Sve to upućuje na izuzetnu važnost dostupnosti potpune i točne informacije o proizvodima u svijetu e-trgovine.
No, kakve to veze ima s GS1 standardima, pitate se? Imam internet, „uguglam“ naziv proizvoda, i eto, informacija kakvih želiš i koliko hoćeš. No, ključno je pitanje koja informacija je „ona prava“, odnosno kojoj ćemo vjerovati. Jer, budimo iskreni, „guglanjem“ o nekom proizvodu ćemo između gomile povratnih informacija uvijek moći izabrati onu koja upravo nama odgovara, no sporno može biti da li je i u kojoj mjeri ta informacija točna i potpuna, odnosno tko (ili što) je izvor informacije. To je točka u kojoj GS1 standardi mogu odigrati značajnu ulogu.
GS1 standardi su već dugi niz godina, osim u području automatske identifikacije, prisutni i u području kvalitete i pouzdanosti matičnih podataka o proizvodima i njihovim proizvođačima (odnosno vlasnicima robnih marki). Ovdje svakako treba istaknuti GS1 GDSN (skraćenica od Global Data Synchronization Network) koji je globalni standard za sinkronizaciju matičnih podataka i objedinjuje mrežu od tridesetak elektroničkih kataloga.
GlobeCat®, nacionalni elektronički katalog razvijen u GS1 Croatia, dio je te globalne mreže i omogućuje tvrtkama i njihovim partnerima na globalnom standardu zasnovan unos, održavanje i razmjenu/sinkronizaciju podataka o proizvodima na globalnoj i lokalnoj razini, bez obzira na sektor kojem pripadaju i fizičku lokaciju na kojoj se nalaze.
|
Iako u osnovi namijenjen B2B (Business-to-Business) segmentu poslovanja (elektroničko poslovanje između tvrtki), razvojem i ekspanzijom e-trgovine, kao i izraženom potrebom za pouzdanim informacijama, GS1 GDSN standard postao je temeljem razvoja i primjene GS1 standarda i u B2C (Business-to-Consumer) segmentu (elektroničko poslovanje tvrtki s krajnjim korisnicima – potrošačima). Tako je nastao globalni projekt GS1 Source – TSD (Trusted Source od Data – Pouzdani izvor podataka) s vizijom da:
• vlasnicima robnih marki omogući jednostavnu platformu za objavu i razmjenu podataka, gradeći tako povjerenje potrošača,
• pružateljima usluga internetskih aplikacija (rješenja) omogući pouzdan izvor informacija koje objavljuju potrošačima,
• potrošačima osigura vjerodostojnost i točnost digitalnih podataka o proizvodima, bez obzira kako i gdje kupuju.
GS1 Croatia je aktivno uključena u ovaj globalni projekt, čija će puna funkcionalnost biti dostupna početkom 2014. godine. Obzirom da je GS1 Source (TSD) standard usmjeren na rješavanje jednog od ključnih problema digitalne trgovine, a to je vjerodostojnost, dostupnost i točnost digitalnih informacija, sasvim je izvjesno da će njegova šira primjena dati e-trgovini jednu novu, višu razinu kvalitete usmjerenu – a čemu drugom nego onome što je ionako u centru pažnje moderne trgovine – sigurnom i zadovoljnom potrošaču.
|
|
 |
|